USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi F. M. iz K., na sjednici održanoj 29. siječnja 1997. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:

1. Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-1411/1994 od 28. listopada 1994. godine;

2. Rješenje Ministarstva financija, Uprave prihoda, klasa: UP/II-470-05/93-01/32, ur. br: 513-07-01/93-2 od 17. prosinca 1993. godine;

3. Rješenje Ministarstva financija, Financijske policije, Postaje Koprivničko-Križevačke županije, K., klasa: UP/I-470-06/93-03/58, ur. br: 513-07/93-3 od 21. listopada 1993. godine.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu, Financijskoj policiji, Postaja u K.

III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Dopuštenom i pravodobno podnesenom ustavnom tužbom F.M. tvrdi da su mu u izreci naznačenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske povrijeđena prava iz odredaba članka 19. i 26., a u svezi s odredbama iz članka 48. i 51. Ustava. Tom je presudom odbijena njegova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske naznačenog u izreci kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Financijske policije, Postaje Koprivničko-Križevačke županije u K. naznačenog u izreci. Tim rješenjem podnositelju ustavne tužbe naloženo je da plati porez na promet u iznosu od 161,677.164,00 HRD i privremeno, dok ne plati porez, oduzeti su mu predmeti od zlata u količini od 1.212,70 grama.

Upravni sud je odbio tužbu jer je ocijenio pravilnim stajalište tuženog tijela da se sporazum što su ga 6. kolovoza 1979. godine sklopili tužitelj i njegova majka s jedne strane, te njegove sestre s druge strane, o razdiobi i čuvanju obiteljskog zlata koji nije ovjeren kod nadležnog organa uprave ne može smatrati vjerodostojnom ispravom kojom tužitelj želi dokazati da je on preuzeo na čuvanje određenu količinu zlata koja pripada njegovim sestrama.

Ustavna tužba je osnovana.

Općinsko državno odvjetništvo iz K. podnijelo je optužni prijedlog protiv podnositelja ustavne tužbe broj KT-415/93 od 6. prosinca 1993. godine zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 60. alineja 4. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Narodne novine", broj 36/91 i 90/93) zbog nevođenja propisane evidencije i dokumentacije.

Općinski sud u K. u postupku po naznačenom optužnom prijedlogu u predmetu broj K-519/93 donio je dana 21. lipnja 1994. godine presudu kojom je temeljem članka 340. točka 3. ZKP-a okrivljenog F.M. oslobodio od optužbe da je počinio kazneno djelo iz članka 60. alineja 4. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Sud je, naime, utvrdio da je okrivljenik istinito prikazao stanje s navedenom količinom zlata. Sud je sporazum iz 1979. godine između okrivljenika, njegove majke i sestara, koji je predočen sudu, nakon saslušanja majke i sestara, ocijenio vjerodostojnim i utvrdio da se radi o zlatu koje pripada sestrama okrivljenog, te da ga okrivljenik čuva u sefu u zlatarskoj radnji. Kako se radi o zlatu koje nije bilo namijenjeno prometu, sud je ocijenio, da se ne može utvrditi sa sigurnošću da je okrivljenik postupao s umišljajem i nakanom i da zato određenu robu namijenjenu prometu nije uveo u propisanu evidenciju.

Kako, dakle, roba nije bila namijenjena prometu (prodaji) nije počinjeno ni kazneno djelo za koje se tereti.

Županijski sud je dobio žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu presudom broj Kž-527/94-3 od 6. listopada 1994. godine uz obrazloženje da je pogrešno stanovište državnog odvjetnika da su porezni obveznici dužni evidentirati u propisane evidencije i imati potrebnu dokumentaciju za sve predmete koji se nalaze u poslovnom prostoru, jer je u članku 6. Zakona o porezu na promet propisano da se porez na promet plaća samo na one proizvode koji su namijenjeni prometu. Iz navedenih razloga nije postojala dužnost okrivljenika da oduzete zlatne predmete unese u evidencije.

Osporena presuda Upravnog suda, drugostupanjsko rješenje ministarstva i prvostupanjsko rješenje Financijske policije temelje se na ocjeni da sporazum iz 1979. godine nije vjerodostojna isprava i da su privremeno oduzeti predmeti bili namijenjeni prometu. Ova je ocjena, međutim, u provedenom sudskom kaznenom postupku utvrđena netočnom. Utvrđeno je upravo suprotno, tj. da se radi o zlatnim predmetima koji su vlasništvo sestara podnositelja ustavne tužbe, a bili su na čuvanju u sefu zlatarske radnje.

Ustav Republike Hrvatske u članku 3. utvrđuje kao najviše vrednote ustavnog uređenja Republike Hrvatske, između ostalih i vladavinu prava.

Odredbom članka 28. Ustava propisano je da se nitko ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. U provedenom sudskom kaznenom postupku podnositelj ustavne tužbe oslobođen je od optužbe da je počinio kazneno djelo iz članka 60. alineja 4. Zakona o porezu na promet, tj. da nije imao propisanu evidenciju i dokumentaciju u svezi sa porezom na promet.

I ovaj je Ustavni sud ocijenio da je sporazum između stranaka - članova obitelji M. iz 1979. godine pravno valjana privatna isprava na kojoj potpisi stranaka ne moraju biti ovjereni sve dok zakonom ne bude propisano drugačije.

Osporenim su aktima stoga povrijeđena ustavna prava podnositelja ustavne tužbe iz članka 19. stavak 1. (pojedinačni akti državne uprave moraju biti utemeljeni na zakonu), članka 26. (svi su građani jednaki pred državnim tijelima) i članka 51. Ustava, prema kojem je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima po načelima jednakosti i pravednosti na kojima se temelji porezni sustav.

Iz navedenih razloga Sud je osporene akte ukinuo temeljem odredaba članka 59. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

Prvostupanjsko tijelo u nastavku postupka dužno je donijeti drugi akt pri čemu je vezano ovdje izraženim pravnim stajalištem Ustavnog suda o povredi Ustavom utvrđenih prava podnositelja ustavne tužbe - članak 62. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, a u svezi sa stavkom 1. članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-212/1995
Zagreb, 29. siječnja 1997.