USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe Hrvatskog nogometnog kluba "Hajduk" iz Splita, zastupanog po punomoćniku Dušku Poliću, odvjetniku iz Splita, radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana 5. veljače 1997. godine, donio je sljedeću

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

HNK "Hajduk" podnio je ovom Sudu pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presuda Općinskog suda u Splitu, broj: I-P.566/93 od 2. veljače 1994., Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1952/94 od 20. srpnja 1994. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 309/95 i Gzz-10/95 od 7. ožujka 1996., radi zaštite ustavnih prava koja proizlaze iz članaka 3., 5., 48. stavka 1. i 49. stavka 4. Ustava.

Osporenim odlukama pravomoćno je presuđen podnositelj ustavne tužbe da svom bivšem igraču Robertu Jarniju isplati iznos od 1.200.000 USA dolara, s deviznom zateznom kamatom u valuti glavnog duga, po stopi koju banke priznaju na devizne štedne uloge te valute po viđenju, a koja na iznos od 200.000 USA dolara teče od 20. travnja 1992., a na iznos od 1.000.000 USA dolara počev od 7. siječnja 1995., kao i da mu nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 209.310,00 kuna.

Citiranom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbijena je revizija podnositelja ustavne tužbe, izjavljena protiv osporene drugostupanjske presude, kao i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, podnesen protiv presude kao neosnovan.

Povredu navedenih ustavnih prava podnositelj ustavne tužbe temelji na tvrdnji da su sudovi u postupku pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, obvezavši ga na povrat dosuđenog iznosa jer da je između stranaka stvarni dogovor bio da podnositelj ustavne tužbe, od ostvarenog iznosa za prelazak Roberta Jarnija u inozemni klub, dobije 40% od postignute cijene, a ne fiksni iznos od 2.000.000 DEM, kako su sudovi u osporenim odlukama utvrdili.

Podnositelj ustavne tužbe ujedno je, u skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), predložio da se odgodi ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod brojem: I-1484/94, a na temelju osporenih odluka jer da se odgoda ne protivi javnom interesu, a niti bi se odgodom ovršitelju nanijela veća šteta, dok bi za podnositelja ustavne tužbe ovrhom nastala veća šteta, koja bi se teško mogla nadoknaditi.

Ustavna tužba nije osnovana.

Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), svatko može podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda ili prava čovjeka i građanina.

Članak 3. Ustava određuje vladavinu prava kao temeljnu odrednicu pravnog sistema Republike Hrvatske, a članak 5. Ustava obvezuje svakoga da se pridržava Ustava i zakona te na poštivanje pravnog poretka Republike Hrvatske.

Niti jedno od ta dva temeljna načela sudovi koji su donosili osporene odluke nisu povrijedili.

Osporene odluke donesene su od strane nadležnih sudova u postupku propisanom Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) uz primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96), a što upravo dokazuje postupanje po tim načelima.

Također, nema povrede ustavnog prava iz članaka 48. stavka 1. Ustava, koja odredba jamči svim građanima pravo vlasništva, kao niti povrede članka 49. stavka 4. Ustava, koja određuje da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom, niti drugim pravnim aktom.

Iz razloga ustavne tužbe vidljivo je da je podnositelj ustavne tužbe isključivo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem u osporenim odlukama te ponavlja sve navode iznesene u okončanom postupku, dok za povrede ustavnih prava nije pružio niti jedan relevantan dokaz.

Međutim, kako predmetom ustavnosudskog postupka mogu biti samo povrede ustavnih prava, a koja Sud, u pravilu, ocjenjuje na temelju činjeničnog stanja, utvrđenog u pravomoćno okončanom postupku, kao i materijalnog prava primijenjenog u tom postupku, Ustavni sud je, u skladu s člancima 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, ustavnu tužbu odbio kao neosnovanu.

Obzirom da je ustavna tužba odbijena, Sud nije odlučivao o prijedlogu za odgodu izvršenja.

Odluka o objavi pod točkom 2. izreke temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-611/1996
Zagreb, 5. veljače 1997.