USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, povodom zahtjeva dr. Krunislava Olujića iz Zagreba, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojeg zastupa odvjetnik Goran Mikuličić, Zagreb, Petrova 167, za rješavanje sukoba o nadležnosti između Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske i Državnog sudbenog vijeća, na sjednici održanoj dana 8. siječnja 1997. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Za odlučivanje o zahtjevu za izuzeće predsjednika i članova Državnog sudbenog vijeća u disciplinskom postupku koji se provodi pred tim Vijećem, nadležno je Državno sudbeno vijeće.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

1. Vlada Republike Hrvatske je po alineji 3. članka 23. Zakona o Državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine", br. 58/93 - nastavno: ZDSV) podnijela zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv podnositelja zahtjeva za rješavanje sukoba o nadležnosti dr. Krunislava Olujića, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer da bi počinio teška disciplinska djela iz točke 6. stavka 2. članka 20. tog Zakona.

Državno sudbeno vijeće je na sjednici 21. studenoga 1996., u smislu stavka 1. članka 22. ZDSV, donijelo odluku da će ono samo (a ne putem svog disciplinskog suda od tri člana) provesti disciplinski postupak.

Na raspravi u disciplinskom postupku 5. prosinca 1996., podnositelj zahtjeva za rješavanje sukoba o nadležnosti podnio je zahtjev za izuzeće Ante Potrebice, predsjednika Državnog sudbenog vijeća te njegovih članova Vladimira Marića i Marijana Hranjskog, obrazlažući to razlozima postojanja okolnosti koje izazivaju sumnju u njihovu nepristranost, a u smislu točke 6. članka 35. i članka 37. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 34/93, pročišćeni tekst, br. 38/93, 25/94, 28/96 - nastavno: ZKP). Odredbe ovog zakona se u disciplinskom postupku pred Državnim sudbenim vijećem na odgovarajući način primjenjuju temeljem stavka 1. članka 28. ZDSV.

Na istoj raspravi Državno sudbeno vijeće ustupilo je, bez posebnog obrazloženja, zahtjev i spis na rješavanje Županijskom domu Sabora Republike Hrvatske kako bi ovo tijelo odlučilo o zahtjevu za izuzeće. Odluka je donesena nakon što prijedlog da se odbaci zahtjev za izuzeće kao nedopušten u Državnom sudbenom vijeću nije dobio potrebitu većinu glasova (7 "za" i 7 "protiv").

2. Županijski dom Sabora proveo je raspravu o zahtjevu za izuzeće na XLII. sjednici 10. prosinca 1996. te je donio zaključak:

"1. Županijski dom Sabora Republike Hrvatske utvrđuje da nije u njegovom ustavnom i zakonskom djelokrugu rješavanja o izuzeću predsjednika i članova Državnog sudbenog vijeća.

2. Županijski dom Sabora Republike Hrvatske utvrđuje da institut izuzeća članova Državnog sudbenog vijeća nije primjenjiv u cijelom disciplinskom postupku kojeg provodi Državno sudbeno vijeće."

U razlozima za zaključak pod 1. navodi se da je Županijski dom Sabora nadležan odlučivati jedino o zahtjevu za zaštitu protiv odluke Vijeća kojom se disciplinski kažnjava predsjednik suda ili sudac (stavci 1. i 2. članka 26. ZDSV). Županijski dom nije neki neposredno viši disciplinski sud, pa slijedom toga nije ovlašten odlučivati o zahtjevu za izuzeće predsjednika Vijeća i njegovih članova.

U obrazloženju za zaključak pod 2. tvrdi se da odgovarajuća primjena odredaba o izuzeću iz Zakona o krivičnom postupku, unatoč izričitom propisu iz stavka 1. članka 28. ZDSV, nije dopuštena niti moguća i to zbog toga što je sastav Državnog sudbenog vijeća točno određen (15 članova, bez zamjenika) pa bi uslijed eventualnih odluka o izuzeću njegovih članova rad čitavog Vijeća mogao biti paraliziran ili bi ono odlučivalo u krnjem sastavu, odnosno trebalo bi na mjesto izuzetih članova imenovati nove članove Vijeća.

Podnositelj zahtjeva za rješavanje sukoba o nadležnosti osvrće se samo na zaključak Županijskog doma Sabora naveden pod 1. (tj. da Županijski dom nije nadležan za rješavanje o izuzeću) i smatra da je time nastao negativni sukob nadležnosti između zakonodavne i sudbene vlasti. No, zaključak pod 2. u svezi je s navedenim i služi, pored ostalog, kao dodatni argument za zaključak pod 1. Kad u postupku pred Državnim sudbenim vijećem ne bi bilo instituta izuzeća (kako smatra Županijski dom), onda nitko ne bi bio nadležan za odlučivanje o izuzeću, niti bi se takav zahtjev mogao postaviti; a ako nitko nije nadležan (niti Županijski dom niti Državno sudbeno vijeće), onda nema ni sukoba o nadležnosti.

Zbog toga - te zbog pojašnjenja argumenata i pravnih posljedica ove odluke Ustavnog suda - neophodno je osvrnuti se i na razloge na kojima se zasniva zaključak pod 2. Županijskog doma.

3. U suštini, stajalište Županijskog doma Sabora svodi se na to da se zbog određenih postupovno tehničkih poteškoća u primjeni odredaba Zakona o krivičnom postupku o izuzeću - koje zasigurno postoje - treba odustati od samog instituta u disciplinskom postupku pred Državnim sudbenim vijećem. Takvo rješenje problema nije prihvatljivo; trebalo bi, nasuprot tome, nastojati da se odgovarajućom primjenom tih odredaba i njihovom prilagodbom specifičnostima disciplinskog postupka pred Vijećem, na najbolji mogući način, ostvari primjena instituta izuzeća.

Razmatrajući problem načelno - ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti konkretnih zahtjeva za izuzeće - odustanak od instituta izuzeća znači pristajanje da u nekim slučajevima sude pristrani suci. Takvo suđenje bila bi gruba povreda ustavnog prava na pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom (alineja 1. stavak 1. članka 29. Ustava Republike Hrvatske) i prava na pravilno i javno saslušanje sa strane nepristranog suda (alineja e) članka 2. Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj - "Narodne novine", br. 34/92). Citirana odredba članka 29. Ustava izričito se odnosi samo na postupak u kome je netko osumnjičen ili optužen zbog kaznenog djela (dakle na krivični postupak), no nema sumnje da se ustavno jamstvo na pravično suđenje (odlučivanje) mora odnositi na sve pravno regulirane postupke koji se provode pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. To proizlazi iz općih načela pravne državnosti, jer se pravna država (tj. sustav vladavine prava - članak 3. Ustava) temelji na pretpostavci da se svi postupci moraju provoditi na način koji je zakonit i pravičan za stranke. Nepoštivanje pravila o izuzeću bila bi i povreda ustavnog prava na jednakost sviju pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak 26. Ustava).

Državno sudbeno vijeće nalazi se u ovom predmetu u položaju u kojem bi se moglo naći bilo koje državno tijelo najvišeg stupnja sudbene ili koje druge vlasti. Zbog toga što iznad njih nema hijerarhijski neposredno višeg (instancijskog) tijela - a u sistemu podjele vlasti ne može ga ni biti, osim ako je izričito određeno Ustavom ili zakonom - koje bi inače u odnosu prema nižim tijelima vlasti bilo nadležno za odlučivanje o nekim pitanjima izuzeća, ne može se odustati od samog instituta izuzeća. Ta tijela moraju sama rješavati sva pravna pitanja koja se pojavljuju u postupku što ga provode. To vrijedi kad se traži izuzeće pojedinog njihovog člana, ali i kad se traži izuzeće većeg broja (ili svih) članova ili njihovog predsjednika (što znači da o izuzeću mogu odlučivati i članovi izuzeće kojih se zahtijeva) jer se samo na taj način može riješiti problem izuzeća i spriječiti da ta tijela budu onemogućena u svom radu. Ovlaštenje da sud odlučuje o izuzeću vlastitog predsjednika izričito je propisano za Vrhovni sud Republike Hrvatske (stavak 2. članka 38. ZKP); mogućnost izuzeća sudaca Ustavnog suda izričito je predviđena u stavku 2. članka 34. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94).

Isto se odnosi i na Državno sudbeno vijeće pa i ono treba samo odlučiti o zahtjevima za izuzeće. Da li će Državno sudbeno vijeće provoditi postupak u krnjem sastavu (ono je tako već postupalo pa i u ovom pravnom predmetu - sudjelovalo je 14 članova Vijeća, a zakonom propisani sastav je 15 članova); ili će postupati u punom sastavu, odlučit će ono samo ovisno o okolnostima slučaja. Odluka Državnog sudbenog vijeća, donesena u postupku u kojem ono nije odlučilo o zahtjevu za izuzeće, trpjela bi od procesne povrede; takvom odlukom povrijedilo bi se - ili bi se moglo povrijediti - spomenuta ustavna prava stranke u postupku.

4. Po odredbi iz alineje 4. članka 125. Ustava, Ustavni sud je ovlašten i dužan rješavati sukob o nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Time što je Državno sudbeno vijeće ovaj predmet ustupilo na rješavanje Županijskom domu Sabora, a ovaj se citiranim zaključkom pod 1. oglasio nenadležnim za odlučivanje o izuzeću predsjednika i članova Vijeća, nastao je spor o nadležnosti između zakonodavne i sudbene vlasti, dakle spor za rješavanje kojeg je nadležan Ustavni sud.

Državno sudbeno vijeće u širem smislu spada među tijela sudbene vlasti jer po Ustavu predstavlja samostalno i u funkcionalnom smislu neovisno vijeće vrhunskih pravnih stručnjaka raznih profesija, koje je ovlašteno odlučivati o važnim pitanjima sudbene vlasti, tj. o imenovanju i razrješenju te o disciplinskoj odgovornosti sudaca i državnih odvjetnika (stavak 1. članka 121. Ustava). Zbog toga su i ustavne odredbe o Državnom sudbenom vijeću uvrštene u odjeljak Ustava o sudbenoj vlasti (članci 115. do 121). Svoje stajalište o tome da Državno sudbeno vijeće spada u sudbena tijela, Ustavni sud je već izrazio u svojoj odluci broj: U-III-188/1995 ("Narodne novine", br. 22/95) i u drugim odlukama.

Kao jedan od domova Sabora Republike Hrvatske, Županijski je dom sastavni dio zakonodavne vlasti (stavak 2. članka 70. Ustava). Po odredbi stavka 3. članka 120. Ustava, Županijski dom ima određene instancione ovlasti u odnosu na Državno sudbeno vijeće, tj. ovlast da odlučuje o zahtjevu za zaštitu podnesenom protiv odluke o razrješenju od sudačke dužnosti. Isto proizlazi i iz odredaba Poslovnika Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske (alineja 5. stavka 1. članka 56. i članak 62. - "Narodne novine", br. 55/95). Odredbom stavka 1. članka 26. ZDSV te su ovlasti određene šire nego u Ustavu pa Županijski dom može odlučivati o zahtjevu za zaštitu podnesenom protiv bilo koje odluke Državnog sudbenog vijeća kojom se disciplinski kažnjava predsjednik suda ili sudac. Svrha ovih odredbi je jasna: trebalo je, u skladu sa stavkom 2. članka 18. Ustava, osigurati drugu (izvanrednu) pravnu zaštitu, s obzirom na to što u ovim slučajevima nema žalbe kao sredstva redovne pravne zaštite. No, ta izvanredna pravna zaštita ograničena je samo na one odluke Državnog sudbenog vijeća koje su konačne i donesene na štetu predsjednika suda ili suca, tj. kojima se oni razrješuju sudačke dužnosti, odnosno disciplinski kažnjavaju.

Iz citiranih ustavnih i zakonskih odredaba ne treba, međutim, zaključiti da je time Županijski dom postao tijelom drugog stupnja u odnosu na Državno sudbeno vijeće u disciplinskom postupku koji se provodi pred Vijećem (kao što ni zahtjev za zaštitu predsjednika suda ili suca nije žalba, tj. redovni pravni lijek o kojem odlučuje drugostupanjski organ). U sistemu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu (članak 4. Ustava), tijela jedne grane vlasti načelno ne mogu postupati i odlučivati u stvarima iz djelokruga druge vlasti; one to, iznimno, mogu samo ako su na to posebno ovlaštene Ustavom ili zakonom u skladu s Ustavom, i to samo u granicama tih ustavnih ili zakonskih ovlasti. Zbog toga Županijski dom u disciplinskom postupku, koji se provodi pred Državnim sudbenim vijećem (ili njegovim disciplinskim sudom), ima samo i jedino one ovlasti koje su mu dane Ustavom i zakonom u skladu s Ustavom; on ne može odlučivati o drugim (postupovnim) pitanjima o kojima inače odlučuju drugostupanjska tijela pa tako ni o pitanjima koja se tiču izuzeća predsjednika ili članova Vijeća. Drugostupanjske ovlasti Županijskog doma ne mogu proizaći niti iz odgovarajuće primjene odredaba Zakona o krivičnom postupku (stavak 1. članka 28. ZDSV) - iako u njima postoji određena drugostupanjska nadležnost sudova u pitanjima izuzeća - jer se odgovarajućom primjenom drugog zakona ne mogu mijenjati temeljni ustavnopravni odnosi različitih grana vlasti i širiti ovlasti Županijskog doma.

5. Na temelju izloženog, valja zaključiti da je nastao sukob o nadležnosti između tijela zakonodavne i sudbene vlasti te da je za odlučivanje o zahtjevu za izuzeće predsjednika i članova Državnog sudbenog vijeća nadležno to Vijeće, a ne Županijski dom Sabora Republike Hrvatske pa je stoga odlučeno kao u izreci pod 1. ove odluke.

Odluka o privremenom prekidu postupka pred tijelima među kojima je došlo do sukoba o nadležnosti nije donesena (iako je njeno donošenje tražio podnositelj zahtjeva) jer je Ustavni sud donio odluku o sukobu o nadležnosti pa je time zatražena privremena mjera postala bespredmetnom.

Odredba pod 2. izreke o objavi ove odluke temelji se na članku 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-IV-947/1996
Zagreb, 8. siječnja 1997.