USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović. Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 4. prosinca 1996. godine, donio je ovo

RJEŠENJE

1. Prihvaća se prijedlog "Industrogradnje" d. d., PJ "Imobiliaind", Zagreb, i pokreće postupak za ocjenu ustavnosti odredaba članka 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 58/95) ukoliko se te odredbe odnose na društva u kojima je prilikom pretvorbe vrijednost stanova ušla u društveni kapital poduzeća.

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Prijedlogom je osporena suglasnost s Ustavom odredaba članka 19. u izreci navedenog Zakona prema kojima prodavatelj stana - općina, grad, odnosno Grad Zagreb, poduzeće ili druga pravna osoba - kojoj je u primjeni odredaba članaka 44. do 49. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo pripalo pravo na obveznice, zadržava pravo na obveznice i to:

- općina, grad ili Grad Zagreb u visini od 45% uplaćenih sredstava;

- poduzeće ili druga pravna osoba u visini od 35% uplaćenih sredstava.

Prema stavku 2. obveznice za konvertibilne devize izdaju se s rokom otplate od 5 godina i amortiziraju putem 10 polugodišnjih anuitetskih kupona, a prvi kupon dospijeva na naplatu od 1. siječnja 1997. godine.

Prema stavku 3. na obveznice se plaćaju kamate po stopi 1% godišnje koje počinju teći od 1. srpnja 1992. godine, odnosno od dana uplate i pripisuju se glavnici.

Osporena odredba unijeta je u Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 - pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94) Zakonom o izmjenama i dopunama tog Zakona ("Narodne novine", broj 58/95, od 9. kolovza 1995.) koje su stupile na snagu 17. kolovoza 1995. godine.

Podnositelj prijedloga za ocjenu ustavnosti smatra navedene odredbe nesuglasnima načelima koja slijede iz odredbe članka 3. Ustava, te odredbama članaka 48. i 49. stavak 2. i 4. Ustava.

Navedenim ustavnim odredbama među najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske navedena je i nepovredivost vlasništva; jamči se pravo vlasništva; država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu i zabranjeni su monopoli; prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

U prijedlogu se navodi da je do povrede vlasništva i vlasničkih prava podnositelja prijedloga došlo izmjenom ranije regulacije o pravima prodavatelja stanova u svezi s obveznicama Republike Hrvatske, za devizna sredstva ostvarena prodajom stanova. Ta su sredstva prema regulaciji na koju se poziva predlagatelj (tj. prema odredbama članaka 44. do 49. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pročišćeni tekst u "Narodnim novinama", broj 43/92) bila prihod proračuna Republike Hrvatske, s tim da su se temeljem njih prodavateljima stanova davale obveznice, za uplaćene devize i iznos popusta koji su priznati kupcu, i s tim da se isplaćuju u domaćoj valuti.

Predlagatelj smatra da je zakonodavac mijenjao izvorni zakonski tekst prilagođavajući ga svojim potrebama za deviznim sredstvima, ne vodeći pritom računa o društvima koja su vrijednost stambenog fonda uključila u temeljni kapital društva.

Naime, prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95) društveni kapital u smislu tog Zakona je razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću, s tim da je temeljem članka 2. stavak 3. Zakona organ upravljanja mogao odlučiti da vrijednost stanova ne ulazi u društveni kapital poduzeća.

U slučajevima u kojima organ upravljanja takvu odluku nije donio, dakle u slučajevima u kojima jest vrijednost stanova ušla u društveni kapital poduzeća, određivana je vrijednost stambenog fonda poduzeća na određeni dan određene godine i iskazivana kao dio ukupnog društvenog kapitala u postupku pretvorbe poduzeća s društvenim kapitalom u poduzeće kojemu je određen vlasnik.

Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporene odredbe smatrajući da se osnovano može dovesti u pitanje njezina usuglašenost s Ustavom ukoliko se ona odnosi na društva u kojima je prilikom pretvorbe vrijednost stanova ušla u društveni kapital poduzeća.

Pritom je Sud polazio od odredaba Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95), koji je stupio na snagu 1. svibnja 1991.

Tim je Zakonom (članak 1.) uređena pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom u poduzeće kojemu je određen vlasnik. U društveni kapital, prema već citiranoj odredbi, ulazila je vrijednost stanova, ako organ upravljanja nije odlučio da vrijednost stanova u društveni kapital ne ulazi. U tom pretvorbenom postupku poduzeće i njegova imovina napuštali su društvenovlasnički sustav i ulazili u privatnovlasnički sustav.

U daljnjem postupku valja odgovoriti na pitanje: jesu li se pravomoćnim okončanjem postupka pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća stekli uvjeti za uspostavu ustavnih jamstava prava vlasništva u smislu Ustava, na način da Ustav ne daje pravni osnov za mijenjanje vlasničkopravnog statusa društva odnosno njegove imovine, niti za oduzimanje vlasništva, osim u mjeri u kojoj to omogućuju ustavna načela, te ustavne odredbe o jamstvu i ograničavanju prava vlasništva.

Usporedba između regulacije iz 1992. i regulacije iz 1995. godine pokazuje:

- 1992. prema članku 33e (2) za devizna sredstva ostvarena prodajom stanova za koja Republika Hrvatska prodavatelju daje obveznice, nije bilo limita u visini sredstava koja pripadaju prodavatelju, a 1995. prema članku 19. poduzeća ili druga pravna osoba, kojima je kao prodavateljima stana pripalo pravo na obveznice, zadržavaju pravo na obveznice u visini od 35% uplaćenih sredstava;

- 1992. i 1995. u pogledu roka otplate od 5 godina nije bilo razlike, kao niti u pogledu amortizacije putem 10 polugodišnjih anuitetskih kupona; međutim, 1992. godine bilo je propisano da prvi anuitetni kupon dospijeva za naplatu od 1. siječnja 1997. godine;

- 1992. godine bilo je propisano da se na obveznice plaćaju kamate po stopi 5% godišnje, da počinju teći od 1. srpnja 1992. i pripisuju se glavnici do 31. prosinca 1994. godine. Godine 1995. smanjene su te kamate na stopu od 1% godišnje, s tim da počinju teći od 1. srpnja 1992. godine, odnosno od dana uplate i pripisuju se glavnici.

Imajući u vidu ove izmjene u nastavku postupka će se odgovoriti na pitanje je li zakonodavac imao ustavni temelj za mijenjanje vlasničkih prava na način na koji je to osporenom odredbom učinjeno.

Temeljem odredbe članka 40. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) ovo se rješenje dostavlja sudionicima u postupku.

Objava ovog rješenja zasniva se na odredbi članka 45. stavak 3. Poslovnika.

Broj: U-I-214/1996
Zagreb, 4. prosinca 1996.