ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 7. veljače 1997.

Broj: 01-97-250/1
Zagreb, 13. veljače 1997.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU

U Zakonu o osiguranju ("Narodne novine", br. 9/94.) u članku 5. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

"Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i rentna osiguranja.

Poslovi neživotnih osiguranja razvrstavaju se na ove skupine osiguranja: osiguranje od nezgode, zdravstveno osiguranje, osiguranje cestovnih vozila - kasko, osiguranje tračnih vozila - kasko, osiguranje zračnih letjelica - kasko, osiguranje pomorskog, riječnog i jezerskog kaska, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu, osiguranje od odgovornosti brodara, ostala osiguranja odgovornosti, osiguranje kredita, osiguranje jamstva, osiguranje različitih financijskih gubitaka, osiguranje pravne zaštite, osiguranje turističkih usluga.

U članku 7. stavku 1. točka se na kraju rečenice zamjenjuje zarezom i dodaju riječi: "pridržavati se dobrih poslovnih običaja i poslovnog morala pri obavljanju poslova osiguranja". Stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

"Društvo za osiguranje obvezno je višak rizika koji prelazi njegovu sposobnost nošenja rizika za vlastiti račun podmiriti reosiguranjem kod društava koja obavljaju poslove aktivnih reosiguranja u zemlji.

Društvo za osiguranje može se iznimno reosigurati u inozemstvu ako su uvjeti inozemnih reosiguravatelja ekonomski povoljniji od uvjeta domaćeg društva za osiguranje, ali je društvo za osiguranje obvezno domaćem društvu za reosiguranje ponuditi udio u višku rizika do visine njegove sposobnosti nošenja rizika za vlastiti račun pod uvjetima iz ponude inozemnog reosiguravatelja."

U članku 11. dodaje se stavak 2. koji glasi:

"Pojedinačni udio fizičkih i pravnih osoba iznosi najviše 15% od ukupnih dionica s pravom glasa.

Za pojedinačne udjele veće od propisanih u stavku 1. ovoga članka potrebna je suglasnost Direkcije za nadzor društava za osiguranje".

U članku 12. točke od 1. do 5. zamjenjuju se točkama od 1. do 4., koje glase:

"1) 8.000.000 kuna ako se društvo osniva za obavljanje poslova životnih osiguranja,

2) 4.000.000 kuna ako se društvo osniva za obavljanje jednog od ovih neživotnih osiguranja:

- osiguranje od nezgode i zdravstveno osiguranje,

- osiguranje cestovnih vozila - kasko, osiguranje tračnih vozila - kasko i osiguranje od automobilske odgovornosti,

- osiguranje zračnih letjelica - kasko, osiguranje pomorskog i riječnog kaska, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje odgovornosti za zračne letjelice i osiguranje odgovornosti za brodove,

- osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, ostala osiguranja od odgovornosti i osiguranje različitih financijskih gubitaka,

- osiguranje kredita, osiguranje jamstva, osiguranje pravne zaštite i osiguranje turističkih usluga,

3) 12.000.000 kuna ako se društvo osniva za obavljanje više skupina neživotnih osiguranja iz točke 2. ovoga stavka,

4) 12.000.000 kuna ako se društvo osniva za obavljanje poslova reosiguranja."

U članku 13. stavku 3. na kraju drugog podstavka briše se zarez i dodaju riječi: "i sredstva za pokriće osnivačkih i drugih troškova početka rada društava".

Iza četvrtog podstavka dodaju se podstavci pet, šest i sedam koji glase:

- "izvješće o financijskom stanju osnivača i njihovoj međusobnoj kapitalskoj i upravljačkoj povezanosti,

- strukturu i visinu udjela pojedinačnog dioničara,

- prijedlog o imenovanju predsjednika uprave društva."

Dosadašnji podstavci pet i šest postaju podstavcima osam i devet.

U članku 15. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

"Direkcija za nadzor društava za osiguranje odbit će izdati odobrenje za rad društvu:

- ako ne ispuni uvjete iz članka 13. ovoga Zakona i ne predvidi sredstva za pokriće gubitaka koji proizlaze iz plana poslovanja društva,

- ako osoba koja je predložena za vođenje društva na udovoljava uvjetima iz članka 15a. stavka 2. i 3. ovoga Zakona,

- ako se, na osnovi strukture dioničara i međusobne povezanosti, ocijeni da upravljačka tijela društva neće moći odlučivati na dobrobit društva i osiguranika,

- ako se, na temelju podnesenog poslovnog plana i akata poslovne politike, ocijeni da društvo koje se osniva neće uspješno poslovati."

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavkom 4., riječi: "stavka 1." zamjenjuju se riječima: "stavka 1. i 3."

Iza članka 15. dodaje se članak 15a., koji glasi:

"Za imenovanje predsjednika i članova uprave društva potrebna je prethodna suglasnost koju daje ministar financija, a na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje.

Prigodom davanja suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka Direkcija za nadzor društava za osiguranje, prije svega mora voditi računa o stručnoj osposobljenosti i uspješnosti osoba u dotadašnjem radu za koje društvo traži suglasnost.

Pod stručnom osposobljenošću smatra se odgovarajuća visoka stručna sprema, poznavanje poslova osiguranja ili financijskih poslova te iskustvo u njihovu obavljanju."

U članku 22. stavku 2. podstavku trećem riječi: "početnog fonda sigurnosti" zamjenjuju se riječima: "temeljnog kapitala".

U članku 30. stavak 1. mijenja se i glasi:

"Dva dionička društva ili više dioničkih društava za osiguranje iz članka 11. ovoga Zakona mogu, radi zajedničkog preuzimanja izvanrednih rizika, osnovati gospodarsko interesno udruženje za suosiguranje i reosiguranje od tih rizika (POOL)."

U stavku 2. riječ: "društvo" zamjenjuje se riječju: "udruženje", a u stavku 3. riječ: "društva" zamjenjuju se riječju: "udruženja".

U članku 34. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

"Iz sredstava tehičke premije - neživotnih osiguranja društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne mogu podmirivati troškove za provedbu osiguranja.

Sredstva tehničke premije - životnih osiguranja mogu se u prvim godinama osiguranja koristiti za pokriće troškova pribave u omjeru koji utvrdi Direkcija za nadzor društva za osiguranje."

Članak 39. mijenja se i glasi:

"Prihodi društva za osiguranje jesu premije osiguranja, ispravljene za iznose prijenosnih premija i premija predanih u reosiguranje, potom premije aktivnih poslova suosiguranja i reosiguranja, ostali prihodi poslova osiguranja, prihodi od sudjelujućih interesa i ostalih ulaganja, ostali poslovni prihodi i izvanredni prihodi."

Članak 40. mijenja se i glasi:

"Pod rashodima društva za osiguranje, u smislu ovoga Zakona, razumijevaju se troškovi za štete po osnovi osiguranja, suosiguranja, ugovorenih svota, umanjeni za udio reosiguravatelja u štetama, rashodi za preventivu, ostali troškovi poslova osiguranja, troškovi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja te izvanredni troškovi.

Troškovi iz stavka 1. ovog članka uređuju se na temelju ugovora, odnosno općeg akta društva za osiguranje. Troškovima za štete smatraju se i troškovi njihovih utvrđivanja i procjenjivanja, troškovi po osnovi zahtjeva za naknadu, sudski troškovi, troškovi vještačenja te drugi troškovi u svezi s obračunom i isplatom štete."

U članku 41. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:

"1. izdvajanje iz premije osiguranja u matematičku pričuvu životnih i drugih vrsta osiguranja ako se za njih koriste slične tablice vjerojatnosti i izračuni koji vrijede za životna osiguranja".

U točki 2. na kraju teksta umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: "pričuve za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu poslovanja, pričuve propisane za kolebanje šteta i ostale osigurateljsko-tehničke pričuve."

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 3. iza riječi: "općim aktom društva za osiguranje" dodaju se riječi: "u skladu s mjerilima o izdvajanju dijela premije za tehničke pričuve koje utvrdi Direkcija za nadzor društva za osiguranje."

U članku 44. dodaje se novi stavak 1. koji glasi:

"Društvo za osiguranje obvezno je u pričuve sigurnosti izdvojiti najmanje 1/3 od ostvarene dobiti iskazane po godišnjem obračunu ako se dobit ne koristi za pokriće gubitaka iz prethodnih godina".

Dosadašnji stavak 1. postaje stavak 2.

U članku 47. riječi: "sredstva garancijskog fonda" zamjenjuju se riječima: "sredstva jamstvenog kapitala".

Članak 50. mijenja se i glasi:

"Društvo za osiguranje mora trajno raspolagati jamstvenim kapitalom dovoljnim da se njime jamči stalno ispunjenje obveza društva iz ugovora o osiguranju.

Jamstveni kapital čine:

1) temeljni kapital,

2) pričuve sigurnosti,

3) druge pričuve društva,

4) zadržana dobit i

5) dio dobiti tekuće godine - koji se predviđa za raspored u temeljni kapital, pričuve i zadržanu dobit.

Jamstveni kapital iz stavka 2. ovoga članka umanjuje se za ostvareni gubitak iz poslovanja, za upisani a neuplaćeni temeljni kapital i za vlastite dionice u vlasništvu društva".

U članku 51. stavku 1. riječi: "Vlastita sredstva moraju iznositi najmanje" zamjenjuju se riječima: "Jamstveni kapital mora iznositi najmanje", a u točki pod b) riječi "bolesnička osiguranja" zamjenjuju se riječima: "zdravstvena osiguranja".

U članku 52. riječi: "Vlastita sredstva - garantni fond" zamjenjuju se riječima: "Jamstveni kapital".

U članku 53. stavku 1. riječi: "vlastitih sredstava" zamjenjuju se riječima "jamstvenog kapitala".

U stavku 2. riječi: "vlastita sredstva" zamjenjuju se riječima: "jamstveni kapital" u odgovarajućem broju i padežu, a riječi: "12 mjeseci" zamjenjuju se riječima: "6 mjeseci", dok se riječi: "18 mjeseci" zamjenjuju riječima: "12 mjeseci".

U stavku 3. riječi: "vlastitih sredstava" zamjenjuju se riječima: "jamstvenog kapitala", a riječi: "šest mjeseci" zamjenjuju se riječima: "tri mjeseca".

U članku 54. stavku 1. riječi: "iz članka 50. ovoga Zakona" brišu se.

U stavku 2. riječi: "raspoloživih sredstava društva" zamjenjuju se riječima: "jamstvenog kapitala društva uvećanog za izdvojena sredstva amortizacije".

Stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavci od 4. do 10. postaju stavci od 3. do 9., a dosadašnji stavci 11., 12. i 13. zamjenjuju se novim stavcima od 10. do 15., koji glase:

"Raspoloživim sredstvima za ulaganje u namjene iz stavka od 3. do 9. smatraju se sredstva jamstvenog kapitala koja nisu uložena u namjene iz stavka 2. ovoga članka, prijenosne premije, pričuve šteta, ostale osigurateljsko-tehničke pričuve i neosigurateljsko-tehničke pričuve umanjene za obveze po dugoročnim i kratkoročnim kreditima.

Društvo za osiguranje obvezno je uložiti sredstva matematičke pričuve životnih osiguranja u vrijednosne papire Republike Hrvatske u iznosu od najmanje 30% od ukupnog iznosa matematičke pričuve, a preostala sredstva od matematičke pričuve može ulagati:

- u zajmove za čiju glavnicu i kamate jamči Republika Hrvatska do 25% od stanja matematičke pričuve,

- u nekretnine sa stalnim prihodima do 30% stanja matematičke pričuve,

- u vlasničke vrijednosne papire kojima se trguje na uređenim tržištima novca i kapitala do 10% od stanja matematičke pričuve, pri čemu pojedinačno ulaganje ne smije premašiti 1% toga stanja,

- u depozite i druga ulaganja u domaće banke do 50% stanja matematičke pričuve, pri čemu ulaganje u pojedine banke ne može premašiti 10% toga stanja.

Ostala sredstva osiguranja mogu se bez ograničenja, pod uvjetom održavanja stalne likvidnosti, koristiti za odobravanje kredita bankama ili pravnim osobama koji povrati zajedno s kamatama moraju biti osigurani odgovarajućim garancijama ili jamstvima.

Direkcija za nadzor društava za osiguranje može društvu za osiguranje dozvoliti ulaganja koja prethodno nisu navedena ili ulaganja za koja nisu ispunjeni uvjeti iz stavka od 2. do 13. ovoga članka ako to ne ugrožava interese osiguranika.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u skladu s propisima o deviznom poslovanju, društvo za osiguranje, uz suglasnost Direkcije za nadzor društava za osiguranje, može držati dio sredstava na računima u inozemstvu".

U članku 56. iza riječi: "podnosi Vladi Republike Hrvatske" stavlja se zarez i dodaju riječi: "odlučuje o izdavanju odobrenja za rad društva za osiguranje i reosiguranje ili prestanku njegova rada".

U članku 64. stavku 2. podstavku drugom riječi: "upravnog odbora" zamjenjuju se riječima: "nadzornog odbora".

Iza članka 67. dodaju se članci 67a., 67b., 67c i 67d., koji glase:

Razlozi za prestanak društva za osiguranje i reosiguranje jesu:

- ako mu bude oduzeto odobrenje za rad,

- ako ne ispuni uvjete iz članka 12. i 47. ovoga Zakona ili ne postupa na način utvrđen člankom 53. ovoga Zakona,

- ako se pripoji drugom društvu za osiguranje, spoji s drugim društvom za osiguranje, ako svojevoljno prenese portfelj na drugo društvo za osiguranje ili prema nalogu Direkcije za nadzor društava za osiguranje,

- ako bude pokrenut stečajni postupak ili postupak likvidacije te u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Prijedlog o otvaranju stečajnog postupka društva za osiguranje i društva za reosiguranje podnosi Direkcija za nadzor društva za osiguranje ili ovlaštena osoba prema propisima o stečaju, o čemu prethodno mora izvijestiti Direkciju.

Na stečaj društva za osiguranje i društva za reosiguranje primjenjuju se propisi o stečaju ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.

Matematička pričuva životnih osiguranja u stečaju čini posebnu stečajnu masu.

Potraživanja iz ugovora o osiguranju i ukupno stanje sredstava matematičke pričuve utvrđuje se na dan uvođenja stečajnog postupka.

Ako se potraživanja iz ugovora o osiguranju ne mogu u cijelosti podmiriti iz sredstava matematičke pričuve, s njima se postupa kao s drugim potraživanjima iz ugovora o osiguranju.

Potraživanja iz ugovora o osiguranju imaju prednost pred ostalim stečajnim potraživanjima".

U članku 71. stavak 2. mijenja se i glasi:

"Društva za osiguranje, kao članovi Hrvatskog ureda za osiguranje, koji se bave obveznim osiguranjima iz članka 70. ovoga Zakona, uz prethodno pribavljenu suglasnost od Direkcije za nadzor društava za osiguranje, donose zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete".

Stavak 3. mijenja se i glasi:

"Zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete objavljuje Hrvatski ured za osiguranje".

U članku 76. stavak 2. mijenja se i glasi:

"Ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik odnosno korisnik vozila koji je sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom prometu, u naknadu štete koja pripada oštećenoj osobi na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti ne uračunava se iznos koji pripada oštećenoj osobi po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prometu".

U stavku 3. riječi "od bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Republike obavlja ovu vrstu osiguranja" zamjenjuju se riječima "od Hrvatskog ureda za osiguranje".

Stavci 4., 5., 6. i 7. zamjenjuju se novim stavcima 4. i 5., koji glase:

"Obradu i isplatu šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili njegov član ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa štete od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos, kamate i troškove".

U članku 77. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"Osiguranje od automobilske odgovornosti vlasniku odnosno korisniku motornog vozila ne pokriva štetu na stvarima koje je prevozio, osim ako te stvari služe za osobnu uporabu onih osoba koje su se nalazile u vozilu."

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U članku 78. stavku 3. iza riječi "ugovor o osiguranju" dodaju se riječi: "od automobilske odgovornosti".

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

"Organizator natjecanja radi postizanja najveće brzine ili najveće prosječne brzine obvezan je zaključiti posebno osiguranje od automobilske odgovornosti."

U članku 79. iza riječi "1) vozač vozila" dodaju se riječi: "te njegovi pravni sljednici glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača."

Članak 81. mijenja se i glasi:

"Društvo za osiguranje obvezno je pravnoj osobi koja obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji.

Razmjerni iznos mirovine određuje se prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu."

U članku 82. dodaje se novi stavak 1. koji glasi:

"Oštećena osoba ima pravo podnijeti odštetni zahtjev izravno društvu za osiguranje."

Dosadašnji stavak 1. postaje stavak 2.

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. iza riječi: "prema" dodaju se riječi: "ovom Zakonu ili".

U članku 83. stavak 1. mijenja se i glasi:

"Osiguranjem od automobilske odgovornosti, u skladu s odredbama ovoga Zakona, obuhvaćene su i namjerno prouzročene štete te štete što nastanu uporabom vozila kojim je upravljala osoba koja za to nije bila ovlaštena."

U članku 84. riječi: "mogu se prenijeti" zamjenjuju se riječima: "prenose se".

U članku 86. stavku 1. riječi: "jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti" zamjenjuju se riječima: "Hrvatskom uredu za osiguranje".

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. zamjenjuju se novim stavcima 2., 3., 4. i 5., koji glase:

"Obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili njegov član ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

Zavodi za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje, potom društva za osiguranje koja se bave (obveznim i dobrovoljnim) zdravstvenim, mirovinskim ili sličnim osiguranjima i imovinskim osiguranjima, na temelju ovoga članka, nemaju pravo na naknadu štete.

Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.

Odredbe ovoga članka primjenjuju se i u slučaju prestanka društva za osiguranje."

U članku 87. stavak 1. mijenja se i glasi:

"Oštećeni građanin kome je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja do visine iznosa koji, na temelju članka 80. ovoga Zakona, utvrdi Vlada Republike Hrvatske za osobna vozila, a odštetni zahtjev podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje."

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. zamjenjuju se novim stavcima 2. i 3., koji glase:

"Obradu i isplatu takve štete Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili njegov član ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

Ako bude pronađeno vozilo čijom je uporabom nanesena šteta, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od društva kod kojega je sklopio osiguranje od automobilske odgovornosti, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove."

Članak 88. mijenja se i glasi:

"Štete isplaćene na temelju članka 76. stavka 3. članaka 86., 87., 93. i 100. ovoga Zakona snose sva društva za osiguranje koja obavljaju poslove osiguranja iz članka 70. ovoga Zakona."

U članku 89. stavku 2. riječi: "i carina" brišu se.

U članku 90. stavku 2. riječi: "i Uprave carine" brišu se.

U članku 91. dodaje se stavak 2. koji glasi:

"Za provedbu osiguranja iz stavka 1. ovoga članka nadležan je Hrvatski ured za osiguranje, koji određuje jednog člana ili više svojih članova da na graničnim prijelazima sklapaju osiguranja u korist Garancijskog fonda. Za sklopljena osiguranja član ima pravo na naknadu troškova."

Članak 93. mijenja se i glasi:

"Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila inozemne registracije koje je osigurano kod društva za osiguranje iz članka 91. ovoga Zakona odštetni zahtjev podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje."

U članku 96. stavak 2. mijenja se i glasi:

"Sudionici prometne nezgode moraju popuniti i potpisati te međusobno razmijeniti Europsko izvješće o nezgodi. Uredno ispunjeno Europsko izvješće o nezgodi može se koristiti kao odštetni zahtjev ili prijava štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti."

U članku 97. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"Osobe koje se prevoze zrakoplovom ne smatraju se trećim osobama u smislu ovoga Zakona."

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U članku 98. stavak 1. mijenja se i glasi:

"Obveza društva za osiguranje za naknadu štete, prema ovomu članku, ograničena je iznosom koji utvrdi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos."

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

"Ako šteta nastane uporabom nepoznatog, neosiguranog ili inozemnog zrakoplova, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona što se odnose na naknadu štete koju je prouzročilo nepoznato, neosigurano ili inozemno motorno vozilo."

U članku 99. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"Osobe koje se prevoze brodicom na motorni pogon iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se trećim osobama u smislu ovoga zakona."

Dosadašnji stavci 2., 3., 4. i 5. postaju stavci 3., 4., 5. i 6.

U članku 100. stavak 1. mijenja se i glasi:

"Pored poslova iz članka 9. i 71. ovoga Zakona, Hrvatski ured za osiguranje obavlja i poslove obrade, isplate, obračuna i međusobnog izravnanja štete iz članka 76. stavka 3. te članka 86., 87., 90., 93., 98. i 99. ovoga Zakona."

U stavku 2. riječi "fond za naknadu šteta" zamjenjuju se riječima "Garancijski fond".

Stavak 3. mijenja se i glasi:

"Sredstva Garancijskog fonda služe za plaćanje:

- šteta nastalih u inozemstvu od osiguranih i neosiguranih vozila s hrvatskom registracijskom oznakom u skladu s međunarodnim sporazumima,

- šteta nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od neosiguranih i nepoznatih motornih vozila, brodica na motorni pogon i zrakoplova te šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog prestanka postojanja društva za osiguranje,

- osigurane svote zbog nesretnog slučaja ako vlasnik odnosno korisnik vozila koje služi za prijevoz putnika nije sklopio ugovor o osiguranju putnika iz članka 73. ovoga Zakona ili osigurana svota nije isplaćena zbog prestanka rada društva za osiguranje,

- šteta nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od motornih vozila s inozemnom registracijskom oznakom iz članka 90., 93. i 94. ovoga Zakona,

- naknade troškova obrade šteta iz članka 76. stavka 3., članka 86., 87. i 93. ovoga Zakona."

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

"Iz sredstva Garancijskog fonda ne naknađuju se štete koje nastanu od motornih vozila sa stranom registracijskom oznakom što prometuju na teritoriju Republike Hrvatske, na temelju posebnih sporazuma kojih je potpisnik Republika Hrvatska, ako nemaju međunarodne isprave ili dokaz o osiguranju od automobilske odgovornosti iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona."

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

U članku 101. dodaje se stavak 2. koji glasi:

"Članstvo je u Hrvatskom uredu za osiguranje dobrovoljno. Članstvo u Hrvatskom uredu za osiguranje obvezno je za ona društva koja se bave obveznim osiguranjima iz članka 70. ovoga Zakona."

Članak 102. mijenja se i glasi:

"Sredstva u Garancijski fond radi plaćanja naknade šteta iz članka 100. Zakona obvezno izdvajaju članovi koji obavljaju poslove obveznih osiguranja iz članka 70. ovoga Zakona razmjerno premiji ostvarenoj u određenoj vrsti osiguranja u prethodnoj godini.

Članovi Hrvatskog ureda za osiguranje obvezni su sredstva doznačiti Garancijskom fondu u roku od 15 dana od primitka njegove obavijesti.

Članovi Hrvatskog ureda za osiguranje registrirani za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 70. ovoga Zakona dužni su u Garancijski fond položiti i neopozivu garanciju banke čija visina se određuje razmjerno premiji ostvarenoj u određenoj vrsti osiguranja u prethodnoj godini, s time da minimalni iznos garancije iznosi 4.000.000,00 kuna, a maksimalni 10.000.000,00 kuna.

Članovi Hrvatskog ureda za osiguranje dužni su garanciju iz stavka 3. ovoga članka položiti svake godine i to u roku od 15 dana od dana primitka njegove obavijesti.

U slučaju prestanka rada društva koje se bavi obveznim osiguranjem naknada štete oštećenim osobama isplaćuje se, prije svega, iz sredstava osiguranih na temelju garancije koje je u Garancijski fond položilo društvo koje prestaje sa radom.

Sredstva za obavljanje djelatnosti Hrvatskog ureda za osiguranje osiguravaju svi njegovi članovi.

Statutom Hrvatskog ureda za osiguranje naročito se utvrđuje njegov ustroj, djelatnost i financiranje te način i visina uplate sredstava radi isplate, obračuna i međusobnog izravnavanja šteta iz članka 100. ovoga Zakona.

Ako član Ureda ne podmiruje financijske obveze utvrđene statutom, Direkcija za nadzor društava za osiguranje, na prijedlog Hrvatskog ureda za osiguranje, može društvu za osiguranje oduzeti dozvolu za obavljanje poslova osiguranja."

U članku 103. stavku 1. riječi: "u protuvrijednosti u domaćoj valuti od 5.000 do 50.000 DEM" zamjenjuju se riječima: "od 20.000 do 200.000 kuna", u točki 3) riječi "garancijskog fonda" zamjenjuju se riječima: "jamstvenog kapitala", u točki 6) riječi: "vlastita sredstva" zamjenjuju se riječima: "jamstveni kapital" u odgovarajućem rodu, broju i padežu, a riječi: "12 mjeseci" zamjenjuju se riječima: "6 mjeseci", riječi: "18 mjeseci" zamjenjuju se riječima: "12 mjeseci", riječi: "6 mjeseci" zamjenjuju se riječima: "3 mjeseca", a u točki 10) riječi: "ili" zamjenjuje se zarezom, a iza riječi: "osigurava" dodaju se riječi: "ili reosigurava".

U stavku 2. riječi: "u protuvrijednosti u domaćoj valuti od 100 do 3.000 DEM" zamjenjuju se riječima: "od 1.000 do 12.000 kuna".

U članku 104. u stavku 1. riječi: "u protuvrijednosti u domaćoj valuti od 50 do 1.000 DEM" zamjenjuju se riječima: "od 200 do 4.000 kuna", a u točki 1. riječi: "(članak 77. i 78.)" zamjenjuju se riječima: "(članak 73. i 78.)".

Članak 105. mijenja se i glasi:

"Novčanom kaznom od 20.000 do 200.000 kuna za prekršaj će se kazniti pravna ili fizička osoba koja zaključi ugovor o osiguranju suprotno odredbi članka 6. ovoga Zakona.

Novčanom kaznom od 5.000 do 20.000 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi."

Društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje koja su osnovana do dana stupanja na snagu ovoga Zakona obvezna su u roku od dvije godine od dana njegova stupanja na snagu uskladiti s njime akte i poslovanje te strukturu i visinu temeljnog kapitala, vlasničke udjele u temeljnom kapitalu i iznos jamstvenog kapitala iz članka 50., koji ne može biti manji od iznosa utvrđenog u članku 52. ovoga Zakona.

Zahtjevi koji su podneseni za izdavanje odobrenja za rad društva, a nisu riješeni do dana stupanja na snagu ovoga zakona, rješavat će se prema njegovim odredbama.

Na iznose naknade šteta (glavnice) određene ovršnim ispravama (sudske presude i sudske nagodbe) i izvansudskim nagodbama iz osiguranja, ne obračunavaju se kamate osobama koje su napustile teritorij Republike Hrvatske nakon 17. kolovoza 1990., odnosno otišle ili ostale živjeti na privremeno okupiranim teritorijima Republike Hrvatske.

Iznosi naknade šteta (glavnice) iz stavka 1. ovoga članka mogu se isplatiti osobno ili na temelju punomoći ovjerovljene pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske.

U cijelom tekstu Zakona o osiguranju ("Narodne novine", br. 9/94.) riječi: "matematička rezerva" zamjenjuju se riječima: "matematička pričuva", riječi: "rezerve sigurnosti" zamjenjuju se riječima: "pričuve sigurnosti", riječi: "tehničke rezerve" zamjenjuju se riječima: "tehničke pričuve", riječ: "regres" zamjenjuje se riječju: "naknada" i riječi: "regres prema" zamjenjuju se riječima: "na naknadu od" u odgovarajućim padežima.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 453-02/93-01/02
Zagreb, 7. veljače 1997.