USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi L.K., koju zastupa majka S. K. iz U., kao zakonska zastupnica, zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz U., na sjednici održanoj 23. listopada 1996. donio je slijedeću

O D L U K U

I. Usvaja se ustavna tužba.

II. Ukida se:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 1995. godine broj: Us-1399/1995-4 i

- rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 4. siječnja 1995. broj: 511-01-42-UP/I-7/12817/1-94.

III. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova na ponovni postupak.

IV. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

O b r a z l o ž e nj e

Malodobna L.K., po majci i zakonskoj zastupnici S.K., podnijela je, putem punomoćnika N.B., odvjetnika iz U., dopuštenu i pravodobnu ustavnu tužbu u svezi presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1399/95 od 29. lipnja 1995. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-42-UP/I-7/12817/1-94 od 4. siječnja 1995.

Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova odbijen je zahtjev podnositeljice ustavne tužbe za primitak u hrvatsko državljanstvo jer ne ispunjava uvjete iz članka 13. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je tužba malodobnice jer da je, prema uvjerenju matičnog ureda U., klasa: 224-05/92-01/145, ur. broj: 2105-02-92-2 od 4. veljače 1992., otac tužiteljice (malodobne podnositeljice ustavne tužbe) upisan u knjigu državljana Matičnog ureda U., dakle stekao je državljanstvo podrijetlom, a ne prirođenjem, što bi bio uvjet stjecanja državljanstva djeteta po članku 13. zakona o hrvatskom državljanstvu.

Podnositeljica ustavne tužbe smatra da su joj tim odlukama povrijeđena ustavna prava iz članka 9. stavka 1., 14. i 16. Ustava Republike Hrvatske te, prema uvodnim navodima ustavne tužbe, i članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske jer su osporavane odluke donesene suprotno zakonskom temelju njezina zahtjeva, odnosno suprotno zakonskim odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", br. 53/91 i 28/92).

Ustavna tužba je osnovana.

Uvidom u prvostupanjski spis razvidno je da je malodobnica podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, a ujedno i molbu za upis u knjigu državljana bez navođenja članka Zakona, ali iz sadržaja molbe vidljivo je da je zahtjev podnesen na temelju članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a ne 13. kako navode u osporavanim odlukama.

Zahtjev je podnesen na temelju članka 5. citiranog Zakona upravo iz razloga jer je otac malodobnice, kako to navodi u presudi i Upravni sud, a što je razvidno iz priloženih isprava, stekao hrvatsko državljanstvo podrijetlom; dijete je rođeno u S. 1990. godine za života oca; nastanilo se zajedno s majkom - koja ima produženi boravak u Republici Hrvatskoj u U.; i podnijelo je po majci i zakonskoj zastupnici molbu za upis u knjigu državljana i zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo - opisano u smislu članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Članak 5. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu određuje da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete rođeno u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin ako do navršene 18. godine života bude prijavljeno radi upisa kao hrvatski državljanin kod nadležnog tijela Republike Hrvatske u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj ili se nastani u Republici Hrvatskoj.

Dakle, unatoč svim pretpostavkama da se po upravo citiranom propisu rješava molba - zahtjev djeteta, prvostupanjsko tijelo, kao i Upravni sud, odbijaju malodobnicu sa zahtjevom jer ne ispunjava uvjete iz članka 13. Zakona, a po kojem članku podnositeljica zahtjeva nije niti tražila hrvatsko državljanstvo.

Stoga je prvostupanjsko tijelo, kao i Upravni sud, rješavalo zahtjev malodobnice suprotno navodima i pravnom temelju tog zahtjeva.

Na taj način o zahtjevu se rješavalo suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, kao i Zakona o hrvatskom državljanstvu te je Upravni sud svoju presudu donio ne poštujući članak 1. Zakona o upravnim sporovima po kojem je dužan osigurati sudsku kontrolu zakonitosti akata, kojima državna tijela i tijela koja imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima.

Stoga, smatramo osnovanom ustavnu tužbu jer je citiranim odlukama povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice ustavne tužbe iz članka 14. i 19. Ustava.

Naime, članak 14. Ustava jamči jednakost pred zakonom, a članak 19. Ustava jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata.

Nadalje, da citirane odluke ne poštuju odredbu članka 62. Ustava po kojem država posebno štiti djecu te su uredujuća tijela, odnosno sud, posebnu pažnju trebali obratiti na rješavanje ovog predmeta u smislu zakonskog temelja podnesenog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo malodobne L. K.

Zbog izloženog, trebalo je odlučiti kao u izreci, temeljem odredbi članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94).

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Zagreb, 23. listopada 1996.