USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Milan Vuković i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe N. U. iz S. M., Republika BiH, na sjednici održanoj dana 13. studenoga 1996. godine, donio je

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavna tužba je podnijeta u svezi s rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: J-1037/96 od 26. kolovoza 1996. godine, kojim je odbijena žalba okrivljenice N. U. kao neosnovana i potvrđeno rješenje o prekršaju prvog stupnja.

Podnositeljica ustavne tužbe smatra da je označenim rješenjem, kao i rješenjem Prekršajnog suda u Š. broj: 2-2666-96 od 16. kolovoza 1996. godine, povrijeđeno njeno ustavno pravo na slobodno kretanje i boravljenje u Republici Hrvatskoj - članak 32. stavak 1. Ustava, kao i ustavno pravo iz članka 33. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, jer da je nezakonito protjerana s teritorija Republike Hrvatske.

Ustavna tužba nije osnovana.

Iz navoda ustavne tužbe i osporenih akata proizlazi da je u prekršajnom postupku protiv okrivljene N. U. utvrđeno da je ista kriva jer je od mjeseca svibnja do mjeseca srpnja 1996. godine u nekoliko navrata dolazila u Republiku Hrvatsku, a da svoj boravak nikada nije prijavila nadležnom tijelu, što je kao strana državljanka bila dužna učiniti.

Stoga je Prekršajni sud u Š. utvrdio da je okrivljena počinila prekršaj iz članka 77. stavak 1. t. 6. Zakona o kretanju i boravku stranaca ("Narodne novine", broj 53/91, 22/92 i 26/93), za koji je kažnjena novčanom kaznom.

Označenim prvostupanjskim prekršajnim rješenjem okrivljenoj je temeljem odredbe članka 77. stavak 2. navedenog Zakona izrečena i zaštitna mjera udaljenja s teritorija Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine, koji teritorij je ista dužna napustiti u roku od 48 sati po pravomoćnosti tog rješenja.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je navedenim rješenjem odbio žalbu okrivljene i potvrdio pravilnost i zakonitost rješenja Prekršajnog suda u Š.

Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da podnositeljici ustavne tužbe osporenim rješenjem, kao niti rješenjem donijetim o prekršaju u prvom stupnju nisu povrijeđena ustavna prava označena u ustavnoj tužbi.

Povrede navedenih ustavnih prava podnositeljica obrazlaže navodima i tvrdnjama da ona nije stranac u Republici Hrvatskoj, jer već dulje vrijeme dolazi u Republiku Hrvatsku radi boravka u svojoj obiteljskoj kući u V., te da je svaki puta, pa tako i tijekom 1996. godine, ulazila u državu Hrvatsku bez ikakovih problema. Posebno je istakla da za obvezu prijave boravka (dolaska) pri svakom prijelazu granice Republike Hrvatske nije znala, ali da će to ubuduće činiti.

Prema članku 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca, strancem u smislu toga Zakona smatra se osoba koja nije hrvatski državljanin. U članku 58. toga Zakona je utvrđeno da je stranac dužan nadležnom tijelu prijaviti boravište i promjenu adrese stana, te prijaviti odnosno odjaviti prebivalište.

Novčanom kaznom kaznit će se za prekršaj stranac ako nadležnom tijelu ne prijavi boravak i promjenu adrese stana u mjestu boravišta, kada ne boravi u ugostiteljskom objektu odnosno kada ne boravi kod osobe kojoj je došao u posjet, te mu se za taj prekršaj može izreći i zaštitna mjera udaljenja s teritorija Republike Hrvatske - članak 77. stavak 1. t. 6. i stavak 2. navedenog Zakona o kretanju i boravku stranaca.

Polazeći od naznačenih zakonskih odredbi i utvrđenja prekršajnih tijela, podnositeljici ustavne tužbe osporenim aktom nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 32. stavak 1. Ustava, prema kojem svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike ima pravo slobodno se kretati i birati boravište, kao niti odredba iz članka 33. stavak 2. Ustava, kojom je određeno da stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom.

Ove odredbe Ustava nisu lišile podnositeljicu ustavne tužbe dužnosti pridržavanja odredbi članka 58. Zakona o kretanju i boravku stranaca, kao ni odgovornosti, kazne i zaštitne mjere za učinjeni prekršaj iz članka 77. tog Zakona, učinjen time što je propustila kao stranac prilikom prijelaza Republike Hrvatske, prijaviti boravište (i promjenu adrese stana), te prijaviti (odnosno odjaviti) prebivalište. Takvim postupanjem povrijedila je i odredbu članka 5. stavak 2. Ustava, prema kojoj je, svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike.

Stoga je temeljem članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučeno kao u točki 1. izreke.

Objava ove odluke se temelji na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-564/1996.
Zagreb, 13. studenoga 1996.