USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe B. P., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz R., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj 18. rujna 1996. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

I. Usvaja se ustavna tužba i ukida se:

Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3647/1993-2 od 27. siječnja 1994.

II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

III. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

B. P. iz R. podnio je, putem punomoćnika M. L. odvjetnika iz R., ustavnu tužbu u svezi međupresude Općinskog suda u R. broj: P-3967/90 od 24. veljače 1993., presude Županijskog suda u R. broj: Gž-628/93 od 18. kolovoza 1993. i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3647/93-2 od 27. siječnja 1994., jer smatra da je tim odlukama povrijeđena vladavina prava - članka 3. Ustava, odnosno da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo jednakosti pred sudovima - članka 26. Ustava, a (opisno) ističe i povredu prava na učinkovito pravno sredstvo, žalbu odnosno reviziju iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske.

Revizija je odbačena jer prema ocjeni Vrhovnog suda u ovom sporu treba primjenjivati plovidbeno pravo, te pravila postupka u privrednim sporovima (čl. 489. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - u nastavku: ZPP), pa s obzirom da je vrijednost spora ispod iznosa navedenog u članku 497. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 21. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 91/92) revizija nije dopuštena.

Podnositelj ustavne tužbe navodi da su mu navedena ustavna prava povrijeđena ovim rješenjem Vrhovnog suda jer je taj sud u postupku rješavanja revizije primijenio postupovne odredbe koje se primjenjuju u plovidbenim sporovima za razliku od prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka u kojima te odredbe nisu primjenjivane unatoč traženju podnositelja ustavne tužbe.

Revizijski sud je primijenio u postupku revizije vrijednosne kriterije iz druge vrste postupka (postupak u privrednim sporovima); odbacio je reviziju podnositelja ustavne tužbe zbog čega je došlo do povrede vladavine prava (čl. 3. Ustava), a time i ustavnog prava jednakosti građana pred sudovima (čl. 26. Ustava Republike Hrvatske) kao i ustavnog prava na učinkovito pravno sredstvo, žalbu odnosno reviziju iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema odredbama članka 386. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP-a (povreda pravila o stranačkoj i parničnoj sposobnosti i pravila o zastupanju) i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Prema odredbi članka 399. ZPP-a u postupku povodom revizije primjenjuje se i odredba (o žalbi) prema kojoj sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila (revidirala) ako je samo ona podnijela žalbu (reviziju), odnosno ako samo ona pobija taj preinačeni dio presude (kao u konkretnom slučaju).

Prema odredbi članka 392. ZPP-a nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbaciti će revizijski sud rješenjem, ako to, u granicama svojih ovlaštenja (članak 389. ZPP-a) nije učinio prvostupanjski sud.

Vrhovni sud je našao da je revizija nedopuštena, jer da valja u ovom sporu prihvatiti prigovor tuženog - revidenta (istovremeno i podnositelja ustavne tužbe) i u materijalno pravnom pogledu primijeniti plovidbeno pravo, što za postupak znači da treba primjenjivati pravila o postupku u privrednim sporovima (članak 489. stavak 1. točka 2. ZPP-a). Kako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude prema reviziji obje stranke ne prelazi tada limitirajući odnosno odlučujući iznos (8,000.000 HRD) za dopustivost revizije u privrednim sporovima, to reviziju odbacuje kao nedopuštenu.

Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da Vrhovni sud nije bio ovlašten u konkretnom slučaju niti povodom revizije niti po službenoj dužnosti, radi ocjene dopustivosti revizije, najprije izreći (kao svojevrsno prethodno pitanje) da su sudovi u materijalnopravnom smislu pogrešno sudili primjenom općih propisa (o naknadi štete), jer da su trebali primjenjivati posebne propise plovidbenog prava, a to da bi imalo za posljedicu primjenu pravila o postupku u privrednim sporovima, te posljedično nedopustivost revizije.

Takvim postupanjem Vrhovni je sud počinio svojevrsnu povredu načela o zabrani reformatio in peius (čl. 374. ZPP-a).

Naime, iako pravnu prirodu spora, radi ocjene dopustivosti revizije, sud utvrđuje uzimajući u obzir cjelokupnu činjeničnu osnovu spora, sud je u odlučivanju ograničen obvezom da ne sudi na štetu stranke koja se žali (revidira) i da po službenoj dužnosti pazi samo na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i na pogrešnu primjenu prava, ali to i jedno i drugo kada se upusti u meritum, a ne u fazi prethodnog ispitivanja dopustivosti revizije.

Ustavni je sud utvrdio da je Vrhovni sud, odbacujući reviziju, povrijedio podnositeljevo ustavno pravo na žalbu, kao na učinkovito i zakonom dopušteno pravno sredstvo (članak 18. Ustava), jer o njegovoj reviziji nije odlučivano kao o dopuštenom pravnom sredstvu zbog pogrešnog pravnog pristupa Vrhovnog suda - odbacivanjem revizije.

Povredu temeljne odredbe Ustava (vladavina prava kao najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske - članak 3.) i ustavnog prava iz članka 26. Ustava (svi su građani i stranci pred sudovima jednaki) Sud nije našao. Vrhovni je sud naime, odlučujući o reviziji, postupao na zakonom propisani način i u skladu sa svojim ovlaštenjima, a do povrede navedenog ustavnog prava (članak 18. Ustava) došlo je zbog pogrešne interpretacije zakonskih odredbi (ZPP) o (ne)dopustivosti revizije u parničnom postupku.

Stoga je, na temelju članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj, 29/94), odlučeno kao u izreci.

Objava se temelji na članku 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj:U-III-718/1994
Zagreb, 18. rujna 1996.