USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući u postupku ocjene suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj dana 23. listopada 1996. godine, donio je ovo

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom odredbe članka 7. Odluke o javnom redu i miru ("Službene novine", broj 8/92).

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama" i u "Službenim novinama" Županije Primorsko-Goranske.

Osporenu Odluku o javnom redu i miru donijela je na dane 29. srpnja i 16. rujna 1992. godine Skupština općine Cres - Lošinj, a u Općini Mali Lošinj na snazi je temeljem Odluke o preuzimanju odluka i drugih općih akata dosadašnje općine Cres - Lošinj, donijete 30. travnja 1993. godine ("Službene novine", broj 5/93).

Prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe članka 7. te Odluke podnijelo je d.o.o. "Građevinar" iz Malog Lošinja. Osporena odredba članka 7. propisuje da je u naseljenim mjestima u vrijeme turističke sezone u vremenu od 15. lipnja do 15. rujna zabranjeno izvođenje radova osim u iznimnim slučajevima uz suglasnost nadležnih organa za inspekcijske poslove. Predlagatelj smatra da je ova odredba nesuglasna odredbama članka 50. stavak 2. Ustava, te odredbama članaka 10. i 20. Zakona o zaštiti od buke.

Prema odredbi članka 50. stavak 2. Ustava poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Prema odredbama članka 10. Zakona o zaštiti od buke ("Narodne novine", broj 17/90, članak 96. Zakona u "Narodnim novinama", broj 26/93) pravne osobe i građani koji otvaraju radilište dužni su u plan uređenja radilišta predvidjeti i primijeniti mjere za sprečavanje širenja buke s radilišta iznad dopuštenih razina; izuzetno, u određenim slučajevima kada nije moguće primijeniti mjere za sprečavanje širenja buke sa radilišta iznad dopuštenih granica, te pravne osobe i građani dužni su u plan o uređenju radilišta predvidjeti mjere kojima se zaštićuju radnici, radni ljudi i građani, i odrediti vrijeme izvođenja radova, uz prethodno mišljenje organa uprave nadležnog za poslove inspekcijskog rada.

Prema odredbama članka 20. Zakona o zaštiti od buke skupština općine propisat će mjere, odnosno uskladiti sve propise za zaštitu od buke u roku godine dana od dana stupanja Zakona na snagu (a Zakon je stupio na snagu 6. svibnja 1990. godine), s tim da će se predviđene razine buke o kojima je riječ u članku 6. Zakona (tj. one koje se određuju na grafičkom prikazu prostornih planova) izraditi u postupku izmjena i dopuna prostornih planova općina i generalnih urbanističkih planova.

Na navode prijedloga  zatražen je odgovor Općine Mali Lošinj.

Poglavarstvo Općine Mali Lošinj u odgovoru Sudu navodi da predlagatelj, zato što je osporena općinska Odluka objavljena, može unaprijed planirati svoje građevinske radove na način da ih ne izvodi u kritičnom razdoblju, odnosno da može vršiti pripreme i drugu vrstu radnji u okviru svog posla. Dalje se navodi da Zakon o zaštiti od buke odredbama članka 20. generalno ovlašćuje skupštinu općine - sada općinsko vijeće - da propiše mjere zaštite od buke, s tim da zakonodavac nigdje ne precizira koje su to mjere. Među činjeničnim razlozima za donošenje osporene odredbe navode se gusto naseljeni dijelovi grada čiji žitelji uglavnom žive od prihoda od turizma, s tim da se u kritičnom razdoblju dolaskom turista broj ljudi gotovo utrostručuje, zatim veliki broj primjedaba i protesta stranih turista, turističkih agencija i hotelijera zbog izvođenja građevinskih radova. Osporenu odredbu smatra se izrazom potrebe i dužnosti jedinice lokalne samouprave da osigura javni red i mir, pa makar to suzilo poslovanje pravnih osoba koje osiguravaju profit.

Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog za pokretanje postupka ocijenivši da postoje osnovani razlozi za sumnju u usklađenost osporene odredbe s Ustavom i zakonom.

U postupku će se ispitati ustavnost te odredbe sa stajališta već citirane odredbe članka 50. stavak 2. Ustava radi odgovora na pitanje da li se je samo zakonom sporna zabrana mogla propisati, ili u pravnom sustavu postoji temelj za njezino propisivanje i općinskom odlukom. Zatim će se ispitati ustavnost osporene odredbe sa stajališta odredbe članka 49. stavak 2. Ustava prema kojem država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, kao i sa stajališta odredaba članka 128. Ustava prema kojima pravo na lokalnu samoupravu, o kojoj se donosi zakon, obuhvaća pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog značenja, a osobito o uređivanju prostora i urbanističkom planiranju, o uređivanju naselja i stanovanja, o komunalnim djelatnostima, o brizi za djecu, socijalnoj skrbi, kulturi, tjelesnoj kulturi, športu i tehničkoj kulturi te zaštiti i unapređenju prirodnog okoliša.

Kako je osporena Odluka donijeta pozivom na članak 37. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (pročišćeni tekst u "Narodnim novinama", broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) te na članak 20. Zakona o zaštiti od buke, u postupku valja ispitati da li je općinska Odluka prekoračila ovlasti što su joj ih propisali ti zakoni.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u članku 37. propisuje da skupština općine odnosno skupština gradske zajednice općine može svojom odlukom, u skladu sa člankom 1. tog Zakona, propisivati i druge prekršaje protiv javnog reda i mira koji nisu predviđeni tim Zakonom; s tim u svezi postavlja se pitanje da li obavljanje dopuštene i registrirane gospodarske djelatnosti, od subjekta koji to čini na način koji je u skladu s propisima, može biti svrstano u pojam prekršaja, u smislu odredaba tog Zakona, odnosno da li se obavljanje takve djelatnosti može kao prekršaj protiv javnog reda i mira zabraniti, ili pak predmetom prekršaja može biti samo onaj način obavljanja određene djelatnosti, koji se ne odvija u skladu s propisima.

U svezi s već citiranom odredbom članka 20. Zakona o zaštiti od buke, kao i s drugim odredbama tog Zakona, postavlja se pitanje da li su odredbe tog Zakona mogle biti temeljem za propisivanje zabrane sadržane u osporenoj odredbi, posebno ako se ima u vidu odredba članka 13. Zakona koji je zabranio samo obavljanje radova odnosno djelatnosti koje zbog buke ometaju noćni mir i odmor u naseljenim mjestima, ali samo u vremenu od 23 do 06 sati idućeg dana.

Ocijenivši na temelju iznijetog da postoje osnovani razlozi za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe, Sud je riješio kao u izreci.

Ovo se rješenje temelji na odredbi članka 45. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), a njegova objava na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-II-633/1994
Zagreb, 23. listopada 1996.