USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe F. G. iz H., zastupan po punomoćniku A. K., odvjetniku iz K., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana 23. siječnja 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

F. G. podnio je ovom Sudu pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presuda Općinskog suda u K. broj: P-205/89-101 od 21. ožujka 1990., Okružnog suda u B. broj: Gž-440/92-2 od 19. ožujka 1992. godine i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1655/92-2 od 22. listopada 1992. godine, radi zaštite ustavnih prava iz članka 48. stavak 1.i 68. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske.

Osporenim presudama pravomoćno je presuđen podnositelj ustavne tužbe na platež iznosa od 785,50 DEM u kunama prema tečaju na dan isplate te naknadu parničnog troška u iznosu od 4,83 kune tužitelju Osiguravajućem društvu "D. L." iz M.

Povredu ustavnih prava podnositelj ustavne tužbe temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava u osporenim presudama, te uglavnom ponavlja navode iznesene u pravomoćno okončanom postupku, a koje su sudovi ocjenjivali.

Ustavna tužba nije osnovana.

Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu, ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela, koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavnom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.

Članak 48. stavak 1. Ustava jamči građanima pravo vlasništva, a članak 68. stavak 3. Ustava jamči zaštitu moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenog, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

Uvidom u osporene presude i u razloge ustavne tužbe utvrđeno je da nema povrede ustavnih prava na koja se ukazuje.

U konkretnom slučaju predmet spora je bila naknada štete zbog prometnog prekršaja, a u kojem postupku je utvrđena odgovornost podnositelja ustavne tužbe u omjeru od 50%, te je nakon prebijanja međusobnih potraživanja podnositelj ustavne tužbe presuđen platiti naprijed citirani iznos.

Svakako da će plaćanjem tog iznosa biti umanjena imovina podnositelja ustavne tužbe, ali time što je dužan podmiriti svoje obveze nastale na temelju zakonskog pravnog osnova, u konkretnom slučaju na temelju pravomoćne presude, nisu na njegovu štetu povrijeđena navedena ustavna prava, jer mu u osporenim presudama kao i u postupku, koji je prethodio donesenim presudama ta prava nije nitko niti osporio.

Budući da predmetom ustavnosudskog postupka mogu biti samo povrede ustavnih prava, a koje Sud ocjenjuje u pravilu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćno okončanom postupku i materijalnog prava primijenjenog u tom postupku, ovaj Sud je radi naprijed iznesenog u skladu s člankom 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) ustavnu tužbu odbio kao neosnovanu.

Objava odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-363/1993
Zagreb, 23. siječnja 1997.