USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, Milan Vuković i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe S. C. iz S., kojeg zastupa M. F., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj dana 8. listopada 1996. godine, donio je

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavna tužba je podnijeta u svezi s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1656/94 od 11. studenog 1994. godine, kojom je taj sud odbio reviziju tuženika kao neosnovanu u dijelu kojim se nižestupanjskim odlukama poništavaju odluke tuženika, dok je prihvatio reviziju i preinačio nižestupanjske odluke u dijelu koji se odnosi na obvezu tuženika da tužitelju omogući rad u skladu sa zakonom na radnom mjestu njegove stručne spreme tako da je taj dio tužbenog zahtjeva odbio.

Riječ je o radnom sporu koji se vodio pred Općinskim sudom u S. po tužbi podnositelja ustavne tužbe S. C. kao tužitelja, protiv Poduzeća "Č." iz S. kao tuženika, radi poništenja odluka tuženika kojima je utvrđen prestanak radnog odnosa tužitelja.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu označenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena ustavna prava utvrđena u člancima 14, 19. i 54. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba nije osnovana.

U prethodnom postupku Općinski sud u S. je presudom broj P 79/93 od 26. listopada 1993. poništio odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja i obvezao tuženika da tužitelju omogući rad na radnom mjestu njegove stručne spreme.

Okružni sud u S. presudom broj Gž 3511/93 od 30. prosinca 1993. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Ovi sudovi su utvrdili da odluke tuženika od 7. svibnja 1991. i 27. svibnja 1991. godine, kojima je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, nisu bile donijete po nadležnim tijelima.

Naime, utvrđeno je da su o disciplinskoj odgovornosti tužitelja kao poslovodnog organa odlučivali Disciplinska komisija i Radnički savjet tuženika, dok je to po aktima tuženika odnosno odredbama članka 59. stavak 3. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93 i 29/94), u nadležnosti Radničkog savjeta tuženika kao organa koji je imenovao tužitelja na tu dužnost.

U revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je odbio reviziju glede poništenja prijepornih odluka tuženika, utvrdivši da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su te odluke poništili.

U preostalom dijelu revizija je prihvaćena te su nižestupanjske odluke preinačene na način da je tužbeni zahtjev odbijen glede obveze tuženika da tužitelju omogući rad u skladu sa zakonom na radnom mjestu njegove stručne spreme.

U tom dijelu svoje odluke Vrhovni sud je zauzeo stajalište da unatoč poništenja odluka o prestanku radnog odnosa, tužitelja nije moguće vratiti na rad jer je njemu radni odnos prestao temeljem činjenice da je nad tuženikom dana 18. studenog 1991. godine bio otvoren stečajni postupak, a prema tada važećoj odredbi članka 93. stavak 1. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", broj 53/91), na dan otvaranja stečajnog postupka prestaje radni odnos svim radnicima dužnika.

Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da podnositelju ustavne tužbe u konkretnom slučaju nisu povrijeđena navedena ustavna prava.

Navode o postojanju povrede ustavnih odredbi iz članka 14. Ustava, kojima je zajamčena jednakost građana Republike Hrvatske u pravima i slobodama, a posebno jednakost svih pred zakonom, podnositelj ustavne tužbe nije potkrijepio na relevantan način.

Glede navodne povrede ustavne odredbe o zakonskoj utemeljenosti pojedinačnih akata državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti te zajamčenoj sudskoj kontroli te zakonitosti - članak 19. Ustava, valja reći da se ova ustavna odredba odnosi na upravne akte i odluke donijete u upravnom sporu, a što nije slučaj s odlukom da se osporava ovom ustavnom tužbom.

Prema odredbama članka 54. Ustava, svatko ima pravo na rad i slobodu rada (stavak 1.) te svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost (stavak 2.). Ostvarivanje ovih prava, odnosno način i postupak za njihovu primjenu pod jednakim uvjetima za sve, propisani su zakonima i drugim propisima koji uređuju prava iz radnog odnosa i po osnovi rada.

Ustavni sud je utvrdio da podnositelju ustavne tužbe osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije povrijeđeno ustavno pravo na rad, jer je njemu, kao i svim drugim radnicima Poduzeća "Č.", radni odnos prestao po sili zakona danom otvaranja stečajnog postupka.

Stoga je suglasno članku 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučeno kao u izreci.

Objava ove odluke se temelji na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-467/1995.
Zagreb, 8. listopada 1996.