USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi A. d.o.o. iz D. R., na sjednici održanoj 30. listopada 1996. godine, donio je

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba A. d.o.o. i ukidaju se:

- rješenje Županijskog suda u K., broj: Gž-5/1996. od 9. siječnja 1996.

- rješenje Općinskog suda u K., broj: I-104/1994 od 6. prosinca 1995.

2. Predmet se vraća Općinskom sudu u K. na ponovni postupak.

3. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Podnositelj ustavne tužbe podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u svezi rješenja Županijskog suda u K., broj: Gž-5/96 od 9. siječnja 1996., kojim je odbijena žalba dužnika A. d.o.o. i potvrđeno rješenje Općinskog suda u K., broj: I-104/94 od 6. prosinca 1995., a radi zaštite ustavnih načela iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske (vladavina prava), članka 14. stavka 2. (svi su pred zakonom jednaki), članka 115. stavka 3. (sudovi sude na temelju Ustava i zakona).

Povredu ustavnih prava obrazlaže pogrešnom primjenom zakona. Naime, Županijski sud u K. nije sudio po zakonu već umjesto toga po slobodnoj prosudbi, uvodeći novi pravni institut "pravednost", što dovodi do neslućene mogućnosti zlouporabe prava i unosi pravnu nesigurnost, što sve dovodi do nejednakosti pred zakonom. Drugostupanjski sud nije se pridržavao Zakona o izvršnom postupku (članak 22. stavak 2.) uz primjenu Zakona o trgovačkim društvima. Na taj način je drugostupanjski sud, sudeći po pravednosti, a ne po zakonu, povrijedio načelo legaliteta, jasno izraženo u odredbi članaka 1., 16. i 22. ZIP-a.

Podnositelj ustavne tužbe predložio je, temeljem članka 53. stavka 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, odgodu izvršenja u spisu broj: I-104/94 jer je na temelju drugostupanjske odluke određena blokada žiro-računa podnositelja ustavne tužbe, a tom blokadom se tereti pravna osoba koja uopće nije dužnik pa je tom blokadom dovedena u pitanje egzistencija 57 zaposlenih.

Pravomoćna presuda Općinskog suda u K., broj: P-599/92 od 24. veljače 1993., je izvršna isprava na temelju koje je dozvoljeno izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa žiro-računa dužnika GP G. (nakon pretvorbe G. d.d.). Tijekom izvršnog postupka vjerovnici podnose novi izvršni prijedlog te označavaju novog dužnika A. d.o.o. tvrdeći da je obveza prešla na to novoosnovano trgovačko društvo te je rješenjem broj: I-104/94 od 8. rujna 1995. dozvoljeno izvršenje protiv dužnika A. d.o.o. Povodom prigovora novog dužnika Općinski sud u K. donosi rješenje broj: I-104/94 od 6. prosinca 1995., kojim odbija prigovor dužnika.

Županijski sud u K., rješenjem broj: Gž-5/96 od 9. siječnja 1996., odbija žalbu dužnika A. d.o.o. i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Ustavna tužba je osnovana.

Sudovi u svojim rješenjima obrazlažu svoje stavove na način da su utvrdili da je tijekom postupka osnovano novo poduzeće A. d.o.o., a suosnivač je GP G. s 50,66%, da su identična sjedišta firmi i v. d. direktor, protiv kojeg se vodi i krivični postupak radi krivičnog djela protiv gospodarstva, financijski se promet provodi preko te nove firme, a na žiro-račun G. d.d. nema sredstava i vjerovnici se ne mogu namiriti. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da je G. d.d. s očitom namjerom da izbjegne prisilnu naplatu svoje pravomoćno utvrđene obveze, svu svoju imovinu, a ne i obveze, prenio na novoosnovano trgovačko društvo pa je u konkretnom slučaju došlo do prijelaza obveze. Županijski sud je prihvatio navode prvostupanjskog suda i u donesenom rješenju zaključio da se ne može provesti izvršenje na udjelu u trgovačkom društvu pa treba dozvoliti izvršenje jer je prijelaz prava i obveze očigledan te sud ne može zaobići i dužnost postupanja prema načelu pravednosti.

Razmatrajući ovaj ustavnopravni spor ovaj Sud nalazi:

U konkretnom slučaju sudovi su bili dužni postupati i po odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/93 i 91/92 - nastavno: ZIP-a), uz primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) i Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", br. 111/93 - nastavno: ZTD-a).

Prema odredbama članaka 16-20. ZIP-a, sud određuje izvršenje na temelju izvršne isprave. Izvršna je isprava podobna za izvršenje ako su u njoj označeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. U članku 22. je propisano da se izvršenje određuje i protiv osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao dužnik ako vjerovnik javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom dokaže da je obveza na nju prenesena ili na drugi način prešla ili se prijenos dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Takve isprave u ovom postupku nema.

Do prijelaza obveze koja je utvrđena u izvršnoj ispravi može doći samo u slučajevima tzv. singularne sukcesije (članak 145., članak 446., članak 451., članak 453. ZOO-a), ali prijelaz obveze nije moguć bez pristanka novog dužnika ili tzv. univerzalne sukcesije između pravnih osoba do koje dolazi u slučajevima statusnih promjena (pripajanjem i spajanjem trgovačkih društava - članak 512. ZTD-a). Društvo s ograničenom odgovornošću A. se ni u kojem slučaju ne može smatrati sukcesorom (pravnim sljednikom) svojih osnivača, ne odgovara za njihove obveze jer oni imaju u tom društvu samo svoje udjele i određena prava na temelju tih udjela, niti članovi tog društva odgovaraju za obveze tog društva (članak 10., članak 385. stavak 1. i 2., članak 406. i članak 440. ZTD-a). Ono što članovi ulože u društvo postaje imovina društva i time oni ne mogu raspolagati već jedino samo društvo (članak 9., članak 10. ZTD-a).

Prvostupanjski sud smatra da je A. d.o.o. pravni sljednik G. d.d. jer je G. jedan od osnivača A. d.o.o. i odbija prigovor A. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđene činjenice i konstatira da ne postoje propisi o izvršenju na udjelu u trgovačkom društvu pa da treba postupati prema načelu pravednosti.

Takvo postupanje drugostupanjskog suda, koji uvodi u zakon novi institut pravednosti, unosi pravnu nesigurnost jer se uvodi subjektivno vrednovanje nečijeg prava, što može dovesti i do zlouporabe prava, a tim više što taj institut nije propisan niti jednom odredbom ZIP-a, koji primjenjuje strogo načelo legaliteta.

Izvršni postupak je strogo formalni postupak. Sud treba primjenjivati važeći zakon i poštivati načelo legaliteta. Uvođenjem instituta pravednosti, koji nije propisan ni jednom odredbom ZIP-a, i odlučujući po slobodnoj prosudbi o tome što je pravedno, grubo su povrijeđene odredbe izvršnog postupka (članak 16. stavak 1. i 2. t. 1., članak 22., članak 53.). Postupajući dalje u izvršnom postupku odlučivano je o pitanjima o kojima se je moralo odlučivati po pravilima parničnog postupka. Osim navedenih procesnih povreda, povrijeđeno je i materijalno pravo jer se nije smjelo dozvoliti izvršenje protiv A. d.o.o. za dugovanje koje se odnosi na G. d.d.

U sustavu pravne zaštite vjerovnika nad postupcima dužnika predviđena je mogućnost pobijanja dužnikovih pravnih radnji, a što je propisano odredbama članaka 280-289. ZOO-a.

Takvim postupanjem i donesenim rješenjima povrijeđeno je jedno od temeljnih načela Ustava Republike Hrvatske - vladavina prava iz članka 3., kao i ustavno pravo jednakosti svih građana pred zakonom iz članka 14. stavka 2. jer svi građani moraju biti u jednakom položaju da im se sudi po zakonu, a što je ustavna obveza sudova iz članka 115. stavka 3. Ustava.

Obzirom na donijetu odluku glede ustavne tužbe, Sud nije donio odluku o prijedlogu za odgodu izvršenja.

Iz izloženih razloga, Sud je, temeljem članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), odlučio kao u izreci odluke.

Odluka o objavljivanju u "Narodnim novinama" temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-74/1996
Zagreb, 30. listopada 1996.