MINISTARSTVO FINANCIJA

Na temelju članka 27. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 47/95) ministar financija donosi

PRAVILNIK

O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Ovim se Pravilnikom podrobnije uređuje primjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu Zakon).

Predmet oporezivanja je svaka isporuka dobara ili usluga obavljena u tuzemstvu uz naknadu, vlastita potrošnja, uvoz dobara u tuzemstvo, te isporuke dobara i usluga što se obave uz naknadu, bez naknade ili povoljnije uvjete vlasnicima udjela i članovima njihove uže obitelji kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

(1) Isporuka koja podliježe oporezivanju je ona koju poduzetnik (isporučitelj) u okviru svoje poduzetničke djelatnosti (poduzeća) obavi u tuzemstvu uz naknadu.

(2) Pod isporukom se razumijeva isporuka dobara i obavljanje usluga.

(3) Isporukama koje podliježu oporezivanju razumijevaju se sve isporuke čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza.

(4) Isporukama koje ne podliježu oporezivanju razumijevaju se one isporuke čije oporezivanje nije propisano Zakonom.

(5) Isporuka u općenitom smislu postoji u slučaju kada isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost. Ovo vrijedi i za protuisporuku, to jest naknadu. Naknada može biti u obliku novca i/ili u obliku protuisporuke dobara i usluga.

(6) Bitno obilježje oporezive isporuke je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.

(1) Poduzetnik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun obračunava i plaća porez na punu naknadu isto kao i komisionar koji nastupa u vlastito ime, a za tuđi račun. Posrednik koji pri isporuci nastupa u tuđe ime i za tuđi račun obračunava i plaća porez na pripadajuću mu proviziju.

(2) Za postojanje usluge posredovanja bitno je da posrednik (zastupnik) prilikom prodaje kupcima izričito navodi ime odnosno tvrtku zastupane osobe, te s njom obračunava primljena plaćanja.

(1) Isporukom dobara omogućuje se kupcu odnosno njegovom opunomoćeniku raspolaganje dobrima. Dobrima se smatraju predmeti, skupine stvari i gospodarska dobra koja se u prometu smatraju dobrima kao što su: električna energija, toplinska energija, plin, grijanje, hlađenje i slično. Skupine stvari predstavljaju skup više odvojenih predmeta objedinjenih u jedinstvenu cjelinu koja se u gospodarskom smislu smatra dobrom, a koja nije samo zbroj pojedinačnih predmeta.

(2) Omogućavanje raspolaganja dobrima je pretežito činjenične naravi i obično je, ali ne i nužno povezano s prijenosom vlasničkih prava u imovinsko pravnom smislu. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarne vlasti nad dobrom.

(1) Uslugama se u smislu poreza na dodanu vrijednost smatraju sve isporuke uz naknadu koje ne predstavljaju isporuku dobara (članak 4. stavak 1. Zakona). Uslugama se osobito smatraju i usluge prepuštanja na uporabu i korištenje (najam ili zakup), davanje, prijenos i osiguravanje prava na patente, pronalazačka prava, prava industrijskog vlasništva i slična prava.

(2) Ako jedinstvena isporuka istodobno ima obilježja isporuke dobara i obilježja usluge, za razvrstavanje su bitna ona obilježja koja određuju stvarni gospodarski sadržaj isporuke, uzimajući u obzir volju ugovornih strana.

(3) Trpljenje neke radnje i suzdržavanje od neke radnje predstavljaju usluge u smislu poreza na dodanu vrijednost. Pod trpljenjem neke radnje smatra se između ostalog i dopuštanje korištenja pokretnih i nepokretnih stvari, patenata i drugih pronalazačkih prava. Suzdržavanjem od neke radnje smatra se osobito odricanje od tržišnog nadmetanja i odricanje od obavljanja djelatnosti.

(1) Ako naručitelj daje proizvođaču materijal radi prerade, obrade, dorade ili izrade određenog proizvoda, takva isporuka nije oporeziva, jer naručitelj i nadalje zadržava mogućnost raspolaganja tim materijalom.

(2) Ako proizvođaču iz stavka 1. ovoga članka nakon obrade ostaju nusproizvodi ili otpaci iznad 5% vrijednosti njegove isporuke a koje je trebalo vratiti naručitelju, radi se o isporuci dobara od strane naručitelja proizvođaču koja se mora zasebno obračunati.

(3) Ako naručitelj iz stavka 1. ovoga članka isporučuje proizvođaču materijal, dijelove ili sastojke pri čemu ne zadržava mogućnost raspolaganja već tim isporukama plaća proizvođačeve isporuke odnosno protuisporuke radi se o oporezivim isporukama odnosno razmjeni.

(1) Ako pri isporuci naknada nije novčana već u isporuci drugog dobra ili usluge, radi se o razmjeni.

(2) Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, kod svakog isporučitelja.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka povrat (zamjena) ambalaže ne podliježe oporezivanju.

(1) Isporukom novosagrađenih nekretnina smatraju se nekretnine (građevine i njihovi dijelovi) koje su dovršene odnosno sagrađene i isporučene nakon 31. prosinca 1996. godine.

(2) Nekretnine koje će na dan 31. prosinca 1996. godine biti dovršene a neisporučene i nekretnine koje će na taj dan biti nedovršene odnosno neisporučene u dijelu koji će se nakon toga roka dovršiti odnosno isporučiti, smatraju se također novosagrađenim nekretninama.

(1) Isporuka u smislu Zakona ne postoji ako se opozove (vrati).

(2) Ako isporučitelj tijekom isporuke zamijeni jedno dobro drugim, onda se zamjenom ostvaruje prvobitno namjeravana isporuka koja je oporeziva.

(3) Ako isporučitelj u jamstvenom roku zamijeni isporučeno dobro drugim istovrsnim dobrom, iste ili približno iste kakvoće i vrijednosti, ta isporuka nije oporeziva.

(4) Ako isporučitelj iz stavka 2. i 3. ovoga članka u zamjeni isporuči drugo dobro, manje ili veće vrijednosti, razlike povećavaju ili smanjuju poreznu osnovicu.

(5) Ako se opozove isporuka za koju je ispostavljen račun temeljem kojeg je primatelj iskoristio pravo odbitka pretporeza, ispravak porezne osnovice moguć je samo pod uvjetima iz članka 8. stavka 3. Zakona. Isto vrijedi i u slučaju isporuke dobra manje vrijednosti iz stavka 4. ovoga članka.

(1) Unos privatne imovine u društvo ili poduzeće trgovca pojedinca ne podliježe oporezivanju.

(2) Ako član društva, izuzima dobra iz društva, takvo izuzimanje smatra se oporezivom isporukom.

(3) Ako društvo unosi imovinu u drugo društvo, radi se o oporezivoj isporuci.

(4) Društvo, za unesena dobra u društvo, daje naknadu u obliku određenih prava povezanih s društvom.

(5) Davanje prava u društvu članovima društva oslobođeno je poreza na dodanu vrijednost prema odredbama članka 11. stavka 3. Zakona.

(1) Promjena oblika društva ne podliježe oporezivanju.

(2) Promet udjela oslobođen je poreza. Pod udjelima se smatraju i dionice.

Spajanje i pripajanje društava u skladu s propisima koji uređuju to područje ne podliježe oporezivanju.

(1) Isporukom dobara razumijeva se i otuđenje poduzeća ili dijela poduzeća koji čini gospodarsku cjelinu.

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovog članka stjecatelj može u cijelosti odbiti obračunani porez na dodanu vrijednost kao pretporez, otuđenje poduzeća ili dijela poduzeća koji čini gospodarsku cjelinu ne oporezuje se.

(1) Isporuke u postupku likvidacije su oporezive.

(2) Isporuke dobara članovima ili vlasnicima društva po završetku likvidacije podliježu oporezivanju.

(1) Isporuke u postupku stečaja podliježu oporezivanju.

(2) Porezni obveznik u slučaju iz stavka 1. ovoga članka je stečajni dužnik.

Kad zakonom utvrđeno tijelo u postupku ovrhe proda neko dobro, ne smatra se da je došlo do isporuke između dužnika i ovršnog tijela već do izravne dužnikove isporuke kupcu, koja podliježe oporezivanju.

(1) Prijenos imovinskih prava sa ostavitelja na jednog ili više nasljednika ne podliježe oporezivanju.

(2) Ako je zbog smrti poduzetnika (fizičke osobe) došlo do prestanka poslovanja poduzeća, na nasljednike se prenose sve porezne obveze ostavitelja nastale do njegove smrti odnosno prestanka poslovanja poduzeća. Za porezne obveze ostavitelja nasljednici odgovaraju solidarno.

(3) Prijenos dobara na nasljednike, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, smatra se isporukom koja podliježe oporezivanju.

(1) Ako zalogoprimatelj koristi založeno dobro uz naknadu, radi se o usluzi koja podliježe oporezivanju.

(2) Pri prodaji založenog dobra dolazi do dvije isporuke (prometa) koje podliježu oporezivanju, prvo od strane zalogodavatelja zalogoprimatelju i zatim od strane zalogoprimatelja kupcu.

(1) Ako udruge, osnovane na temelju posebnih propisa, radi ispunjavanja svojih statutom utvrđenih zadaća ubiru članarinu, članarina ne predstavlja naknadu za isporuku dobara odnosno usluga.

(2) O članarini iz stavka 1. ovoga članka radi se u slučaju ako se članski doprinos utvrđuje po određenom kriteriju jednako za sve članove.

(3) Isporuke dobara ili obavljene usluge, koje pruža udruga ne podliježu oporezivanju pod uvjetima iz članka 22. Zakona.

(4) Ako udruga tijekom godine ostvari isporuke koje bi bile oporezive u iznosu većem od 50.000,00 kuna, postaje obveznikom poreza na dodanu vrijednost prema članku 34. stavcima 6., 7. i 8. ovoga Pravilnika.

(1) Isporuka kojom se obeštećuje primatelja za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke ne smatra se isporukom koja podliježe oporezivanju već odštetom.

(2) O odšteti se radi samo u slučaju kada isporučitelj temeljem zakona ili ugovora odgovara za štetu i njene posljedice i određenim isporukama tu štetu otklanja.

(3) Za procjenu da li se radi o odšteti ili oporezivoj isporuci odlučujuće je da li su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Odštetom se ne smatra isporuka koja u cijelosti ili u dijelu predstavlja novu isporuku.

(5) Zatezne kamate koje poduzetnik naplaćuje od svojih dužnika, do visine propisane zatezne kamate i troškovi opomena, predstavljaju odštetu i ne oporezuju se.

(6) Naknada štete zbog raskida ugovora predstavlja odštetu koja ne podliježe oporezivanju ako platitelj za to nije stekao nikakva dobra ili koristio usluge. Ako se ugovor izvrši u dijelu, taj dio isporuke podliježe oporezivanju.

(1) Ako poduzetnik svojim zaposlenima kao naknadu za rad osim plaće u gotovini daje i plaću u dobrima ili uslugama, isporuke tih dobara i usluga podliježu oporezivanju.

(2) Isporukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve isporuke dobara ili usluga posloprimcima koje se prema Zakonu o porezu na dohodak i Pravilniku o porezu na dohodak smatraju plaćom.

(3) Isporukama iz ovoga članka smatraju se i sve druge isporuke dobara i usluga koje poduzetnik daje ili omogućava zaposlenicima kao što su isporuke hrane, pića, usluge prijevoza i sve druge pogodnosti u dobrima ili uslugama.

(1) Vlastitom potrošnjom na koju se plaća porez na dodanu vrijednost prema članku 2., stavku 1., točke 2a. i 2b. Zakona smatra se izuzimanje dobara ili korištenje usluga iz svoje gospodarske ili druge djelatnosti za privatne potrebe.

(2) Vlastita potrošnja obuhvaća izuzimanja iz stavka 1. ovoga članka za privatne potrebe poduzetnika - fizičke osobe i članove njegove obitelji kao i za potrebe trećih osoba kojima ih ustupa u neposlovne svrhe.

(3) O vlastitoj potrošnji (izuzimanjima) moraju se sastavljati odgovarajuće isprave (računi - obračuni) u skladu s propisima koji uređuju vođenje poslovnih knjiga poduzetnika i ovim Pravilnikom.

(1) O izuzimanju dobra radi se onda, ako bi se isporuka da je obavljena trećoj osobi, smatrala isporukom dobra.

(2) Pod izuzimanjem usluga razumijeva se korištenje usluga poduzeća za privatne odnosno neposlovne svrhe.

(3) Uporaba dobra poduzeća za privatne potrebe oporezuje se kao vlastita potrošnja - korištenje usluga. Ako poduzetnik - fizička osoba ne donese odluku o izuzimanju dobra iz imovine poduzeća, pretežna uporaba tog dobra za privatne - neposlovne potrebe ne smatra se izuzimanjem dobra već izuzimanjem usluge.

(1) Vlastita potrošnja utvrđuje se na temelju računa, obračuna, knjigovodstvenih i drugih vjerodostojnih isprava, a za porezne obveznike - fizičke osobe koje obavljaju određene obrtničke djelatnosti i porez na dodanu vrijednost plaćaju prema naplaćenim naknadama ne može biti iskazana (obračunana) niže od iznosa iz stavka 2. ovoga članka.

(2) Najniži iznosi vlastite potrošnje za poduzetnike - fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se za obračunsko razdoblje u postotku od iznosa mjesečnog osobnog odbitka utvrđenog prema Zakonu o porezu na dohodak, kako slijedi:

(3) Najniži iznos vlastite potrošnje za poduzetnike - fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka koji porez na dodanu vrijednost utvrđuju u obračunskom razdoblju prema odredbi članka 82. stavak 3. ovoga Pravilnika, je šesterostruki iznos utvrđen prema stavku 2. ovoga članka.

(4) Iznosi vlastite potrošnje utvrđeni na način iz stavaka 2. i 3. ovoga članka u sebi ne sadrže porez na dodanu vrijednost.

(5) Kod poduzetnika koji porez na dodanu vrijednost utvrđuju prema fakturiranim naknadama, manjkovi proizvoda za koje se ne tereti odgovorna osoba smatraju se vlastitom potrošnjom poduzetnika i podliježu oporezivanju, osim tehnološkog manjka, rastepa, kvara i loma utvrđenog odlukom poduzetnika, a najviše do visine utvrđene odlukom Gospodarske komore.

(6) Kod poduzetnika koji porez na dodanu vrijednost utvrđuje prema naplaćenim naknadama mora postojati međuovisnost između izdataka i primitaka, uzimajući u obzir zalihe kao i neplaćene obveze i nenaplaćena potraživanja. Međuovisnost između izdataka i primitaka utvrđuje se putem normativa utroška materijala, energije, rada ili drugih proizvodnih čimbenika vodeći pri tome računa o posebnostima djelatnosti. Ako se u postupku nadzora utvrdi manjak primitaka u odnosu na iskazane izdatke, taj se manjak smatra vlastitom potrošnjom, a utvrđuje ga Porezna uprava procjenom.

(7) Tehnološki manjak, kalo, rastep, kvar i lom kod poduzetnika iz stavka 6. ovoga članka može se priznati najviše do visine utvrđene odlukom Obrtničke komore.

(8) Ako komore iz stavka 5. i 7. ovoga članka ne donesu odgovarajuće odluke, visina tehnološkog manjka, kala, rastepa, kvara i loma provjeravat će se i utvrđivati u postupku nadzora temeljem vjerodostojnih isprava i procjene polazeći od posebnosti djelatnosti.

(1) Rashodi odnosno izdaci za reprezentaciju (ugošćavanje, darovi, izdaci za odmor, šport, rekreaciju i razonodu, izdaci za zakup automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i razonodu i drugi slični izdaci) u cijelosti i 30% izdataka (troškova) osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenika kao i izdataka za rent a car vozila, smatraju se vlastitom potrošnjom prema članku 2., stavku 1., točci 2.c. Zakona i podliježu oporezivanju.

(2) Pod izdacima za reprezentaciju smatraju se ugošćenja poslovnih partnera, darivanje poslovnih partnera prigodnim poklonima bez obzira što se na tim poklonima nalazi znak tvrtke, plaćanje poslovnim partnerima izdataka odmora, športa, rekreacije i razonode, izdataka za zakup automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i razonodu i slično.

(3) Poslovnim partnerima iz stavka 2. ovoga članka smatraju se osobe s kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti.

(4) O prigodnim se poklonima radi kada poduzetnik nekog poslovnog partnera, njegovog zastupnika ili neku drugu osobu uključujući i zaposlenike daruje u dobrima ili uslugama, a da za to ne postoji pravna obveza ili neka druga povezanost s uslugom primatelja. Darivanje predstavlja davanje bez naknade. Ako se radi o davanju za koje postoji točno određena protuusluga primatelja tada to nije darivanje već naknada.

(5) Prilikom utvrđivanja izdataka (troškova) osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih od kojih se 30% dodaje poreznoj osnovici polazi se:

1. kod sredstava u vlasništvu poduzeća - od ukupnih troškova (izdataka) u svezi vozila, učinjenih tijekom obračunskog razdoblja oporezivanja za gorivo i ulje, investicijsko i tekuće održavanje, registraciju, amortizaciju i osiguranje;

2. kod korištenja rent-a-car vozila - od iznosa naknade za korištenje vozila uvećanog za sve troškove goriva i druge troškove iz točke 1. ovoga stavka ako ih snosi korisnik;

3. kod vozila u najmu ili leasingu - od iznosa naknade, troškova goriva, održavanja i svih drugih troškova koje po ugovoru snosi korisnik najma. Ako obveznik poreza na dobit ugovori financijski najam i za obročne otplate ne tereti rashode već se vrijednost na taj način nabavljene imovine prenosi na troškove putem otpisa, obvezan je u poreznu osnovicu dodati 30% otpisa kao i sve druge troškove iz točke 1. ovoga stavka ako ih snosi korisnik najma.

(6) Troškovi odnosno izdaci iz stavka 1. ovoga članka podliježu porezu na dodanu vrijednost kao vlastita potrošnja kod svih poduzetnika - obveznika poreza na dodanu vrijednost.

(1) Porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke dobara i obavljene usluge koje društvo obavi članovima društva - vlasnicima udjela kao i članovima njihove uže obitelji za koje primatelji tih dobara ili korisnici usluga ne plaćaju nikakvu naknadu ili je plaćaju djelomično (uz osobni popust).

(2) Članovima uže obitelji smatraju se i rođaci te druge osobe i društva s kojima vlasnik udjela odnosno član društva ima blizak pravni, gospodarski ili osobni odnos.

(3) Porez na dodanu vrijednost plaća se i na sve druge isporuke dobara i usluga bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene.

(1) Uvoz dobara u tuzemstvo podliježe oporezivanju. Pod uvozom, razumijeva se i unos i prijam i drugi oblici uvoza dobara.

(2) Porez na dodanu vrijednost pri uvozu plaćaju poduzetnici kao i sve druge osobe koje uvoze dobra u tuzemstvo.

(3) Porez na dodanu vrijednost obračunava i naplaćuje carinarnica koja provodi postupak uvoznog carinjenja, zajedno s obračunom i naplatom carine, prema propisima o obračunavanju i plaćanju carine.

(1) Poduzetnik je, u smislu Zakona, svaka pravna i fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Samostalnost, trajnost i namjera ostvarivanja prihoda moraju postojati istodobno.

(2) Poduzetnici mogu biti i razni oblici udruženja osoba.

(3) Ako udruženje osoba iz stavka 2. ovoga članka nije pravna osoba, ugovorom o udruživanju mora se utvrditi jednog člana udruženja obveznikom poreza na dodanu vrijednost. Ako ugovorom isti nije određen, Porezna uprava će odrediti jednu fizičku osobu, člana udruženja, poreznim obveznikom. Za porezne obveze udruženja osoba članovi odgovaraju solidarno.

(4) Poduzetnik obavlja djelatnost samostalno, ako je obavlja za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost. Za razgraničenje samostalnog obavljanja djelatnosti ili samostalnog rada od nesamostalnog rada bitna su njihova obilježja, a ne naziv ugovora.

(5) Fizičke osobe mogu obavljati dijelom samostalan a dijelom nesamostalan rad.

(6) Da bi pravna ili fizička osoba bila poduzetnik u smislu Zakona nije uvjet da se smatra poduzetnikom i prema drugim zakonima.

(7) Poduzetnici u smislu Zakona su i tuzemne poslovne jedinice inozemnih poduzetnika.

(1) Poduzetničkom djelatnošću, u smislu Zakona, smatra se trajno i samostalno obavljanje djelatnosti s namjerom ostvarivanja prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti.

(2) Djelatnost se obavlja trajno, ako se njeno obavljanje ponavlja s ciljem ostvarivanja stalnog prihoda. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak trajnog obavljanja djelatnosti.

(3) U poduzetničku djelatnost ulaze osnovne i sporedne djelatnosti. U sporedne djelatnosti ubraja se sve ono što se obavlja uz osnovnu djelatnost pri čemu nije bitna trajnost tih djelatnosti. Prodaja predmeta imovine također se smatra poduzetničkom djelatnošću ako su ti predmeti bili dio otuđiteljeve poduzetničke djelatnosti.

(1) Poduzeće, u smislu Zakona, obuhvaća gospodarsku ili drugu djelatnost poduzetnika koju obavlja s ciljem ostvarivanja prihoda.

(2) Poduzetnik može gospodarsku ili drugu djelatnost iz stavka 1. ovoga članka obavljati u okviru jednog ili više poduzeća ali porezni je obveznik uvijek poduzetnik (pravna ili fizička osoba).

(3) Unutar istog poduzetnika ne dolazi do prometa koji podliježu oporezivanju budući da nema drugog sudionika u isporuci dobara ili usluga.

(1) Pravna ili fizička osoba stječe svojstvo poduzetnika (prava i obveze poduzetnika po Zakonu) prvim izvana primjetljivim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje poduzetničke djelatnosti. Takve aktivnosti su na primjer pripremne radnje, prva nabava robe, nabava osnovnih sredstava i slično.

(2) Poduzetnik s prvim aktivnostima iz stavka 1. ovoga članka postaje obvezan upisati se u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost u skladu s člankom 40. ovoga Pravilnika.

(3) Svojstvo poduzetnika zadržava se i nastavlja i pod prisilnom upravom, u likvidaciji, u stečaju ili u provedbi oporuke.

(4) Svojstvo poduzetnika prestaje posljednjim poduzetničkim aktivnostima.

(5) Vrijeme obustave ili privremene odjave djelatnosti nije bitno za svojstvo poduzetnika. Ne smatra se obustavom djelatnosti ako se razabire da poduzetnik ima namjeru nastaviti djelatnost ili je u dogledno vrijeme ponovno pokrenuti.

(6) Fizička osoba gubi svojstvo poduzetnika trajnom odjavom djelatnosti i brisanjem iz registra kod nadležnog tijela. Prije odjave djelatnosti poduzetnik - fizička osoba mora obračunati porez na sve isporuke do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem za vlastite potrebe te izmiriti sve porezne obveze po osnovi poduzetničke djelatnosti.

(7) Društvo osoba postoji kao poduzetnik sve dok se ne riješe međusobni pravni odnosi među članovima društva, ne izmire sve porezne obveze po osnovi zajedničke poduzetničke djelatnosti i ne izbriše iz registra kod trgovačkog suda.

(8) Kod društva kapitala svojstvo poduzetnika prestaje brisanjem društva iz registra kod trgovačkog suda nakon što se prethodno izmire sve porezne obveze.

(9) Kod udruženja osoba svojstvo poduzetnika prestaje brisanjem iz registra kod nadležnog tijela po prethodnom izmirenju poreznih obveza.

(10) Da su izmirene porezne obveze prema stavcima 6., 7., 8. i 9. ovoga članka potvrđuje ispostava Porezne uprave nadležna prema sjedištu odnosno prebivalištu poreznog obveznika.

(11) Bez potvrde iz stavka 10. ovoga članka ne može se izvršiti brisanje iz trgovačkog ili drugog mjerodavnog registra.

(1) Prema članku 5. Zakona, porez na dodanu vrijednost plaća se prema mjestu isporuke, pri čemu se tuzemstvo smatra jednim mjestom isporuke dobara odnosno obavljanja usluga, što znači da je utvrđivanje mjesta isporuke bitno samo kod oporezivanja u poslovanju s inozemstvom.

(2) Kod isporuke dobara, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje se dobro nalazilo u trenutku isporuke. Ako je dobro otpremljeno, tada se smatra, da je mjesto isporuke ono mjesto na kojemu se ono nalazilo na početku otpreme.

(3) Ako se radi o dobrima koja se montiraju, instaliraju ili izgrađuju, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje se dobro postavlja.

(4) Kod usluga, mjesto obavljanja usluge utvrđuje se prema sjedištu odnosno stalnom boravištu ili prebivalištu poduzetnika koji obavlja usluge ako Zakonom ili ovim Pravilnikom nije drugačije određeno. Ako uslugu obavlja poslovna jedinica poduzetnika onda se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poslovne jedinice.

(5) Kod usluga u svezi s nekretninama, uključujući i najam ili zakup, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi.

(6) Kod usluga prijevoza, mjestom obavljanja usluge, smatra se dionica puta na kojoj se prijevoz obavlja. Ako se usluga prijevoza ne obavlja samo u tuzemstvu, tada se Zakon primjenjuje samo na dio usluge koji otpada na tuzemstvo.

(7) Mjestom obavljanja usluga, smatra se mjesto gdje je usluga stvarno obavljena:

1. kod umjetničkih, znanstvenih, nastavnih, športskih, zabavnih ili sličnih usluga i usluga njihovog organiziranja;

2. kod pomoćnih usluga u prijevozu, kao što su: utovar, istovar, uskladištenje i druge usluge u svezi s prijevozom;

3. kod usluga koje se obavljaju na pokretnim dobrima, uključujući usluge stručnog mišljenja, procjene i ocjene tih dobara.

(8) Kod usluga posredovanja, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto isporuke dobara ili obavljene usluge za koju je izvršeno posredovanje.

(9) Kod usluga:

1. prijenosa, ustupanja i korištenja autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog znakovlja i sličnih prava;

2. promidžbenih usluga, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama;

3. savjeta: inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača, prevoditelja i drugih sličnih usluga savjetovanja;

4. usluga elektronske obrade podataka;

5. ustupanja informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu;

6. usluga banaka, osiguranja i reosiguranja;

7. ustupanja osoblja;

8. iznajmljivanja pokretnih dobara, osim prijevoznih sredstava;

9. odustajanja od obavljanja poslovne djelatnosti, i

10. svih usluga posredovanja u svezi s uslugama iz ovoga stavka, mjesto obavljanja usluge utvrđuje se prema stavku 10. ovoga članka.

(10) Ako je primatelj usluga iz stavka 9. ovoga članka poduzetnik, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto sjedišta poduzetnika - primatelja. Ako se navedene usluge obavljaju poslovnoj jedinici, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto poslovne jedinice primatelja. Ako primatelj neke od usluga iz stavka 9. ovoga članka nije poduzetnik a ima prebivalište u inozemstvu, tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto njegovog prebivališta.

(1) Porezni obveznik je svaka pravna i fizička osoba navedena u članku 6. Zakona.

(2) Pravne i fizičke osobe mogu biti stalni porezni obveznici (članak 6. stavak 1. točka 1. Zakona) i povremeni, od slučaja do slučaja, kad se ispune Zakonom utvrđeni uvjeti (članak 6. stavak 1. točke 2., 3., 4. i 5.).

(3) Stalni porezni obveznik je poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara ili usluga.

(4) Poduzetnik, koji u prethodnoj kalendarskoj godini nije imao isporuke koje bi bile oporezive veće od 50.000,00 kuna, prema članku 22. stavku 1. Zakona, nije porezni obveznik.

(5) Poduzetnik iz stavka 4. ovoga članka koji u tekućoj, a vjerojatno i u idućim godinama, neće imati isporuka koje bi bile oporezive preko 50.000,00 kuna godišnje može, do kraja tekuće godine, zatražiti od Porezne uprave da od 1. siječnja iduće godine bude porezni obveznik. Porezna uprava to utvrđuje rješenjem i to ga rješenje obvezuje narednih pet kalendarskih godina.

(6) Ako poduzetnik iz stavka 4. ovoga članka tijekom tekuće godine ostvari isporuke koje bi bile oporezive u vrijednosti preko 50.000,00 kuna, postaje poreznim obveznikom od 1. siječnja iduće godine.

(7) O činjenici da je u protekloj godini obavio isporuke koje bi bile oporezive iznad određenog iznosa i time postao obveznikom poreza na dodanu vrijednost, poduzetnik iz stavka 6. ovoga članka obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem prijave radi upisa u registar poreznih obveznika najkasnije do 15. siječnja tekuće godine.

(8) Poduzetnik, koji je postao poreznim obveznikom prema stavku 6. i 7. ovoga članka, zadržava status poreznog obveznika narednih pet godina, bez obzira na to je li u tom razdoblju u svim ili pojedinim godinama imao godišnje oporezive isporuke ispod 50.000,00 kuna.

(1) Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 2. Zakona, je i svaki uvoznik dobara u tuzemstvo.

(2) Uvoznikom iz stavka 1. ovoga članka razumijeva se poduzetnik (stalni porezni obveznik) ali i svaka druga pravna ili fizička osoba koja uvozi dobra u tuzemstvo (povremeni porezni obveznik).

(1) Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 3. Zakona, je i izvoznik u slučaju ako izvozne isporuke dobara i oplemenjenih dobara, uključujući prijevozne i sve druge otpremne usluge, ne naplati u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju.

(2) Izvoznikom u smislu stavka 1. ovoga članka razumijeva se poduzetnik koji je obveznik poreza na dodanu vrijednost.

(1) Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 4. Zakona, je i izdavatelj računa za isporučeno dobro ili obavljenu uslugu na kome je odvojeno iskazan porez na dodanu vrijednost a za izdavanje takvog računa nije ovlašten.

(2) Izdavateljem računa iz stavka 1. ovoga članka, smatra se poduzetnik iz članka 22. stavka 1. Zakona, kao i svaka druga pravna ili fizička osoba koja inače nije obveznik poreza na dodanu vrijednost pa zbog toga nije ni ovlaštena izdavati račune s posebno iskazanim porezom na dodanu vrijednost.

(3) Izdavateljem računa iz stavka 1. ovoga članka smatra se i poduzetnik koji obavlja isporuku dobara ili usluga oslobođenih poreza na dodanu vrijednost ako na računu iskaže odvojeno porez na dodanu vrijednost.

Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 5. Zakona, je i domaći poduzetnik obveznik poreza na dodanu vrijednost koji koristi usluge inozemnog poduzetnika.

(1) Ako tijela državne vlasti, tijela državne i lokalne samouprave i uprave, političke stranke, sindikati i komore koji se prema članku 6. stavak 3. Zakona ne smatraju poduzetnicima, obavljaju gospodarsku ili drugu djelatnost a neoporezivanje te djelatnosti dovelo bi do stjecanja neopravdanih povlastica, Porezna uprava će rješenjem utvrditi da su porezni obveznici za tu djelatnost.

(2) Jesu li se stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka procjenjuje Porezna uprava na vlastitu inicijativu ili na prijedlog nekog od poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe s tim da taj prijedlog podrži i nadležna komora.

(1) Stalni se porezni obveznici moraju prijaviti Poreznoj upravi i dati podatke radi upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.

(2) Prijava i podaci iz stavka 1. ovoga članka podnose se na obrascu P-PDV.

(3) Obrazac P-PDV podnosi se Poreznoj upravi prije početka obavljanja poduzetničke djelatnosti koja podliježe oporezivanju.

(4) Postojeći poduzetnici - obveznici poreza na promet, pravne i fizičke osobe koje postaju obveznici poreza na dodanu vrijednost po Zakonu kao i pravne i fizičke osobe koje hoće biti obveznici poreza na dodanu vrijednost, podnijet će obrazac P-PDV Poreznoj upravi najkasnije do 1. prosinca 1996. godine.

(5) Trgovački ili drugi mjerodavni registar obvezan je izvijestiti ispostavu Porezne uprave nadležnu prema sjedištu poduzetnika o obavljenom upisu poduzetnika u roku od 8 dana od dana upisa.

(6) Oblik i sadržaj obrasca P-PDV je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(1) Pri obračunu poreza na dodanu vrijednost prema izdanim računima (članak 17. stavak 1. Zakona), porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je obavljena isporuka dobra ili usluge. Obračunska razdoblja, prema članku 16. stavku 2. Zakona, su razdoblja od 1. do 15. i od 16. do posljednjeg dana u mjesecu, ako Zakonom nije drugačije određeno.

(2) Porezna obveza za sve isporuke koje su obavljene tijekom obračunskog razdoblja nastaje istekom tog razdoblja, što znači, za isporuke obavljene od 01. do 15. u mjesecu, 15., a za isporuke obavljene od 16. do posljednjeg dana u mjesecu, posljednjeg dana u mjesecu.

(3) Porezna obveza nastaje u visini poreza sadržanog u obavljenim i zaračunanim isporukama tijekom obračunskog razdoblja.

(4) Ako isporuke ili dio isporuka nije zaračunan, porezna obveza nastaje u visini poreza koji bi bio zaračunan da su za sve isporuke obavljene tijekom obračunskog razdoblja ispostavljeni računi prema ugovorenim odnosno tržišnim vrijednostima.

(5) Ako su izdani računi, porezna obveza nastaje bez obzira na to u kojem su dijelu ili da li su isporuke obavljene ili nisu.

(6) Rok naplate kao ni odgoda naplate ili kreditiranje ne utječe na nastanak porezne obveze.

(1) Isporuka dobra je obavljena kada je primatelju omogućeno raspolaganje dobrom u smislu Zakona i ovoga Pravilnika.

(2) Usluge su obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se usluge obavljaju stalno (kontinuirano) ili tijekom više obračunskih razdoblja, porezna obveza za obračunsko razdoblje nastaje za ugovorenu ili tržišnu vrijednost dijela ili djelomično obavljenih usluga u tom obračunskom razdoblju.

(3) Kod financijskog najma predmeta dugotrajne imovine, kod kojeg se prenosi pravo vlasništva, porezna obveza za ukupnu vrijednost najma nastaje istekom obračunskog razdoblja u kome je isporučeno dobro - predmet najma. Ako se kod financijskog najma ne prenosi pravo vlasništva predmeta najma, porezna obveza nastaje za dio najamnine koji se odnosi na obračunsko razdoblje odnosno u visini jedne polovine mjesečne rate. Ako rate nisu utvrđene za obračunska razdoblja već za neka druga razdoblja, preračunavaju se za obračunska razdoblja.

(1) Ako porezni obveznik na računu za isporučena dobra ili usluge iskaže porez na dodanu vrijednost viši od onoga koji duguje prema Zakonu, tada duguje taj viši iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Zakona.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je izdan račun.

(1) Ako netko u nekomu računu za isporučena dobra ili obavljene usluge izdvojeno iskaže porez na dodanu vrijednost, iako za to nije ovlašten, tada duguje iskazani iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju, u skladu sa člankom 8. stavkom 3. Zakona.

(2) Porezna obveza, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je izdan račun.

(1) U slučaju izuzimanja dobara ili korištenja usluga vlastitog poduzeća iz članka 2. stavak 1. točka 2a. i 2b. Zakona, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su izuzeta dobra odnosno korištene usluge a u slučaju vlastite potrošnje iz članka 2. stavka 1. točke 2c. Zakona, istekom obračunskog razdoblja u kojemu su izdaci po osnovi reprezentacije i korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz učinjeni.

(2) Kod isporuka dobara i korištenja usluga što ih trgovačka društva kao i drugi oblici zajedničkog obavljanja gospodarske ili druge djelatnosti obavljaju vlasnicima udjela i članovima njihove uže obitelji, za koje primatelji tih dobara i korisnici tih usluga ne plaćaju nikakvu naknadu ili je plaćaju uz osobni popust, kao i na isporuke dobara ili obavljene usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su obavljene isporuke dobara ili korištene usluge.

(1) Pri uvozu dobara, porezna obveza nastaje danom nastanka obveze plaćanja carine.

(2) Ako se carina pri uvozu ne plaća, porezna obveza nastaje s danom s kojim bi nastala obveza plaćanja carine da se carina plaća.

(1) U slučaju kad izvozne isporuke nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju (članak 13. stavak 2. Zakona), porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je protekao propisani rok za naplatu.

(2) Kod usluga koje inozemni poduzetnik obavi domaćem poduzetniku (članak 19. stavak 2. Zakona) porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su usluge obavljene ili plaćene (predujmljene).

Kod promjene uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza iz članka 20. stavka 5. Zakona, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su se promijenili uvjeti mjerodavni za odbitak pretporeza.

(1) Kod predujmova, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su naplaćeni.

(2) Za nastanak porezne obveze bitan je trenutak naplate predujma a ne trenutak isporuke dobra ili obavljanja usluge.

(1) Pri obračunu poreza prema primljenim naknadama, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je naknada primljena odnosno naplaćena.

(2) Trenutkom naplate smatra se:

1. kod doznaka u korist žiro-računa, trenutak kada je odobrena banka ili druga organizacija za platni promet kod koje porezni obveznik ima žiro-račun;

2. kod primljenih mjenica, trenutak naplate ili prijenosa (indosiranja) mjenice;

3. kod čeka, trenutak naplate odnosno trenutak primitka pokrivenog čeka;

4. kod kreditnih kartica, trenutak kada je odobrena banka ili druga organizacija za platni promet kod koje porezni obveznik ima žiro-račun;

5. kod prijeboja, asignacija, cesija i preuzimanja duga, kada su se stekli propisani uvjeti odnosno trenutak potpisa odgovarajućih ugovora ili drugih isprava.

(3) Ako poduzetnici koji plaćaju porez na dodanu vrijednost prema primljenim (naplaćenim) naknadama obavljaju isporuke dobara ili usluga bez naknade ili uz osobni popust, za takve isporuke odnosno dani osobni popust porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su obavljene isporuke ili dat osobni popust.

(1) Osnovica poreza na dodanu vrijednost, prema članku 8. Zakona, je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se, kod obračuna poreza na dodanu vrijednost prema zaračunanim naknadama smatra sve ono što primatelj dobara treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge a kod obračuna prema naplaćenim naknadama, sve ono što primatelj dobara ili usluga da ili plati za isporučena dobra ili usluge, osim poreza na dodanu vrijednost. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, dade ili plati odnosno treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.

(2) Naknadom za isporuku dobara prema stavku 1. ovoga članka smatraju se i svi iznosi koje je prodavatelj zaračunao (naplatio) kupcu po osnovi isporuke kao što su troškovi prijevoza, postavljanja, slanja, osiguranja i slično.

(3) Kod rashoda odnosno izdataka koji povećavaju poreznu osnovicu prema članku 2. stavku 1. točci 2c. Zakona, poreznu osnovicu čini stvarni iznos tih rashoda odnosno izdataka bez poreza na dodanu vrijednost.

(4) Porezna osnovica je tržišna cijena dobara ili usluga u slučajevima iz članka 2. stavka 1. točke 1b., 1c., 2a., 2b. i 3. Zakona.

(5) Tržišnom cijenom smatra se cijena koja bi se u trenutku isporuke mogla postići na tržištu odnosno cijena nove nabave. Ako se tržišna cijena ne može utvrditi, onda se kao porezna osnovica uzima cijena koštanja, koja obuhvaća sve troškove poreznog obveznika u svezi s isporučenim dobrom ili obavljenom uslugom. Tržišna cijena za isporuke dobara i usluga zaposlenima prema članku 22. ovoga Pravilnika utvrđuje se prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak.

(6) U naknadu spadaju i dobrovoljno plaćeni iznosi.

(7) Naknadom se smatraju i iznosi posebnih poreza i pristojbi koji se uračunavaju u vrijednost isporuke i zaračunavaju kupcu.

(8) Ako se prilikom isporuke dobra kupcu zaračunava i ambalaža onda i jamstveni polog za ambalažu (kaucija) ulazi u naknadu. Vraćanje pologa osobama koji nisu porezni obveznici predstavlja umanjenje naknade.

(9) U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijene i popusti što se kupcu odobre u trenutku ispostavljanja računa.

(10) U naknadu ne ulaze iznosi koje poduzetnik zaračuna, primi ili izda u ime i za račun druge osobe (prolazne stavke).

(11) U naknadu ne ulaze iznosi primljeni od osiguravatelja po osnovi naknada šteta.

(12) U naknadu ne ulaze ni iznosi primljeni za otklanjanje nastalih šteta po osnovi prirodnih nepogoda do visine utvrđene očevidnikom mjerodavnog tijela. Isto se odnosi i na iznose primljene za uništena ili otuđena dobra.

(13) U naknadu ne ulaze premije, regresi i druga poticajna sredstva iz proračuna.

(14) Naknadom, pri isporuci novoizgrađenih građevinskih objekata ili dijelova tih objekata iz članka 9. ovoga Pravilnika smatra se građevinska vrijednost objekta koja ne sadrži vrijednost zemljišta ni iznos naknade za komunalno uređenje zemljišta prema odluci mjerodavnih tijela.

(15) Kod igara na sreću i zabavnih igara naknadu odnosno poreznu osnovicu čine uplate za sudjelovanje u tim igrama.

(1) Ako se naknadno umanji naknada zbog različitih vrsta popusta koje isporučitelj daje primatelju, kao što su popusti zbog ranijeg plaćanja (casa sconto), rabati i druge vrste odobrenja (bonifikacija) ili zbog nemogućnosti naplate, tada se umanjuje porezna osnovica.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka isporučitelj i primatelj ispravljaju poreznu osnovicu odnosno porez i pretporez. Smanjenje porezne osnovice po osnovi naknadnih umanjenja smije se provesti kod isporučitelja tek nakon ispravka pretporeza kod primatelja o čemu je primatelj obvezan pisano izvijestiti isporučitelja.

(3) Naknadni popusti umanjuju poreznu osnovicu samo ako su dani u izravnom međusobnom odnosu isporučitelja i primatelja.

(4) Ako isporučitelj mora primatelju platiti ugovornu kaznu, kazna ne umanjuje poreznu osnovicu.

Porezna osnovica se povećava kada se ostvari viša naknada od ugovorene kao u slučaju dobrovoljne nadoplate primatelja dobra odnosno korisnika usluga ili nekog trećeg. Razlozi koji su doveli do povišenja naknade nisu bitni. Zbog povišenja naknade ispravlja se poreznu osnovicu a time i porez odnosno odbitak pretporeza. Odbitak pretporeza kod primatelja moguć je samo ako je isporučitelj za to povećanje naknade izdao račun prema članku 15. stavak 3. Zakona.

(1) Pri razmjeni i drugim sličnim poslovima porezna osnovica je tržišna vrijednost svakog dobra ili usluge koja je predmet razmjene. Ako se prilikom razmjene dobara ili usluga izvrši i nadoplata u novcu, radi se o razmjeni sličnim poslovima. U tim slučajevima u naknadu se ubraja i primljeno dobro ili obavljena usluga i zaračunani (primljeni) novčani iznos. Kod sudionika koji daje dobro ili uslugu i novac u naknadu ulazi samo isporučeno dobro ili obavljena usluga.

(2) U naknadu za uslugu dorade može se uračunati pored ugovorene naknade u novcu i vrijednost otpadnog materijala, koji je proizašao iz posla i kojeg naručitelj usluge prepušta davatelju usluge. U tom slučaju postupa se prema članku 7. stavak 2. ovoga Pravilnika.

(3) Pod razmjenom sličnim poslovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i poslovi zamjene osobnih automobila "staro za novo". Kod poduzetnika koji isporučuje novo vozilo u poreznu osnovicu ulazi tržišna vrijednost starog vozila i iznos nadoplate. Ako se preuzeto staro vozilo prodaje ili popravi i prodaje, poreznu osnovicu čini razlika između prodajne i nabavne cijene ako pri nabavi nije mogao biti odbijen pretporez.

(1) Ako obračunani porez na dodanu vrijednost pri stjecanju gospodarske cjeline ili pogona stjecatelj u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost, a taj se prijenos smatra neoporezivim.

(2) Ako se prilikom prijenosa gospodarske cjeline mora izračunati porezna osnovica, ona se utvrđuje prema naknadi za sva dobra koja su prenijeta na stjecatelja. Preuzeti dugovi se ne odbijaju od porezne osnovice.

(3) Porez se kod prijenosa gospodarske cjeline uvijek obračunava prema izdanim računima pa i onda kada je stjecatelju dopušteno oporezivanje prema primljenim (naplaćenim) naknadama.

(1) Porezna osnovica pri uvozu utvrđuje se prema vrijednosti uvezenog dobra utvrđenoj prema carinskim propisima uvećana za carinu, druge pristojbe i posebne poreze i druge troškove koji se plaćaju u postupku uvoznog carinjenja.

(2) Ako se neko dobro privremeno izvozi radi dorade ili oplemenjivanja pri čemu se ne prenosi mogućnost raspolaganja na inozemnog poduzetnika i nakon dorade odnosno oplemenjivanja se to dobro vraća tuzemnom naručitelju, porezna osnovica je naknada za doradu odnosno oplemenjivanje. Privremeni izvoz radi dorade ili oplemenjivanja ne smatra se izvoznom isporukom prema članku 13. Zakona.

Porez na dodanu vrijednost plaća se po stopi od 22% na poreznu osnovicu (naknadu). Kada se iz naknade u kojoj je sadržan porez mora izračunati porez, primjenjuje se preračunana porezna stopa. Ona se izračunava na sljedeći način:

preračunana porezna stopa = porezna stopa x 100
                                            100 + porezna stopa

te za propisanu poreznu stopu iznosi: 22 x 100 = 18,0328%
                                                        100 + 22

(1) Najam stambenih prostorija i dijelova stana u svrhu stanovanja oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(2) Pod stanovanjem u smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se trajni boravak - življenje u stambenom prostoru.

(3) Iznajmljivanje namještenih ili nenamještenih soba i stambenih prostorija, radi povremenog boravka, bez namjere trajnog življenja, u turističke svrhe (povremenim gostima) i poslovne svrhe (predstavnicima tvrtki i sl.) nije oslobođeno plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(4) Sve prateće usluge koje ulaze u naknadu za najam stana kao i isporuke dobara koje su u svezi sa stanovanjem kao što su isporuka vode, struje, plina, i grijanja, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost, dok su iste usluge i isporuke dobara vezane uz iznajmljivanje stambenog prostora u turističke i poslovne svrhe oporezive.

(5) Ako se neke od usluga vezanih uz najam stana izdvojeno naplaćuju, kao na pr. iznajmljivanje parkirnih mjesta u zajedničkoj garaži stambene zgrade, te usluge ili isporuke oporezive su ako su vezane uz iznajmljivanje stambenog prostora u turistističke i poslovne svrhe, a oslobođene su od poreza ako su vezane uz iznajmljivanje u svrhu stanovanja.

(1) Usluge banaka, uključujući i Narodnu banku, štedionica, štedno-kreditnih organizacija te društava osiguranja i reosiguranja oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako ih obavljaju društva čiji je položaj i poslovanje uređeno posebnim propisima.

(2) Ako usluge iz stavka 1. ovoga članka obavlja poduzetnik koji nije banka, štedionica, štedno-kreditna organizacija ili društvo osiguranja i reosiguranja, te su usluge oporezive.

(1) Promet novca kao zakonskog sredstva plaćanja u obliku kovanica i novčanica u svome nominalnom iznosu, oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(2) Ako se kovanice i novčanice kupuju ili prodaju po većoj vrijednosti od njihove nominalne vrijednosti, onda te isporuke podliježu oporezivanju.

(1) Isporuke vrijednosnica ne podliježu oporezivanju.

(2) Vrijednosnicama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se vrijednosni papiri iz Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, državne obveznice i državni biljezi.

(3) Isporukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i usluge čuvanja i upravljanja vrijednosnim papirima, poslovi uvođenja vrijednosnih papira na burzu, usluge preuzimanja i plasiranja novih emisija vrijednosnih papira kao i posredničke usluge u svezi s ovim poslovima.,

(1) Usluge doktora medicine i stomatologije, medicinskih sestara i fizioterapeutskih tehničara oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako te usluge pružaju u privatnoj praksi.

(2) Pod uslugama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve one usluge koje poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati u okviru privatne prakse prema posebnim propisima.

Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na usluge liječenja u zdravstvenim ustanovama: domovima zdravlja, hitnoj medicinskoj pomoći, poliklinikama, općim i specijaliziranim bolnicama i klinikama kao i na usluge liječenja koje pruža zdravstvena ustanova za njegu u kući.

Usluge i isporuke dobara što ih obavljaju ustanove socijalne skrbi kao i usluge i isporuke dobara ustanova za dječju skrb i skrb za mladež oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost, ako obavljaju djelatnost u skladu s posebnim propisima koji uređuju rad tih ustanova.

Usluge i isporuke dobara predškolskih, osnovnih, srednjih i visokoškolskih ustanova te ustanova učeničkog i studentskog standarda oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji određuju djelokrug rada tih ustanova.

(1) Usluge i isporuke dobara vjerskih zajednica i ustanova oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako se obavljaju radi zadovoljavanja vjerskih potreba.

(2) Isporuke dobara i usluga koje obavljaju vjerske zajednice i ustanove kao gospodarsku djelatnost nisu oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako prelaze okvire iz članka 69. ovoga Pravilnika.

Usluge i isporuke dobara javnih ustanova u kulturi oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost i to: muzeja, galerija, arhiva, knjižnica, kazališta, orkestara i drugih glazbeno scenskih te konzervatorskih i restauratorskih ustanova i ustanova za zaštitu spomenika kulture, uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju rad tih ustanova.

(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na promet udjela u poduzećima. Pod udjelima u poduzećima razumijevaju se udjeli u društvima kapitala i u društvima osoba.

(2) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na isporuke nekretnina (zgrada, dijelova zgrada, stanova i drugih građevina ili dijelova građevina) osim na novoizgrađene nekretnine iz članka 9. ovoga Pravilnika.

(3) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na isporuke zemljišta (poljoprivrednog, građevinskog, izgrađenog ili neizgrađenog).

(4) Isporukom u smislu stavka 3. ovoga članka ne smatra se najam zemljišta.

Uslugama iz članka 59. stavak 1., te članaka 62., 63., 64., 65., 66. i 67. ovoga Pravilnika smatraju se i sve druge usluge odnosno isporuke dobara koje obave poduzetnici iz navedenih članaka ako se obavljaju kao pomoćna odnosno sporedna djelatnost do visine utvrđene člankom 22. Zakona odnosno bez obzira na visinu ako se radi o dugotrajnoj imovini koja je služila ili služi obavljanju navedenih djelatnosti.

Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na:

1. privremeni uvoz dobara koji je oslobođen carine;

2. konačni uvoz humanitarne pomoći osim nafte i naftnih derivata, duhana i duhanskih prerađevina, alkohola i alkoholnih pića;

3. uvoz zlatnih poluga koji obavlja Narodna banka Hrvatske;

4. uvoz domaćih i stranih zakonskih sredstava plaćanja, vrijednosnica i udjela u poduzećima;

5. dobra u provozu kroz carinsko područje Republike Hrvatske uključujući prijevozne i otpremne usluge vezane uz provoz;

6. dobra koja se smještaju u slobodne zone i na isporuke unutar slobodne zone.

(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na izvozne isporuke dobara, te na prijevozne i otpremene usluge koje su u svezi s izvozom dobara.

(2) Izvoznom isporukom smatra se neposredna ili posredna isporuka dobra od strane poduzetnika u inozemstvo odnosno izvan carinskog područja Republike Hrvatske (slobodna zona), inozemnom naručitelju (primatelju).

(3) Inozemnim naručiteljem smatra se poduzetnik koji ima sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište u inozemstvu odnosno izvan carinskog područja Republike Hrvatske. Inozemnim naručiteljem smatra se i inozemna poslovna jedinica tuzemnog poduzetnika.

(4) Tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika ne smatara se inozemnim naručiteljem.

(5) Ako se neko dobro uvozi radi dorade ili oplemenjivanja pri čemu se ne prenosi mogućnost raspolaganja (vlasništva) na domaćeg poduzetnika i nakon dorade odnosno oplemenjivanja se to dobro izveze inozemnom naručitelju smatra se da je u dijelu koji se odnosi na oplemenjivanje obavljena izvozna isporuka dobra koja je oslobođena plaćanja poreza.

(6) Izvozne isporuke koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju, podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.

(7) Ako poduzetnik koji je platio porez u smislu stavka 6. ovoga članka naplati izvoznu isporuku, ima pravo na povrat plaćenog poreza u obračunskom razdoblju kada je izvršena naplata.

(8) Da je obavljena izvozna isporuka (izvoz), poduzetnik dokazuje izvoznom carinskom deklaracijom koja glasi na njegovo ime ili ime poduzetnika koji je za njega posredovao pri izvozu, s ovjerom nadležne carinarnice da je obavljeno izvozno carinjenje i da je dobro napustilo carinsko područje Republike Hrvatske i ispravama o naplati prema propisima o deviznom i vanjskotrgovinskom poslovanju. Kad se radi o doradi ili oplemenjivanju uvezenih dobara, poduzetnik mora imati osim izvozne i uvoznu carinsku dokumentaciju.

(9) Privremeni izvoz dobara pri kojem domaći isporučitelj ne prenosi mogućnost raspolaganja tim dobrima, ne smatra se izvozom u smislu Zakona niti isporukom koja podliježe oporezivanju.

Isporuke dobara slobodnim carinskim prodavaonicama i specijaliziranim skladištima strane robe i robe domaće proizvodnje čije je poslovanje uređeno posebnim propisima oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na isporuke dobara i obavljene usluge diplomatskim i konzularnim predstavništvima i diplomatskom i konzularnom osoblju pod uvjetom uzajamnosti.

(2) Nadležno državno tijelo utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

(1) Poduzetnik mora za isporučena dobra i obavljene usluge ispostaviti pisani račun najmanje u dva primjerka od kojih se jedan uručuje kupcu, a drugi služi kao isprava za knjiženje.

(2) Poduzetnici koji isporuke dobara i obavljene usluge naplaćuju u gotovini, obvezni su promet iskazivati preko naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način s tim da za svaku isporuku obvezno izdaju račun.

(3) Računi za gotovinski promet iz stavka 2. ovoga članka, isječci vrpce ili potvrdnice iz naplatnih uređaja, moraju sadržavati najmanje podatke koji su propisani člankom 15. stavkom 6. Zakona, i to:

1. broj i nadnevak izdavanja,

2. ime (naziv), adresu i porezni broj poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge, te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i sl.),

3. količinu, cijenu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu, količinu i cijenu obavljenih usluga,

4. zbrojni iznos naknade i poreza.

(4) Poduzetnici iz stavka 2. ovoga članka obvezni su na svakom prodajnom mjestu vidno istaknuti obavijest o obvezi izdavanja i uzimanja računa, a kupci su obvezni uzeti račun, isječak vrpce ili potvrdnicu iz naplatnog uređaja i imati ih pri izlasku iz radnje ili drugog poslovnog prostora te ih pokazati na zahtjev ovlaštene osobe.

(5) Računi iz stavka 3. ovoga članka ne moraju se ispostavljati ako se pretežni dio vrijednosti (preko 50%) isporuka prodajnog mjesta u prethodnoj kalendarskoj godini odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, lutrije, športske prognoze, lota, velda, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica, kao ni pri prodaji na tržnicama i otvorenim prostorima. Poduzetnici koji počinju poslovati tijekom godine, utvrđuju uvjete iz ovoga stavka na temelju očekivanog odnosa vrijednosti isporuka.

(6) Pod tržnicama i otvorenim prostorima u smislu Zakona i ovoga Pravilnika razumijevaju se mjesta koja su određena od strane mjerodavnih tijela kao tržnice ili mjesta gdje se može prigodno trgovati.

(7) Oblik i sadržaj obavijesti iz stavka 4. ovoga članka sastavni je dio ovoga Pravilnika.

(1) Porezni obveznik mora za isporučena dobra ili obavljene usluge ispostaviti račun koji sadrži najmanje podatke iz članka 15. stavka 3. Zakona, i to:

1. mjesto izdavanja, broj i nadnevak,

2. ime (naziv), adresu i matični broj ili jedinstveni matični broj građana, (porezni broj poduzetnika), koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja),

3. ime (naziv), adresu i porezni broj poduzetnika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),

4. količinu, cijenu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu, količinu i cijenu obavljenih usluga,

5. nadnevak isporuke dobara ili obavljenih usluga,

6. iznos naknade (cijene) isporučenih dobara ili obavljenih usluga,

7. iznos poreza,

8. zbrojni iznos naknade i poreza.

(2) Izuzetak od odredbi stavka 1. ovoga članka su računi za gotovinski promet koji moraju sadržavati najmanje podatke iz članka 15. stavka 6. Zakona odnosno članka 74. stavka 3. ovoga Pravilnika.

(3) Oblik i sadržaj računa iz članka 15. stavka 3. Zakona, obrazac R-1 i obrazac R-2, sastavni su dio ovoga Pravilnika. Račune na obrascu R-1 mora ispostavljati porezni obveznik koji porez plaća prema izdanim računima, a račune istovjetnog sadržaja ali na obrascu R-2, radi utvrđivanja prava na odbitak pretporeza kod primatelja, mora ispostavljati porezni obveznik koji porez plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama.

(4) Računi iz članka 15. stavak 3. Zakona moraju biti plaćeni bezgotovinski.

(5) Porezni obveznici mogu obrasce računa prilagoditi svojim potrebama uz uvjet da budu uredni, pregledni i da sadržajem u cijelosti odgovaraju propisanim obrascima.

Porezni obveznik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge koje su oslobođene poreza, na računu treba navesti da porez nije zaračunan s naznakom članka Zakona kojim je to oslobođenje propisano. U tom slučaju na računu ne mogu biti iskazani podaci iz članka 15. stavka 3. točka 7. i 8. Zakona već samo zbrojni iznos naknade.

Porezni obveznik mora izdavati račune i u njima iskazati poreznu osnovicu i iznos poreza i u slučajevima:

1. isporuke dobara ili obavljanja usluga besplatno ili po povoljnijoj cijeni članovima društva, ili vlasnicima udjela, članovima njihove uže obitelji i drugim osobama,

2. isporuke dobara ili obavljanja usluga besplatno ili po povoljnijoj cijeni zaposlenima ili članovima njihovih obitelji po osnovi rada,

3. isporuke dobara ili obavljanja usluga besplatno ili po povoljnijoj cijeni od strane trgovca pojedinca, obrtnika, slobodnih zanimanja i drugih samostalnih djelatnosti članovima njihove uže obitelji i drugim osobama,

4. izuzimanja dobara i usluga za vlastitu potrošnju pri čemu računi za vlastitu potrošnju za poduzetnike - fizičke osobe iz članka 25. stavak 1. ovoga Pravilnika ne mogu u obračunskom razdoblju biti manji od iznosa utvrđenih člankom 25. stavak 2. i 3. ovoga Pravilnika.

(1) Za primljene predujmove, odnosno uplate koje su izvršene prije isporuke dobra ili obavljene usluge mora se ispostaviti račun u smislu članka 15 stavka 3. Zakona. Po isporuci isporučitelj zaračunava razliku do pune vrijednosti isporuke.

(2) Ako poduzetnik za isporučena dobra i obavljene usluge primi naknadu u cjelosti ili djelomično od druge osobe a ne od primatelja isporučenih dobara i usluga (naknada od treće osobe), u računu mora biti iskazana ukupna naknada uključujuću i naknadu druge osobe, i porez mora biti obračunan na ukupan iznos naknade.

(3) Ako porezni obveznik izdaje interne račune za isporuke između poslovnih cjelina ili poduzeća istog poreznog obveznika, takvi računi se ne smatraju računima u smislu Zakona i ne utječu na oporezivanje, što znači da ne utječu na utvrđivanje porezne obveze i odbitak pretporeza.

(1) Ako porezni obveznik u računu za isporučena dobra i obavljene usluge iskaže viši iznos poreza od onoga kojeg duguje po Zakonu, tada duguje taj viši iznos poreza. Ova odredba se ne odnosi na poreznog obveznika koji učini ispravak računa u smislu članka 8. stavka 3. Zakona.

(2) Izdavatelj računa može ispraviti pogrešno iskazani porez u računu o isporučenim dobrima i obavljenim uslugama ako primatelj po tom računu još nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju, izdavatelj računa je obvezan o ispravku računa pisano obavijesti primatelja računa. Izdavatelju računa mora biti vraćen izvornik računa u kojemu je porez bio pogrešno iskazan, mora ga pohraniti u svoju dokumentaciju, i ispravak poreza proknjižiti u svome knjigovodstvu.

(3) Ako je primatelj računa iz stavka 2. ovoga članka prije ispravka računa već odbio pretporez u svome obračunu poreza, ispravak iskazanog i obračunanog poreza može se provesti samo pod uvjetima iz članka 8. stavka 3. Zakona. Ovo se ne odnosi na ispravak računa izdanog poduzetniku koji nema pravo na odbitak pretporeza.

(4) Ako izdavatelj računa iskaže porez niži od propisanog, obvezan je obračunati i platiti porez po propisanoj stopi.

(5) Odredbe članka 15. stavak 5. Zakona odnose se na poduzetnike i druge osobe i primjenjuju se neovisno o visini neovlašteno iskazanog poreza. Takav račun ne mora sadržavati sve podatke iz članka 15. stavak 3. i 6. Zakona. Iskazani iznos poreza na dodanu vrijednost duguje se neovisno o tome, je li primatelj računa odbio pretporez.

Računom se za potrebe oporezivanja smatra svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana.

(1) Poduzetnici iz članka 22. stavak 1. Zakona kao i svi drugi poduzetnici i osobe koje nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost ne smiju izdavati račune s posebno iskazanim porezom što znači da na računima koje izdaju ne mogu iskazivati podatke iz članka 15. stavak 3. točke 7. i 8. Zakona već samo iznos naknade.

(2) Ako poduzetnik ili izdavatelj računa iz stavka 1. ovoga članka, u računu za isporučena dobra i obavljene usluge izdvojeno iskaže porez, iako nije bio ovlašten za izdavanje računa u smislu članka 15. stavka 5. Zakona, obvezan je platiti iskazani iznos poreza. Ova odredba se ne odnosi na izdavatelja računa koji obavi ispravak računa prema članku 8. stavku 3. Zakona.

(1) Razdobljem oporezivanja u smislu Zakona razumjeva se kalendarska godina. Ako je porezni obveznik poslovao jednim dijelom kalendarske godine, tada je razdoblje oporezivanja razdoblje poslovanja.

(2) Obračunsko razdoblje je vremensko razdoblje za koje porezni obveznik obračunava porez na dodanu vrijednost. Obračunska razdoblja su od 1. do 15. i od 16. do posljednjeg dana u mjesecu.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka za poduzetnike čija je vrijednost isporučenih dobara i obavljenih usluga uključujući i porez na dodanu vrijednost manja od 50.000,00 kuna u prethodnom tromjesečju, obračunska razdoblja su od 1. do posljednjeg dana u tromjesečju i na taj način podnose prijave do kraja kalendarske godine. Ovi poduzetnici mogu se odlučiti za podnošenje prijava za razdoblja iz stavka 2. ovoga članka.

(1) Porezni obveznik obračunava porez na iznos naknade za oporezive isporuke dobara i usluga u obračunskom razdoblju.

(2) Naknada za oporezive isporuke iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na temelju izdanih računa te iznosa naplaćenih prema članku 15. stavak 8. Zakona, a u obračun se uključuju i:

1. vlastita potrošnja prema članku 2. stavak 1. točka 2a. i 2b. Zakona,

2. isporuke dobara i usluga prema članku 2. stavak 1. točka 3. Zakona,

3. primljeni (naplaćeni) predujmovi prema članku 7. stavak 4. Zakona,

(3) Kao iznosi izdanih računa u smislu stavka 2. ovoga članka pri obračunu poreza smatraju se i iznosi:

1. vlastite potrošnje prema članku 2. stavak 1. točka 2c. Zakona,

2. izvoznih isporuka koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju prema članku 13. stavak 2. Zakona,

3. računa za obavljene usluge koje poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu obavi domaćem poduzetniku prema članku 19. stavak 2. Zakona.

(4) Ako za isporuke tijekom obračunskog razdoblja nisu ispostavljeni računi, za te isporuke prema članku 7. stavak 1. Zakona i članku 41. ovoga Pravilnika nastala je porezna obveza i na vrijednost tih isporuka obračunava se porez kao da su računi izdani. Naknadno izdani računi za ranije obračunane isporuke ne utječu na obračun poreza.

(5) U obračun poreza uključuju se i iznosi računa ispostavljenih u obračunskom razdoblju po kojima još nisu obavljene isporuke. Naknadno obavljene isporuke za koje su prethodno izdani računi koji su uključeni u obračun poreza ne utječu na obračun poreza.

(6) Od poreza na dodanu vrijednost obračunanog za isporuke prema stavku 2., 3., 4. i 5. ovoga članka porezni obveznik ima pravo odbiti pretporez u skladu s člankom 20. stavak 1., 2. i 4. Zakona.

(1) Poduzetnik koji je obveznik poreza na dohodak, porez na dodanu vrijednost obračunava prema primljenim (naplaćenim) naknadama za oporezive isporuke.

(2) Od poreza na dodanu vrijednost obračunanog prema odredbama stavka 1. ovoga članka odbija se pretporez u smislu članka 20. stavka 1., 2. i 4. Zakona ako je plaćen.

(3) Oporezivanje prema naplaćenim naknadama ne može se primijeniti pri prijenosu pogona odnosno gospodarske cjeline.

(1) Ako porezni obveznik mijenja način obračunavanja poreza na dodanu vrijednost, tu promjenu treba obaviti u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak odnosno Zakonom o porezu na dobit pri čemu se polazi od toga da je razdoblje oporezivanja kalendarska godina.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka treba voditi računa o tome da se prometi odnosno isporuke ne smiju dvostruko obuhvaćati niti smiju ostati neoporezivi.

(1) Porezni obveznik (stalni) mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza na dodanu vrijednost - na obrascu PDV.

(2) Prijava poreza na dodanu vrijednost na obrascu PDV mora se podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika. Porezni obveznik, obrazac PDV podnosi za svako obračunsko razdoblje bez obzira jesu li u tom razdoblju obavljene oporezive isporuke ili ne.

(3) Porezni obveznik mora predati do kraja travnja tekuće godine konačni obračun poreza za proteklu kalendarsku godinu nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu na obrascu PDV-K.

(4) Porezni obveznik iz članka 17. stavka 3. Zakona, konačni obračun poreza podnosi ispostavi Porezne uprave do kraja veljače tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu na obrascu PDV-K.

(5) Porezni obveznici iz stavka 3. i 4. ovoga članka koji prestaju s poslovanjem obvezni su u roku od tri mjeseca od dana prestanka poslovanja predati konačni obračun poreza na obrascu PDV-K.

(6) Ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese ili uopće ne podnese poreznu prijavu i konačni obračun, poreznu obvezu utvrdit će nadležna ispostava Porezne uprave procjenom.

(7) Oblik i sadržaj obrazaca PDV i PDV-K su sastavni dio ovoga Pravilnika.

U prijavi poreza - obrascu PDV iskazuju se podaci o:

1. obračunu poreza u obavljenim isporukama dobara i usluga (pod I.);

2. obračunu pretporeza u primljenim isporukama dobara i usluga (pod II.);

3. poreznoj obvezi obračunskog razdoblja odnosno o obvezi poreza za uplatu ili za povrat poreza (pod III.);

4. neuplaćenom odnosno nevraćenom porezu ili poreznom kreditu po prethodnom obračunu (pod IV.) i

5. ukupnoj razlici za uplatu ili povrat (pod VI).

U obrascu PDV, pod točkom I., iskazuju se podaci o obračunu poreza u obavljenim isporukama dobara i usluga kako slijedi:

1. pod točkom 1., o svim obavljenim isporukama dobara i usluga u obračunskom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju (točka 1.1.), koje su oslobođene poreza (točka 1.2.) i oporezivim (točka 1.3.);

2. pod točkom 1.2., o obavljenim isporukama u tuzemstvu koje su oslobođene poreza (1.2.1.) i izvoznim isporukama (1.2.2.) kao i naknadnim oslobođenjima u okviru osobnog putničkog prometa (1.2.3.). Podaci o izvoznim isporukama moraju se temeljiti na izvoznim carinskim deklaracijama i drugim izvoznim ispravama;

3. pod točkom 1.3., o obavljenim oporezivim isporukama odnosno naknadama za oporezive isporuke prema članku 83. stavak 2. ovoga Pravilnika;

4. pod točkom 1.3.1., o svim izdanim računima bez obzira na to jesu li isporuke obavljene ili ne, što znači da se tu unose podaci o obavljenim i zaračunanim isporukama kao i podaci o izdanim računima bez obavljenih isporuka. Podaci koji se ovdje upisuju predstavljaju zbroj za dotično razdoblje iznosa iz stupaca 10 i 12 odnosno za porez stupaca 11 i 13 Knjige izdanih (izlaznih) računa;

5. pod točkom 1.3.2., o obavljenim ali nezaračunanim isporukama. Podatke o tim isporukama i pripadajućem porezu porezni obveznik osigurava, na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava (obračuna), u svome knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno. Kad se ove isporuke, u dijelu ili u cijelosti naknadno zaračunaju, ranije provedena knjiženja se poništavaju. Ovo naknadno zaračunavanje obavljenih isporuka ne utječe na oporezivanje jer se za isti iznos smanjuje podatak pod točkom 1.3.2. a povećava pod točkom 1.3.1.. Pod ovom točkom može biti iskazan i negativan podatak (ako su izdani računi za ranije nezaračunane isporuke na koje je obračunan porez veći od podatka koji se pod ovom točkom iskazuje za tekuće obračunsko razdoblje);

6. pod točkom 2., o rashodima po osnovi reprezentacije i korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz koji se ne mogu odbiti pri oporezivanju dohotka odnosno dobiti. Podaci se uzimaju iz knjigovodstva ili odgovarajućih isprava;

7. pod točkom 3., o izvoznim isporukama koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju (članak 13. stavak 2. Zakona i članci 36. i 71. stavci 6. i 7. ovoga Pravilnika). Podaci se uzimaju iz knjigovodstva ili drugih evidencija o tim potraživanjima i njihovoj naplati;

8. pod točkom 4., o vrijednosti usluga koje su inozemni poduzetnici obavili poreznom obvezniku na koje se prema članku 19. stavku 2. Zakona plaća porez na dodanu vrijednost. Porez se plaća na ukupnu vrijednost usluge po računu uključujući i možebitni porez koji bi zaračunao inozemni poduzetnik. Podaci se uzimaju iz knjigovodstva poreznog obveznika i knjigovodstvenih i drugih isprava o obavljenim uslugama inozemnih poduzetnika;

9. pod točkom 5., o naknadnim ispravcima (smanjenjima) porezne osnovice. Smanjenja porezne osnovice po osnovi naknadnih popusta i nemogućnosti naplate mogu se provesti samo pod uvjetima iz članka 8. stavka 3. Zakona, što znači, na temelju pisane isprave primatelja da je ispravio (smanjio) odbitak pretporeza. Smanjenja porezne osnovice moraju se temeljiti na urednim i vjerodostojnim ispravama. Ako se porezna osnovica smanji zbog nemogućnosti naplate potraživanja a naknadno se ta potraživanja naplate, za naplaćene iznose porezna se osnovica povećava. Podaci o naknadnim smanjenjima porezne osnovice uzimaju se iz knjigovodstvenih i izvanknjigovodstvenih i drugih pomoćnih evidencija poreznog obveznika.

U obrascu PDV, pod točkom II., iskazuju se podaci o obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga kako slijedi:

1. pod točkom 1., o pretporezu u primljenim računima od drugih poreznih obveznika za koje su isporučitelji ispostavili račune prema članku 15. stavku 3. Zakona, po kojima se može odbiti pretporez. Podaci se uzimaju iz Knjige primljenih (ulaznih) računa (obrazac U-RA), iz stupca 8 (pretporez), za dotično obračunsko razdoblje;

2. pod točkom 2., o pretporezu plaćenom pri uvozu. Podaci o pretporezu plaćenom pri uvozu moraju se temeljiti na uvoznim carinskim deklaracijama i ispravama o uplati poreza. Pri primitku prijave poreza, uplata poreza pri uvozu obvezno se provjerava putem informacijskih sustava Carinske uprave i Porezne uprave;

3. pod točkom 3., o iznosu pretporeza plaćenog na usluge koje je tuzemnom poduzetniku obavio poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu. Pri primitku porezne prijave obvezno se provjerava podatak o uplati ovoga pretporeza;

4. pod točkom 4., o naknadnim ispravcima pretporeza zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate prema članku 8. stavku 3. Zakona. O naknadnim ispravcima pretporeza prema članku 8. stavku 3. Zakona moraju postojati uredne i vjerodostojne isprave. Podaci o naknadnim ispravcima pretporeza uzimaju se iz knjigovodstvenih, izvanknjigovodstvenih i drugih pomoćnih evidencija;

5. pod točkom 5., ispravci pretporeza prema članku 20. stavku 5. Zakona za koje se mora sastaviti obračun iz kojega treba biti vidljiv ukupan pretporez, iskorišteno (neiskorišteno) pravo na odbitak pretporeza i iznos smanjenja (povećanja) pretporeza.

U obrascu PDV, pod točkom III., iskazuju se podaci o poreznoj obvezi obračunskog razdoblja. Ako je porez po obavljenim isporukama iz točke I. obrasca PDV veći od pretporeza u primljenim isporukama iz točke II. ovoga obrasca iskazuje se razlika (obveza) za uplatu i obratno, ako je pretporez veći od poreza, iskazuje se razlika za povrat.

U obrascu PDV, pod točkom IV., iskazuju se podaci o neuplaćenom porezu do dana podnošenja porezne prijave po prethodnom obračunu odnosno o preplati poreza (poreznom kreditu) iz ranijeg obračunskog razdoblja.

U obrascu PDV, pod točkom V., iskazuju se podaci o ukupnoj razlici poreza za uplatu odnosno povrat. Ova razlika rezultat je obračuna poreza za obračunsko razdoblje i prenesene obveze odnosno preplate (kredita) iz predhodne prijave.

U konačnoj prijavi poreza - obrascu PDV-K iskazuju se podaci o:

1. obračunu poreza u obavljenim isporukama dobara i usluga (pod I.);

2. obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga (pod II.);

3. poreznoj obvezi za porezno razdoblje odnosno o obvezi poreza za uplatu ili za povrat poreza (pod III.);

4. uplatama za porezno razdoblje do dana podnošenja konačne prijave poreza (pod IV.);

5. ukupnoj razlici za uplatu odnosno povrat poreza (pod V.) i

6. ostalo (pod VI.).

U obrascu PDV-K, pod točkom I., iskazuju se podaci o obračunu poreza u obavljenim isporukama dobara i usluga kako slijedi:

1. pod točkom 1., o svim obavljenim isporukama dobara i usluga u poreznom razdoblju, koje ne podliježu oporezivanju (točka 1.1.), koje su oslobođene poreza (točka 1.2.) i oporezivim (točka 1.3.);

2. pod točkom 1.2., o obavljenim isporukama koje su oslobođene oporezivanja u tuzemstvu (točka 1.2.1.), izvoznim isporukama (točka 1.2.2.) i oslobođenja izvoza u okviru putničkog prometa (točka 1.2.3.).

3. pod točkom 1.3., o oporezivim isporukama za koje su izdani računi (točka 1.3.1.) i isporukama koje nisu zaračunane (točka 1.3.2.);

4. pod točkom 1.3.1., o isporukama uz naknadu prema članku 2. stavak 1. točka 1a.,1b.,1c.i 3. i članku l5. stavku 8. Zakona(točka 1.3.1.1.), o vlastitoj potrošnji prema članku 2. stavku 1. točka 2a. i 2b. Zakona (točka 1.3.1.2.), o isporukama bez naknade ili uz osobni popust prema članku 2. stavku 1. točka 3. Zakona (točka 1.3.1.3.) i o zaračunanim a neobavljenim isporukama uključujući i naplaćene predujmove prema članku 7. stavak 4. Zakona i članku 83. stavak 5. ovoga Pravilnika (točka 1.3.1.4.);

5. pod točkom 2., o vlastitoj potrošnji prema članku 2. stavku 1. točka 2c. Zakona i to rashodima po osnovi reprezentacije (točka 2.1.) i korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz (točka 2.2.);

6. pod točkom 3., o izvoznim isporukama koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju i na koje se prema članku 13. stavku 2. Zakona i članku 36. i 71. stavku 6.i 7. ovoga Pravilnika plaća porez;

7. pod točkom 4., o vrijednosti usluga koje su inozemni poduzetnici obavili poreznom obvezniku na koje se prema članku 19. stavku 2. Zakona plaća porez na dodanu vrijednost;

8. pod točkom 5., o naknadnim ispravcima porezne osnovice prema članku 8. stavak 3. Zakona. Ovi ispravci porezne osnovice mogu biti smanjenja po osnovi naknadnih popusta (točka 5.1.) i nemogućnosti naplate (točka 5.2.) kao i naknadna povećanja osnovice (točka 5.3.).

U obrascu PDV-K, pod točkom II., iskazuju se podaci o obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga u poreznom razdoblju kako slijedi:

1. pod točkom 1., o pretporezu u primljenim računima od drugih poreznih obveznika za koje su isporučitelji ispostavili račune prema članku 15. stavku 3. Zakona, po kojima se prema članku 20. stavku 1. i 10. može odbiti pretporez (točka 1.1.) i po kojima se pretporez ne može odbiti (točka 1.2.);

2. pod točkom 2., o pretporezu plaćenom pri uvozu koji se prema članku 20. stavku 2. Zakona može odbiti kao pretporez (točka 2.1.) i pretporez koji se ne može odbiti (2.2.).

3. pod točkom 3., o plaćenom pretporezu na usluge koje je tuzemnom poduzetniku obavio poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu; poduzetniku;

4. pod točkom 4., o naknadnim ispravcima pretporeza prema članku 8. stavak 3. Zakona po osnovi naknadnih popusta (točka 4.1.) i neplaćanja (točka 4.2.) te po osnovi drugih naknadnih smanjenja pretporeza prema članku 20. Zakona (točka 4.3);

5. pod točkom 5., ispravci pretporeza prema članku 20. stavak 5. Zakona. O ovim ispravcima mora se sastaviti obračun iz kojega treba biti vidljiv ukupan pretporez, iskorišteno pravo na odbitak pretporeza i iznos smanjenja pretporeza.

U obrascu PDV-K, pod točkom III., iskazuju se podaci o poreznoj obvezi za porezno razdoblje. Ako je porez u obavljenim isporukama veći od pretporeza u primljenim isporukama iskazuje se razlika za uplatu i obratno, ako je pretporez veći od poreza, iskazuje se razlika za povrat.

U obrascu PDV-K, pod točkom IV., iskazuju se podaci o ukupno plaćenom porezu za porezno razdoblje do dana podnošenja prijave, pod točkom V. razlika po konačnom obračunu poreza za uplatu odnosno povrat, a pod točkom VI. iskazuju se ostali podaci o drugim promjenama značajnim za utvrđivanje konačne porezne obveze.

Pri konačnom obračunu poreza, podaci se u obrazac PDV-K unose iz knjigovodstva, obrazaca I-RA i U-RA, izvanknjigovodstvenih i drugih pomoćnih evidencija te carinskih i drugih knjigovodstvenih isprava, na način propisan za unošenje podataka u obrazac PDV prema, odredbama članka 88. i 89. ovoga Pravilnika.

(1) Porezni obveznik koji je obveznik poreza na dohodak, porez na dodanu vrijednost plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama.

(2) Od naplaćenog poreza prema stavku 1. ovoga članka odbija se plaćeni pretporez ako je to Zakonom dopušteno.

(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka podatke u obrasce PDV i PDV-K unosi iz Knjige primitaka i izdataka koju vodi prema Pravilniku o porezu na dohodak i Knjige izdanih i primljenih računa koje vodi prema odredbama ovoga Pravilnika. Podaci u obrasce PDV i PDV-K unose se na način propisan ovim Pravilnikom primjenjujući načelo naplaćenih/plaćenih naknada.

(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka radi osiguravanja podataka o naplaćenim i plaćenim naknadama, u knjigama izdanih i primljenih računa (obrasci I-RA i U-RA) koje se vode prema odredbama ovoga Pravilnika i članku 55. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak, u posebnom stupcu ili na drugi odgovarajući način iskazuju naplaćene odnosno plaćene račune.

(1) Ako netko u računu za isporučena dobra ili usluge izdvojeno iskaže porez na dodanu vrijednost iako za to nije ovlašten, tada je, prema članku 15. stavku 5. Zakona obvezan platiti taj porez, osim u slučaju kada ispravi račun izdan primatelju u skladu s člankom 8. stavkom 3. Zakona.

(2) Obveznik poreza iz stavka 1. ovoga članka ne podnosi poreznu prijavu a porez mora platiti u roku od 10 dana od isteka obračunskog razdoblja u kome je neovlašteno izdan račun s posebno iskazanim porezom.

(1) Ako domaćem poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, domaći poduzetnik obveznik je poreza na dodanu vrijednost prema članku 6. stavku 1. točka 5. Zakona.

(2) Poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka, koji nije redovni porezni obveznik, ne podnosi poreznu prijavu, a porez na vrijednost uvoznih usluga plaća na propisani uplatni račun u roku od 10 dana od isteka obračunskog razdoblja u kome su usluge inozemnog poduzetnika obavljene ili plaćene (predujmljene).

(1) Obračunani i prijavljeni porez za obračunsko razdoblje porezni obveznik mora platiti u rokovima koji su propisani za podnošenje porezne prijave odnosno konačnog obračuna poreza.

(2) Porez na dodanu vrijednost uplaćuje se u korist propisanog računa.

(1) Pretporez je iznos poreza na dodanu vrijednost koji je u smislu članka 15. stavak 3. Zakona zasebno iskazan na računima za isporuke dobara i usluga koje su poduzetniku obavili drugi poduzetnici.

(2) Pretporez je i iznos poreza na dodanu vrijednost koji je obračunala i naplatila carinarnica pri uvozu prema odredbama članka 7. stavka 5. Zakona kao i iznos poreza kojeg je platio domaći poduzetnik prema odredbama članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Računi temeljem kojih je korišteno pravo na odbitak pretporeza moraju biti bezgotovinski plaćeni. Ako je račun iz članka 15. stavak 3. Zakona plaćen gotovinom, temeljem tog računa gubi se pravo na odbitak pretporeza.

(1) Poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da računi za primljena dobra ili obavljene usluge sadrže sve podatke propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona,

2. da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost,

3. da za primljene isporuke prema članku 20. Zakona nije isključeno pravo na odbitak pretporeza,

4. da je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe.

(2) Osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka pri oporezivanju prema naplaćenim naknadama (članak 17. stavak 3. Zakona) mora biti ispunjen i uvjet da je račun na temelju kojeg se odbija pretporez plaćen.

(3) Ako su dobra ili usluge primljene u jednom, a račun u drugom obračunskom razdoblju, odbitak pretporeza može se izvršiti u obračunskom razdoblju kad su ispunjena oba uvjeta.

(4) Poduzetnici iz članka 22. Zakona kao i drugi poduzetnici koji nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost, nemaju pravo na odbitak pretporeza. Isto se odnosi i na poduzetnike koji obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođenih poreza na dodanu vrijednost.

(5) Poduzetnici koji dijelom obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođene plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje nisu oslobođene, imaju pravo na odbitak pretporeza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke. U tom slučaju u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Iznimno, ako poduzetnik ne može u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive odnosno neoporezive isporuke (opći troškovi - režije, dugotrajna imovina i dr.), pripadajuće iznose utvrđuje procjenom.

(6) Ako je očito da su zaračunani previsoki iznosi pretporeza, odbitak takvih iznosa pretporeza prema članku 20. stavak 7. Zakona nije dopušten.

(7) Ako je u slučajevima isporuka po povoljnijoj naknadi iskazana niža naknada a porez obračunan na višu osnovicu, primatelj isporuke tako obračunani viši iznos poreza na dodanu vrijednost ako je propisno iskazan na računu prema članku 15. stavak 3. Zakona, može odbiti kao pretporez.

(8) Ako će se isporuka kod primatelja u beznačajnom dijelu koristiti za poslovne svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u nepoduzetničke svrhe. Nasuprot tome, ako će se isporučeno dobro u cijelosti ili skoro u cijelosti koristiti u poduzetničke svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u poduzetničke svrhe.

(9) Ako se isporučeno dobro ili usluga koristi u poduzetničke i nepoduzetničke svrhe, a moguće je odrediti udjel korištenja u nepoduzetničke svrhe, pretporez se mora podijeliti prema svrsi uporabe na dio koji se može i na dio koji se ne može odbiti. Ovaj način razgraničenja provodi se osobito kod isporuka pokretnih dobara koja se u gospodarskom prometu količinski određuju po broju, mjeri ili težini te kod korištenja usluga.

(10) Ako podjela iz stavka 9. ovoga članka nije moguća, a primljena isporuka se prema odluci poduzetnika u cijelosti uključuje u poduzetničke svrhe, ispunjene su pretpostavke za postojanje vlastite potrošnje glede korištenja u nepoduzetničke svrhe te privatni udio korištenja podliježe oporezivanju prema članku 2. stavak 1. točka 2. Zakona.

Porez na dodanu vrijednost koji je obračunan pri uvozu, uvoznik može odbiti kao pretporez ako su ispunjeni slijede-i uvjeti:

1. da je porez na dodanu vrijednost plaćen pri uvozu. Uplata poreza pri uvozu uvijek se obavlja za uvoznika a može je izvršiti uvoznik sam ili za njega netko drugi, koji u tom slučaju na nalogu za uplatu, u pozivu na broj odobrenja, mora navesti matični ili jedinstveni matični (porezni) broj uvoznika,

2. da je dobro uvezeno u tuzemstvo, za poduzetničke svrhe uvoznika.

(1) Pri oporezivanju prema izdanim računima u skladu s odredbama članka 17. stavka 4. Zakona pretporez se odbija u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 15. stavka 3. Zakona. Za odbitak pretporeza nije bitno da li je račun plaćen.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako isporuku obavi odnosno ispostavi račun (na obrascu R-2) porezni obveznik koji porez plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama, pretporez se može odbiti samo ako je račun plaćen.

(3) Pri oporezivanju prema naplaćenim naknadama pretporez se odbija u razdoblju kada je plaćen račun za primljena dobra u skladu s člankom 17. stavak 5. Zakona.

(1) Za dane predujmove pretporez se može odbiti u obračunskom razdoblju u kojem je predujam plaćen ako je za njega od strane primatelja ispostavljen a od strane platitelja primljen račun, prema članku 15. stavku 3. Zakona, neovisno od toga što dobro nije isporučeno ili usluga izvršena.

(2) Ako po plaćenom predujmu ne dođe do isporuke dobra ili usluge, gubi se pravo na odbitak pretporeza a obračunani porez treba ispraviti. Ova odredba vrijedi neovisno o tome da li je izvršen povrat predujma.

(1) Gospodarska ili druga poduzetnička djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Pretporez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak pretporeza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do poduzetničkog statusa i poduzetničkog poslovanja.

(2) Poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo na odbitak pretporeza u skladu s uvjetima propisanim Zakonom i ovim Pravilnikom.

Ako se porezna osnovica (naknada) promijeni naknadno zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada poduzetnik koji je isporučio dobro ili obavio uslugu može ispraviti (smanjiti) iznos poreza, tek nakon što poduzetnik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi (smanji) odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja. Ako je porez na dodanu vrijednost obračunan i plaćen pri uvozu odbijen kao pretporez, a naknadno je snižen ili nadoknađen, tada uvoznik mora za pripadni iznos ispraviti odbitak pretporeza. Ispravci se moraju obaviti u obračunskom razdoblju u kojem je promijenjena porezna osnovica.

(1) Poduzetnik koji koristi uslugu inozemnog poduzetnika i plati porez prema članku 19. stavku 2. Zakona, ima pravo taj porez odbiti kao pretporez, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 20. Zakona.

(2) Poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na odbitak pretporeza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. račun mora izdati poduzetnik koji ima sjedište u inozemstvu,

2. porez mora biti plaćen na propisani uplatni račun,

3. tuzemni poduzetnik mora na računu zabilježiti iznos obračunanog i plaćenog poreza.

(1) Ako se neka gospodarska cjelina ili pogon u cjelosti prenese a pri tome stjecatelj obračunani porez na dodanu vrijednost u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost, a taj se prijenos smatra neoporezivim.

(2) Ako stjecatelj gospodarske cjeline ili pogona nema pravo na odbitak pretporeza tada se to otuđenje smatra oporezivom isporukom.

(3) Ako stjecatelj gospodarske cjeline ili pogona obavlja isporuke dobara ili usluge koje dijelom podliježu porezu a dijelom su oslobođene poreza prema članku 11. Zakona, provodi se podjela pretporeza za stečenu gospodarsku cjelinu ili pogon u skladu s člankom 20. stavkom 6. Zakona.

(4) Ako gospodarsku cjelinu ili pogon otuđuje poduzetnik koji obavlja isporuke dobara i usluga koje su prema članku 11. Zakona oslobođene poreza ili ako tu cjelinu otuđuje poduzetnik iz članka 22. Zakona, tada se na to otuđenje ne obračunava porez pa se ni kod stjecatelja ne može odbiti pretporez.

(5) Ako kod stjecatelja iz stavka 2. ovoga članka naknadno dođe do promjene uvjeta mjerodavnih za oporezivanje prema članku 20. stavku 5. Zakona, stjecatelj je obvezan izvršiti ispravak (smanjenje) pretporeza kao da mu je pri stjecanju zaračunan porez.

(1) Porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i usluga:

1. oslobođenih plaćanja poreza na dodanu vrijednost u tuzemstvu prema članku 11. Zakona,

2. u inozemstvu, koje bi bile oslobođene od poreza da su obavljene u tuzemstvu,

3. bez naknade, koje bi bile oslobođene od poreza.

(2) Ako se isporuke dobara i usluga koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost u tuzemstvu, obavljaju u inozemstvu, ne ostvaruje se pravo na odbitak pretporeza koji je s njima povezan.

(3) Ako poduzetnik obavlja isporuke dobara i usluga bez naknade, nema pravo na odbitak pretporeza ako je obavljanje takvih isporuka oslobođeno poreza na dodanu vrijednost.

(4) Izvozne isporuke prema članku 13. Zakona oslobođene su poreza s pravom odbitka pretporeza.

(1) Ako se glede nekog gospodarskog dobra, unutar roka od pet godina od kalendarske godine početka uporabe, promijene uvjeti koji su u toj godini bili mjerodavni za odbitak pretporeza, tada se za razdoblje nakon promjene obavlja ispravak pretporeza.Kada se radi o nekretninama, tada se umjesto razdoblja od pet godina uzima razdoblje od deset godina.

(2) Pod početkom uporabe u smislu stavka 1. ovoga članka razumijeva se obračunsko razdoblje u kojemu je odbijen (neodbijen) pretporez.

(3) Gospodarskim dobrima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se ona dobra koja prema računovodstvenim propisima spadaju u dugotrajnu imovinu poduzeća.

(4) Pri ispravku pretporeza polazi se od ukupnog iznosa pretporeza koji otpada na nabavu ili proizvodnju gospodarskog dobra. Ispravak pretporeza se provodi za razdoblje nakon promjene uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza.

(5) Ako se naknadno provodi ispravak pretporeza koji se u razdoblju nabave nije mogao odbiti, dopušten je odbitak samo onih iznosa pretporeza koji ispunjavaju uvjete iz članka 20. Zakona. Ispravak pretporeza koji se nije mogao odbiti, budući da ne postoji uredan račun ili carinska dokumentacija, nije dopušten.

(6) Povećanje odnosno smanjenje pretporeza koja su nastala temeljem ispravka pretporeza prema članku 20. stavak 5. Zakona, predstavljaju poslovne prihode odnosno rashode poduzetnika u poreznom razdoblju. Ispravak pretporeza ne utječe na visinu troška nabave odnosno proizvodnje dugotrajne imovine u popisu dugotrajne imovine poduzetnika.

(1) Razdoblje za ispravak pretporeza kod nekretnina iznosi deset godina to jest stodvadeset (120) mjeseci odnosno dvjestočetrdeset (240) obračunskih razdoblja a kod ostalih gospodarskih dobara pet godina to jest šezdeset (60) mjeseci odnosno stodvadeset (120) obračunskih razdoblja od obračunskog razdoblja početka uporabe kada je dobro nabavljeno ili proizvedeno i odbijen pretporez. Ispravak pretporeza provodi se odjednom za razdoblje od promjene uvjeta do kraja razdoblja ispravka.

(2) Ako se neko gospodarsko dobro počne koristiti u skladu s napredovanjem gradnje prije nego što je potpuno završeno (na primjer zgrada), tada se za svaki dio gospodarskog dobra koji je odvojeno korišten utvrđuje zasebno razdoblje ispravka pretporeza. Ako se gotovo gospodarsko dobro iskorištava samo djelomično ili se ne koristi u potpunosti, utvrđuje se jedinstveno razdoblje ispravka pretporeza za gospodarsko dobro kao cjelinu a započinje s njegovim preuzimanjem (primitkom) odnosno s početkom prve uporabe.

(3) Ako neko gospodarsko dobro postane neuporabljivo prije isteka razdoblja za ispravak pretporeza, tada sa trenutkom kad je dobro postalo neupotrebljivo završava i razdoblje ispravka pretporeza.

(4) Odredbe stavka 1., 2., i 3. ovoga Pravilnika vrijede i za naknadna dugotrajna ulaganja. Da li se radi o naknadnom dugotrajnom ulaganju ili o troškovima održavanja utvrđuje se prema Međunarodnim računovodstvenim standardima.

(5) Ako naknadno ulaganje bitno ne mijenja vijek korištenja dobra, tada se ispravak pretporeza za to ulaganje obavlja u razdoblju ispravka pretporeza za dotično gospodarsko dobro.

(6) Ako se radi o naknadnom ulaganju koje bitno mijenja vijek korištenja, ili predstavlja zasebnu cjelinu kao npr. dogradnja već postojeće zgrade, za to ulaganje utvrđuje se novo (zasebno) razdoblje ispravka pretporeza.

(7) Iznos ispravka pretporeza u slučajevima iz stavaka 1., 2., i 3. ovoga članka utvrđuje se kako slijedi:

					vrijeme korištenja gospodar-
					 skog dobra prije promjene 
     				 	   uvjeta mjerodavnih za 
				  	    odbitak pretporeza 

pretporez - (minus) pretporez X (puta)     ______________________
                                             razdoblje ispravka 
						pretporeza

Vrijeme korištenja iskazuje se u obračunskim razdobljima. U vrijeme korištenja ubraja se i svako započeto obračunsko razdoblje korištenja. Razdoblje za ispravak pretporeza kod trajnih gospodarskih dobara iznosi 120, a kod nekretnina 240 obračunskih razdoblja počevši od obračunskog razdoblja u kojem su dobra nabavljena ili proizvedena i odbijen pretporez.

(1) Promjenom uvjeta mjerodavnih za oporezivanje prema članku 20. stavak 5. Zakona razumijeva se promjena uvjeta koji su bili mjerodavni za odbitak pretporeza na početku korištenja gospodarskog dobra a naknadna promjena tih uvjeta dovodi do većeg ili manjeg odbitka pretporeza u odnosu na početno stanje.

(2) Prijelaz na oporezivanje prema članku 22. Zakona predstavlja promjenu uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza.

(3) Ako poduzetnik koji je bio redovno oporezivan (stalni porezni obveznik) prelazi na oporezivanje prema članku 22. Zakona, mora za sva gospodarska dobra provesti ispravak pretporeza, ako za njih nije isteklo razdoblje ispravka pretporeza prema članku 113. i 114. ovoga Pravilnika.

(4) Ako poduzetnik iz članka 22. Zakona prelazi na redovno oporezivanje, to ne predstavlja promjenu uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza u smislu članka 20. stavak 5. Zakona i nema pravo na naknadni odbitak pretporeza.

Postupak ispravka pretporeza se ne provodi ako pretporez koji bi se trebao ispraviti po dobru dugotrajne imovine ne prelazi 2.000,00 kuna.

(1) Ako poduzetnik koristi dobra i usluge u okviru svoje poduzetničke djelatnosti za isporuke dobara i usluge po kojima je dopušten odbitak pretporeza i za isporuke po kojima je isključen odbitak pretporeza, tada iznose pretporeza treba podijeliti na dio koji se može odbiti i na dio koje se ne može odbiti.

(2) Podjela pretporeza utvrđuje se prema stvarnoj uporabi primljenog dobra ili korištene usluge.

(3) Podjela pretporeza u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka ne može se izvršiti za one iznose pretporeza koji se po svojoj uporabi mogu podijeliti ali nisu ispunjeni ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 20. Zakona.

(4) Kod građevinskih objekata mjerilo za podjelu pretporeza je prvenstveno odnos korištenih površina. U osobitim slučajevima, kada se izvedba dijelova građevine značajno razlikuje, potrebno je podjelu pretporeza obaviti na temelju odnosa troškova gradnje pojedinih dijelova objekta.

(5) Podjela prema izlaznim isporukama (prometu) u pravilu se ne smatra mjerilom za podjelu pretporeza i stoga nije dopuštena. Kod vozila broj prijeđenih kilometara predstavlja primjereno mjerilo za podjelu pretporeza.

(6) Ako se pretporez ne može podijeliti na temelju fizičkih svojstava gospodarskog dobra, podjela pretporeza mora se obaviti temeljem računovodstvenih podataka. Pri tome je potrebno voditi računa da rashodi koji su pripisani ostvarenim prihodima ne stoje nužno u svezi s odbitkom pretporeza, te se stoga računovodstveni obračuni mogu koristiti samo u slučaju kada se pretporez ne može utvrditi na temelju stvarnog korištenja dobara odnosno usluga.

(7) Podjela pretporeza koja se temelji samo na odnosu oporezivih i neoporezivih isporuka nije prihvatljiva i može se upotrijebiti samo kada ne postoji niti jedno drugo mjerilo podjele pretporeza.

(8) Podjela pretporeza mora se provesti prije sastavljanja prijave poreza na dodanu vrijednost prema članku 18. stavak 1. Zakona. Radi pojednostavljenja, poduzetnik može u obračunskim razdobljima izvršiti podjelu pretporeza prema podacima iz prethodnih razdoblja ili prema očekivanim veličinama. U okviru godišnje prijave potrebno je izvršiti usklađivanje sa stvarnim podacima za kalendarsku godinu.

(1) Ako tijela državne vlasti, tijela državne i lokalne samouprave i uprave, političke stranke, sindikati i komore koji se ne smatraju poduzetnicima iz članka 6. stavka 3. Zakona, obavljaju gospodarsku ili drugu djelatnost a neoporezivanje te djelatnosti dovelo bi do stjecanja neopravdanih povlastica, tada će Porezna uprava rješenjem utvrditi da su porezni obveznici za tu djelatnost.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, porezni obveznici moraju podijeliti pretporez na dio koji otpada na poduzetničku djelatnost koji mogu odbiti i na dio koji se odnosi na obavljanje poslova u okvirima svojeg zakonom utvrđenog djelokruga ili ovlasti koji ne mogu odbiti.

(1) Porezni obveznik koji u obračunskom razdoblju ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na povrat te razlike.

(2) Porezni obveznik može razliku iz stavka 1. ovoga članka koristiti kao predujam za buduće obveze ili podnijeti virmanski nalog za povrat.

(3) Ako porezni obveznik podnese nalog za povrat, Porezna uprava je obvezna izvršiti nalog odnosno vratiti razliku iz stavka 1. ovoga članka u roku 15 dana od dana predaje prijave i naloga.

(1) Kupac strani državljanin koji u okviru osobnog putničkog prometa iznosi dobra kupljena u tuzemstvu, ima pravo tražiti povrat poreza na dodanu vrijednost za iznesena dobra.

(2) Pri povratu poreza na dodanu vrijednost iz stavka 1. ovoga članka moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da je vrijednost kupljenih dobara po jednom računu veća od 500,00 kuna,

2. da je porezni obveznik - prodavatelj za prodana dobra izdao popunjen obrazac PDV-P,

3. da je kupac strani državljanin iznio u inozemstvo dobra kupljena u Republici Hrvatskoj. Pod iznošenjem dobara razumijeva se i slanje proizvoda poštom ili na drugi odgovarajući način pod uvjetom da kupljena dobra prijeđu granicu Republike Hrvatske,

4. da su kupljena dobra dana na uvid carinarnici koja nakon uvida i provedenog carinskog postupka ovjerava obrazac PDV-P i upisuje nadnevak prelaska dobara preko granice Republike Hrvatske.

(3) Pravo na povrat iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na kupljene naftne derivate.

(4) Oblik i sadržaj obrasca PDV-P je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Na zahtjev kupca stranog državljanina, prodavatelj izdaje obrazac PDV-P. Obrazac PDV-P popunjava se u dva primjerka od kojih se izvornik daje kupcu, a kopiju prodavatelj odlaže u svoju dokumentaciju.

(1) Prodavatelj u obrascu PDV-P iskazuje ukupno naplaćen iznos, iznos naknade bez poreza na dodanu vrijednost, iznos poreza na dodanu vrijednost i ukupan iznos poreza na dodanu vrijednost koji se vraća podnositelju zahtjeva.

(2) Prodavatelj naplaćuje od kupca ukupnu cijenu dobra s porezom na dodanu vrijednost. Porez na dodanu vrijednost sadržan u vrijednosti prodanih dobara, prodavatelj može izračunati primjenom preračunane porezne stope na prodajnu vrijednost tih dobara.

(3) Prodavatelj uplaćuje porez na dodanu vrijednost sadržan u dobrima prodanim kupcu iz članka 21. stavak 3. Zakona zajedno s porezom na dodanu vrijednost iz ostalih isporuka na način i u rokovima iz članka 19. Zakona.

(4) Prodavatelj je obvezan voditi posebnu evidenciju o prodanim dobrima kupcu iz članka 21. stavak 3. Zakona na obrascu PDV-F.

(5) Obrazac PDV-F sadrži sljedeće podatke:

1. broj i nadnevak računa - obrasca PDV-P,

2. cijenu dobra (iznos naknade) bez poreza na dodanu vrijednost,

3. iznos poreza na dodanu vrijednost sadržanog u vrijednosti prodanih dobara,

4. iznos poreza na dodanu vrijednost koji je vraćen,

5. nadnevak povrata poreza.

(6) Oblik i sadržaj obrasca PDV-F sastavni je dio ovoga Pravilnika.

(1) Kupcu ili podnositelju zahtjeva vraća se plaćeni porez na dodanu vrijednost ako u roku od jedne godine od dana izdavanja obrasca PDV-P dostavi ovjereni izvornik obrasca PDV-P prodavatelju od kojega je kupio dobra. Ovjereni izvornik obrasca PDV-P predstavlja zahtjev za povrat poreza.

(2) Ako se ovjereni izvornik obrasca PDV-P dostavlja poštom, kupac ili podnositelj dostavlja prodavatelju broj računa na koji će se vratiti plaćeni porez na dodanu vrijednost.

(3) Na temelju ovjerenog izvornika obrasca PDV-P prodavatelj, kada provjeri je li podneseni zahtjev udovoljava uvjetima za povrat poreza, vraća plaćeni porez na dodanu vrijednost kupcu ili podnositelju zahtjeva.

(4) Plaćeni porez na dodanu vrijednost vraća se u kunama gotovinskom isplatom ili uplatom na račun koji navede kupac ili podnositelj zahtjeva. Ako je isplata u gotovini prodavatelj je obvezan porez na dodanu vrijednost vratiti odmah, a ako doznačuje na račun kupca ili podnositelja onda u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.

(5) Kupac ili podnositelj potpisom na obrascu PDV-P potvrđuje primitak vraćenog poreza na dodanu vrijednost u gotovu novcu.

(6) Ovjereni izvornik obrasca PDV-P s potpisom kupca odnosno podnositelja o primitku vraćenog poreza na dodanu vrijednost ili s nalogom za prijenos, služe prodavatelju kao dokaz za umanjenje porezne obveze.

(7) Kupac koji želi ostvariti povrat plaćenog poreza na dodanu vrijednost obvezan je pri izlasku iz Republike Hrvatske dati na uvid račune i kupljena dobra carinskoj službi te dati na ovjeru izvornik obrasca PDV-P.

(8) Računi koji se daju na uvid uz obrazac PDV-P moraju sadržavati najmanje podatke iz članka 15. stavak 6. Zakona.

(1) Carinarnica je obvezna prije ovjere popunjenog obrasca PDV-P utvrditi:

1. je li podaci iz putovnice odgovaraju podacima iz obrasca PDV-P,

2. je li dobra dana na uvid odgovaraju dobrima navedenim u obrascu PDV-P,

3. je li iznos u obrascu PDV-P veći od 500,00 kuna,

4. jesu li kupljena dobra korištena u Republici Hrvatskoj,

5. je li obrazac PDV-P ovjerio i potpisao prodavatelj.

(2) Ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica ovjerava obrazac PDV-P potpisom i pečatom te unosi nadnevak prelaska dobara preko carinske crte odnosno nadnevak izvoznog carinjenja.

(1) Pri uplati poreza na dodanu vrijednost u rokovima iz članka 19. Zakona, prodavatelj - porezni obveznik umanjuje svoju obvezu poreza na dodanu vrijednost za iznos vraćenog poreza inozemnom kupcu (točka I. pod 1.2.3. obrasca PDV i PDV-K).

(2) Uplata poreza umanjuje se na temelju podataka iz evidencije iz članka 122. ovoga Pravilnika i ovjerenih izvornika obrasca PDV-P s potvrdom primitka isplate odnosno izvršenim nalozima za povrat.

Evidencija iz članka 122. ovoga Pravilnika (obrazac PDV-F) dostavlja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave uz konačnu prijavu poreza na dodanu vrijednost.

(1) Poduzetnik čija godišnja vrijednost isporuka dobara i obavljenih usluga (oporezive i izvozne isporuke) nije veća od 50.000,00 kuna nije porezni obveznik prema članku 22. Zakona.

(2) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na oporezivanje prema stavku 1. ovoga članka i obrnuto, za porez na dodanu vrijednost na izlazne isporuke te odbitak pretporeza mjerodavan je način oporezivanja kalendarske godine u kojoj je isporuka obavljena odnosno primljena.

(3) Ako je poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka prije prijelaza na redovno oporezivanje primio predujmove, oporezuje se kako slijedi:

1. ako se nakon prijelaza porez obračunava prema izdanim računima (članak 17. stavak 1. Zakona), isporuke za koje su prije prijelaza na redovno oporezivanje primljeni predujmovi u cijelosti se oporezuju u obračunskom razdoblju u kojem su obavljene.

2. ako se nakon prijelaza porez obračunava prema naplaćenim naknadama (članak 17. stavak 3. Zakona), predujmovi za isporuke, koje je poduzetnik primio prije prijelaza na redovno oporezivanje, oporezuju se u prvom obračunskom razdoblju nakon prijelaza.

(4) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na način iz stavka 1. ovoga članka isporuke koje poduzetnik naplati nakon prijelaza oporezuju se kako slijedi:

1. ako je poduzetnik prije prijelaza obračunavao porez prema izdanim računima (članak 17. stavak 1. Zakona), isporuke koje su obavljene prije prijelaza ne oporezuju se nakon prijelaza.

2. ako je poduzetnik prije prijelaza obračunavao porez prema naplaćenim naknadama (članak 17. stavak 3. Zakona), isporuke obavljene a nenaplaćene prije prijelaza uključuju se u konačni obračun poreza na dodanu vrijednost kao naplaćene.

(5) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na način iz stavka 1. ovoga članka i obrnuto, mora se voditi računa da pojedine isporuke ne ostanu neoporezive ili da se ne oporezuju dvostruko.

(1) Porezni obveznik mora u svome knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za točno, pravilno i pravodobno obračunavanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost.

(2) Temelj za knjigovodstveno evidentiranje porezno značajnih događaja, promjena i činjenica su odgovarajuće isprave kao što su obračuni izvršenih i primljenih isporuka, izdani i primljeni računi, isprave o uvozu i izvozu (carinske deklaracije), isprave o plaćanjima i naplati kao i sve druge isprave bitne za obračun i plaćanje poreza i korištenje prava na odbitak pretporeza.

(3) Knjigovodstvo poduzetnika i knjige izdanih i primljenih računa moraju se voditi prema načelima točnosti, urednosti i pravodobnosti prema Zakonu o računovodstvu i drugim propisima koji uređuju vođenje knjiga poduzetnika.

(4) Načelno, porez na dodanu vrijednost obračunan na isporuke dobara i usluga nije prihod poreznog obveznika niti je porez na dodanu vrijednost zaračunan na ulaznim računima - pretporez rashod poreznog obveznika.

(1) Porezni obveznik koji plaća porez prema izdanim računima mora u svome knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za utvrđivanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost, a naročito:

1. o ukupnom iznosu naknade za isporuke dobara i obavljenih usluga iznosu naknade za isporuku dobara i obavljene usluge na koje se plaća porez registriranim poreznim obveznicima i krajnjim potrošačima te iznosu naknada za isporuke dobara i obavljenih usluga koje su oslobođene plaćanja poreza,

2. o obračunanom porezu po izdanim računima za isporučena dobra i obavljene usluge,

3. o ukupnom iznosu naknada za primljena dobra i usluge, iznosu naknade za primljena dobra i usluge s porezom i iznosu naknade za primljena dobra i usluge bez poreza,

4. o obračunanom porezu po računima za primljena dobra i korištene usluge (pretporezu),

5. o obvezi poreza za uplatu i uplati poreza,

6. o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj uplati.

(2) Podatke iz stavka 1. ovoga članka obvezni su na odgovarajući način osigurati i porezni obveznici koji porez na dodanu vrijednost utvrđuju i plaćaju na temelju naplaćenih naknada prema članku 17. stavku 3. i 5. Zakona.

(3) Radi osiguravanja podataka o izdanim i primljenim računima i porezu sadržanom u tim računima, porezni obveznik mora voditi posebne evidencije - knjigu izdanih (izlaznih) računa (obrazac I-RA) i knjigu primljenih (ulaznih) računa (obrazac U-RA).

(4) Radi osiguravanja podataka o pretporezu plaćenom pri uvozu, porezni obveznik-uvoznik mora o uvozu voditi posebnu evidenciju.

(5) Oblik i sadržaj obrazaca I-RA i U-RA sastavni su dio ovoga Pravilnika.

(1) U knjigu izdanih (izlaznih) računa upisuju se podaci kako slijedi:

1. redni broj (stupac 1),

2. broj računa (stupac 2),

3. nadnevak izdavanja računa (stupac 3),

4. naziv kupca (primatelja dobara ili usluga), ako se radi o poduzetniku - društvu odnosno ime i prezime ako se radi o kupcu - fizičkoj osobi i sjedište/ prebivalište ili uobičajeno boravište (stupac 4),

5. matični broj odnosno jedinstveni matični broj građana - JMBG (porezni broj) kupca. Ovdje se ne unosi podatak za inozemne kupce kao ni kod prodaje krajnjim potrošačima (stupac 5),

6. iznos računa - naknade odnosno naknade s porezom. Iznos iz ovoga retka razvrstava se u isporuke koje ne podliježu oporezivanju (stupac 7), koje su oslobođene poreza kao izvoz ili ostala oslobođenja (stupac 8 i 9) ; u oporezive isporuke - poreznim obveznicima (stupac 10 i 11), i krajnjoj potrošnji (stupac 12 i 13),

7. iznos isporuka koje ne podliježu oporezivanju (stupac 7),

8. iznos računa za izvozne isporuke. Unose se podaci za obavljene isporuke u inozemstvo temeljem izvoznih carinskih deklaracija (stupac 8),

9. iznos računa za isporuke oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost (stupac 9),

10. iznos računa izdanih prema članku 15. stavku 3. Zakona za isporuke obavljene poreznim obveznicima (stupac 10 i 11),

11. iznos računa krajnjim potrošačima (stupac 12 i 13).

(2) U knjigu izdanih računa unosi se i:

1. dnevni gotovinski promet. U tom se slučaju u stupac 2 unose brojevi računa za gotovinski promet (od -- do --, prema specifikciji od -- do -- i sl.), u stupac 3 nadnevak, u stupac 4 naznaka da se radi o gotovinskim računima kao "gotovinska naplata blagajne br. ---" i sl., stupac 5 se ne popunjava a iznos tih računa (gotovinske naplate) upisuje se u stupac 6, 12 i 13,

2. gotovinski promet bez računa iz članka 15. stavka 8. Zakona. U tom se slučaju, u stupac 2 unosi naznaka prodajnog mjesta, kioska i slično, u stupac 3 nadnevak, a a ostali se podaci upisuju na način iz točke 1. ovoga stavka,

3. računi za isporuke za vlastitu potrošnju kao i računi za isporuke bez naknade ili uz osobni popust,

4. računi za naplaćene predujmove,

5. naknadni ispravci računa.

(1) U knjigu primljenih (ulaznih) računa upisuju se podaci kako slijedi:

1. redni broj (stupac 1),

2. broj računa (stupac 2),

3. nadnevak računa (stupac 3),

4. naziv - ime i prezime dobavljača odnosno isporučitelja dobara ili usluga i sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište (stupac 4),

5. matični broj ili JMBG - porezni broj dobavljača odnosno isporučitelja (stupac 5),

6. iznos računa (naknade s porezom), a iskazani porez se dalje razvrstava kao pretporez u stupce 7, 8 i 9. (stupac 6),

7. ukupni iznos pretporeza sadržanog u računima iz stupca 6 (stupac 7),

8. pretporez koji se može odbiti (stupac 8),

9. pretporez koji se ne može odbiti (stupac 9).

(1) Knjige izdanih i primljenih računa zaključuju se za svaku kalendarsku godinu odnosno i pri prestanku poslovanja.

(2) Tijekom godine, za svako obračunsko razdoblje, iznosi upisani u knjige iz stavka 1. ovoga članka se zbrajaju i koriste za popunjavanje porezne prijave.

(3) U knjigu primljenih (ulaznih) računa i knjigu izdatih (izlaznih) računa upisuje se i kumulativni iznos poreza za obračunsko razdoblje.

Ako porezni obveznik u svome knjigovodstvu osigurava sve podatke potrebne za utvrđivanje porezne osnovice odnosno poreza kao i pretporeza, nije obvezan posebno voditi knjige i evidencije propisane ovim Pravilnikom.

Obrasci i knjige iz ovoga Pravilnika mogu se prilagođavati automatskoj obradi podataka s tim da se moraju osigurati najmanje propisani podaci.

(1) Porezni obveznici prema Zakonu o porezu na promet proizvoda i usluga na dan 31. prosinca 1996. godine moraju:

1. popisati izdane i nenaplaćene račune u kojima je obračunan porez na promet za isporučene proizvode i obavljene usluge,

2. u trgovini, popisati zalihe robe koje se vode (iskazuju) po prodajnim cijenama s uračunanim porezom na promet proizvoda i usluga,

3. u trgovini i ugostiteljstvu, popisati zalihe cigareta i drugih duhanskih prerađevina, alkohola, alkoholnih i bezalkoholnih pića, mineralnih i gaziranih voda, piva i kave po prodajnim cijenama.

(2) Popisane liste zaliha iz stavka 1. točke 3. ovoga članka treba dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave najkasnije do 10. siječnja 1997. godine.

(3) Porezni obveznici čije su prosječne mjesečne zalihe proizvoda iz stavka 1. točke 3. ovoga članka bile tijekom 1996. godine iznad iznosa od 1.000.000,00 kuna obvezni su o tome izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu najkasnije do 20. prosinca 1996. godine.

(4) Uračunani porez u zalihama iz stavka 1. točke 2. ovoga članka porezni obveznici moraju poništiti, utvrditi cijene bez poreza na promet te na tako utvrđene cijene obračunati porez na dodanu vrijednost po odredbama Zakona. Ako u postupku utvrđivanja novih cijena dođe do povećanja maloprodajnih cijena, popis tih proizvoda s novoutvrđenim maloprodajnim cijenama treba dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

(5) Porez na promet proizvoda sadržan u zalihama iz stavka 1. točke 3. ovoga članka porezni obveznici će razmjerno isporukama tih proizvoda odbiti kao pretporez s tim da se po toj osnovi ne može koristiti pravo na povrat poreza po članku 21. stavak 1. Zakona. Ovo se ne odnosi na zatečene zalihe cigareta koje će se isporučivati (prodavati) po zatečenim cijenama.

(6) Račune koji su ispostavljani a po kojima nisu do 31. prosinca 1996. godine obavljene isporuke dobara odnosno usluga treba poništiti. Isto tako treba poništiti račune za predujmove koji do 31. prosinca 1996. godine nisu naplaćeni.

(1) Svi isporučitelji dobara i usluga obvezni su s danom 31. prosinca 1996. godine obračunati vrijednost isporučenih dobara i obavljenih usluga i zaračunati ih kupcima (naručiteljima). Ovo se odnosi i na usluge suizvoditelja glavnom izvoditelju radova.

(2) Ako se nakon početka primjene ovoga Pravilnika u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka sastavlja obračun u kojemu se iskazuje ukupna vrijednost isporučenih dobara ili obavljenih usluga, iznimno od odredbi članka 8. Zakona, osnovicu poreza čini vrijednost zaračunana za razdoblje nakon 1. siječnja 1997. godine.

(3) Porezna osnovica iz stavka 2. ovoga članka umanjuje se za predujmove koji su naplaćeni do 31. prosinca 1996. godine, a odnose se na isporuke dugotrajne imovine i usluga koje će biti učinjene nakon početka primjene Zakona.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 1997. godine.

Klasa: 410-19/96-01/285
Urbroj: 513-07/96-17
Zagreb, 9. srpnja 1996.