PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 100. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, članka 47. stavka 1. točke 8. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 74/93 - pročišćeni tekst i broj 57/96) i članka 46. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 23/95 i 33/95), donosim

STEGOVNIK ORUŽANIH SNAGA

Ovim se stegovnikom propisuje vojna stega, stegovne mjere i stegovne kazne zbog kršenja vojne stege, ovlasti i postupak raspravljanja o kršenjima vojne stege, izricanje i provedba stegovnih mjera i kazni, te ovlasti, sastav i rad vojnostegovnih sudova.

Vojna je stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje vojne službe, odnosno obveza i zadaća u oružanim snagama Republike Hrvatske (u nastavku teksta: OS RH), sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Službovniku oružanih snaga i drugim propisima i zapovijedima nadređenih osoba, te poštivanje pravila i načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje.

Kršenjem vojne stege smatraju se postupci i ponašanja vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika koji su protivni odredbama ovog stegovnika, a osobito:

1. neizvršenje ili odbijanje izvršenja zapovijedi,

2. samovoljno napuštanje postrojbe,

3. povreda propisa o stražarskoj službi,

4. izvršenje kaznenog djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, odnosno postojanje osnovane sumnje da je takovo kazneno djelo izvršeno,

5. samovolja u obnašanju službe,

6. nesavjesno ili nemarno obnašanje službe,

7. zloporaba položaja ili prekoračenje službenih ovlasti,

8. odavanje ili lakoumno čuvanje tajnih vojnih podataka,

9. nanošenje štete vojnoj ili drugoj imovini,

10. nepoduzimanje propisanih, zapovijeđenih ili drugih mjera prijeko potrebnih za očuvanje života i zdravlja ljudi, te ispravnost tehnike i objekata,

11. neopravdani izostanak s dužnosti do 5 radnih dana,

12. krivotvorenje izvješća ili podnošenje netočnih izvješća, prikrivanje ili uništenje službenih isprava, službenih knjiga ili predmeta,

13. neudovoljenje zahtjevu vojnostegovnog suda ili tužiteljstva ili nepostupanje u skladu s njim,

14. povreda propisa o nošenju službenog oružja, odore, službenih oznaka i o vojničkom izgledu,

15. postupak kojim se vrijeđa dostojanstvo podređenih, odnosno krše prava koja im propisima pripadaju,

16. svako drugo postupanje koje šteti ugledu oružanih snaga.

(1) Za kršenje vojne stege odgovaraju vojne osobe, vojni službenici i vojni namještenici.

(2) Vojne osobe odgovaraju za stegovne prijestupe počinjene u tijeku obnašanja službe i nakon njezina prestanka.

(1) Vojne osobe, vojni službenici i vojni namještenici koji u obnašanju službe ili izvan nje prekrše vojnu stegu, podliježu stegovnoj odgovornosti za stegovnu pogrešku ili stegovni prijestup ako su ih počinile s umišljajem ili iz nehata.

(2) Za stegovne pogreške izriču se stegovne mjere.

(3) Za stegovne prijestupe izriču se stegovne kazne.

(4) Ročnici, kadeti i pričuvni vojnici za počinjene stegovne prijestupe odgovaraju sukladno odredbama o stegovnim pogreškama.

(1) Stegovne pogreške su blaža kršenja pravila ili drugih propisa u obavljanju službe i izvan nje, neizvršenje zapovijedi i drugih naloga ovlaštenih osoba, te ponašanja izvan službe neprimjerena obvezama i pravilima ponašanja pripadnika OS RH.

(2) Stegovni prijestupi su grubo kršenje pravila ili drugih propisa u obavljanju službe i izvan nje, neizvršenje zapovijedi i drugih naloga ovlaštenih osoba, te ponašanja izvan službe neprimjerena obvezama i pravilima ponašanja pripadnika OS RH koji su imali, imaju, ili bi mogli imati teže posljedice za službu.

(1) Stegovne mjere odnosno kazne za kršenje vojne stege izriču se poradi odgojnog utjecaja na počinitelje i druge pripadnike OS RH, zaštite interesa vojne službe i jačanja vojne stege.

(2) Pri izricanju stegovnih mjera odnosno kazni uzimaju se u obzir: vrsta i oblik kršenja vojne stege, njezine posljedice, stupanj odgovornosti počinitelja i njegove pobude, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje počinitelja, narav njegova posla, sudjelovanje u domovinskom ratu, visina materijalne štete te druge olakotne i otegotne okolnosti.

(3) Stegovne mjere odnosno kazne za kršenje vojne stege izriču se u pravilu postupno.

(1) Za jedno ili više kršenja vojne stege o kojima se odlučuje istodobno izriče se samo jedna stegovna mjera ili kazna.

(2) Ako vojnostegovni sud utvrdi da kršenje vojne stege predstavlja stegovnu pogrešku, izreći će stegovnu mjeru.

(3) Postupak pred vojnostegovnim sudom može se voditi neovisno o tijeku i ishodu kaznenoga postupka.

(4) Za isto kršenje vojne stege ovlašteni časnik i vojnostegovni sud počinitelju ne mogu istodobno izreći stegovnu mjeru odnosno stegovnu kaznu.

(1) Za stegovne pogreške mogu se izreći sljedeće stegovne mjere:

1. opomena,

2. ukor,

3. zabrana izlaska iz vojarne do 10 dana,

4. smanjenje plaće od 10% do 30% u razdoblju od 1 do 3 mjeseca,

5. vojnički pritvor do 30 dana.

(2) Ročnicima, kadetima vojnih škola i pričuvnim vojnicima izriču se:

1. opomena,

2. ukor,

3. zabrana izlaska iz vojarne do 10 dana,

4. vojnički pritvor do 15 dana.

(3) Djelatnim vojnim osobama, vojnim službenicima i vojnim namještenicima izriču se:

1. opomena,

2. ukor,

3. smanjenje plaće od 10% do 30% u razdoblju od 1 do 3 mjeseca.

(4) Pričuvnim časnicima izriču se:

1. opomena,

2. ukor.

(5) Vojnicima po ugovoru - gardistima izriču se:

1. opomena,

2. ukor,

3. zabrana izlaska iz vojarne do 10 dana,

4. smanjenje plaće od 10% do 30% u razdoblju od 1 do 3 mjeseca,

5. vojnički pritvor do 30 dana.

(1) Za stegovne prijestupe mogu se izreći sljedeće stegovne kazne:

1. zaustavljanje u napredovanju u službi i promicanju u razdoblju od 1 do 2 godine,

2. smanjenje plaće od 10% do 40% u razdoblju od 1 do 12 mjeseci,

3. pritvor od 60 dana,

4. prevođenje čina u neposredno niži čin,

5. oduzimanje čina,

6. prevođenje u neposredno niži red,

7. smjenjivanje s dužnosti,

8. prestanak službe.

(2) Stegovna kazna iz točke 3., 4. i 5. stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na vojne službenike i namještenike, a stegovna kazna iz točke 6. ne primjenjuje se na vojne osobe.

(3) Stegovne kazne proizvode pravne učinke s danom pravomoćnosti presude.

(1) Stegovna kazna prevođenja čina u neposredno niži čin, oduzimanja čina odnosno gubitka službe može se izreći radi:

1. neizvršenja ili odbijanja izvršenja zapovijedi,

2. povrede propisa o stražarskoj službi,

3. zloporabe položaja ili prekoračenja službenih ovlasti,

4. odavanja ili lakoumnog čuvanja tajnih vojnih podataka,

5. nanošenja štete vojnoj ili drugoj imovini,

6. krivotvorenja izvješća ili podnošenja netočnih izvješća, prikrivanja ili uništenja službenih isprava, službenih knjiga ili predmeta,

7. postupaka kojima se vrijeđa dostojanstvo podređenih, odnosno krše prava koja im po propisima pripadaju, te

8. djela ili propusta kojima se narušava čast časničkog staleža, ili čast pojedinog časnika u tolikoj mjeri da bi bilo štetno da počinitelj dalje ostane u svome činu.

(2) Stegovne kazne prevođenja čina u neposredno niži čin ili oduzimanja čina mogu se izreći djelatnim vojnim osobama, pričuvnicima i osobama sa počasnim činom.

Stegovna kazna prevođenja čina u neposredno niži čin može se izreći ukoliko je stegovni prijestup počinjen s umišljajem ili iz krajnjeg nehata.

Stegovna kazna oduzimanja čina odnosno prestanka službe može se izreći vojnim osobama, vojnim službenicima i vojnim namještenicima za grubo kršenje vojne stege počinjeno s umišljajem, odnosno ako bi zadržavanje počinitelja u djelatnoj vojnoj službi štetilo ugledu ili interesima OS RH.

Pri odlučivanju o odgovornosti vojne osobe za kazneno djelo protiv OS RH, o kojemu se prema odredbama kaznenog zakona može odlučivati u stegovnom postupku, vojnostegovni sud može počinitelju izreći odgovarajuću stegovnu mjeru odnosno kaznu.

(1) Zastara pokretanja i vođenja stegovnog postupka zbog stegovne pogreške nastupa nakon proteka 6 mjeseci od dana kada je počinjena.

(2) Zastara pokretanja stegovnog postupka zbog stegovnog prijestupa nastupa nakon proteka 12 mjeseci od dana kad je nadređeni časnik saznao za stegovni prijestup. Stegovni postupak ne može se pokrenuti niti voditi ako su od dana kad je počinjen stegovni prijestup protekle 2 godine.

(3) Zastara pokretanja stegovnog postupka zbog stegovnog prijestupa kojim je počinjeno i kazneno djelo nastupa istodobno kad i zastara progona zbog kaznenog djela.

(4) Kad je kazneni postupak okončan zbog toga što djelo predstavlja neznatnu društvenu opasnost poradi malog značenja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica djela, zastara pokretanja i vođenja postupka zbog stegovnoga prijestupa nastupa za jednu godinu od dana kad je kazneni postupak pravomoćnom presudom okončan, ali se postupak zbog stegovnog prijestupa ne može pokrenuti i voditi nakon zastare kaznenog progona.

(1) Zastara izvršenja stegovne kazne nastupa nakon 3 mjeseca od dana kad je odluka o stegovnoj kazni postala pravomoćna, a zastara izvršenja stegovne mjere kad protekne 60 dana od izricanja stegovne mjere.

(2) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, zastara izvršenja kazne gubitka službe nastupa nakon 6 mjeseci od dana kad je odluka o kazni postala pravomoćna.

(3) Zastara izvršenja kazne prekida se svakom radnjom usmjerenom na izvršenje kazne.

(4) Zastara izvršenja kazne nastupa u svakome slučaju kada protekne dvaput onoliko vremena koliko je propisano u stavcima 1. i 2. ovoga članka.

(1) Nadređeni časnici utvrđuju stegovnu odgovornost svojih podređenih sukladno ovome stegovniku i izriču stegovne mjere za koje su ovlašteni ovim stegovnikom.

(2) Iznimno, o stegovnoj pogrešci počinjenoj prema nadređenoj osobi, odlučuje osoba neposredno nadređena osobi prema kojoj je stegovna pogreška počinjena.

(3) Nadređena osoba pri raspravljanju o stegovnoj odgovornosti, izricanju stegovne mjere i njezinu izvršenju mora voditi računa o počiniteljevu osobnom dostojanstvu i časti.

Odlučivanje o odgovornosti za stegovnu pogrešku počinjenu u prijašnjoj postrojbi odnosno ustanovi u ovlasti je zapovjednika postrojbe, odnosno ustanove u kojoj se počinitelj nalazi kad se utvrđuje njegova stegovna odgovornost. Osoba koja je prema odredbama ovoga stegovnika izrekla stegovnu mjeru, izvješćuje o tome zapovjednika prijašnje počiniteljeve postrojbe, odnosno ustanove.

(1) Opomenu i ukor ročnicima, gardistima, pričuvnicima, kadetima, vojnim namještenicima i vojnicima po ugovoru izriče nadređeni časnik razine zapovjednika voda, njemu jednake ili više razine.

(2) Opomenu i ukor časnicima i vojnim službenicima izriče nadređeni časnik razine zapovjednika satnije, njemu jednake ili više razine.

(3) Ostale stegovne mjere izriču:

1. zapovjednik voda - zabranu izlaska iz vojarne do 5 dana,

2. zapovjednik satnije - zabranu izlaska iz vojarne do 7 dana i vojnički pritvor do 3 dana,

3. zapovjednik bojne odnosno samostalne satnije - zabranu izlaska iz vojarne do 10 dana i vojnički pritvor do 10 dana

(1) Zapovjednik brigade odnosno samostalne bojne i zapovjednik njemu jednake ili više razine, te načelnici uprava u Ministarstvu obrane i uprava za obranu mogu izricati sve stegovne mjere propisane ovim stegovnikom.

(2) Zapovjednik privremenoga vojnog sastava koji se osniva poradi obavljanja pojedinih zadaća, glede izricanja stegovnih mjera podređenim osobama iz toga sastava ima ovlasti zapovjednika neposredno podređenoga zapovjedniku koji je osnovao privremeni vojni sastav.

Ovlasti iz odredaba članka 19. i 20. ovoga stegovnika imaju i ostali časnici i to:

1. zastavnik i poručnik (zastavnik i poručnik korvete) - ovlast zapovjednika voda,

2. natporučnik i satnik (poručnik fregate i poručnik bojnog broda) - ovlast zapovjednika satnije,

3. bojnik (kapetan korvete) i pukovnik (kapetan fregate) - ovlast zapovjednika bojne,

4. brigadir (kapetan bojnog broda) i viši časnici - ovlast zapovjednika brigade.

Nadređeni časnici u Hrvatskoj ratnoj mornarici koji se nalaze na određenim ustrojbenim mjestima, glede izricanja stegovnih mjera svojim podređenima imaju sljedeće ovlasti:

1. Ovlast zapovjednika voda - zapovjednik broda ili desantnog plovnog sredstva za čije je ustrojbeno mjesto predviđen dočasnički čin, pomoćnik zapovjednika broda za čije je ustrojbeno mjesto predviđen čin poručnika korvete, ili zapovjednik brodskog odreda za čije je ustrojbeno mjesto predviđen časnički čin.

2. Ovlast zapovjednika satnije - zapovjednik broda, pomoćnik zapovjednika broda ili zapovjednik brodskog odreda za čije je ustrojbeno mjesto predviđen čin poručnika bojnog broda odnosno satnika mornaričko tehničke službe.

3. Ovlast zapovjednika bojne - zapovjednik plovne postrojbe, zapovjednik ili pomoćnik zapovjednika broda za čije je ustrojbeno mjesto predviđen čin kapetana korvete ili kapetana fregate.

4. Ovlast zapovjednika brigade - zapovjednik plovne postrojbe za čije je ustrojbeno mjesto predviđen čin kapetana bojnog broda.

Zapovjednik ratnog broda kao i zapovjednik sastava ratnih brodova kada se brod ili sastav nalaze izvan teritorijalnog mora Republike Hrvatske ima pravo izricati stegovne mjere kao i njegov nadređeni časnik.

Obnašatelj dužnosti, dok obnaša dužnost, ima pravo izricati iste stegovne mjere kao i časnik čije dužnosti obnaša.

(1) Časnik na dužnosti dežurnog u postrojbi, odnosno ustanovi OS RH i dežurni časnik vojne policije mogu pritvoriti vojnu osobu koja teže narušava red u postrojbi, odnosno ustanovi, ili remeti javni red, dok ovlašteni časnik ne odluči o njezinoj stegovnoj odgovornosti, ali ne dulje od 48 sati.

(2) Časnik iz stavka 1. ovoga članka dužan je odmah o tome izvijestiti časnika ovlaštenoga za odlučivanje o stegovnoj odgovornosti vojne osobe.

Nadređeni časnik obvezan je odmah pokrenuti stegovni postupak za stegovnu pogrešku svoga podređenoga i odlučiti o njoj u roku od 7 dana od dana saznanja.

(1) Počinitelja stegovne pogreške treba ispitati i o tome sastaviti zapisnik.

(2) Kad se počinitelja stegovne pogreške ne može ispitati, pribavlja se njegova pisana izjava.

(3) Ako je osim ispitivanja počinitelja potrebno prikupiti i druge dokaze, rok iz članka 26. ovoga stegovnika računa se od dana kad su pribavljeni potrebni dokazi.

Stegovni postupak ne može voditi časnik nižeg čina od osobe protiv koje se postupak vodi, niti joj može izricati stegovne mjere.

Časnik koji nije ovlašten za izricanje odgovarajuće stegovne mjere dužan je u roku od 2 dana od dana saznanja za stegovnu pogrešku svoga podređenika predmet dostaviti svojemu nadređenom časniku na odlučivanje.

Kad kršenje vojne stege ima obilježja kaznenog djela protiv OS RH, o kojemu se sukladno odredbama kaznenog zakona može odlučiti u stegovnom postupku, nakon primitka predmeta od nadležnog državnog odvjetništva ili saznanja na drugi način za takvo kršenje vojne stege, časnik je predmet dužan odmah dostaviti nadležnome vojnostegovnom tužiteljstvu.

(1) Časnik koji je izrekao stegovnu mjeru donosi pisanu zapovijed.

(2) Zapovijed o stegovnoj mjeri sadrži:

1. broj zapovijedi, nadnevak i mjesto,

2. čin, ime i prezime počinitelja stegovne pogreške; službu, postrojbu i dužnost koju obnaša u postrojbi ili ustanovi,

3. prijašnje stegovne mjere - ako nisu brisane,

4. činjenični opis stegovne pogreške i njenu pravnu kvalifikaciju (nadnevak, mjesto izvršenja i kratak opis činjenica s naznakom članka 3. ovoga stegovnika)

5. dokaz o stegovnoj pogrešci,

6. obranu počinitelja stegovne pogreške i ocjenu njezine osnovanosti,

7. odredbe propisa o ovlaštenjima za izricanje stegovnih mjera,

8. vrstu i trajanje stegovne mjere,

9. činjenice i okolnosti koje su uzete u obzir pri izricanju stegovne mjere,

10. osobu koja će se starati oko izvršenja stegovne mjere, te način njenog izvršenja,

11. pouku o pravnom lijeku,

12. potpis ovlaštenog časnika koji je donio zapovijed.

(3) Zapovijed o izrečenoj stegovnoj mjeri dostavlja se počinitelju redovnim putem, s tim da se osigura dokaz o urednoj dostavi.

(1) Neposredno poslije isteka roka za žalbu, primjerak zapovijedi o izrečenoj stegovnoj mjeri s cjelovitim predmetom dostavlja se redovnim putem nadređenom časniku poradi ocjene pravilnosti.

(2) Pravilnost zapovijedi o stegovnoj mjeri vojničkog pritvora u trajanju duljem od 10 dana i smanjenja plaće ocjenjuje vojnostegovni sud.

Zapovijedi o stegovnim mjerama vojničkog pritvora i smanjenja plaće ne mogu se izvršiti dok se ne ocijeni njihova pravilnost.

Nakon primitka zapovijedi o stegovnoj mjeri na ocjenu pravilnosti, nadređeni časnik odnosno vojnostegovni sud dužan je istu razmotriti u roku od 8 dana od primitka, ocijeniti je i vratiti u postrojbu, odnosno ustanovu u kojoj je mjera izrečena.

(1) Nadređeni časnik, odnosno vojnostegovni sud, po službenoj će dužnosti poništiti zapovijed o stegovnoj mjeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. ako osoba kojoj je izrečena stegovna mjera nije počinila stegovnu pogrešku,

2. ako je stegovna pogreška počinjena u okolnostima koje isključuju odgovornost počinitelja,

3. ako je u trenutku izricanja stegovne mjere nastupila zastara pokretanja i vođenja stegovnog postupka,

4. ako kršenje vojne stege predstavlja stegovni prijestup,

5. ako je stegovnu mjeru izrekla neovlaštena osoba,

6. ako počinitelj nije ispitan, odnosno nije pribavljena njegova pismena izjava,

7. u slučaju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

8. ako je zapovijed o izricanju stegovne mjere izrađena protivno odredbi članka 31. ovog stegovnika, ili je počinjena bitna povreda postupka.

(2) Zbog razloga iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. ovoga članka, nadređeni časnik ili vojnostegovni sud poništavaju stegovnu mjeru svojim rješenjem i cjelovit predmet vraćaju u postrojbu ili ustanovu na ponovno odlučivanje.

(3) Zbog razloga iz stavka 1. točke 5. ovoga članka, nadređeni časnik poništit će stegovnu mjeru rješenjem i svojom zapovijedi izreći odgovarajuću stegovnu mjeru, a vojnostegovni sud poništit će stegovnu mjeru rješenjem i dostaviti predmet časniku ovlaštenom za izricanje odgovarajuće stegovne mjere.

(4) Protiv rješenja kojim se po službenoj dužnosti poništava zapovijed o stegovnoj mjeri u postupku ocjene pravilnosti nije dopuštena žalba niti vođenje upravnog spora.

(1) Protiv zapovijedi o izrečenoj stegovnoj mjeri osoba kojoj je izrečena stegovna mjera može izjaviti žalbu svomu nadređenom časniku u roku od 3 dana od primitka zapovijedi.

(2) Žalba se izjavljuje pismeno.

(3) Časnik koji nije ovlašten za odlučivanje o žalbi, dužan ju je odmah po primitku s cjelovitim predmetom proslijediti časniku ili vojnostegovnom sudu ovlaštenom za odlučivanje o žalbi.

(4) Ovlašteni časnik, odnosno vojnostegovni sud, dužan je odlučiti o žalbi u roku od 8 dana od dana primitka žalbe ili pribavljanja novih dokaza.

(5) Žalba ne zadržava izvršenje, osim ako je izjavljena protiv zapovijedi kojom je izrečena stegovna mjera vojničkog pritvora ili smanjenja plaće.

(1) O žalbi odlučuje časnik neposredno nadređen časniku koji je izrekao stegovnu mjeru, osim o žalbi protiv zapovijedi o izrečenim stegovnim mjerama smanjenja plaće i vojničkog pritvora duljeg od 10 dana, o kojima odlučuje vojnostegovni sud.

(2) Ovlašteni časnik, odnosno vojnostegovni sud, ispituje zapovijed u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvijek ispitati jesu li ispunjeni uvjeti za poništenje zapovijedi (članak 35.).

(3) Časnik odnosno vojnostegovni sud iz stavka 1. ovoga članka, kad odlučuje o žalbi, može svojim rješenjem izrečenu stegovnu mjeru potvrditi, smanjiti, ublažiti, oprostiti ili poništiti.

(4) Žalitelju se po žalbi ne može izreći teža stegovna mjera od one protiv koje je izjavio žalbu.

(5) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba niti vođenje upravnog spora.

(1) Stegovna mjera priopćuje se osobi kojoj je izrečena.

(2) Časnik koji je izrekao stegovnu mjeru može odlučiti da se počinitelju stegovna mjera priopći u postrojbi ili ustanovi kojoj počinitelj pripada, i to:

1. ročniku, pričuvnom vojniku, kadetu, vojniku po ugovoru i gardistu - pred strojem njegove postrojbe;

2. časniku - na sastanku časnika istog ili višeg čina ili položaja,

3. vojnom službeniku i namješteniku - na sastanku njegove uprave, ureda ili zapovjedništva postrojbe.

Izvršenju zapovijedi o stegovnoj mjeri pristupa se nakon njene pravomoćnosti.

Iznimno od odredbe članka 39. ovoga stegovnika, zapovjednik, odnosno časnik na položaju zapovjednika satnije, njemu ravnom ili višem položaju, može uputiti počinitelja na izdržavanje stegovne mjere vojničkog pritvora i prije nego što ovlašteni časnik odnosno vojnostegovni sud odluči o žalbi protiv izrečene stegovne mjere, odnosno prije ocjene pravilnosti zapovijedi o izricanju stegovne mjere, ali samo ako počinitelj teže narušava red u postrojbi, odnosno ustanovi.

(1) Izvršenje zapovijedi o stegovnoj mjeri u pravilu provodi časnik neposredno nadređen počinitelju, a može i časnik više razine.

(2) Izdržavanje stegovne mjere vojničkog pritvora može svojom zapovijedi odgoditi ili prekinuti časnik iz stavka 1. ovoga članka u slučaju bolesti počinitelja, smrti ili teže bolesti u njegovoj obitelji, kao i u drugim opravdanim slučajevima, ali pritvor mora započeti ili se nastaviti u roku od 24 sata od prestanka razloga za odgodu odnosno prekid izvršenja stegovne mjere.

(3) Odgoda odnosno prekid izvršenja stegovne mjere prekida rok zastare izvršenja stegovne mjere.

(1) Stegovne mjere opomene i ukora izvršavaju se priopćenjem počinitelju.

(2) Stegovne mjere zabrane izlaska izvan kruga vojarne i vojničkoga pritvora izvršavaju se sukladno Službovniku oružanih snaga.

(3) Stegovnu mjeru smanjenja plaće provodi tijelo financijske službe, kod kojega se vrši obračun i isplata plaće počinitelju.

(1) Ročnici, kadeti i pričuvni vojnici otpuštaju se iz vojničkog pritvora danom isteka vojnog roka, završetka školovanja, završetka vojne vježbe ili druge vojne dužnosti, osim u slučajevima koji se sukladno Zakonu o obrani ne računaju u služenje vojnog roka.

(2) Ako se ročniku ili kadetu izrekne jedinačna stegovna mjera vojničkog pritvora u trajanju dužem od 10 dana, za sve dane izrečene stegovne mjere produžava se vojni rok.

(3) Ako se ročniku ili kadetu izrekne više stegovnih mjera vojničkog pritvora u ukupnom trajanju dužem od 10 dana produžit će se vojni rok za onoliko dana za koliko je zbroj dana vojničkog pritvora veći od 10.

(1) Za suđenje zbog stegovnih prijestupa kao i za raspravljanje o odgovornosti za kaznena djela iz članka 14. ovoga stegovnika nadležni su vojnostegovni sudovi i Viši vojnostegovni sud.

(2) Vojnostegovni sudovi ustrojavaju se u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Pazinu.

(3) Viši vojnostegovni sud ustrojava se u Zagrebu.

(4) Postupak pred vojnostegovnim sudom ne može se voditi protiv pričuvnih vojnika, ročnika i kadeta.

(5) Ako ovim stegovnikom nije drukčije određeno, postupak odlučivanja o odgovornosti za stegovne prijestupe provodit će se prema odredbama zakona kojim se uređuje kazneni postupak.

(1) Vojnostegovni sudovi:

- sude u prvom stupnju djelatnim vojnim osobama, vojnim službenicima i vojnim namještenicima, te pričuvnim časnicima za počinjenje stegovnog prijestupa,

- odlučuju o žalbama protiv rješenja o udaljenju s dužnosti,

- odlučuju o žalbama protiv zapovijedi o izrečenim stegovnim mjerama smanjenja plaće i vojničkog pritvora duljeg od 10 dana,

- ocjenjuju pravilnost zapovijedi o izrečenim stegovnim mjerama smanjenja plaće i vojničkog pritvora duljeg od 10 dana,

- raspravljaju i odlučuju o odgovornosti vojnih osoba za kaznena djela iz članka 14. ovoga stegovnika.

(2) Vojnostegovni sud, kada sudi vojnicima po ugovoru, dočasnicima i nižim časnicima, te vojnim namještenicima, sudi u vijeću od 3 suca, od kojih 1 sudac dužnost obnaša profesionalno.

(3) Vojnostegovni sud, kada sudi višim časnicima, vojnim službenicima i generalima, odnosno admiralima, sudi u vijeću od 5 sudaca, od kojih 2 suca dužnost obnašaju profesionalno.

(1) Mjesna nadležnost vojnostegovnog suda određuje se prema postrojbi odnosno ustanovi, tijelu državne vlasti ili drugoj pravnoj osobi u kojoj se počinitelj nalazi u trenutku počinjenja stegovnog prijestupa.

(2) Vojnostegovni sud u Zagrebu mjesno je nadležan suditi osobama koje obnašaju službu u postrojbama odnosno ustanovama na području zbornih područja OS RH sa sjedištem u Karlovcu i Varaždinu.

(3) Vojnostegovni sud u Osijeku mjesno je nadležan suditi osobama koje obnašaju službu u postrojbama odnosno ustanovama na području zbornog područja OS RH sa sjedištem u Đakovu.

(4) Vojnostegovni sud u Splitu mjesno je nadležan suditi osobama koje obnašaju službu u postrojbama odnosno ustanovama na području zbornih područja OS RH sa sjedištem u Kninu i Stonu.

(5) Vojnostegovni sud u Pazinu mjesno je nadležan suditi osobama koje obnašaju službu u postrojbama odnosno ustanovama na području zbornog područja OS RH sa sjedištem u Pazinu.

(6) Vojnostegovni je sud nadležan suditi i osobama koje obnašaju službu u postrojbama i ustanovama Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i Hrvatske ratne mornarice na području odnosnog zbornog područja.

(7) Kada izvršitelji stegovnog prijestupa podliježu nadležnosti različitih vojnostegovnih sudova, za suđenje je nadležan Vojnostegovni sud u Zagrebu.

Viši vojnostegovni sud ima sljedeće ovlasti:

1. odlučuje o žalbama protiv odluka vojnostegovnih sudova,

2. odlučuje o sukobu nadležnosti vojnostegovnih sudova,

3. prati i usklađuje sudsku praksu.

Viši vojnostegovni sud, kad odlučuje o žalbi tužitelja ili okrivljenika iz članka 45. stavka 2. ovoga stegovnika, sudi u vijeću od 3 suca od kojih jedan dužnost obnaša profesionalno, a kad odlučuje o žalbi tužitelja ili okrivljenika iz članka 45. stavka 3. ovoga stegovnika, sudi u vijeću od 5 sudaca od kojih 2 suca dužnost obnašaju profesionalno.

(1) Svi pripadnici OS RH dužni su prijaviti stegovne prijestupe o kojima su obaviješteni ili za koje saznaju na koji drugi način.

(2) Ako postoji osnovana sumnja da je podređeni počinio stegovni prijestup, nadređena osoba dužna je poduzeti sve potrebne mjere poradi osiguranja dokaza i prikupljanja podataka značajnih za utvrđivanje činjeničnog stanja, te o tome izvijestiti svoga nadređenika.

(1) Zapovjednik brigade, zapovjednik ili časnik njemu jednake ili više razine, nakon što razmotri izvješće s cjelovitim predmetom, ako ocijeni da se radi o stegovnom prijestupu i odgovornosti osumnjičenika, podnijet će stegovnu prijavu nadležnome vojnostegovnom tužiteljstvu.

(2) Ako ocijeni da predmet nije cjelovit, zapovjednik, odnosno nadređeni časnik iz stavka 1. ovoga članka, vratit će predmet na dopunu podređenome, pri čemu će mu odrediti rok za provođenje dopune koji ne može biti dulji od 15 dana.

(3) Ako zapovjednik, odnosno časnik iz stavka 1. ovoga članka, nakon provedene dopune ocijeni da se radi o stegovnom prijestupu i odgovornosti osumnjičenika, podnijet će protiv njega stegovnu prijavu nadležnome vojnostegovnom tužiteljstvu, a ako ocijeni da se radi o stegovnoj pogrešci, izreći će stegovnu mjeru svojom zapovjeđu ili će predmet vratiti podređeniku poradi izricanja stegovne mjere.

(1) Stegovna prijava sadrži:

1. osobne podatke o identitetu osumnjičenika,

2. podatke o eventualnom ranijem kršenju vojne stege i stegovnim sankcijama,

3. činjenični opis stegovnog prijestupa,

4. pravnu kvalifikaciju stegovnog prijestupa.

(2) U prilogu stegovne prijave dostavljaju se izjave osumnjičenika i svjedoka, materijalni dokazi, podaci o eventualnoj šteti, te mišljenje zapovjednika o ljudskim i radnim značajkama osumnjičenika.

(1) Po primitku stegovne prijave vojnostegovni tužitelj odlučuje o osnovanosti iste.

(2) Zamjenik vojnostegovnog tužitelja ima u pogledu postupanja u dodijeljenom mu vojnostegovnom predmetu sve ovlasti koje ima i vojnostegovni tužitelj.

(1) Vojnostegovni tužitelj dužan je odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od primitka stegovne prijave, odnosno okončane dopune stegovnog postupka, odlučiti o stegovnoj prijavi na način da istu odbaci, ili da podnese optužni prijedlog vojnostegovnom sudu.

(2) Kod donošenja svoje odluke iz stavka 1. ovog članka vojnostegovni tužitelj nije vezan ni navodima o činjeničnom stanju, ni pravnom kvalifikacijom stegovnog prijestupa, već odluku donosi temeljem vlastite ocjene.

(1) Vojnostegovni će tužitelj rješenjem odbaciti stegovnu prijavu:

1. ako iz stegovnog predmeta proizlazi da nema stegovnog prijestupa prijavljenika,

2. ako osumnjičenik nije odgovoran za stegovni prijestup,

3. ako utvrdi da je počinjena stegovna pogreška, u kojem slučaju podnositelju stegovne prijave predlaže da osumnjičeniku izrekne odgovarajuću stegovnu mjeru;

4. ako je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje isključuju progon.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka vojnostegovni će tužitelj dostaviti podnositelju stegovne prijave, a jedan primjerak istog rješenja dostavit će osumnjičeniku. Mogući prijedlog za izricanje stegovne mjere sastavni je dio tog rješenja.

(3) Protiv rješenja o odbačaju stegovne prijave žalba nije dopuštena.

(1) Ako vojnostegovni tužitelj iz stegovne prijave odnosno cjelovitog predmeta ne može ocijeniti vjerodostojnost navoda prijave, ili ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnova za ocjenu o tome je li počinjen stegovni prijestup, ili ako je do vojnostegovnog tužitelja samo dopro glas da je počinjen stegovni prijestup, a osobito ako je počinitelj nepoznat, vojnostegovni će tužitelj, ako to ne može poduzeti sam ili preko drugih tijela, zahtijevati od vojne policije da prikupi potrebne obavijesti ili poduzme druge mjere poradi otkrivanja stegovnog prijestupa i počinitelja.

(2) Vojnostegovni tužitelj može uvijek pozvati podnositelja stegovne prijave radi pojašnjenja sadržaja prijave ili od njega zatražiti nadopunu predmeta.

(3) Vojnostegovni tužitelj može zatražiti potrebne podatke od državnih tijela, poduzeća i drugih pravnih osoba.

(4) Ako i nakon poduzetih radnji iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka proisteknu neke od okolnosti iz članka 54. stavka 1. ovoga stegovnika, vojnostegovni tužitelj odbacit će stegovnu prijavu.

Ako vojnostegovni tužitelj nakon proučavanja predmeta ocijeni da su se stekli propisani uvjeti za podizanje optužnog prijedloga i protiv neke druge osobe protiv koje nije podnijeta prijava za isti stegovni prijestup, podnijet će optužni prijedlog i protiv te druge osobe.

(1) Ako se pri kršenju vojne stege prouzroči šteta na imovini OS RH vojnostegovni tužitelj dužan je u optužnom prijedlogu istaknuti i zahtjev za naknadu štete.

(2) O isticanju zahtjeva za naknadu štete vojnostegovni tužitelj izvijestit će nadležno povjerenstvo za utvrđivanje materijalne odgovornosti.

(1) Vojnostegovni tužitelj podnosi optužni prijedlog nadležnome vojnostegovnom sudu u potrebnom broju primjeraka za sud, okrivljenika i njegovog branitelja.

(2) Optužni prijedlog dostavlja se vojnostegovnom sudu s izvornikom spisa predmeta.

(1) Vojnostegovni tužitelj zastupa optužni prijedlog na glavnoj raspravi.

(2) Vojnostegovni tužitelj može proširiti optužni prijedlog na stegovne prijestupe koje okrivljenik počini u tijeku glavne rasprave ili na one koji se otkriju u razdoblju od podnošenja optužnoga prijedloga do završetka glavne rasprave.

(3) Ako se u tijeku glavne rasprave utvrdi da izvedeni dokazi ukazuju na drukčije činjenično stanje od iznesenoga u optužnom prijedlogu, tužitelj može preinačiti optužni prijedlog.

Najkasnije u roku od 8 dana od pristizanja optužnoga prijedloga na sud, predsjednik vojnostegovnog suda zapovijeđu određuje dan, sat i mjesto glavne rasprave, te sastav vijeća.

(1) Poziv na glavnu raspravu s optužnim prijedlogom dostavlja se okrivljeniku prije zakazane glavne rasprave, tako da mu za pripremu obrane ostane najmanje 3 dana.

(2) Nakon primitka optužnog prijedloga okrivljenik može sudu dostaviti pismenu obranu, te predočiti ili predložiti nove dokaze.

Ako okrivljenik ne dođe na glavnu raspravu, a uredno je pozvan, vojnostegovni sud može, na prijedlog vojnostegovnog tužitelja, odlučiti da se glavna rasprava održi i u odsutnosti okrivljenika.

(1) Predsjednik vijeća vojnostegovnog suda svojom zapovijeđu određuje jednog od vještaka iz Ministarstva obrane ako ocijeni nužnim pribaviti stručno mišljenje o važnim činjenicama.

(2) Vještak iz Ministarstva obrane dužan je odazvati se zapovijedi predsjednika vijeća.

(3) Vještaku ne pripada novčana naknada za stručno mišljenje, već mu se ima omogućiti da svoj nalaz i mišljenje izradi unutar radnog vremena, a njegovo učešće na glavnoj raspravi ima se tretirati kao službeno putovanje.

U slučaju neopravdanog izostanka svjedoka, odnosno vještaka, s glavne rasprave, predsjednik vijeća izdat će zapovijed vojnoj policiji, odnosno uputiti zamolbu MUP-u za njihovo prisilno privođenje.

Vojnostegovni tužitelj nije obvezan biti nazočan na glavnoj raspravi, osim ako je okrivljenik viši časnik, general, admiral i vojni službenik I., II., III. i IV. reda.

(1) Glavnu raspravu vodi predsjednik vojnostegovnog suda ili predsjednik vijeća.

(2) Predsjednik vijeća ne može biti osoba nižeg čina od okrivljenika.

(3) Zapisnik o glavnoj raspravi potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar.

(4) Primjerak zapisnika može dobiti okrivljenik ako ga zatraži.

(1) Nakon zaključene rasprave vojnostegovni sud donosi presudu kojom se okrivljenika oglašava krivim, ili ga se oslobađa od optužbe, ili se optužba odbija.

(2) Ako je okrivljenik oglašen krivim, osuđuje ga se na stegovnu kaznu ili mu se izriče stegovna mjera za stegovnu pogrešku.

(3) Okrivljenik i vojnostegovni tužitelj mogu se odreći prava na žalbu neposredno nakon objave presude.

(4) Kada vojnostegovni sud pravomoćnom presudom odluči i o zahtjevu za naknadu počinjene štete, primjerak pravomoćne presude dostavit će nadležnom povjerenstvu za utvrđivanje materijalne odgovornosti.

(1) Presuda se mora pismeno izraditi u roku od 3 radna dana od dana objavljivanja.

(2) Presuda se dostavlja vojnostegovnom tužitelju, okrivljeniku i njegovom branitelju.

(1) Protiv presude vojnostegovnog suda može se izjaviti žalba Višemu vojnostegovnom sudu u roku od 8 dana od primitka presude.

(2) Žalba se podnosi vojnostegovnom sudu koji je izrekao presudu.

(3) Žalbu mogu izjaviti vojnostegovni tužitelj, okrivljenik odnosno njegov branitelj, ukoliko se okrivljenik tome izričito ne protivi.

(4) Žalba odgađa izvršenje presude.

(1) Odluku o žalbi presudom donosi Viši vojnostegovni sud na sjednici vijeća.

(2) Na sjednicu vijeća mogu se pozivati vojnostegovni tužitelj i okrivljenik, ako to izrekom zatraže, ali se sjednica može održati i bez njih.

(1) Stegovni postupak završen konačnom presudom može se ponoviti:

- ako osuđeniku nije bila dana mogućnost iznošenja obrane i raspravljanja pred vojnostegovnim sudom,

- ako se presuda temelji na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili na krivotvorenoj ispravi,

- ako se presuda temelji na odluci nekog drugog tijela a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta ili poništena,

- ako podnositelj zahtjeva za ponavljanje postupka sazna za nove činjenice, odnosno nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na osnovi kojih je za njega mogla biti donesena povoljnija presuda da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku,

- ako je osuđeniku za istu povredu vojne stege već bila izrečena stegovna mjera ili kazna.

(2) Zahtjev za ponavljanje stegovnog postupka mogu podnijeti stegovni tužitelj odnosno osuđenik ili njegov branitelj u rokovima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku za obnovu postupka.

Stegovni postupak se ne može ponoviti na štetu osuđenika ako je proteklo mjesec dana od dana saznanja za nove činjenice odnosno dokaze, ili ako je nastupila zastara prava na vođenje postupaka.

O zahtjevu za ponavljanje stegovnog postupka odlučuje vijeće vojnostegovnog suda koje je u prijašnjem postupku sudilo u prvom stupnju.

Odredbe ovog stegovnika o postupku povodom žalbe na odgovarajući se način primjenjuju na ponavljanje postupka.

(1) O troškovima stegovnog postupka vojnostegovni sud odlučuje presudom. Ako u tijeku donošenja presude nedostaju podaci o visini troškova, o troškovima se može iznimno odlučiti i rješenjem kad se ti podaci pribave.

(2) Sud može okrivljenika djelomično ili u cijelosti osloboditi obveze naknade troškova postupka ako bi se plaćanjem troškova dovelo u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osobe koju je on obvezan uzdržavati.

(3) Ako je donesena presuda kojom se osuđenik oslobađa optužbe, ili se optužba odbija ili se osuđeniku izriče stegovna mjera, troškovi stegovnog postupka podmiruju se iz financijskog plana Ministarstva obrane.

Kazne za stegovne prijestupe izrečene pravomoćnom presudom izvršavaju se temeljem rješenja o izvršenju kazne, koje donosi predsjednik vojnostegovnog suda ili njegov zamjenik u roku od 7 dana od pravomoćnosti presude.

Pravomoćnu presudu i rješenje o izvršenju kazne vojnostegovni sud dostavlja:

1. osuđeniku,

2. vojnostegovnom tužitelju,

3. postrojbi odnosno ustanovi u kojoj je osuđenik na službi.

4. Personalnoj upravi Ministarstva obrane - u osobnik.

Izvršenje kazne zaustavljanja u napredovanju u službi i promicanju provodi časnik ovlašten za predlaganje napredovanja u službi i promaknuća.

(1) Izvršenje kazne smanjenja plaće provodi osoba ovlaštena za obračun i isplatu plaće.

(2) Kazna smanjenja plaće određuje se prema visini plaće koja pripada osuđeniku na dan pravomoćnosti presude bez obzira na možebitne kasnije promjene u visini plaće.

(3) Izvršenje kazne smanjenja plaće započinje prvom plaćom nakon donošenja rješenja o izvršenju kazne.

(1) O izvršenju kazne pritvora dužan je brinuti se časnik koji je podnio stegovnu prijavu, odnosno časnik na položaju zapovjednika brigade ili voditelja ustrojbene cjeline u kojoj se optuženik nalazi na službi.

(2) Kazna pritvora izdržava se u vojnostegovnim pritvorima koji se ustrojavaju posebnom odlukom ministra obrane.

(3) Odlukom časnika iz stavka 1. ovog članka kazna pritvora se odgađa ili prekida u slučaju smrti ili teže bolesti u obitelji optuženika, odnosno zbog bolesti optuženika, kao i u drugim osobito opravdanim slučajevima. Izvršenje se mora nastaviti u roku od 24 sata od prestanka razloga za odgodu odnosno prekid izvršenja.

Izvršenje kazne smjenjivanja s dužnosti provodi osoba ovlaštena za imenovanje na tu dužnost.

Izvršenje kazne oduzimanja čina i prevođenja u neposredno niži čin odnosno red provodi osoba ovlašena za dodjelu odnosno promaknuća u čin odnosno red.

Kaznu prestanka službe izvršava rješenjem Personalna uprava Ministarstva obrane.

O molbi ili o prijedlogu za smanjenje, ublažavanje ili oproštaj stegovnih mjera odlučuje časnik koji je izrekao stegovnu mjeru kao i svaki viši nadređeni časnik.

(1) Molba za smanjenje, ublažavanje ili oproštaj stegovne mjere podnosi se neposredno nadređenom časniku.

(2) Pričuvni vojnici, gardisti i kadeti mogu zamolbu izjaviti i usmeno na prijavak.

Ako nadređeni časnik nije ovlašten odlučivati o molbi, dužan je primljenu molbu sa svojim mišljenjem redovnim putem odmah uručiti ovlaštenom časniku.

Svaki časnik nadređen počinitelju može časniku ovlaštenom za rješavanje molbe predložiti smanjenje, ublažavanje ili oproštaj izrečene stegovne mjere.

Odluka o smanjenju, ublažavanju ili oproštaju stegovne mjere donosi se u istoj formi i objavljuje se na isti način kao i izrečena stegovna mjera.

Postupak za smanjenje, ublažavanje ili oprost stegovne kazne može se pokrenuti na temelju molbe osuđenika ili na prijedlog nadređenog časnika.

(1) Molbu za smanjenje, ublažavanje ili oprost stegovne kazne može podnijeti samo osuđenik.

(2) Molba se podnosi vojnostegovnom sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu.

(3) Vojnostegovni sud nakon što pribavi podatke o osuđeniku i mišljenje časnika koji je podnio stegovnu prijavu daje mišljenje o njezinoj opravdanosti.

(1) Prijedlog za smanjenje, ublažavanje ili oprost stegovne kazne može podnijeti nadređenik osuđenika koji obnaša dužnosti zapovjednika satnije, njoj ravne ili više dužnosti.

(2) Prijedlog za smanjenje, ublažavanje ili oprost stegovne kazne, zajedno s podacima o osuđeniku i mišljenjem o njegovu ponašanju nakon izrečene kazne, redovnim se putem dostavlja ovlaštenom časniku koji je podnio stegovnu prijavu.

(3) Časnik iz stavka 2. ovoga članka dostavlja prijedlog za smanjenje, ublažavanje ili oprost stegovne kazne s prikupljenim podacima o osuđeniku, cjelovit predmet i svoje mišljenje vojnostegovnom sudu, a ovaj ih prosljeđuje Vrhovnom zapovjedniku OS RH.

(1) Na temelju molbe ili prijedloga za smanjenje, ublažavanje ili oprost stegovne mjere i kazne Vrhovni zapovjednik OS RH može istu smanjiti, ublažiti ili oprostiti.

(2) Vrhovni zapovjednik može svoje ovlasti iz stavka 1. ovoga članka prenijeti na drugu osobu.

O izrečenim stegovnim mjerama i kaznama evidenciju vodi postrojba, ustanova odnosno Personalna uprava Ministarstva obrane u osobnicima.

Osobi kojoj je izrečena stegovna mjera ili kazna, a koja u razdoblju od jedne godine nakon izdržane ili neizvršene stegovne mjere ili kazne ne počini stegovnu grešku, prijestup ili kakvo teže djelo, kao i osobi kojoj je stegovna mjera ili kazna oproštena, briše se ista iz evidencije i smatra se da joj nije niti izrečena.

U ratnom stanju ne izriču se stegovne mjere i kazne koje ne bi bile svrhovite s obzirom na uvjete i okolnosti u kojima bi bile izricane i ako se ne bi mogle izvršiti i provesti.

O stegovnoj odgovornosti za kršenje vojne stege u ratnom stanju odlučuje se odmah, a najkasnije u roku od 48 sati od sata saznanja nadređenog počinitelja.

Žalba protiv zapovijedi o izrečenoj stegovnoj mjeri izjavljuje se neposredno nakon priopćenja.

U ratnom stanju stegovni postupak zbog stegovnog prijestupa pokreće se odmah, a može trajati najdulje 8 dana od dana podnošenja stegovne prijave.

U ratnom stanju vojnostegovni sud može odlučiti da se rasprava održi i bez okrivljenika ako on zbog ratnih prilika ili neodgodivo važnih zadaća ne može biti nazočan. U tom slučaju vojnostegovni sud određuje okrivljeniku branitelja po službenoj dužnosti, koji može biti diplomirani pravnik ili druga osoba sposobna da štiti prava okrivljenika.

Osobi kojoj je izrečena stegovna kazna, a koja pokaže hrabrost ili se osobito istakne u obavljanju zadaća, može se stegovna kazna smanjiti, ublažiti ili oprostiti zapovijeđu podnositelja stegovne prijave.

Stegovni postupci koji nisu pravomoćno okončani do stupanja na snagu ovoga stegovnika dovršit će se prema odredbama ovoga stegovnika.

Ministar obrane propisat će način vođenja evidencije stegovnih mjera i kazni u roku od 60 dana od dana donošenja ovoga stegovnika.

Predsjednik Višeg vojnostegovnoga suda uz suglasnost ministra obrane u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga stegovnika donijet će poslovnik o radu vojnostegovnih sudova i tužiteljstava.

Danom stupanja na snagu ovoga stegovnika prestaje važiti Propisnik o vojnoj stezi ("Narodne novine" broj 24/92) kao i točke 288. - 291. Dopune Službovnika oružanih snaga.

Ovaj stegovnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Broj: 01-04-96-664/2-A23
Zagreb, 20. studenog 1996.