Zakoni i propisi - Pravni savjeti 5 17.01.1997 Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-503/1993 od 4. prosinca 1996.
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o zahtjevu Gradskog vijeća Grada Rijeke za ocjenu ustavnosti Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, na sjednici Suda održanoj dana 4. prosinca 1996. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

1.a. Ukidaju se odredbe stavka 1. i stavka 3. članka 83. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/1992, 94/1993 i 117/1993).

1.b. Ukida se odredba stavka 2. članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi u dijelu koji glasi: "Protiv odluke arbitraže nije dozvoljena sudska zaštita.".

1.c. Odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ukinute pod točkama 1.a. i 1.b. izreke prestaju važiti 30. travnja 1997. godine.

2. Odbija se zahtjev Gradskog vijeća Grada Rijeke za ocjenu ustavnosti postupka donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

3. Odbija se zahtjev Gradskog vijeća Grada Rijeke za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i to:

- odredaba članka 7., članka 12., članka 13., članka 14., članka 15., članka 45., članka 49. i stavka 2. članka 83.

- u odredbi stavka 2. članka 87. dijela koji glasi: "Sporove koji mogu nastati u provedbi stavka 1. ovog članka, rješavaju sporazumno jedinice lokalne samouprave. U slučaju izostanka sporazumnog rješenja odluku će donijeti arbitraža koju imenuje Vlada Republike Hrvatske.".

RJEŠENJE

1. Odbacuje se zahtjev Gradskog vijeća Grada Rijeke za ocjenu suglasnosti Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi s Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 1/1993).

2. Odluka i rješenje biti će objavljeni u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

1. Gradsko vijeće Grada Rijeke, temeljem ovlaštenja iz članka 13. alineja 7. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991, nastavno: Ustavni zakon), podnijelo je zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (nastavno: Zakon).

Zahtjevom se navedeni Zakon osporava u pravcu ne poštivanja Ustavom predviđenog postupka donošenja zakona (formalna protuustavnost) i u pravcu sadržajnog proturječja pojedinih odredbi Zakona odredbama Ustava (materijalna protuustavnost) uz isticanje suprotnosti pojedinih zakonskih odredbi odgovarajućim odredbama Europske povelje o lokalnoj samoupravi (nastavno: Europska povelja).

U zahtjevu je stavljen prijedlog Sudu da ukine osporeni Zakon u cijelosti ili pojedine, zahtjevom konkretno osporene odredbe.

2. Tijekom zahtjevom pokrenutog postupka, zatražen je odgovor od Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske i pribavljen je izvornik Zapisnika 6. izvanredne sjednice Zastupničkog doma Sabora, održane 22., 23., 28., 29. i 30. prosinca 1992. godine i 5. siječnja 1993. godine (na kojoj je sjednici predmetni Zakon donijet) potpisan po predsjedniku i tajniku Zastupničkog doma.

3. Zahtjev u dijelu kojim se Zakon osporava zbog formalne protuustavnosti nije osnovan.

Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi je zakon kojim se razrađuje ustrojstvo lokalne samouprave i uprave.

Sažetak navoda zahtjeva o formalnoj protuustavnosti sadržan je u tvrdnji da, unatoč Ustavom i Poslovnikom Zastupničkog doma propisane kvalificirane većine (većina glasova svih zastupnika doma) za donošenje zakona kojim se razrađuje ustrojstvo lokalne samouprave i uprave, osporeni je Zakon donijet većinom glasova, dakle, na način propisan za donošenje drugih zakona, budući nije konstatirano da je Zakon donijet potrebnim brojem glasova (kvalificiranom većinom).

Odredbom članka 83. stavka 2. Ustava propisano je da većinom glasova svih zastupnika donosi Zastupnički dom zakone kojima se razrađuje, između ostalog, ustrojstvo lokalne samouprave i uprave.

Sadržajno isto određenje postupka donošenja zakona navedenog sadržaja unijeto je i u odredbu članka 229. stavak 2. alineja 2. tada važećeg Poslovnika Zastupničkog doma Sabora ("Narodne novine", broj 59/1992 i 89/1992).

U vrijeme donošenja osporenog Zakona Zastupnički dom Sabora (konstituiran 7. rujna 1992. godine) brojio je ukupno 138 zastupnika te su većinu glasova svih zastupnika - kvalificiranu većinu iz članka 83. stavak 2. Ustava - činili glasovi 70 zastupnika Zastupničkog doma.

Temelj za ocjenu tog dijela zahtjeva verificirani je zapisnik sjednice Zastupničkog doma na kojoj je osporeni Zakon donijet.

Naime, verificirani zapisnik sjednice Zastupničkog doma pisani je dokument o radu na sjednici, koji sadrži podatke o radu sjednice, o prijedlozima iznijetim na sjednici, o provedenoj raspravi, o rezultatima glasovanja o pojedinom predmetu te o donijetim odlukama, a njegov se izvornik trajno čuva.

Verificirani Zapisnik 6. izvanredne sjednice Zastupničkog doma sadrži uvodnu konstataciju o nazočnosti 108 zastupnika sjednici tog Doma, a na strani 29. sadrži slijedeće utvrđenje: "Zastupnički dom je, većinom glasova (2 "protiv", 2 "uzdržana") donio Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi, u tekstu kako ga je predložila Vlada zajedno s usvojenim amandmanima.".

Poslovnik Zastupničkog doma Sabora svojim je odredbama propisao, između ostalog, i tijek i način glasovanja na sjednicama Doma kao i oblik, sadržaj i usvajanje zapisnika o radu sjednica Doma. Slijedom tih poslovničkih odredbi zapisnici moraju biti sastavljeni na propisani način, a to znači da moraju sadržavati i konstataciju je li pojedina odluka dobila potrebnu (propisanu) većinu te konstataciju o objavljenom rezultatu glasovanja.

Budući podnositelji zahtjeva kao oni koji izriču tvrdnju o neustavnom donošenju osporenog Zakona i na kojima je obveza dokazivanja takve tvrdnje nisu pružili dokaz u tom pravcu, to je zahtjev, u dijelu kojim je pokrenut postupak ocjene ustavnosti postupka donošenja osporenog Zakona, odbijen odlukom pod točkom 2. izreke.

4. Prvi oblik materijalne protuustavnosti osporenog Zakona podnositelji nalaze u nesuglasnosti osporenog Zakona s Europskom poveljom.

Razlozi takvog osporavanja sadržani su u navodima podnositelja zahtjeva da je prihvaćanjem Europske povelje od strane Zastupničkog doma Sabora, zaključkom 6. izvanredne sjednice, ista postala dio unutarnjeg pravnog poretka te je u skladu s člankom 134. Ustava, po pravnoj snazi iznad zakona i osporeni Zakon mora biti suglasan navedenoj Povelji.

Zastupnički dom Sabora je doista na sjednici od 28. prosinca 1992. godine jednoglasno donio zaključak o prihvaćanju i poštivanju načela i instituta navedene Povelje.

Taj je zaključak objavljen u "Narodnim novinama" - Međunarodni ugovori broj 1/1993 od 15. siječnja 1993. godine.

Činjenica objave u Službenom listu Republike Hrvatske nije, a prema odredbi članka 134. Ustava, dovoljna da bi navedena Povelja po svojoj pravnoj naravi za Republiku Hrvatsku bila međunarodni ugovor.

Članak 134. Ustava određuje dijelom unutarnjeg pravnog poretka Republike one međunarodne ugovore koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom.

Republika Hrvatska nije potpisnica (nije mogla ni biti) Europske povelje o lokalnoj samoupravi niti je ista potvrđena (ratificirana) u skladu s ustavnim i zakonskim odredbama.

Stoga Povelja nije akt pravne snage iz članka 134. Ustava.

Iz tih je razloga Sud taj dio zahtjeva ocijenio nedopuštenim te ga odbacio.

5. Drugi oblik materijalne protuustavnosti sadržan je u osporavanju ustavnosti naziva osporenog Zakona.

Podnositelji navode da je naziv Zakona u suprotnosti s ustavnim odredbama članka 114. stavak 1. i članka 128. stavak 3. a u svezi sa smislom odredbe članka 131. Ustava.

Sažetak razloga takvog osporavanja sadržan je u tvrdnji podnositelja da je, u smislu označenih odredbi Ustava, neustavno jednim zakonom sadržajno uređivati i lokalnu samoupravu i državnu upravu uslijed čega je neustavan i sam naziv osporenog Zakona te se u zahtjevu stavlja prijedlog za njegovom izmjenom.

Ustav u članku 125., određujući nadležnost Ustavnog suda, alinejom 1. određuje odlučivanje o suglasnosti zakona s Ustavom.

Ustavni zakon određuje da će Ustavni sud ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da su nesuglasne s Ustavom (članak 21. stavak 1.).

Poslovnik Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994, nastavno: poslovnik Suda) propisuje obvezu podnositelja zahtjeva za ocjenu ustavnosti na označavanje odredbi čija se ustavnost usporava i označavanje odredbi Ustava za koje se u zahtjevu tvrdi da su povrijeđene (članak 37. stavak 1.).

Stoga navode dijela zahtjeva u svezi s nazivom osporenog Zakona Sud nije razmatrao kao zahtjev za ocjenu ustavnosti.

6. Treći oblik materijalne protuustavnosti sadržan je u dijelu zahtjeva kojim se obrazlaže neustavnost određenih zakonskih odredbi u svezi s određenim ustavnim odredbama.

Navodi podnositelja su većim dijelom apstraktni i sadržani u ocjenama i mišljenjima podnositelja o koncepciji osporenog Zakona te o onome što bi taj Zakon još trebao razraditi.

Podnositelji osporavaju odredbe članaka 7., 12., 13., 14., 15., 45. i 49. Zakona navodeći da tim odredbama Zakona pravo odlučivanja nije razrađeno onako kako je određeno člankom 128. stavak 2. Ustava te da iste nisu u suglasnosti s člankom 128. a u svezi članaka 1., 3., 5., 129. i 130. Ustava.

Prema navodima podnositelja navedenim odredbama nisu uređena pitanja u svezi s pravom odlučivanja jedinica lokalne samouprave, a koje pravo znači da su jedinice lokalne samouprave subjekt koji odlučuje i stvara odnose u kojima se mogu ostvariti interesi i stvarati preduvjeti za zadovoljavanje potreba građana lokalnog značenja.

U svezi ovakvog stajališta izraženog u zahtjevu, a iz kojeg podnositelji izvode zaključak o neustavnosti navedenih zakonskih odredbi, bitno je navesti slijedeće:

Odredbom članka 128. Ustava određeno je da pravo na lokalnu samoupravu obuhvaća pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog značenja, poglavito uređenja prostora i urbanističkog planiranja, uređenja naselja i stanovanja, komunalne djelatnosti, brige o djeci, socijalne skrbi, kulture, tjelesne kulture, športa, tehničke kulture, zaštite i unapređenja životnog prostora te da se o lokalnoj samoupravi donosi zakon.

Osporenim odredbama Zakona, u skladu sa navedenom ustavnom odredbom, određena su na najopćenitiji način prava i interesi građana koja se u navedenim oblastima smatraju lokalnim te u kojoj se od samoupravnih jedinica ostvaruju. Istim odredbama također se upućuje na daljnje zakonsko uređivanje u smislu podjele na lokalne i druge poslove kroz posebne zakone koji se donose u oblastima navedenim u ustavnoj odredbi.

Stoga Ustavni sud, protivno stajalištu iz zahtjeva, nalazi da način uređivanja samoupravnog djelokruga lokalnih jedinica sadržan u osporenim odredbama nije u nesuglasnosti s Ustavom.

Daljnje osporavanje ustavnosti sadržano je u navodu podnositelja da stavak 3. članka 7. Zakona nije u suglasnosti s člankom 131. stvavak 3. Ustava.

Prema označenoj ustavnoj odredbi, ustrojstvo i djelokrug županijskih tijela određuju se zakonom. Podnositelji zaključuju da se statutom županije ne može uređivati unutarnji ustroj i način rada tijela županije.

Podnositelji označeno osporavanje ustavnosti zakonske odredbe temelje na strogom odjeljivanju jedinica lokalne samouprave - koje se imaju pravo, na temelju zakona, samoorganizirati svojim temeljnim aktima (statutima) od jedinica lokalne uprave, koje su vezane zakonom.

Prema odredbama Ustava, jedinice lokalne samouprave su općina i kotar ili grad (članak 129. Ustava).

Međutim, županija je jedinica lokalne samouprave, ali je po ustavnom uređenju jedinica lokalne uprave i samouprave (članak 131. stavak 1. Ustava).

Osporeni je Zakon u cjelini, kao i konkretna odredba članka 7. stavak 3., uredio zakonski položaj i zakonska ovlaštenja tih jedinica u skladu s različitim uređenjem u članku 129. (one jedinice koje imaju isključivo svojstvo jedinica lokalne samouprave) i članku 131. (jedinica lokalne uprave i samouprave - županija) Ustava.

U tom smislu odredba članka 7. stavak 3. Zakona odnosi se na tijela županije kao samoupravne jedinice (skupština, poglavarstvo, upravni odjeli), a ne i na tijela županije kroz koja se ostvaruje funkcija državne uprave (župan, županijski uredi), a na koje se odnosi odredba članka 131. stavak 3. Ustava.

Ocjena je Suda da osporena odredba Zakona, prema kojoj se statutom županije podrobnije uređuje (zakonom) određeno ustrojstvo županijskih tijela te način rada (zakonom određenog djelokruga) županijskih tijela, nije suprotna ustavnoj odredbi niti je zakonodavac određivanjem predmeta statutarnog uređivanja županije prešao granice ustavnog određenja iz članka 131. stavak 3. Ustava.

7. Nastavno je osporena ustavnost članka 83. Zakona.

Navod o neustavnosti stavka 1. i stavka 2. članka 83. Zakona podnositelji vežu uz odredbu članka 130. stavak 1. u svezi članka 5. Ustava.

Ustavnost stavka 3. članka 83. Zakona osporava se u svezi s "... člancima 128-130. a u svezi s člankom 1., 3. i 5. Ustava Republike Hrvatske.".

Razlozi ovog dijela zahtjeva sadržani su u stajalištu podnositelja da općinski načelnik, odnosno gradonačelnik za ustavnost i zakonitost obavljanja poslova trebaju biti odgovorni tijelu koje ih je izabralo, da pitanje odgovornosti može i mora biti u svezi s provedbom ustavnosti i zakonitosti, a ne ustavnosti i zakonitosti obavljanja poslova te da Ustav republičkim tijelima daje ovlast samo na nadzor zakonitosti.

7/1. Stavak 2. članka 83. Zakona glasi:

"Nadležno ministarstvo može, u obavljanju poslova državne uprave koji su preneseni na tijela općine, odnosno grada davati općinskom načelniku, odnosno gradonačelniku opće i pojedinačne naredbe.".

U postupku ocjene ustavnosti stavka 2. osporenog članka 83. Zakona ocjena je Suda da je odredba tog stavka zakonskog članka ustavna te da, protivno navodima zahtjeva, nije u suprotnosti s odredbama članka 130. Ustava, a njome nije povrijeđeno ni načelo ustavnosti iz članka 5. Ustava.

Naime, prema odredbi stavka 3. članka 130. Ustava određeni se poslovi državne uprave mogu zakonom prenijeti u djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave. U obavljanju tih poslova tijela jedinica lokalne samouprave podređena su, u skladu sa zakonom, tijelima državne uprave.

Ovlast nadležnog ministarstva u pravcu davanja općih i pojedinačnih naredbi iz stavka 2. osporenog članka, stavljena je u kontekst povjeravanja obavljanja određenih poslova općini (gradu), a iz djelokruga državne uprave, pri čemu je nužna kontrola i nadzor od strane tijela središnje državne uprave.

Iz tih je razloga zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članaka 7., 12., 13., 14., 15., 45., 49. i stavka 2. članka 83. Zakona odbijen odlukom pod točkom 3. alineja 1. izreke

7/2. Stavak 1. članka 83. Zakona glasi:

"Općinski načelnik, odnosno gradonačelnik odgovoran je Ministarstvu pravosuđa i uprave za ustavnost i zakonitost obavljanja poslova koji su u njegovu djelokrugu kao i za ustavnost i zakonitost akata i rada općinskog odnosno gradskog poglavarstva i upravnih tijela.".

Stavak 3. članka 83. Zakona glasi:

"Ministarstvo pravosuđa i uprave može razriješiti općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika ako on ili općinska odnosno gradska tijela iz stavka 1. ovoga članka učestalo krše ustavnost, odnosno zakonitost ili ako učestalo ne postupaju po naredbama iz stavka 2. ovog članka."

U postupku ocjene ustavnosti odredaba stavka 1. i stavka 3. osporenog članka 83. Zakona ocjena je Suda da te odredbe nisu u suglasnosti s odredbama članaka 128., 129. i 130. Ustava.

Prema ustavnim odrednicama, lokalna samouprava predstavlja najviši stupanj samostalnosti lokalnih tijela koja je lokalnom stanovništvu u određenom djelokrugu poslova lokalne naravi zajamčena Ustavom.

Tijela jedinica lokalne samouprave u obavljanju lokalnih poslova su samostalna u skladu sa zakonom i statutom.

Lokalna samouprava uključuje pravo izbora ili imenovanja lokalnih tijela i dužnosnika, što znači da općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika (kao nositelje izvršne ovlasti) bira predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

Država ima pravo nadzora (putem tijela središnje državne uprave prema djelokrugu) koje je Ustavom ograničeno na kontrolu zakonitosti.

Konkretna zakonska uređenja dana u stavku 1. i stavku 3. članka 83. Zakona, proširuju to pravo nadzora izvan ustavnih odrednica i to u dva pravca:

- davanjem ovlasti tijelu središnje državne uprave na ocjenu i ustavnosti (a ne samo zakonitosti) i to obavljanja poslova, rada i donijetih akata tijela jedinice lokalne samouprave,

- davanjem ovlasti tijelu središnje državne uprave na razrješenje općinskog načelnika odnosno gradonačelnika, koji su birani na temelju ustavnog jamstva prava na lokalnu samoupravu, pri čemu zakonodavac nije odredio postupak u kojem se ima utvrditi odgovornost lokalnih tijela i dužnosnika i u kojem se ima provesti ocjena donijetih akata.

Slijedi da se postojećim zakonskim određenjem omogućuje način korištenja instituta koji je u suprotnosti sa svrhom zaštite funkcioniranja lokalne samouprave, a u svezi s ostvarenjem Ustavom zajamčenog prava na lokalnu samoupravu, a da pri tome navedene odredbe nisu ni u pogledu sadržaja niti u pogledu postupka precizno određene.

Iz tih je razloga ocjena Suda da su odredbe članka 83. stavak 1. i stavak 3. Zakona po načinu uređenja odnosa između tijela jedinica lokalne samouprave i tijela središnje državne uprave protivne smislu odredbi članka 128., članka 129. i članka 130. Ustava te nisu u suglasnosti s Ustavom.

Uslijed takve ocjene Suda, odredba članka 83. stavak 1. i stavak 3. Zakona je ukinuta odlukom pod točkom 1.a. izreke (članak 126. stavak 1. Ustava).

8. Završno, podnositelji zahtjeva osporavaju ustavnost odredbe članka 87. stavak 2. Zakona, a u smislu ustavnih određenja iz članka 128. Ustava te prava zajamčenih odredbama članka 18. i članka 19. stavak 2. Ustava.

Osporenom zakonskom odredbom, za slučaj izostanka sporazumnog rješenja i nastanak spora između novonastalih općina, gradova i županija o preuzimanju i raspodjeli nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te drugih prava i obveza dotadašnjih općina - do 31. ožujka 1994. godine - za rješavanje takvih sporova propisano je arbitražno tijelo koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, a protiv odluke tog tijela nije dozvoljena sudska zaštita.

Zakonom propisano arbitražno tijelo ustanovljeno je, na temelju osporene odredbe Zakona, Uredbom o Komisiji Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 10. svibnja 1994. godine ("Narodne novine", broj 37/1994).

Zakonskim određenjem protiv odluke navedene Komisije sudska zaštita nije dozvoljena.

Odredbama Ustava glede prava žalbe i kontrole zakonitosti, zajamčeno je pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, a to pravo može biti samo iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita (članak 18. Ustava). U članku 19. stavak 2. Ustava izričito se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Navedene ustavne odredbe zajamčuju: pravo na žalbu te sudsku kontrolu zakonitosti. Ta ustavna jamstva su oživotvorena i djelotvorna samo u slučaju postojanja pravnog sredstva za njihovu zaštitu.

Osiguranje pravne zaštite tih ustavnih jamstva pretpostavka je ispunjenja drugog ustavnog jamstva, onog iz članka 128. Ustava, jamstva prava na lokalnu samoupravu.

U skladu s navedenim, polazeći od činjenice da su navedeni sporovi mogući jedino u direktnoj svezi s vremenski ograničenim tranzicijskim postupkom teritorijalnog ustrojavanja lokalne samouprave, te cijeneći razloge ekonomičnosti i svrhovitosti Sud ne ocjenjuje neustavnim zakonsko određenje glede ustanovljenja arbitražnog tijela imenovanog od Vlade Republike Hrvatske.

Stoga je zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe stavka 2. članka 87. Zakona odbijen u dijelu označenom pod točkom 3. alineje 2. izreke odluke.

Međutim, dio osporene zakonske odredbe o isključenju sudske zaštite u svezi odluka tog tijela, dakle, zakonsko neosiguravanje djelotvornih sredstava zaštite ustavnih zajamčenja (prava na žalbu, sudsku kontrolu zakonitosti te prava na lokalnu samoupravu), Sud ocjenjuje nesuglasnim članku 18., članku 19. stavak 2. i članku 128. Ustava.

Stoga je odredba stavka 2. članka 87. Zakona ukinuta u dijelu označenim pod točkom 1.b. izreke odluke (članak 126. stavak 1. Ustava).

9. Uslijed iznijetih razloga Sud je odlučio i riješio kao u izreci na temelju članka 21. stavak 1. u svezi članka 19. Ustavnog zakona i u svezi članka 49. stavak 1. Poslovnika suda.

Odredbe Zakona, ukinute odlukom Suda pod točkama 1.a. i 1.b. izreke, u funkciji su zaštite lokalne samouprave. Prestankom njihova važenja danom objave ustavnosudske odluke o ukidanju u "Narodnim novinama" nastala bi pravna praznina koju Sud otklanja odgodom prestanka važenja ukinutih odredbi Zakona do 30. travnja 1997. godine, kako bi zakonodavac u tom roku mogao otkloniti neustavne odredbe.

Stoga je, na temelju odredbi članka 21. stavak 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkom 1. c. izreke.

Odluka o objavi utemeljena je na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-503/1993
Zagreb, 4. prosinca 1996.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
Jadranko Crnić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.