USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi dr. K. O. zbog povrede ustavnog prava, na sjednici održanoj dana 23. siječnja 1997. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

1. Ustavna tužba se odbacuje.

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Protiv podnositelja ustavne tužbe, koji je bio predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, podnijet je, po alineji 3. članka 23. Zakona o Državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine", br. 59/93 - nastavno: ZDSV), zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka zbog teških disciplinskih djela iz točke 6. stavka 2. članka 20. tog Zakona, kao i prijedlog da ga se, do okončanja disciplinskog postupka, privremeno udalji s dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Odlukom Disciplinskog suda Državnog sudbenog vijeća, broj: DP-2/1996-7 od 26. studenoga 1996. godine, podnositelj tužbe udaljen je s dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Protiv ove odluke podnositelj tužbe podnio je prigovor koji je odbijen odlukom Državnog sudbenog vijeća (ili njegovog Disciplinskog suda) broj: DP-2/1996-7, donijetom na sjednici 5. prosinca 1996. godine (odluka nosi nadnevak 26. studenoga 1996.).

U razlozima na kojima se zasniva tužba, navodi se da je ovu odluku donio isti Disciplinski sud koji je odlučivao o privremenom udaljenju s dužnosti (a ne Državno sudbeno vijeće koje je za to nadležno po stavku 5. članka 31. ZDSV); da je postupak pokrenut prijedlogom neovlaštene osobe jer prijedlog može podnijeti ministar pravosuđa, a ne Vlada (stavak 4. članka 31. u svezi sa stavkom 3. članka 32. ZDSV); da je Disciplinski sud protuzakonito utemeljen i sastavljen te da zakon ne ovlašćuje predsjednika Državnog sudbenog vijeća na određivanje petočlanog vijeća u disciplinskom postupku (članak 31. ZDSV); te da u konkretnom postupku nije bilo mjesta donošenju odluke o privremenom udaljenju s dužnosti jer se takva odluka ne može donijeti u disciplinskom postupku već isključivo u postupku razrješenja s dužnosti (članak 32-35. ZDSV).

Podnositelj tužbe smatra da mu je na taj način povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje pred nadležnim sudom (alineja 1. stavka 1. članka 29. Ustava) pa predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine odluku Disciplinskog suda Državnog sudbenog vijeća broj: DP-2/1996-7 od 5. prosinca (ili 26. studenoga) 1996. godine.

Ustavna tužba nije dopuštena.

Po odredbama članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), svatko može Ustavnom sudu podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina. Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna se tužba može podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen (što uključuje i reviziju protiv drugostupanjske odluke suda, odnosno upravnu tužbu protiv odluke Upravnog suda Republike Hrvatske).

Iz ovih odredaba slijedi da se ustavna tužba može podnijeti tek po okončanju postupka što se provodi pred sudom, upravnim tijelom ili drugim tijelom koje ima javne ovlasti (tj. u povodu konačne odluke u postupku) jer je tek tada iscrpljen zakonom propisani pravni put. U ovom predmetu to znači da se protiv odluke o privremenom udaljenju s dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda ne može podnijeti ustavna tužba jer ta odluka nije konačna u disciplinskom postupku.

Nije ispravno stajalište podnositelja ustavne tužbe da je odluka o privremenom udaljenju s dužnosti konačna u odgovarajućem samostalnom postupku pa da je stoga povodom te odluke dopuštena ustavna tužba. Iako je postupak suspenzije uređen u posebnom odjeljku (VI. Udaljenje od obavljanja dužnosti - članak 31. ZDSV), iz Zakona se - unatoč nejasnoćama i nedorečenostima u tekstu - jasno može zaključiti da se odluka o udaljenju s dužnosti može izreći u tijeku disciplinskog postupka (alineja 2. točke 3. stavka 2. i stavak 4. članka 31.). Ovo tim više što se, po prirodi svakog disciplinskog postupka, u njemu mogu donositi ne samo odluke o disciplinskoj kazni već i odluke o privremenom udaljenju s dužnosti. Kad je odluka o privremenom udaljenju s dužnosti donesena u disciplinskom postupku (kao u ovom slučaju), onda ona nije konačna.

Iz izloženih razloga, Ustavni sud nije razmatrao razloge iz ustavne tužbe već je, temeljem članka 26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ustavnu tužbu odbacio.

Odluka o objavljivanju temelji se na članku 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-949/1996
Zagreb, 23. siječnja 1997.