Zakoni i propisi - Pravni savjeti 16 28.02.1996 Nacionalni znanstvenoistraživački program za razdoblje od 1996. do 1998. godine

     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Besplatna izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Poslovni forum d.o.o. ove godine obilježava dvadeset godina uspješnog poslovanja. Tim povodom, poklanjamo Vam BESPLATNU izradu CMS web stranica.
Inače, redovna cijena izrade CMS web stranica je 3900 kuna + PDV

Link za opširnije informacije o BESPLATNOJ izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske i članka 14. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 96/93.), Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 16. veljače 1996. donio je

NACIONALNI

ZNANSTVENOISTRAŽIVAČKI PROGRAM ZA RAZDOBLJE OD 1996. DO 1998. GODINE

1. ULOGA ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE U BUDUĆNOSTI HRVATSKE

(1) Prepoznavanje uloge i značenja znnosti i tehnologije u razvoju suvremenih država, u njihovu napretku i blagostanju, nezaobilazno je u svakom pokušaju da se osmisli kvalitetan i održiv razvoj. Znanost i tehnologija u izravnoj su ili neizravnoj funkciji napretka množine ljudskih stremljenja: intelektualnih, obrazovnih, socijalnih, gospodarstvenih, kulturnih, ekoloških, zdravstvenih, demografskih i dr. Glavna je svrha hrvatskoga Nacionalnog znanstvenoistraživačkog programa (u daljnjem tekstu: Program) stvoriti znanstveni i tehnologijski sustav koji će biti jedan od ključnih čimbenika društvenoga i gospodarskog razvoja Hrvatske.

(2) Program za razdoblje 1996-1998. oblikuje temelje znanstvene politike i izvedbeni je program unapređivanja znanstvenoga i tehnologijskoga sustava. Uz druge nacionalne programe (gospodarskoga razvoja, telekomunikacija i sl.) uporište je za vođenje smislene i odgovorne politke razvoja društva i države. Ovim se dokumentom utvrđuju ciljevi i prvenstva u razvoju znanosti i tehnologije te se određuju sredstva i načini njihova ostvarivanja. Program treba ujedno poslužiti i kao poticaj i jezgra u oblikovanju ukupne zemaljske razvojne strategije.

(3) Institucijska i metodologijska rješenja na kojima će se graditi hrvatski znanstveni i tehnologijski sustavi uzimaju u obzir iskustva visokorazvijenih zemalja, čime se osigurava puna usporedivost ciljeva, korištenih resursa i ostvarenih rezultata. Tu je njihovu ulogu potrebno prepoznati i razvijati - neovisno o tomu je li riječ o poticanju i razvijanju općega znanja kojem izravna primjena ne mora uvijek biti vidljiva ili je pak riječ o ciljanim aktivnostima, usmjerenim na razvoj gospodarstva, kulture ili drugih područja djelovanja i življenja.

(4) Programom inicira se i utemeljivanje sustava znanosti i tehnologije sukladno metodologiji OECD - Frascati koji se primjenjuju u razvijenim zemljama. Ravnopravno uključivanje u europsku, odnosno svjetsku zajednicu pretpostavlja primjerenu razinu kategorijalne i metodologijske kompatibilnosti.

(5) Ovim prvim Programom utvrđuju se potrebna sredstva za njegovu izvedbu. Tim se sredstvima, u nadležnosti Ministarstva znanosti i tehnologije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), pridodaje i udjel sredstva drugih ministarstava i državnih zavoda u potpori programa (javni sektor) te se utvrđuju mehanizmi i instrumenti koji trebaju potaknuti i druge sektore (poslovni, privatne neprofitne institucije, visoku naobrazbu i inozemstvo) na dinamičniji razvoj znanosti i tehnologije. Upravljanje znanstvenim i tehnologijskim sustavom treba koncentrirati u Ministarstvu te izbjeći nastajanje paralelnih institucija u sustavu državne uprave.

(6) Polazi se od stajališta da u ovoj fazi razvoja znanstvenoga i tehnologijskoga sustava težište treba staviti na očuvanje postojećih potencijala, napose ljudskih. Time se stvaraju pretpostavke za ambicioznije strukturno prilagođavanje čitavog sustava, kako bi sustav znanosti bio u službi svih dijelova društva, po čemu se, uostalom, razvijene zemlje razlikuju od nerazvijenih. U ovoj je fazi potrebno prihvatiti potisni model razvoja znanosti i tehnologije (push-model), kojim se stvara potreba za visokospecijaliziranim uslugama u gospodarstvu koje je sada nedostatno razvijeno i nekonsolidirano. U dijelu gospodarstva koji pokazuje dostatnu dinamiku, aktivnosti i planove razvoja znanstvenih istraživanje odmah će se prihvatiti samopotisni model razoja (pull-model), s nastojanjem da takav model posve prevlada u razvoju znanosti i tehnologije.

(7) Budući da se razvoj znanosti i tehnologije, zbog njihova sadržaja, karaktera ulaganja i prirode učinaka koji nikad nisu kratkoročni, mora koncipirati u duljem vremenskom razdoblju, ovim se Programom daju temeljni agregati i njihova dinamika za dulje razdoblje - i posije 1998. godine.

(8) Cijeli sustav znanosti i tehnologije moraju resiti fleksibilnost i elastičnost, kao najbolje zapreke znanstvenoj isključivosti, ali i kratkoročnom pragmatizmu. Ravnotežu između temeljnih i primijenjenih istraživanja te razvoja (R&D) nije moguće odrediti apriorno niti je moguće unaprijed i dokraja utvrditi znanstveni, tehnologijski ili tržišni potencijal kakva projekta. Ne postoji metoda koja bi jamčila uspješno prepoznavanje komercijalnoga potencijala pojedinih istraživanja. Neprijeporno je da mnoga temeljna istraživanja mogu poboljšati konkurentne prednosti hrvatskoga gospodarstva i hrvatskih poduzeća. S druge se strane ne smije vjerovati ni u postojanje automatizma kojim bi primijenjena istraživanja i razvoj nužno i uvijek rezultirali procesima i proizvodima uporabljivim u praksi. To znači da nitko ne može unaprijed znanstvenicima odrediti što moraju činiti kako bi stvarali relevantno i u praksi primjenjivano znanje. Time se međutim ne podupire pozicija znanstvenoga larpurlartizma.


Slika 1. Institucijska struktura znanstvene i tehnologijske politike u Republici Hrvatskoj.

(9) Pri izradbi Programa uvažavali su se rezultati, ali i ograničenja trenutka u kojem se Republika Hrvatska nalazi kao država, koja se uspješno oduprla agresiji i koja je, uspostavivši ustavni državnopravni poredak na svom nacionalnom teritoriju, golem dio državnoga proračuna i ukupnih potencijala prisiljena usmjeriti na obnovu temeljnih uvjeta življenja na oslobođenim područjima. Program je izradilo Nacionalno znanstveno vijeće, u suradnji sa stručnim službama Ministarstva te uz konzultiranje oko dvijesto znanstvenika, stručnjaka i gospodarstvenika, a sam je Program usklađivan na razini svih ključnih Vladinih resora i drugih državnih institucija.

2. POSTOJEĆE STANJE U RAZVOJU ZNANOSTI I

TEHNOLOGIJE

2.1 Postojeći ustroj znanosti i tehnologije

(10) Državni ustroj znanosti i tehnologije u Republici Hrvatskoj sukladan je visokim očekivanjima što se postavljaju pred ove za društvo posebno važne djelatnosti. Pobliže se uređuje zakonima o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i o visokim učilištima, kojima se utvrđuju obveze i odgovornosti svih temeljnih nositelja, posebice Ministarstva odnosno, nacionalnih vijeća. Na lijevoj su strani slike 1. vidljivi tokovi relevantnih legislativnih, vladinih i poslovnih informacija. Na desnoj su pak strani slike 1. vidljivi savjetodavni tokovi što tvore postupke oblikovanja, primjene i nadzora politike razvoja znanosti i tehnologije te obrazovanja, a sve ih usklađuje Ministarstvo (slika 2).


Slika 2. Provedba politike razvoja znanosti i tehnologije u Ministarstvu znanosti i tehnologije

(11) Temeljne inicijative oblikuju se na ekspertnoj razini Nacionalnoga znanstvenog vijeća, kojeg na prijedlog Vlade imenuje Sabor Republike Hrvatske. Nacionalno znanstveno vijeće (i) utvrđuje i podnosi Saboru Republike Hrvatske prijedlog nacionalnoga znanstvenoistraživačkog programa, (ii) ocjenjuje stanje, položaj i razvoj znanstvenoistraživačke djelatnosti, (iii) prosuđuje potrebu osnutka znanstvenoistraživačkih pravnih osoba, (iv) predlaže i potiče donošenje mjera za unapređenje znanstvenoistraživačke djelatnosti te (v) na zahtjev Sabora i Vlade Republike Hrvatske razmatra i daje mišljenje o drugim pitanjima važnim za sveukupan razvoj Republike Hrvatske. Po funkciji Vijeću predsjeda Predsjednik Vlade, a zamjenjuje ga ministar znanosti i tehnologije. Znanstvena područna vijeća (za prirodne, tehničke, biomedicinske, biotehničke, društvene i humanističke znanosti) (i) organiziraju stručnu prosudbu projekata, (ii) predlažu recenzente za ocjenjivanje projekata, (ii) predlažu recenzente za ocjenjivanje projekata, (iii) predlažu raspodjelu sredstava utvrđenih godišnjim proračunom za projekte te (iv) daju mišljenje o ispunjavanju minimalnih znanstvenih kriterija u izboru znanstvenika. Znanstveno vijeće Ministarstva pomaže ministru u sastavljanju prijedloga za godišnji proračunski zahtjev. Također predlaže raspodjelu sredstava za znanstvenoistraživačku djelatnost iz državnoga proračuna, ocjenjuje uspješnost izvedbe znanstvenoistraživačkih projekata te planira i usmjerava razvoj znanstvenih područja sukladno smjernicama utvrđenim Programom.

2.2 Stanje u financiranju istraživanja i razvoja

(12) Dinamika godišnjega financiranja istraživanja i razvoja u ovome se Programu prati uporabom pokazatelja uobičajenih u razvijenim zemljama, čime se - bez obzira na poteškoće medologijske naravi - postiže potrebna razina usporedivosti. Na slici 3. prikazana su državna ulaganja u znanost i tehnologiju u razdoblju 1991 - 1995. godina kroz proračun Ministarstva. Tablicom 1. prikazani su pokazatelji tih ulaganja za 1994. godinu i Državnim proračunom predviđena sredstva za 1995. godinu po pojedinim stavkama u iznosu od oko 380 milijuna kuna. Istodobno je iz drugih izvora u Hrvatskoj u znanost i tehnologiju u 1994. godini uloženo oko 314 milijuna kuna (zbroj stupaca 2+3+4+5 na tablici 2), što je oko 46% ukupnih sredstava. Ulaganja u znanost u odnosu prema bruto domaćem proizvodu (GPD) dana su na tablici 3.

Tablica 1. Dinamika financiranja istraživačko-razvojnih aktivnosti (u milijunima kuna)

Ministarstvo znanosti i tehnologije

1994.

1995.


1.
2.
3.

4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

 
Znanstveni projekti
Tehnologija
Režijski troškovi i tekuće održavanje 
("hladni" pogon)
Plaće i naknade 
Znanstvena oprema
Informatika (CARNet)
Građevinske investicije i održavanje
Časopisi, skupovi, udruge i knjige
Znanstveni kadrovi u zemlji
Međunarodna djelatnost
Ostalo
 

27,64  


18,96
62,96 
36,79 
43,96 
30,87 
28,81 
31,16 
 6,04 
20,12 

 
73,10
10,00

22,60 
80,30 
18,50 
20,00 
40,00 
29,50 
50,00 
18,70 
17,60 
12. Ukupno (1-11)

307,31

380,30

13. Potpora kroz sustav visoke naobrazbe

76,89

89,94

14. Sveukupno (12-13)

384,20

470,24


Slika 3. Proračunska sredstva znanosti 1991-1995. godina (u milijunima kuna)

Tablica 2. Izdvajanja za istraživanje i razvoj prema izvorima sredstava u 1994. godini ( u milijunima kuna)



Slika 4. Izdvajanja za istraživanje i razvoj prema izvorima sredstava u 1994. godini (u milijunima kuna)

Tablica 3. Izdaci za istraživanje i razvoj prema izvorima u odnosu na GDP (u milijardama kuna)


Napomena: GDP - podaci i procjena Državnog zavoda za makroekonomske analize i prognoze

2.3 Ocjena i uzroci stanja

(13) Hrvatska je 1991. godine naslijedila stagnantno stanje u gospodarstvu i društvu. Kriza gospodarstva posljedica je dugoročnoga državnopolitički vođena gospodarstva, tromosti birokratiziranih bankarskih sustava, zatiranja individualizma (pojedinaca i skupina) te stalnog prigušivanja tržišta, čime je ozbiljno ugrožen osnovni gospodarski poriv (primary economic incentive). Upravljači gospodarstvenim proizvodnim procesima zanemarivali su razvoj i pribjegavali kupnji gotovih proizvodnih rješenja. Takav je pristup progresivno smanjivao kakvoću i prodornost gospodarstva. Višedesetljetni porast društvenog proizvoda per capita (v. krivulju 1 na slici 5) i tehničke opremljenosti rada per capita (krivulja 2) pratio je od ranih sedamdesetih godina usporeni porast produktivnosti (krivulja 3), koji je na razini društvene učinkovitosti korištenja angažiranoga kapitala (krivulja 4) pokazao izrazito zabrinjavajuće negativne tendencije, ne uspijevajući reproducirati angažirani kapital ni u istome obujmu. Te su tendencije približavanjem devedesetim godinama postajale sve alarmantnije, praćene visokim stupnjem otpisanosti osnovnih sredstava, napose opreme (v. tablicu 4). Tako ustanovljen jaz izraz je duboke krize koju nam je bivši sustav ostavio u nasljeđe. Hrvatska je k tome bila opterećena u gospodarskom i društvenome smislu polukolonijalnim položajem u odnosu prema beogradskoj državnoj administraciji. Komunistički je jednopartijski model države negirao nacionalne samobitnosti, što je bilo ideologijsko opravdanje za odljev bogatstva iz Hrvatske. Porezima, fiskalnom i deviznom državnom politikom Hrvatska je osiromašena ili zakočena u razvoju, što se tijekom desetljeća procjenjuje na milijarde dolara godišnje u izravnim davanjima. Posredni negativni učinci teško su mjerljivi, a procjenjuju se na dvostruko veću vrijednost. Pojačani su istodobno procesi raseljavanja. Hrvatska je naslijedila prikrivenu idejnu miskoncepciju o vrijednostima čovjekove moći stvaranja (human capital assets) u odnosu na materijalne vrijednosti hrvatskog naroda zbog ekonomskih i političkih uvjeta te dugotrajna vazalnog položaja Hrvatske.


Slika 5. Odabrani gospodarski pokazatelji Hrvatske u razdoblju od 1955. do 1989. (izvor: Centar za strateška istraživanja Ekonomskog instituta Zagreb, 1993)

Tablica 4. Otpisanost osnovnih sredstava u gospodarstvu Republike Hrvatske u razdoblju od 1955. do 1989. (izvor: Centar za strateška istraživanja Ekonomskoga instituta Zagreb, 1993)

Redni
broj

Opis

Otpis

1

2

3

 
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
 
 
 Stalna sredstva  
 Nematerijalna ulaganja  
 Materijalna ulaganja (4-12) 
 Zemljište 
 Šume 
 Građevinski objekti 
 Oprema  
 Višegodišnji nasadi 
 Osnovno stado
 Ostala sredstva za rad  
 Materijalna ulaganja u pripremi 
 Avansi za materijalna ulaganja

 
47,3
39,2
50,6 
 0,1 
 3,4 
41,3
73,0 
44,0 
 9,2 
33,4
 1,0 
 2,8 

(14) Ulaganje u razvoj znanosti i tehnologije slijedila su opće društvene i gospodarske obrasce. Iako u izvjesnoj mjeri kadšto odvojeni od izravnih ideologijskih utjecaja, ta su područja čovjekove djelatnosti sustavno zapostavljana u svojem razvoju. To je osobito vidljivo u područjima humanističkih i društvenih znanosti - kao rezultat izravne dogmatske indoktrinacije te u području razvoja tehnologije i primijene znanosti, koje je gotovo u potpunosti bilo zanemareno. U drugim znanstvenim područjima negativan je učinak bio posredan, što se očitovalo gotovo redovitim kašnjenjem sadržajnih i metodologijskih pomaka, pribjegavanjima teorijskom dijelu znanstvenoga procesa ili iseljavanjem znanstvenika (brain drain), pa i napuštanjem aktivnoga znanstvenog rada (brain waste). Retrospektivni uvid u primarnu znanstvenu proizvodnju usporednim scientometrijskim pokazateljima smješta Hrvatsku na razinu Slovenije ili Slovačke, sa znatnim zaostatkom za Mađarskom, Češkom i Austrijom. I odjek znanstvenoga rada slijedi sličan obrazac. U odnosu prema znanosti, tehnologija je (mjerena kompetitivnošću proizvoda, brojem patenata) još u nezavidnijem položaju.

(15) Znanost, istraživanje i razvoj u Hrvatsoj prati se i realizira u okviru šest znanstvenih područja: prirodnih, tehničkih, biomedicinskih, biotehničkih, društvenih i humanističkih znanosti. Sadašnje stanje u pojedinim područjima znanosti rezultat je pristupa i okruženja u kojima su se znanost i tehnologija razvijale desetljećima. U tehničkim i biotehničkim znanostima, kao jezgri primijenjenih i razvojnih istraživanja stupanj povezanosti znanstvenika i istraživača s gospodarstvom i poduzetništvom te i podupiranje istraživačko-razvojnih aktivnosti na komercijalnoj osnovici ne mogu se ocijeniti dostatnim. To je prvenstveno posljedica dugogodišnjega negiranja tržišnih odnosa i privatne inicijative u gospodarstvu te oslanjanja na uvezene tehnologije i kupljene licencije. I u prirodnim i tehničkim znanostima hrvatska je znanost bila suočena sa strategijom koja joj je sustavno onemogućavala razvoj svih strateški važnih područja, polja i grana, a posebice ako nad njima nije bio osiguran tadašnji savezni nadzor.

(16) Za temeljna je istraživanja u prirodnim znanostima situacija bila nešto povoljnija, zbog njihova ograničenoga izravnog utjecaja na hrvatsko gospodarstvo. Na taj su se način ta istraživanja mogla razvijati (premda u ograničenim materijalnim uvjetima) slično kao i u razvijenim državama. Rezultati temeljnih istraživanja, vrednovani u strogoj međunarodnoj konkurenciji, pojavljuju se u vodećim svjetskim časopisima, uprkos činjenici da opremljenost instrumentima i krupnom opremom te infrastrukturom daleko zaostaju za onom u razvijenim zemljama.

(17) U razdoblju od drugog svjetskog rata do uspostave samostalne Hrvatske biomedicinske su znanosti, uz prirodoslovlje, bile pod najmanjim utjecajem tadašnjeg režima te su kadšto u nekim granama postignuti međunarodno priznati rezultati. Imajući u vidu činjenicu da svjetska znanost napreduje velikom brzinom, uglavnom zahvaljujući korištenju sve sofisticiranije opreme, postaje jasno da je daljnji razvoj moguć samo ako se stvore mehanizmi za trajno praćenje razvoja i kvalitete. Istodobno ubrzan razvoj molekularne biologije (biokemije, genetike, genetičkih tehnologija) i njezin izravan utjecaj na biomedicinu dostigao je osamdesetih godina razinu primjenljivosti u tehnologiji i svakodnevnoj dijagnostici. Sustav biomedicinskih znanosti u izvrsnosti opreme metodologijski i razvojno zaostaje u odnosu na razvijene zemlje.

(18) Područja društvenih i humanističkih znanosti dugo su bila svjesno potiskivana i usmjeravana u razvoju, kako bi služila doktrinarnoj politici jednopartijskog komunističkog sustava, a njihove su veze s inozemstvom bile

redovito kontrolirane. Za pojedine grane unutar humanističkoga područja redovito ima više paralelnih, vrijednosno ravnopravno, ali kadšto nesumjerljivih metodologija, a umjesto univerzalnih (svjetski priznatih) kriterija za vrednovanje ti su kriteriji nerijetko uvjetovani kulturno-povijesno ili pak kulturno-geografski (različiti npr. za anglosasko, srednjoeuropsko, romansko ili koje drugo područje). Ideološki je pritisak upravo u tome području bio uzrok preuveličavanju važnosti pojedinih grana i disiplina (osobito nekih aspekata filozofije, sociologije i pedagogije) uz istodobno potiskivanje drugih (posebice onih koji su uključivali nacionalne sadržaje); zbog svega toga je došlo do bujanja nekih ustanova kojima danas, u takvu opsegu, više nema prave svrhe ili pak do atrofije nekih institucija koje su od vitalnoga nacionalnoga interesa. Iako društvene znanosti nemaju tako izrazit sadržaj nacionalnoga nasljeđa, procesi razvoja nerijetko su slijedili slične obrasce kao u humanističkim znanostima. Za područje društvenih i humanističkih znanosti prijeko je potrebno prevladati zastarjelost (i reprezentativnost) raspoloživoga fonda knjiga i časopisa, a u tom okviru posebno manjak nedostatak suvremene znanstvene i stručne literature (ponajprije periodike) za cijele grane te istodobno osigurati odgovarajuću ekspanziju do sada nadasve niska stupnja informatizacije građe; posebno je važno spustiti dobni prosjek istraživačkoga kadra, odnosno osigurati nov znanstvenoistraživački kadar koji će (primjerice u društvenim znanostima) akumulirati ponajprije metodologijska znanja potvrđena u visokorazvijenim zemljama.

(19) Institucijski sustav u kojem se provodi znanstvenoistraživačka djelatnosti organiziran je kroz četiri osnovna tipa ustanova (v. tablicu 5): (a) 23 javna (državna) instituta: (b) 66 visokih učilišta; (c) 13 gospidarskih instituta; (d) 71 ostali pravni subjekt (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Državni hidrometeorološki zavod, bolnice, zavodi za zaštitu zdravlja, privatna poduzeća i dr.). Obuhvaćajući oko osam tisuća znanstvenika (vidi tablicu 6), odnosno istraživača te su ustanove imale ovu distribuciju (prema broju zaposlenih djelatnika): 52,9% istraživača zaposleno je na sveučilištima, 12,4% u javnim institutima, 6,3% u gospodarskim institutima odnosno istraživačkim jedinicama i 22,1% u ostalim ustanovama. Dobna struktura istraživača pokazuje da istraživača koji sudjeluju u realizaciji znanstvenoistraživačkih projekata 1,6% ima do 30 godina, 21,7% između 31-40 godina, 33% između 41-50 godina, 26,3% između 51-60 godina, 13,5% između 61-70 godina i 3,9% preko 70 godina.

Tablica 5. Pregled institucionalne organizacije znanstvenoistraživačkih aktivnosti po znanstvenim područjima

Tablica 6. Pregled znanstvenoistraživačke aktivnosti koja se realizira projektima


(20) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) najviša je znanstvena i umjetnička ustanova u Republici Hrvatskoj. Ona je osnovana 1866. godine kao znanstveno središte za sve južne Slavene, ali je stvarno već krajem XIX. stoljeća postala hrvatskom akademijom. To je konačno ozakonjeno u njezinu današnjem imenu.

Rad HAZU odvija se u osam razreda koji obuhvaćaju sva područja znanosti i umjetnosti te u drugim tijelima (znanstvenoistraživačke jedinice, znanstveni savjeti i dr.). Cilj HAZU bio je i ostaje: poticanje znanstvenih istraživanja i umjetnosti u Hrvatskoj te gajenje moralnih vrednota hrvatskoga naroda.

(21) Sveučilište u Zagrebu tradicionalno je središte hrvatskog akademizma. Sveučilišne jedinice pokrivaju sva znanstvena područja, pri čemu su u pojedinim granama i ograncima postignuti svjetski prepoznatljivi dometi. S vremenom je Sveučilište u Zagrebu postalo brojem učilišta i studenata jednim od najvećih u Europi, što predstavlja objektivnu poteškoću u preobrazbi sveučilišnoga ustroja. Kasnije osnovana sveučilišta u Osijeku, Rijeci i Splitu sadržajno su i ustrojstvom preslikavala Zagrebačko sveučilište. Zbog nedostatne novčane potpore tek su djelomično razvila dostatan vlastiti znanstvenoistraživački profesionalizam. Gostovanjem, odnosno posudbom nastavnika iz zagrebačkih ustanova, kao tjednih predavača, nije se na očekivanoj razini utjelovila osnovna ideja unapređenja sredine.

(22) Većina javnih instituta u Hrvatskoj specijalizirana je u pojedinim područjima ili granama znanosti. Najveća ustanova - Institut "Ruđer Bošković" višepodručno je usmjeren (prirodoslovlje, biomedicina, biotehnologija, tehničke znanosti). Javni su instituti tradicionalno u sinergističkome odnosu prema sveučilišnim jedinicama i u smislu istraživanja i u smislu edukacije. Kao samostojna sjedišta znanstvene vrsnoće javni su instituti dominantno razvijali slobodna istraživanja, a relativno malo programa usmjereno je na interakciju s gospodarstvom. Za razliku od sličnih instituta u svijetu hrvatski su javni instituti uživali praktički punu slobodu glede izbora predmeta istraživanja. Trinaest gospodarskih instituta u Hrvatskoj u stvarnoj su funkciji gospodarstva. Od njih su neki postigli prepoznatljive rezultate (primjerice - Pliva - istraživački institut; Končar - institut za elektrotehniku, Brodarski institut).

(23) Uslijed stagnacije proračunskih sredstava te niske potražnje za uslugama istraživanja i razvoja s jedne strane te nedostatno transparentnih dugoročnih sagledavanja razvoja znanosti i tehnologije s druge strane znanstvenim se i istraživačkim institucijama nametnula nužnost pronalaženja vlastita rješenja opstanka. To je vodilo njihovu smanjivanju i unutarnjem preustrojstvu te širenju ponude tržišnih usluga i drugih neistraživačkih aktivnosti (mjerenje, testiranje, kontrola kakvoće proizvoda i sl.) za kojim u gospodarstvu postoji rastuće tržište, napose kod onih poduzeća koja su usmjerena na izvoz. Uz ograničenja na strani potražnje pojavljuju se i ograničenja na strani ponude, jer istraživačke organizacije ne raspolažu ukupnom potrebnom stručnom kompetencijom u svakom pojedinom slučaju. Time se dio istraživačkih kapaciteta u gospodarstvu pretvara u centre koji nisu prvenstveno znanstveno i tehnologijski usmjereni.

(24) U potrazi za smislenim rješenjima planiranja gospodarske budućnosti Hrvatske najčešće se, uz prirodne resurse, ističe ljudski kapital. Uloga ljudskoga kapitala u gospodarstvu Hrvatske bit će odlučujuća za povećanje globalne produktivnosti rada, što bi na duži rok rezultiralo i promjenom u strukturi proizvodnje i izvoza. Obrazovanje i znanost trebaju uključiti: (i) uspostavu veleučilišnog sustava (visoke škole), (ii) veću mobilnost studenata i profesora, (iii) učenje više stranih jezika, (iv) priširivanje mreže razmjene učenika i studenata među pojedinim školama i sveučilištima. Detaljna razradba pojedinih oblika trajnoga obrazovanja na razini pojedinca, obitelji i poduzeća javlja se kao prijeko potrebna pretpostavka povećanja produktivnosti i poboljšanje kvalitete života.

(25) Razvoj hrvatskog gospodarstva treba poduprijeti centrima znanstvene izvrsnosti, poslovnoinovacijskim i tehnologijskim centrima. Ti bi centri, odnosno mjesta transfera znanja, trebali znatno pripomoći pri restrukturiranju gospodarstva, a posebice u promjeni nepovoljne gospodarske strukture.

2.4 Relevantni međunarodni socioekonomski poredbeni

pokazatelji

(26) Za malo otvoreno gospodarstvo kao što je hrvatsko uključivanje u proces globalizacije (prirodno i gospodarsko okruženje - EU) odvija se na tri razine, na kojima se mora voditi računa o pojedinim specifičnim elementima: (a) na makroekonomskoj razini, gdje se globalizacija reflektira u (i) općenito rastućoj otvorenosti ekonomije, (ii) u sveopćem rastu i geografskom širenju izvora i destinacije uvoza i izvoza, (iii) kroz ulazne i izlazne tokove izravnih stranih investicija (foreign direct investment - FDI) i repatrijacije ostvarenoga profita; (b) na razini pojedine gospodarske grane, gdje su pojedine tvrtke u proces globalizacije ukljlučene ugovorima o isporukama multinacionalnim kompanijama (interfirm agreements); (c) na razini uključenosti stranih kompanija s različitim intenzitetom u sektor istraživanja i razvoja u pojedinim poduzećima. Za privlačenje FDI-a, što istvoremeno znači transfer novih tehnologija i pritisak na novu kvalitetu ljudskih resursa, prijeko je potrebno stvoriti institucionalne pretpostavke. Pod tim se podrazumijeva (prije svega) osnivanje agencije za poticanje FDI-a. Njezine se funkcije uglavnom svode (i) na formuliranje politike privlačenja FDI-a

(27) Budući da su ulaganja u znanost i tehnologiju bitna sastavnica razvoja ljudskoga kapitala, umjesno je prethodna strateška usmjerenja visokorazvijenih zemalja provjeriti i temeljnim ekonomskim indikatorima. Ukupni bruto domaći izdaci za istraživanje i razvoj (GERD) kreću se od 3% bruto domaćega proizvoda (GDP) u Japanu do 0,33% GDP-a u Meksiku )v. tablicu 7). U Republici Hrvatskoj izdvajanja bi se trebala gotovo podvostručiti da GERD dosegne vrijednost medijana OECD od 1,60%. e'eli će pri tom postići omjer 44,5% (Vlada): 50,4% (gospodarstvo), što predstavlja omjer medijana zemalja OECD-a, izdvajanja iz gospodarstva trebala bi se povećati tri puta, dok bi izdvajanja iz državnoga proračuna za istraživanje i razvoj (sredstva Vlade, GBAORD) trebala porasti nešto više od 40%. Osim nominalnog povećanja potrebno je jasnom strategijom, kvalitetnim programima i poreznim olakšicama uključiti u istraživanje i razvoj što veći broj gospodarskih čimbenika, s obzirom na to da se sadašnji udio gospodarstva u nas odnosi pretežito na četiri gospodarska instituta ("Pliva", "Tesla", "Podravka", INA). Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da se proizvodna moć znanstvenog potencijala počinje komercijalizirati i znatnije doprinositi porastu nacionalnoga dohotka kada su ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj veća od 1,5% bruto domaćeg proizvoda i kada od toga bar polovicu čine nevladini izvori.

(28) Izdaci naše Vlade za obrazovanje u prosjeku manje zaostaju za medijanom OECD-a od izdataka za istraživanje i razvoj, dok su izdaci za zdravstvo na razini izdvajanja država OECD-a (v. tablicu 7).

(29) Globalni odnos financiranja istraživanja i razvoja što se uspostavlja između sektora Vlade i izvora poslovnoga sektora u svakoj je zemlji bitna točka čitavoga sustava financiranja. U europskim je zemljama općenito taj omjer 50 (40-60)% država: 50(60-40)%. U Republici Hrvatskoj taj se omjer kreće u spomenutim okvirima, ali općenito na znatno nižoj apsolutnoj i nešto nižoj relativnoj razini financiranja.

(30) Iz analize demokrafskih podataka i podataka o zaposlenim djelatnicima (tablica 8) vidljivo je da je starosna populacija Republike Hrvatske na razini medijana država OECD-a. Jako je loše stanje sa zaposlenošću populacije. Očito je da će u sljedećem razdoblju važan prioritet biti ubrzano zapošljavanje. To treba povezati s raspodjelom zaposlenih djelatnika u tri prikazana sektora. Iako je današnje stanje drugačije od stanja prikazanog na tablici (podaci se odnose na 1991. godinu), a u međuvremenu je sigurno došlo do smanjenja broja zaposlenih u gospodarstvu te nešto manje u poljoprivredi i šumarstvu, možemo pretpostaviti da je sada stanje u našoj državi bliže razini medijana OECD-a od stanja prikazanog na tablici. Uspoređujući te podatke s velikim zaostatkom našega bruto domaćeg proizvoda te zaostatkom ukupnih ulaganja u istraživanje i razvoj, možemo zaključiti da nije potrebno toliko mijenjati odnose broja zaposlenih po pojedinom sektoru (štoviše, potrebno je u postotku više zapošljavati u sektoru usluga), nego modernizirati proizvodnju uvođenjem novih tehnologija i proizvoda.

Tablica 7. Usporedni pregled više pokazatelja o izdvajanjima za potrebe istraživanja i razvoja (izvor: za državne članice OECD-a: OECD in Figures, Statistic on the member countries, 1995; za Sloveniju; Nekateri najpomembnejši znanstvenotehnološki indikatorji ali kje je mesto Slovenije v svetu - interni dokument Zavoda Republike Slovenije za statistiko; za Hrvatsku: dokumentacijska građa Ministarstva znanosti i tehnologije, Zavoda za makroekonomske analize, Statistički ljetopis 1994)


Napomena:Za razumijevanje ekonomskih indikatora korištenih na tablici 7 v. tablicu 3.
                   Brojevi u zagradi u koloni 9 javni su izdaci država OECD-a za zdravstvo.
                   Prikazani su zato što u nas izdaci za zdravstvo imaju karakter javnih izdataka, a
                   ne samo izdataka Vlade.
                   Oznaka n.a. upućuje na nedostupne podatke (not available).

Tablica 8. Usporedni pregled pokazatelja starosne strukture i zaposlenosti u 1991. godini (izvor: za države članice OECD-a: OECD in Figures, Statistic on the member countries, 1995; za Sloveniju: Nekateri najpomembnejši znanstvenotehnološki indikatorji ali kje je mesto Slovenije v svetu - interni dokumet Zavoda Republike Slovenije za statistiko; za Hrvatsku: dokumentacijska građa Ministarstva znanosti i tehnologije, Zavoda za makroekonomske analize, Statistički ljetopis 1994)


3. DRŽAVNA ULAGANJA U ZNANOST I TEHNOLOGIJU

(31) Usmjeravanje državnih ulaganja u razvoj znanosti i tehnologije osnivat će se na načelima:

(32) Pozitivne promjene u društvu i gospodarstvu u razdoblju 1991-1995 (slobodno oblikovanje cijena na tržištu, ukidanje subvencioniranja dijelova gospodarstva, promjene vlasničkih odnosa, višestranački sustav) stvorile su nov globalni okvir ulaganja u razvoj znanosti i tehnologije. Time prepoznaje stvaralački značaj i pokretačku snagu u odnosu prema gospodarstvu, društvenim odnosima i duhovnom boljitku pučanstva.

(33) Kakvoća znanosti mjeri se akademskim odjekom njezina rada i doprinosa, a postignuća primijenjenih i razvojnih istraživanja odražavaju se tehnologijskim napretkom (patenti, prepoznatljivo unapređenje procesa, kompetitivnost na tržištu itd.). Stoga i znanost i tehnologija imaju dimenzije međunarodne prepoznatljivosti i zajedničke općeprihvaćene odrednice kvalitete. U Hrvatskoj su pojedina polja i grane humanističkih i društvenih znanstvenih područja bila sustavno zapostavljana. Stoga će primjena međunarodnih kriterija vrednovanja u prvom razdoblju biti otežana.

(34) Aktivni znanstveni proces i tehnologijska primjena istraživanja na kolektivnoj razini osiguravaju uvjete za postizanje novih spoznaja: isto tako i za prijenos znanja. Akademskoj i praktičnoj edukaciji osigurava se stalna i pravodobna kakvoća i inovacije, čime se unapređuje čovjekov profesionalizam (high quality workforce) i potpunije rabe čovjekove endogene mogućnosti (human resource).

(35) Republika Hrvatska prepoznaje sveučilišne ustanove i javne institute kao ključna mjesta znanstvene i tehnologijske djelatnosti. Sveučilišne su ustanove, po svojoj naravi, akademska središta, zbog čega su im primjerena slobodna istraživanja (curiosi-ty driven research). Primarna zadaća javnih instituta usmjerena su istraživanja (mission oriented research), što će se ostvarivati postupno i realnim sagledavanjem stanja.

(36) Republika Hrvatska prepoznaje važnost ulaganja u primijenjena i razvojna istraživanja istodobno s obdržavanjem slobodnih znanstvenih istraživanja. Primijenjena i razvojna istraživanja osiguravaju ključnu sponu prema gospodarstvenim procesima. Državna ulaganja u znanost i tehnologiju imaju smisao pobude nezavisnih gospodarstvenih i društvenih subjekata na povećano korištenje znanstvenoga proizvoda i procesa. Republika Hrvatska očekuje porast udjela potpore i partnerstvo tih subjekata u odnosu prema znanosti i tehnologiji.

(37) Unutarnje ekonomske zakonitosti tržišnoga gospodarstva zahtijevaju ubrzanu tehnologijsku prilagodbu gospodarstva kao preduvjet njihova tržišnoga opstanka. Zato država Hrvatska prepoznaje tehnologijsku sposobnost tvrtki kao važan mehanizam ostvarivanja konkurentnih prednosti.

3.1. Politika i ciljevi znanosti i tehnologije

(38) Politika i prvenstva istraživanja u znanosti i tehnologiji temelje se na jasno definiranim socioekonomskim ciljevima ukupnoga te ciljevima znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja Hrvatske. Kao polazni i temeljni socioekonomski ciljevi u ovom se programu razumjevaju: (i) dinamiziranje i potom održavanje relativno visoke i stabilne stope rasta društvenoga proizvoda, produktivnosti i učinkovitosti privređivanja; (ii) postupno stvaranje visokoproizvodnoga i učinkovitoga gospodarstva sposobnog za generiranje, primanje i difuziju znanstveno-tehnologijskih, organizacijskih i ekonomskih inovacija te uspješno uključivanje u svjetske transformacijske procese; (iii) otvaranje prema svjetskom gospodarstvu, što zahtijeva da se proizvodnja roba i usluga provodi po kriterijima i zahtijevima kakve postavlja svjetsko tržište i povećanje udjela hrvatskoga gospodarstva u međunarodnoj podjeli rada; (iv) optimalizacija gospodarske strukture u prvom redu, jačanjem izvoznoga kapaciteta i većim udjelom razmjene, sa stajališta ukupne učinkovitosti korištenja ograničene akumulacije (učinkovitost investicija); (v) brži razvoj vlastitih znanstvenoistraživačkih kapaciteta i kadrova, razvoj inovacijskoga pokreta i vlastito kreiranje, korištenje i širenje znanstvenotehnologijskih rješenja te racionalno korištenje inozemnoga znanja i tehnologije; (vi) razvoj svih područja Hrvatske radi stvaranja dinamičnih, fleksibilnih, inovativnih proizvodnih sustava te podizanja njihove konkurentnosti, racionalno korištenje prostora, zaštita okoliša, prirodnih i kulturnih dobara te smanjivanje razlike u stupnju razvijenosti između pojedinih područja.

(39) Kao ciljevi znanstveno-tehnologijskoga razvoja Hrvatske izdvajaju se: (i) smanjivanje razlika u razvoju znanosti prema visoko razvijenim zemljama bržim razvojem određenih znanstvenoistraživačkih institucija, znanstvenoistraživačkoga kadra i znanstvene infrastrukture te stalnim razvojem svih oblika stvaralaštva i inovacija; (ii) stvaranje jedinstvena sustava za prikupljanje, obradu i korištenje znanstvenih i tehnologijskih informacija koji će znanstvenoistraživačkim institucijama, sveučilištima, gospodarstvu, državnim organima i drugima osigurati brz, sustavan i potpun pristup svim znanstvenim i tehnologijskim informacijamaz (iii) jačanje istraživačko-razvojnih institucija, jezgara i službi u gospodarstvu i određenim djelatnostima; (iv) razvoj inovacijskoga pokreta, kreiranje i korištenje vlastitih tehnologijskih rješenja i racionalnije korištenje stranih tehnologija; (v) stvaranje određenih međuinstitucija koje bi povezivale znanstvenoistraživački rad s interesima i potrebama poduzeća, organizirale integrirane projekte od interesa za više grana i djelatnosti te organizirale financiranje projekata i difuziju rezultata istraživanja; (vi) utvrđivanje prvenstva u razvoju znanstvenoistraživačke djelatnosti u čemu se osobito ističe uloga Nacionalnoga znanstvenog vijeća i Znanstvenih područnih vijeća.

(40) Hrvatska politika u područjima znanosti i tehnologije polazit će od ovih operativnih prvenstava: (i) od očuvanja postojećih znanstvenih jezgara visoke razine i centara izvrsnosti te ostvarenoga znanstvenog potencijala; (ii) od unapređivanja sustava znanstvenih novaka u funkciji obnove i porasta ljudske infrastrukture mladim znanstvenicima, uz osiguranje vrhunskoga školovanja za najbolje novake; (iii) od razvijanja djelotvornih metoda i rješenja u povezivanju gospodarstva i znanosti; (iv) od poboljšanja znanstvene infrastrukture te njezina racionalnijega i pristupačnijega korištenja, a na korist ukupne znanstvene i stručne populacije; (v) od porasta znanstvene razine znanstvenoistraživačkih centara (sveučilišta i instituta) izvan glavnoga grada (regionalni centri); (vi) od razvoja nedovoljno razvijenih polja i grana te (vii) od nalaženja operativnih rješenja za poboljšanje radnih i životnih uvjeta posebno mlađih znanstvenika.

(41) U provedbi trogodišnjega znanstvenoistraživačkog programa područna će vijeća razraditi tematske prioritete unutar općega i posebnih programa, koristeći se pritom strateškim i operativnim programima Republike Hrvatske. Isto će tako, područna vijeća raščlaniti i ocijeniti stupanj razvijenosti vlastitoga znanstvenog područja, a prepoznatu će potrebu pojačanja razvoja ključnih nedostatno razvijenih znanstvenih grana i ogranaka izraziti kao razvojne prioritete, o čemu će Nacionalno znanstveno vijeće donijeti konačnu odluku. Usklađenost prijedloga znanstvenoistraživačkih projekata s tematskim i razvojnim prioritetima znanstvenoga područja utjecat će na konačnu ocjenu projekta.

(42) Republika Hrvatska prepoznaje i opći i posebne programe kojima nastoji razviti svoju znanstvenu i tehnologijsku vrsnoću, a u korist gospodarstva i unapređenja kvalitete življenja te unaprijediti razinu međunarodne suradnje i uključenost u međunarodne programe i projekte. Kao opći program ističe se opće unapređivanje znanja. Posebnim programima stalnih istraživačkih djelatnosti (u skladu s pristupom OECD-a) treba doprinijeti razvoju (programi navedeni abecednim redom): (i) biomedicine i zdravstva; (ii) biotehnologije; (iii) diseminacije i korištenja raspoloživih rezultata istraživanja; (iv) informacijskih i komunikacijskih tehnologija; (v) istraživanja i korištenja mora i ostalih prirodnih resursa (kopno, kopnene vode, atmosfera); (vi) istraživanja za potrebe obrane; (vii) obnove i razvoja infrastrukture, s naglaskom na oslobođena područja, nerazvijene dijelove i otoke te na razvoj i unapređenje turizma; (viii) poljoprivrede i šumarstva; (ix) porasta kompetencije i mobilnosti istraživača i stručnjaka; (x) proizvodnje i racionalnog korištenja energije; (xi) poticaja gospodarskom razvoju; (xii) razvoja nacionalnih znanosti; (xiii) unapređenja i zaštite okoliša; te (xiv) usmjerenih socioekonomska istraživanja, posebno demografskih. Opći i posebni programi pratit će se sa stajališta ostvarivanja istraživanja i financiranja i za potrebe analize proračunskih izdvajanja za istraživanje i razvoj i za potrebe poredbe ostvarenih učinaka.

3.2. Provedba znanstvenoistraživačke djelatnosti u javnim

institutima i visokoškolskim ustanovama

(43) Djelatnost javnih instituta određena je Zakonom o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. Javni se iinstituti osnivaju za provođenje programa javne službe u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. Djelatnost javnih instituta sastoji se od stalne istraživačke djelatnosti i od ugovornih znanstvenih istraživanja (projekti).

(44) Djelatnost visokoškolskih ustanova određena je Zakonom o visokom učilištima te Zakonom o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti. Djelatnost visokoškolskih ustanova sastoji se od stalne visokoškolske naobrazbe i ugovornih znanstvenih istraživanja (projekti). Visokoškolske ustanove mogu se natjecati i za programe stalne istraživačke djelatnosti.

(45) Programe stalne istraživačke djelatnosti čine znanstvene, stručne i druge djelatnosti za dugoročne potrebe države (ministarstva, državni zavodi, uprave i županija te druga državna tijela) u sklopu strategije znanstvenoistraživačkog razvija Republike Hrvatske. Posebne troškove programa sustavnih istraživanja javnih instituta, Ministarstvo odnosno druga državna tijela, zasebno financiraju. Programe za razdoblje od pet godina odobrava Ministarstvo. Programi stalne istraživačke djelatnosti sadrže predmetnu određenost, ljudstveno i instrumentalno opterećenje, mehanizme nadzora kvalitete (koji mogu uključivati međunarodnu recenziju) i trajanje izvedbe. Godišnja izvješća o provedbi programa stalne istraživačke djelatnosti podnose se Ministarstvu.

(46) Ministarstvo na razini države usklađuje interese i potrebe drugih državnih tijela u odnosu prema programima stalne istraživačke djelatnosti javnih instituta odnosno visokoškolskih ustanova. Znanstvena i tehnologijska istraživanja koje imaju karakter znanstvene usluge druga državna tijela mogu ostvariti u javnim institutima odnosno visokoškolskim ustanovama uz suglasnost Ministarstva.

(47) Sustavan razvoj pojedinih znanstvenih grana i ogranaka unutar znanstvenih područja Ministarstvo osigurava selektivnom potporom dijela programa stalne istraživačke djelatnosti instituta, odnosno visokoškolske ustanove. Ministarstvo, temeljem raščlambe i preporuka Nacionalnoga znanstvenog vijeća i znanstvenih područnih vijeća, izradit će program razvoja nedovoljno razvijenih znanstvenih grana i ogranaka, ugraditi posebne znanstvene interese drugih državnih tijela, te istodobno osigurati mehanizme za njihovo unapređenje do očekivane razine.

(48) Javni instituti i visokoškolske ustanove provode znanstvena i tehnologijska istraživanja te stručne usluge po osnovi ugovornih projekata (v. toč. (43) i (44). Ugovorni se projekti ostvaruju autonomno s državnim, gospodarstvenim (privatnim i javnim) te inozemnim subjektima. Ugovorni projekti mogu se sklopiti kao višestrani uz sufinanciranje Ministarstva (v. toč. (55) i (56). Opredmećenje ugovornih projekata provodi se u skladu s općim i posebnim pravnim odredbenicama. Po osnovi ugovornih projekata javni instituti i visokoškolske ustanove mogu na određeno vrijeme uključiti izvanjske znanstvenike i stručnjake. Rad na ugovornim projektima ne može ići na štetu provedbe stalne istraživačke djelatnosti odnosno naobrazbe.

(49) Istraživanja u okviru programa stalne istraživačke djelatnosti odnosno ugovornih projekata mogu se financirati samo po jednoj osnovi, s tim da više subjekata može sufinancirati isti projekt odnosno program. Ministarstvo će nadzirati ugovaranje odnosno izvedbu znanstvenih istraživanja.

3.3. Znanstvenoistraživački projekti

(50) Projekti su temeljni oblik ostvarivanja istraživanja i razvoja, sredstvo pomicanja granica spoznaje i novoga znanja, promicanja etičkih, ekoloških i drugih standarda. Programom predviđene su tri skupine projekata: (i) glavni znanstvenoistraživački projekti, (ii) poticajni projekti za mlade znanstvenike (iii) višestrano finacirani projekti. Projekti će se ugovarati na najduže do tri godine.

3.3.1 Glavni znanstvenoistraživački projekti

(51) U tu skupinu projekata svrstavaju se znanstveni projekti temeljnih ili primijenjenih istraživanja koje će financirati Ministarstvo, a prvenstveno radi općeg unapređivanja znanja. Za tu skupinu projekata rezervirat će se 58% sredstava predviđenih za pokriće troškova znanstvenoistraživačkih projekata. I u slučajevima kad drugi korisnik proračunskih sredstava financira znanstvena istraživanja, postupak i kriteriji dodjeljivanja sredstava, ocjene rezultata te evidencijsko praćenje projekata jedinstveno se ustrojavaju pri Ministarstvu. Ta skupina projekata sastoji se od dvije podskupine.

(52) Prvu podskupinu (38% ukupnih sredstava za projekte) čine projekti financirani do 220.000 kuna (u području prirodnih, tehničkih, biomedicinskih i biotehničkih znanosti) odnosno do 110.000 kuna (u području društvenih i humanističkih znanosti) godišnje. Pri odabiru tih projekata posebice će se voditi računa o vrhunskoj kvaliteti ponuđenoga projekta i istraživačkog tima.

(53) Za drugu će podskupinu Ministarstvo rezervirati 20% ukupnih sredstava za projekte. U projektima te podskupine mogu sudjelovati istraživači koji nisu uključeni u prvu podskupinu projekata ili ako ne sudjeluju u realizaciji višestrano financiranih projekata. Istraživač može sudjelovati samo na jednom projektu spomenute podskupine. Visinu financiranja tih projekata odredit će ministar za svaku godinu sukladno raspoloživim sredstvima, broju projekata i broju istraživača na projektu, a najviše do 24.000 kuna godišnje po projektu.

3.3.2 Poticajni projekti za mlade znanstvenike

(54) Poticajni projekti za mlade znanstvenike mogu se dodijeliti za rad koji ima komplementarni karakter u odnosu na rad na osnovnom projektu u koji je pristupnik uključen. Za projekte koji iznose do 24.000 kuna godišnje Ministarstvo odvaja 5% ukupnih sredstava za projekte. Za poticajne projekte mogu se natjecati mladi znanstvenici i novaci ispod 31 godiine. Znanstvena kvaliteta prijedloga glavni je kriterij ocjene projekta. Za poticajne projekte ne mogu se natjecati mladi znanstvenici s projekata druge podskupine (vidi točku (53). Zadaća poticajnih projekata za mlade znanstvenike jest smanjiti iseljeničke tokove među mladim znanstvenicima te pokrenuti natjecateljski duh akademske sredine.

3.3.3 Višestrano financirani projekti

(55) U tu skupinu (37% ukupnih sredstava za projekte) svrstavaju se projekti koji nužno pretpostavljaju osiguravanje dijela financijskih sredstava izvan proračuna Ministarstva. Udjel Ministarstva u tim projektima može biti do 70% troškova pojedinoga projekta, a najviše do 300.000 kuna godišnje, dok bi se preostali dio sredstava osigurao sufinanciranjem gospodarskih, međunarodnih i drugih subjekata. Vrednovanje i odabir projekata provodi se po kriterijima Ministarstava, a sve se obveze reguliraju višestranim ugovorom između predlagača projekta, Ministarstva i fufinancijera. Takav tip projekta treba osigurati primjenu novih znanja u gospodarstvu, odnosno pretvaranje novih spoznaja u potencijalnu primjenu u gospodarstvu i proizvodnji proizvoda i usluga.

(56) Sufinanciranjem višestrano financiranih projekata u smislu ovoga programa smatraju se novčana ulaganja u projekte znanosti i tehnologije. Sufinanciranim ulaganjima neće se smatrati korištenje postojeće opreme (instrumenti, uređaji i dr.).

3.3.4 Raspodjela sredstava za projekte

(57) Na tablici 9 i slici 6 prikazan je plan raspodjele sredstava prema područjima znanosti i vrstama projekta. Nacionalno se znanstveno vijeće nakon analize višegodišnjih statističkih podataka o ulaganjima u znanstvena područja odlučilo za ovu raspodjelu ukupnih sredstava za projekte po područjima: 25,3% za prirodne znanosti, 27,3% za tehničke znanosti, 20,1% za za biomedicinske, 12,3% za biotehničke, 8,9% za društvene i 6,1% za humanističke znanosti. Kroz tri slijedeće godine relativni se odnos među područjima neće mijenjati, a novčani iznosi bit će prilagođeni raspoloživim sredstvima za projekte. Za 1996. godinu to je ukupno 73,02 milijuna kuna, tako da su na tablici dani i novčani iznosi po znanstvenim područjima i vrstama projekata.

Tablica 9. Rapodjela sredstava prema načinu financiranja u odnosu na znanstveno područje. Sveukupna sredstva Ministarstva za financiranje projekata u 1996. godini iznose 73,02 milijuna kuna.



Slika 6. Raspodjela sredstava po znanstvenim područjima. Sveukupna sredstva Ministarstva za financiranje projekata u 1996. godini iznose 73,02 milijuna kuna.

3.3.5 Prosudba i vrednovanje znanstvenih istraživanja

(58) Prosudba i vrednovanje znanstvenostraživačkih aktivnosti imaju važnu ulogu u provođenju nacionalne politike u području znanosti i tehnologije. Uvažavajući međunarodna iskustva koja upućuju na uspostavu institucionalnoga i proceduralnoga okvira za prosudbu, potrebno je u Republici Hrvatskoj uspostaviti sličan susta. U prosudbi znanstvenoistraživačkih aktivnosti sudjelovali bi mjerodavni stručnjaci iz Republike Hrvatske, hrvatski znanstvenici iz dijaspore, a po potrebi bi se uključivali i međunarodni stručnjaci tvoreći recenzentsko tijelo (pool), koji na prijedlog područnih vijeća utvrđuje ministar znanosti i tehnologije. Temeljne su zadaće provođenje i primjena zaključaka prosudbe, razvoj metoda za prethodnu prosudbu te briga i praćenje podudarnosti između iskazanih ciljeva i rezultata dobivenih provedbom znanstvenoistraživačkih aktivnosti. Potrebno je uspostaviti sustav kojim će se već u drugoj godini realizacije projekta obujam i dinamika financiranja usko vezati uz ostvarene rezultate, što uključuje i moguću odluku o prestanku financiranja projekta.

(59) Radi jednostavne i učinkovite prosudbe prijedloga projekata te postizanja općih i posebnih ciljeva ovoga Programa određuje se operativni način vrednovanja odnosno prosudbe prijedloga znanstvenih i tehnologijskih projekata koji se osniva na općim i posebnim kriterijima: (i) ocjena kvalitete projekta temelji se na najmanje dvije nezavisne anonimne recenzije, od kojih će jedna biti od inozemnog recenzenta (svaka se recenzija boduje nezavisno); (ii) prethodna znanstvena postignuća prosuđuju se scientometrijskim ili drugim primjerenim pokazateljima, prema kvalifikacijskim kriterijima znanstvenih područnih vijeća. Akademski odjek i domet prosuđuju se na temelju citiranosti prethodnih znanstvenih publikacija, odnosno na temelju prihvaćenosti rezultata istraživanja kao dijela međunarodnih projekata. Te dvije kategorije (znanstvena proizvodnja i odjek) boduju se nezavisno. Pri primijenjenim i razvojnim istraživanjima relevantna je usklađenost s postavljenim i prihvaćenim ciljevima projekta; (iii) usklađenost sadržaja projekta s tematskim i razvojnim prioritetima unutar znanstvenih područja (v. toč. (41) i (47); (iv) realnost financijskog dijela projekta prosuđuje stručno tijelo Ministarstva; (v) znanstveno područno vijeće Ministarstva prosuđuje usklađenost prijedloga projekta s načelima i ciljevima Programa i time ugrađuje i promiče interese zemlje; (vi) izvedivost projekta (vremenska, instrumentalna, ljudstvena) u odnosu prema uvjetima znanstvenoga rada u predlaganoj znanstvenoj ustanovi prosuđuje stručnjak Ministarstva; (vii) prijedlog projekta mora biti napisan na hrvatskom i na engleskom jeziku, terminologijom rabljenom u rečenome području ili grani znanosti. Izuzetak od kriterija (vii) može biti projekt iz područja društvenih i humanističkih znanosti koji se umjesto na engleskom jeziku može napisati na kojem drugom svjetskom jeziku, a izuzetak od inozemnog recenzenta (kriterij (i)(u tim područjima utvrđuje dotično Znanstveno područno vijeće.

(60) Kriteriji (i), (ii) i (iii) boduju se brojčanim ocjenama. Svaka recenzija u kriteriju (i) i prosudba u kriteriju (ii), pored brojčane ocjene, sadrže i opisnu ocjenu prema zadanom obrascu. Kriterijima kvalitete projekta (ocjene u kriteriju (i)(, akademske kvalitete nositelja prijedloga projekta (ocjene u kriteriju (ii)(i tematske i razvojne usklađenosti (kriterij (iii)(pridodaje se odgovarajuća težina u zbirnoj ocjeni projekta. Kriteriji (iv), (v), (vi) i (vii) ocjenjuju se kvalifikacijskim ocjenama "pozitivan" odnosno "negativan". Projekti koji ne zadovoljavaju kriterije (iv), (v), (vi) i (vii) neće biti razmatrani.

(61) Prije raspisa natječaja za nov ciklus financiranja projekata, Nacionalno će znanstveno vijeće definirati kvantitativne odnose parametara (i), (ii) i (iii) iz točke 59. pri formiranju zbirnog pokazatelja kakvoće projekta.

(62) Nakon prihvaćanja projekta od strane područnoga vijeća visina će se financiranja utvrditi posebnim ugovorom o financiranju s Ministarstvom, temeljem realne prosudbe troškova i opsega troškova koje Ministarstvo prihvaća za financiranje. Pri višestrano financiranim projektima cijenu dogovaraju svi sudionici u financiranju.

3.4 Znanstveno usavršavanje i obrazovanje

(63) Istraživači koji sudjeluju u znanstvenoistraživačkim aktivnostima nositelji su znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja. Stoga je u sljedećem razdoblju potrebno uskladiti znanstveno usavršavanje i obrazovanje istraživača s ciljevima i prvenstvima Programa. Pritom je podjednako važno usmjeriti buduće istraživače na temeljna istraživanja, na povezivanje temeljnih, primijenjenih i razvojnih istraživanja, na povezivanje temeljnih, primijenjenih i razvojnih istraživanja te na buduće poduzetništvo (osobito visokotehnologijski utemeljeno). Institucionalno: cilj je postići uravnoteženost usmjeravanja istraživača po pojedinim nacionalnim sektorima. Raspoloživa su iskustva ohrabrujuća. Od 1992. godine prosječno je svake godine odobreno oko 170 novih znanstvenih novaka, a trenutačno ih je u potpori oko 900. U slijedećem razdoblju planira se potpora za 250 znanstvenih novaka godišnje. Temeljem Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti omogućena je sedmogodišnja potpora znanstvenom novaku za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti (tri godiine za stupanj magistra znanosti).

(64) Nacionalno znanstveno vijeće svjesno je dragocjena potencijala hrvatskih znanstvenika koji su trenutno u inozemstvu te njihova mogućeg vrlo pozitivnog utjecaja na domaći znanstveni i ukupni razvoj. Stoga će se u suradnji s Ministarstvom razraditi modaliteti stimuliranja povratka naših znanstvenika mehanizmima brza stvaranja mjesta i uključivanja u sustav financiranja projekta.

(65) Potrebno je poticati programe koji izravno doprinose općem promicanju znanja te popularizaciji znanja i znanosti i njezinih rezultata u širokoj javnosti. Osobito važnim treba smatrati stvaranje poticajnog fonda za profesore u srednjem obrazovanju, iz kojeg će se nagrađivati najuspješniji doprinosi na odabrane teme, odnosno u odabranim područjima (filologija, povijest i sl.).

3.5 Infrastrukturna potpora

3.5.1 Istraživačka oprema

(66) Ministarstvo provodi program sustavnog razvoja znanstvene infrastrukture kao bitnoga budućeg razvoja znanosti i tehnologije u Republici Hrvatskoj. Program razvoja znanstvene infrastrukture osobito obuhvaća razvoj kapitalne istraživačke infrastrukture (vivariji, banke gena, banke staničnih linija i sl.), eksperimentalnih linija, opreme (osobito tzv "velike opreme") i instrumenata, istraživačkih brodova i dr. što se stavlja na raspolaganje svim kvalificiranim korisnicima. Glede kapitalne opreme osobito treba naglasiti: (i) Ministarstvo će sačiniti i voditi kvalitetan popis kapitalne istraživačke opreme i paralelan popis postojeće ekspertize (popis eksperimentalnih, analitičkih, servisnih, informatičkih, računarskih i drugih stručnih autoriteta); za distribuciju navedenih informacija koristit će se informatički sustav Ministarstva i CARNet; (ii) Nova oprema kupovat će se sredstvima Republike Hrvatske tako da se sustavno širi pokrivenost spektra instrumenata, eksperimentalnih linija i eksperimentalnih aktivnosti; (iii) Hrvatska će omogućiti svojim znanstvenicima pristup i opremi koja je nedostupna u našoj zemlji; (iv) Za sustavnu potporu infrastrukturi brinut će se posebna skupina u Ministarstvu, koja će ujedno koordinirati rad s drugim ministarstvima i državnim tijelima na područjima s preklopom (mjeriteljstvo, normizacija, ispitivanje kvalitete i sl.); (v) Kapitalna oprema kupljena sredstvima Republike Hrvatske bit će dostupna svakom kvalificiranom znanstveniku u državi bez obzira na smještaj te opreme i mjesto zaposlenja istraživača (o prvenstvu uporabe takve opreme odlučivat će povjerenstva, koja će slijediti upute Ministarstva).

3.5.2 Računalnokomunikacijska i informacijska

infrastruktura

(67) Ministarstvo će nastaviti sustavnu izgradnju računalnokomunikacijske i informacijske infrastrukture znanosti i visoke naobrazbe započete projektom CARNet. Interaktivna, multimedijska, računalnokomunikacijska infrastruktura mora doći ne samo do svake ustanove već i do svakoga radnog stola ili učionice. Štoviše, kako znanstvena aktivnost ne prestaje krajem radnoga vremena, znanstvenicima i studentima treba osigurati pristup mreži i od kuće i iz studentskih domova i prije nego to bude moguće za sve ostale građane. Pritom istodobno mora biti osigurana odgovarajuća međunarodna povezanost u nekoliko smjerova. Od strateškoga je značenja uključiti CARNet u međunarodne sustave i projekte na takav način da bude prolaznom mrežom za europske komunikacije, a ne samo krajnji član. Time će se osigurati strategijski interes Europe za stanje i kvalitetu hrvatske mreže te je učiniti nedjeljivim sastojkom paneuropskih sustava.

(68) Na takvu sustavu gradit će se informacijska infrastruktura koja se temelji na pojedincu kao izvoru informacija i znanja, koje će zahvaljujući suvremenim informacijskim tehnologijama biti na raspolaganju i domaćoj i svjetskoj javnosti trenutačno i bez zapreka ili ograničenja. Posebnim prikupljalištima, prije svega u tematskim centrima po pojedinim znanstvenim područjima, osigurat će se pohrana najvažnijih i kapitalnih djela i rezultata. Tematska će povjerenstva, pod pokroviteljstvom Ministarstva, osigurati standarde za opisivanje i pretraživanje takvih arhiva znanja. Poseban naglasak stavit će se na osiguravanje pristupa u međunarodne riznice znanja.

(69) Informacijske i komunikacijske tehnologije bitna su pretpostavka decentralizirana razvoja Hrvatske te ubrzana razvoja malih i srednjih poduzeća. Hrvatski građanin u malom mjestu mora imati na raspolaganju visokokvalitetna informacijska čvorišta, kabelsku i interaktivnu televiziju, što podrazumijeva vrlo kvalitetan računalskokomunikacijski sustav. Dodaju li se tomu i dobre komunikacije radi transporta roba te brza prilaza bolnicama i sličnim institucijama, tad prestaju bitne prednosti stanovnika metropole. Time bi započeo prirodan povratak pučanstva u čistije, humanije i estetski kvalitetnije sredine. Razgranata telekomunikacijska mreža mora se rabiti i za podizanje prosvjetno-pedagoškoga standarda. Naime kvalitetni programi, često i interaktivna tipa, moraju se brzo distribuirati u čvorove lokalnih škola. Taj je model razvoja posebno pogodan za otoke, koji u uvjetima dobrih transportnih, informacijskih i kulturnih sveza postaju atraktivnim mjestima za život građana.

3.5.3 Sustav normizacije i mjeriteljstva

(70) Projektima s područja mjeriteljstva i kontrole kvalitete koji su kao dio državne infrastrukture bitni za ukupan razvoj gospodarstva svaka država mora posvetiti dužnu pozornost. Izgradnja dijela institucijske infrastrukture što obuhvaća mjeriteljstvo, ispitivanje i jamstvo kvalitete, a temelji se na sustavu normi, treba se oslanjati na uspostavljanje zakonske regulative po uzoru na europska rješenja u području ovlašćivanja (akreditacije) laboratorija i potvrđivanja (certifikacije) proizvoda i usluga te certifikacije sustava kvalitete (prema ISO 9000). Razvoj mjeriteljske znanosti važna je potpora stvaranju kvalitetnih ispitnih laboratorija koji imaju središnju važnost u gospodarstvu, zdravstvu, održavanju kvalitete životnoga prostora, trgovini i dr. te su jedan od temelja za jamstvo kvalitete proizvoda.

(71) Za uključivanje u međunarodnu razmjenu dobara i usluga osobito značenje ima postizanje međunarodnoga priznavanja rezultata mjerenja i ispitivanja provedenih u jednoj državni te je prijeko potrebno, uz primjerenu razinu vlastita mjeriteljskog sustava, osigurati suradnju hrvatskih mjeriteljskih službi s drugim europskim organizacijama za usmjeravanje, etalone, ovlašćivanje laboratorija te omogućiti djelatno sudjelovanje hrvatskih stručnjaka u njihovu radu. Po uzoru na zapadnoeuropske države treba uspostaviti službe koje mogu osigurati proizvođačima i drugim korisnicima preciznih mjerila usluge umjeravanja visoke mjeriteljske kvalitete s dokazanom sljedivošću preko državnih etalona prema međunarodnim etalonima mjernih jedinica. Temeljna znanstvena istraživanja na području metrologije treba stoga usmjeriti na razvojne programe i područja koja služe kao znanstveni temelj izgradnji metrologijske podrške razvoju gospodarstva i poboljšanju kvalitete industrijskih proizvoda te ustrojavanju i oblikovanju znanstveno utemeljene metrologijske službe koja bi odgovarala zahtjevima vremena i potrebama hrvatskoga gospodarstva. Ta znanstvena istraživanja trebala bi u konačnici ponuditi rješenja za osnivanje državnih laboratorija za primarne etalone mjernih jedinica te ostvarivanje i čuvanje referencijskih tvari; analizu tehničkih normi i pomoć organima državne uprave i gospodarstvu u specifičnim tehnički utemeljenim problemima u robnoj razmjeni sa svijetom koji se odnose na tehničke norme i ocjenu sukladnosti normi, proizvoda i usluga sa zahtjevima u inozemstvu te uklanjanju tehničkih zapreka hrvatskim proizvodima u inozemstvu; otvaranje i održavanje putova za neprekinut protok praktičnih znanja između ustanova za ovlašćivanje laboratorija, objavljivanje kriterija za rad tih ustanova, kojima se postavljaju iscrpni zahtjevi za laboratorije za umjeravanje i ispitivanje te njihovo ocjenjivanje, ovlašćivanje i nadzor.

(72) Razvoj državnoga sustava kvalitete mora se u potpunosti osloniti na europski pristup, jer je to jedan od najvažnijih preduvjeta povezivanja Hrvatske s Europom. Za ostvarenje toga sustava i njegovu provedbu bitan je kvalitetan menedžment poduzeća i institucija, pa se znanstvena potpora razvoju razvoju toga sustava prvenstveno ostvaruje interdisciplinarnim projektima i strateškim menedžmentom, suvremenim pristupom vođenju i organizaciji u proizvodnim i uslužnim organizacijama.

3.5.4. Sustav i politika zaštite patenata

(73) Sustav zaštite intelektualnoga vlasništva, tj. izuma s visokom inovacijskom razinom, u Republici Hrvatskoj temelji se na Zakonu o patentima, a za njegovu provedbu brine se Državni zavod za patente Republike Hrvatske i nadležni sudovi. Time su osigurani suvremeni okviri za djelatnost na području prijave patenata u Republici Hrvatskoj te njegova proširenja u druge zemlje. Zatečeno stanje na tome području karakteriziraju: (i) odsutnost sustava politike patentne zaštite (patent policy) na sveučilišnim ili drugim znanstvenim institucijama, odnosno nepostojanje ureda ili pojedinaca zaduženih i kvalificiranih za zaštitu patenata tih institucija; (ii) institucije koje povremeno prijavljuju patente čine to na poticaj i usmjeravanje pojedinih znanstvenika, okrenutih tehničkom rješenju problema. Ovaj Program stoga predviđa poticanje znanstvenih institucija na češće (redovnije) prijave patenata u Republici Hrvatskoj te traženje potencijalnih partnera u korištenju izuma.

3.6. Izdavačka djelatnost

(74) Izdavanju domaćih znanstvenih časopisa i edicija te nabavi prijeko potrebne strane literature treba posvetiti posebnu pozornost. Manja, ali ne i nevažna, znanstvena komunikacija odvija se skupovima i djelatnošću znanstvenih i strukovnih udruga. Ministarstvo prepoznaje njihovu važnost pa u tu svrhu izdvaja sredstva za takve djelatnosti. Njihovo financiranje dio je znanstvene politike, tj. nije samo raspodjela sredstava već i instrument usmjeravanja i unapređivanja te djelatnosti u okviru znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja Republike Hrvatske.

(75) U Hrvatskoj se izdaje preko 200 primarnih znanstvenih periodičkih i serijskih publikacija, čiji izdavači pretendiraju na novčanu potporu Ministarstva. Međutim samo vrlo mali broj uključen je u međunarodnu komunikaciju preko svjetskih sekundarnih publikacija i baza podataka. To znači da većina časopisa ne zadovoljava jedno od temeljnih načela prema kojemu znanstveni rezultati moraju biti dostupni znanstvenoj javnosti i kritici. Isto tako postoji nerazmjer između velika broja domaćih znanstvenih časopisa i utjecaja i odjeka što ga informacije objavljene u njima imaju u svijetu. To je posljedica toga što kvaliteta dijela objavljenih radova nije na međunarodnoj razini. Od 207 časopisa za čije je izdavanje zatražena potpora Ministarstva u 1995. uredništva samo 49 časopisa objavljuju radove nakon provedbe primjerenog, 39 nakon ne uvijek primjerenog, a čak 139 na temelju neodgovarajućeg recenzentskog postupka.

(76) Ministarstvo posebno stimulira desetak domaćih međunarodno priznatih časopisa koji izlaze na engleskom jeziku i koji po kvaliteti i međunarodnoj autorskoj suradnji to zaslužuju.

(77) Radi razvoja hrvatskoga, znanstvenog jezika Ministarstvo osigurava potporu izdavanju časopisa na hrvatskom jeziku uz obvezatno objavljivanje sažetaka, bibliografskih podataka i ključnih riječi na engleskom jeziku. Treba poticati objedinjavanje često prevelika broja časopisa u pojedinim znanstvenim disciplinama koji pojedinačno objavljuju godišnje mali broj radova, izlaze sa slabom učestalosti i nerijetko neredovito. Trajnim praćenjem znanstvenih časopisa u suradnji s uredništvima treba postupno uklanjati nedostatke i podizati njihovu kvalitetu, pe će rangiranje po kvaliteti ubrzati proces odumiranja onih časopisa koji neće moći zadovoljiti postavljene kriterije znanstvene javnosti.

(78) Radi osiguranja povoljnih uvjeta stvaranja, izdavanja i plasmana znanstvene knjige, u Hrvatskoj se godišnje temeljem uvjeta utvrđenih javnim natječajem Ministarstva sufinancira oko 120 naslova što čini otprilike 50% na natječaj prispjelih molbi. Podupire se; (i) znanstveno djelo koje sadrži rezultate izvornih znanstvenih istraživanja ili pregled znanstvenih istraživanja s novim zaključcima od interesa za znanost te znanstvena građa s kritičnim pogledom i originalna znanstvena sinteza (znanstvena monografija); (ii) priručnik od posebne važnosti za određenu znanstvenu disciplinu, odnosno područje; (iii) djelo referentnoga karaktera od posebne znanstvene vrijednosti (znanstveno dokumentarni povijesni i terminološki riječnik, retrospektivna bibliografija pojedinih znanstvenih grana); ((iv) prijevod značajnijeg djela; (v) zbornik radova samo ako sadrži posebno vrijedne rezultate znanstvenoistraživačkog rada; (vi) posebno vrijedno djelo za popularizaciju znanosti među mladeži.

3.7. Znanstvene i strukovne udruge

(79) Uloga znanstvenih i strukovnih udruga važan je dio institucijske infrastrukture kojim se ostvaruje izmjena znanja i iskustava unutar struke i među strukama, pa podiže znanstveni, kulturni i tehnički potencijal. Danas u Hrvatskoj djeluje oko 110 takvih udruga, koje su dale vrlo vrijedan doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi, posebice u svjetlu očuvanja i razvijanja hrvatskoga nacionalnog identiteta i prepoznatljivosti. Svojim djelatnostima (skupovima, publikacijama, izložbama i sl.) udruge postaju važan čimbenik promicanja razvoja znanstvene kulture. Zato država mora stvoriti primjerene vrijednosne kriterije za njihovo podupiranje. Ministarstvo redovito će aktualizirati popis temeljnih znanstvenih i strukovnih udruga i njihovih asocijacija radi potpunijega uvida u ukupan njihov doprinos znanosti i tehnologije u Hrvatskoj. Težit će se također uključivanju prijedloga znanstvenih udruga u politiku razvoja hrvatske znanosti.

3.8. Znanstveni skupovi

(80) Znanstveni su skupovi nezamjenjiv oblik komuniciranja i valorizacije rezultata znanstvene i stručne aktivnosti. Ministarstvo podupire godišnje održavanje 150-170 skupova. Sredstva za znanstvene skupove dodjeljuju se registriranim znanstvenim i znanstveno-nastavnim ustanovama te znanstveno-stručnim udrugama čije je sjedište u Republici Hrvatskoj, uvažavajući osobito: (i) znanstveno i društveno značenje skupa, (ii) znanstvenu razinu organizatora i sudionika skupa, (iii) mogući doprinos skupa širenju znanstvene misli, objavljivanju i ocjeni rezultata i kritičkoj izmjeni mišljenja, (iv) mogućnosti uspostavljanja trajnih sveza i suradnje s domaćim i stranim znanstvenim organizacijama i znanstvenicima, (v) prijenos rezultata znanstvenih istraživanja u praksu; (vi) poticanje razvoja novih znanstvenih polja i grana. Sredstva se dodjeljuju samo za djelomično pokrivanje troškova i treba težiti da ona u budućnosti budu samo inicijalna, pa po uzoru na skupove u inozemstvu troškove održavanja treba pokrivati kotizacijom i sponzorstvom.

3.9. Održivi razvoj i primjena novih tehnologija

3.9.1. Tehnologijsko osuvremenjivanje proizvodnje i potpora

malim i srednjim poduzećima

(81) Tehnologijski jaz i tehnologijsko zaostajanje hrvatskog gospodarstva rezultat je niza kompleksnih čimbenika, od kojih sa stajališta znanosti treba izdvojiti: (i) slabu suradnju između znanosti i gospodarstva (istraživačkih ustanova i poduzeća u gospodarstvu); (ii) nerazvijeni sektor tehnologijski utemeljenih malih i srednjih proizvodnih poduzeća, koja su za razliku od ostalih poduzeća sposobna dovesti do restrukturiranja lokalnoga gospodarstva, jer svjesno ulaze u rizik uvođenja novih, tržišno neprovjerenih tehnologija (u zemljama Europske unije tim se poduzećima pripisuje 60% svih inovacija); (iii) nepostojanje institucionalne tehnologijske infrastrukture za potporu malim i srednjim proizvodnim poduzećima i istraživanjima usmjerenim na gospodarstvo (npr. tehnologijskih centara, centara za prijenos tehnologija i sl.); (iv) neizgrađenost sustava potpornih instrumenata i mjera za poticanje tehnologijske revitalizacije gospodarstva (financijske, porezne, carinske olakšice i stimulacije). Programi unapređenja tih čimbenika činili bi ujedno strateške pravce tehnologijske politike.

(82) Kao država koja se je opredjelila za otvoreno tržišno gospodarstvo Hrvatska neće sprečavati, ali ni u poratnoj obnovi i očekivanom novom investicijskom valu posebno pomagati uvoz tehnologije i znanja iz svijeta. Potrebno je ipak definirati neka ograničenja: (i) Registrirati sve tehnologije koje se uvoze, a prohibitivno djelovati na one tzv. istovrsne kako se ne bi dogodilo da istu licencu kupuje i troškove plaća više gospodarskih subjekata; (ii) Uvezene tehnologije i know-how moraju biti prijateljske prema okolišu; (iii) Izgraditi institucije koje bi potpomogle uvoz, odnosno izvoz tehnologija, prvenstveno kao specijaliziranih agencija za transfer koje će poslovati na tržišnim načelima. Država se ne treba pojavljivati u ulozi upravljača tehnologijskim fondovima niti fondovima za restrukturiranje, jer bi na takvim fondovima ponovno mogla izrasti nepovoljna gospodarska struktura, nedovoljno kompetitivna u međunarodnoj razmjeni.

3.9.2 Razvoj i primjena novih tehnologija

(83) Mjerama tehnologijskoga i gospodarskoga razvoja treba pružiti institucionalnu, infrastrukturnu i drugu pomoć sektoru malih, posebno visokotehnologijskih, proizvodnih poduzeća te posebnu pozornost posvetiti razvoju proizvodnih klastera ("grozdova" proizvodnji) i mreža, tj. razvijanju odnosa i suradnje između malih poduzeća i između velikih i malih i srednjih poduzeća. U takve mreže, pored gospodarskih subjekata, treba uključiti i uslužni sektor, znanstvenoistraživačke institucije i centre te posredničke institucije koje potiču suradnju između spomenutih subjekata. Također treba smatrati prihvatljivim sve oblike tržišno usmjerenih tvrtki što ih mogu osnivati znanstvenoistraživačke institucije, promovirajući rezultate svojih istraživanja u gospodarskom ambijentu. Treba poticati i rješenja kojima se pojednostavnjuju postupci njihova osnivanja, iako se pritom ne mogu dovesti u pitanje svrha postojanja i definirani zakonski kriteriji. Usluge privatnih poduzeća koja nude opće ili sektorske tehnologijske usluge, a u uvjetima nerazvijenoga tržišta, mogu se subvencionirati i poticati različitim rješenjima i na degresivnoj osnovici, dok ne postignu kritičnu točku profitabilnosti.

(84) Budući da je u Hrvatskoj opća tehnologijska politika mogućim dosezima bitno ograničena, nužno je na podlozi posebnosti sektorskih profila tehnologijskih sposobnosti razlikovati: (i) sektore utemeljene na know-how; (ii) na inžinjerstvu utemeljene sektore i (iii) na istraživanju i razvoju utemeljene sektore. Postoji potreba oblikovanja hrvatske tehnologijske politike, usko povezane s hrvatskim gospodarskim potencijalom, a s temeljnom zadaćom unapređivanja njegova konkurentnog položaja. Svakom sektoru treba primjeriti i odgovarajuću tehnologijsku politiku.

4. POTICAJNA POLITIKA ZNANSTVENOGA I

TEHNOLOGIJSKOGA RAZVOJA

4.1 Nositelji politike znanstvenoga i tehnologijskoga razvitka

(85) Uobičajeno je kao nositelje znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja razumijevati (i) poslovni sektor, odnosno sektor gospodarstva ili sektor profitu usmjerenih gospodarstvenih djelatnosti (business enterprise sector), (ii) sektor visoke naobrazbe (higher education sector), (iii) sektor vlade, odnosno javni ili državni sektor (Government sector) i (iv) sektor privatnih neprofitnih institucija (private non-profit sector). Izdaci za istraživanje i razvoj alimentiraju se pak iz izvora (i) poslovnoga sektora (gospodarstva), (ii) Vladina (državnog, javnog) sektora, (iii) visokoškolskoga sektora, (iv) sektora privatnih neprofitnih organizacija te iz (v) inozemstva. Treba uznastojati svakom od ovih sektora - nositelja politike znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja - pripisati takvu ulogu u promicanju razvoja znanosti i tehnologije koja se potvrdila u razvijenim zemljama. Pritom osobito treba uvažiti realno stanje te nasljeđe povijesnih, kulturnih i drugih okolnosti koje predmnijevaju posebnost primjene i razvoja općih, u suvremenim zemljama potvrđenih iskustava.

(86) Ministarstvo znanosti i tehnologije resorno je ministarstvo pri Vladi Republike Hrvatske zaduženo za kreiranje, planiranje i provedbu znanstvene i tehnologijske politike. Kao takvo mora se, u sustavu državne uprave uskladiti na programskoj i izvedbenoj razini s drugim ministarstvima, posebno s ministarstvima razvoja i obnove, financija, gospodarstva te obrane, drugim ministarstvima te drugim državnim zavodima (za normizaciju i mjeriteljstvo, za patente, za informatizaciju državne uprave, za statistiku za makroekonomske analize i prognoze).

(87) Zbog niske institucijske i djelatne razine razvoja, prijenosa, uvođenja, primjene novih tehnologija u hrvatskome gospodarstvu te njihova nadzora i financiranja nužno je razviti i primjerene nositelje tehnologijskoga razvoja koji na razvoj znanosti djeluju posredno, preko razvoja tehnologije. Radi ostvarenja strateških pravaca hrvatske tehnologijske politike nadasve je nužno stvaranje nacionalne mreže tehnologijskih centara sastavljene od niza institucija usmjerenih na razvoj, prijenos, uvođenje, primjenu i financiranje novih tehnologija. Ta se mreža koordinira na nacionalnoj razini, obuhvaćajući šest osnovnih institucionalnih nositelja: (i) poslovnoinovacijske centre, koji djeluju izdvojeno od sveučilišta, ali u uskoj suradnji s njima; (ii) centre za prijenos tehnologija; (iii) financijske institucije; (iv) prognostičke i monitoring institucije; (v) inovatorske i inžinjerske udruge; (vi) ostale centre tehnologijske izvrsnosti te druge institucije koje doprinose tehnologijskome razvoju. Uspješnost takvih centara ovisit će uglavnom o njihovoj sposobnosti da okupe specijalizirane savjetnike koji će znati procijeniti tehnologijsku ideju poduzetnik (te im pomoći pri osnivanju poduzeća, izradbi poslovnoga plana, pribavljanju potrebna kapitala te marketingu proizvoda i usluga. Posebnu pozornost treba posvetiti poslovnoinovacijskim centrima, koji se danas najčešće javljaju na razini regionalnih i lokalnih inicijativa te tehnologijskim centrima usmjerenim na pružanje usluga prvenstveno poduzećima visoke tehnologije, što nastaju kao rezultat interakcije gospodarstva i sveučilišta (spin-off učinci istraživanja) pa često i države. pa često i države. Tehnologijske parkove, koji također pripadaju toj skupini institucija, Hrvatska će razvijati samo iznimno - zbog visokih kapitalnih ulaganja u infrastrukturu.

(88) Kao bitna sastavnica nacionalne mreže tehnologijskih centara potrebno je osnovati razvojnu i tehnologijsku zakladu namijenjenu financijskoj potpori razvoju novih tehnologija i inovacija, njihovu uvođenju u gospodarstvo te prijenosu tehnologija na korisnika. Sredstva zaklade mogu se koristiti svi nositelji tehnologijskoga razvoja preko javnog natječaja na temelju unaprijed definiranih kriterija za pojedine djelatnosti. Zaklada se formira na nacionalnoj razini preko donacija, međunarodnih izvora te samim poslovanjem zaklade. Zaklada može osnivati podružnice na lokalnim razinama gradova i županija dopunskim aktiviranjem njihova kapitala. Osnivanje takve zaklade nužno je zbog izrazita nepostojanja stimulativnih mjera za istraživanja usmjerena na gospodarstvo, tj. na razvoj novih proizvodnih procesa te proizvoda i usluga.

(89) Pored razvojne i tehnologijske zaklade, Hrvatska mora razvijati i druge oblike financijskih institucija namijenjenih potpori poslovnim poduhvatima i poduzećima koja uvode i razvijaju nove tehnologije. Takvi poslovi sadrže visok postotak rizika, koji pojedinačni poduzetnici i komercijalne banke ne mogu ili ne žele snositi. Stoga je nužno stvoriti financijske institucije specijalno namijenjene potpori rizičnim poslovima. U svijetu su uobičajene institucije kapitala visokorizične uporabe (venture capital), sjemenskoga kapitala (seed capital) te razni oblici zaklada. Uobičajeno je da ih tvore banke i veliki proizvodni sustavi, ali ih sve češće tvore nacionalna ili regionalna tijela uprave kao mjere državne potpore. Također se mogu formirati na međunarodnoj razini. Djelatnosti tih institucija u uskoj su svezi s raznim garancijskim programima.

(90) Znatnu je pomoć tehnologijskim poduhvatima i tehnologijski utemeljenim malim i srednjim poduzećima moguće pružiti javnim i privatnim programima garancijs i financijske potpore za postizanje ili smanjenje troškova kredita. Hrvatska garancijska agencija (HGA) i Program HGA za unapređivanje poduzetništva utemeljeni su da motiviraju bankarsko okruženje na kreditnofinancijsku potporu razvoju malih i srednjih trgovačkih društava, trgovaca pojedinaca i obrtnika. Davanjem prvenstva upravo onim korisnicima koji teže implementiraju novih, poglavito visokih, tehnologija ili koji realiziraju izume ili pronalaske, znatno se mogu potaknuti inovativne aktivnosti i tehnologijski razvoj Hrvatske. To vrijedi i za novonastala poduzeća, koja se izravno utemeljuju na rezultatima primijenjenih odnosno razvojnih istraživanja na sveučilištima ili u drugim istraživačkim i znanstvenoistraživačkim institucijama. Uz program HGA potrebno je uključiti i druge programe, kako bi se premostila nespremnost i nepripremljenost bankarskog sustava da sustavom kreditiranja promiče i potiče nove tehnologije i inovativne aktivnosti.

(91) Prognostičke i monitoring institucije usmjerene su na praćenje, vrednovanje i anticipiranje dugoročnih i srednjoročnih tehnologijskih, tržišnih i drugih tendencija na pojedinim područjima razvoja. Izravno doprinose modeliranju razvoja čitavoga znanstvenoistraživačkoga i tehnologijskoga sustava u sprezi s tendencijama u ostalim, posebno gospodarskim sektorima razvoja. Nužno je na racionalan način osigurati prognostičke i analitičke podloge, na kojima treba temeljiti dugoročni razvoj znanstvenoga i tehnologijskoga sustava. To je moguće postići poticanjem postojećih znanstvenoistraživačkih institucija da u projektnom obliku na određeno vrijeme ili trajno istražuju pojedine probleme dugoga roka, ili je moguće pristupiti osnivanju nove (prerastanju postojeće), specijalizirane institucije koja bi objedinjavala ukupnost istraživačkih napora na prospekciji i prognozi budućih događanja.

4.2 Potpora politici znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja

(92) Nositelji znanstveno-tehnologijskoga razvoja mogu učinkovito djelovati samo u odgovarajućem okruženju. Stoga je neophodno kreirati niz mjera organizacijske, financijske, fiskalne i pravne prirode, među kojima se izdvajaju: (i) poticajni porezni sustav, (ii) razvedeni sustav mjera garancijske potpore, (iii) mjere povećanja pokretljivosti ljudskoga kapitala, (iv) mjere zaštite intelektualnog vlasništva, (v) mjere zaštite okoliša i potrašača te (vi) interegionalna dimenzija održivog razvoja.

(93) Inovativne aktivnosti koje se ostvaruju u Hrvatskoj, odnosno u inozemstvu valja podržati fiskalnim mjerama koje podupiru istraživanje i razvoj kako bi gospodarski entiteti svoje kratkoročno, srednjoročno i dugoročno poslovanje temeljili na spoznajnim, a ne intuitivnim osnovama. Gospodarskim se entitetima smatraju fizičke i pravne osobe, hrvatski porezni obveznici, koji svoje poslovanje i sukladno tomu financiranje aktivnosti istraživanja i eksperimentalnog razvoja obnašaju u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Potpora fiskalnim mjerama koje podupiru znanost, istraživanje i eksperimentalni razvoj ostvaruje se: (i) fiskalnim potporama na strani naručitelja znanstvenih usluga i investicija u znanosti, (ii) fiskalnim potporama na strani znanstvenoistraživačkih ustanova i (iii) fiskalnim potporama poreznog zahvaćanja dohotka znanstvenika i istraživača.

(94) Na području oporezivanja dobiti trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri prihvatiti načelo da se znanstvenoistraživačke ustanove i ustanove visoke naobrazbe osnivaju kao neprofitne. Time se Ministarstvo dovodi u poziciju slobodnijega raspolaganja sredstvima proračuna i njihova usmjeravanja suglasno utvrđenim prvenstvima. Također, izdatke za domaće intelektualne usluge, istraživanja i investicije u znanosti u načelu treba gospodarskim entitetima priznavati u punom iznosu kao materijalni trošak ili investiciju. Kako postoji bojazan da iz različitih razloga (iz financijskih potreba obnove razrušenih materijalnih dobara posebno) proračunski izdaci za znanost i (poglavito visoku naobrazbu) neće pratiti tempo kapitalnih izdataka i ostalih tekućih i kapitalnih izdataka Državnog proračuna, potrebno je analizirati, prihvatiti i primijeniti poticajne mjere oslobađanja od plaćanja poreza na promet znanstvenih usluga, a od 1997. godine oslobađanjem plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Prethodno pretpostavlja tumačenje znanosti kao dugoročne investicije, čime bi se snizila cijena znanstvenih usluga te povećala potražnja za njima.

(95) Fiskalna potpora u obliku poreznog zahvaćanja dohotka znanstvenika i istraživača ostvaruje se (i) poreznim odbicima pri prijavi poreza na dohodak znanstvenika i istraživača na prihvatljive tekuće i kapitalne izdatke u skladu s kriterijima Ministarstva financija i dodatnim odbicima kojima se uvažava transfer tehnologija te (ii) povrativim zajmovima na porez u postotku od prihvatljivih izdataka na istraživanje i razvoj, čime se umanjuje porezno opterećenje poreznih obveznika, pri čemu se razlika može refundirati kad iznos zajma bude veći od plaćenog poreza. Treba stvarati i uvjete kojima se potiču inozemne tvrtke da svoja istraživanja ostvaruju i primjenjuju u Hrvatskoj, sukladno Programu.

(96) Geografska i profesionalna mobilnost radne snage, napose najkvalitetnije i najobrazovanije, bitna je pretpostavka unapređivanja hrvatskoga znanstvenoga i tehnologijskoga sustava, njegove ravnomjernije i kvalitetnije regionalne dimenzije. Sadašnje je stanje bremenito s jedne strane imobilnošću takve radne snage, kad je riječ o migracijama unutar Hrvatske i s druge strane o vrlo zabrinjavajućem egzodusu visokoobrazovanih kadrova, kad je riječ o privremenom ili trajnom odlasku u inozemstvo (brain drain). U vođenju kativne politike interregionalne (veća prostorna udaljenost) i intraregionalne redistribucije visokoobrazovanih osoba (preraspodjela pučanstva na kraće udaljenosti) sva se rješenja moraju temeljiti na načelu dragovoljnosti te na spontanosti procesa koji se temelje na stvaranju općih i posebnih povoljnih uvjeta što doprinose osobnoj odluci o migriranju. Zato se važnim elementom ravnomjerna i dinamična razvoja nacionalnoga znanstvenog i tehnologijskog sustava treba smatrati osmišljena redistributivna populacijska politika. U nastojanju da se postigne ozbiljniji selektivni migracijski tok visokostručne radne snage (sveučilišnih djelatnika, istraživača, stručnjaka za transfer i primjenu novih tehnologija i sl.) potrebno je uvažiti različite motive što utječu na donošenje odluke o migraciji. Važno je razlučiti tzv. proizvodno usmjerenu migraciju (usmjerenu popuni radnih mjesta uz više plaće) od potrošački usmjerene migracije (općenito usmjerene boljim radnim i životnim uvjetima) te svakom od tih migracijskih tokova primjeriti i mjere i aktivnosti. Također bi se diferencijalnim porezom na dohodak mogle podržati mjere redistributivne populacijske politike, čime bi se ubrzao proces demetropolizacije hrvatske znanosti.

(97) Svakom obliku migriranja visokostručne radne snage treba primjeriti i nužnu i komplementarnu dopunsku migraciju srednje obrazovane radne snage te ostalih zanimanja, uspostavljajući potreban odnos u strukturi radne snage. Težište treba usmjeriti na mlađe osobe, napose obitelj, zbog njihove imanentno veće mobilnosti i fleksibilnosti te ponuditi brzo rješavanje primjerenih stambenih uvjeta. Na taj se način privremena migracija (4-5 godina) usmjerena akumuliranju uštede može pretvoriti u trajnu, a redistributivna populacijska politika stvara temelje i za vođenje populacijske politike (pomlađivanje). Zato treba razraditi mehanizme sustavna praćenja generacijskih tokova mladih ljudi, napose s visokom naobrazbom, kako bi se lakše razumjeli njihova motivacija i interesi te kako bi se mogla ponuditi primjerena i atraktivna rješenja što stimuliraju demetropolizaciju u području visoke naobrazbe, istraživanja i razvoja. Napose se to odnosi na selektivna zanimanja, koja su strateški važna za pojedina područja. Težište treba postaviti na motive stjecanja većih zarada uz stvaranje i unapređivanje osnovih životnih i radnih uvjeta življenja te sadržajnijeg kulturnoga okružja. Osim prethodnih mjera i aktivnosti usmjerenih na redistribuciju visokoobrazovane radne snage nužno je razraditi i operativne mehanizme tzv. cirkulirajuće mobilnosti te osigurati sukcesivnu migracijsku popunu visokostručne radne snage, paralelno s odlaskom postojeće radne snage.

(98) Rastuća svijest o potrebi očuvanja okoliša i podržavanja razvoja kojij neće rezultirati konzervacijom okoliša bitno je oblikovala svijest o potrebi vođenja održiva razvoja. Uloga i doprinosi znanosti od prvorazredna su značenja u promicanju takve nakane, bez obzira na to je li riječ o specifično ekološkim istraživanjima li pak o prepoznavanju ekološke dimenzije u ostvarivanju istraživanja ii razvoja, bez obzira na područje primjene. U tom je kontekstu bitno prepoznati da država danas mora cijene resursa valorizirati po tržišnoj osnovi, koje moraju biti ukalkulirane u cijene proizvoda, odnosno usluga te je cijena okoliša interno sadržana u cijeni proizvoda. Korisnik i zagađivač plaćaju takve troškove. Ne smatra se bitnim samo proizvod (njegova funkcionalna, oblikovna i druga rješenja). Na značenju dobivaju i podaci o tome uz kolik je trošak okoliša proizveden te kolik je trošak njegova recikliranja (uništavanja). Presudnom za hrvatsko gospodarstvo postaje osposobljenost za primjenu normi zaštite okoliša, prihvaćanje kojih postaje nužnim. Preko 300 direktiva Europske unije postaje obvezom, s postupnom primjenom u zadanim rokovima, bitno određujući karakter i strukturu budućega hrvatskog izvoza. Ukratko, okoliš se razumijeva kao razvojna kategorija društva, postajući tržišnom i marketinškom vrijednošću te ne iznenađuje da države s najvišim ekološkim standardima imaju i najviše bruto nacionalne proizvode per capita te da njihovi proizvodi na tržištu ostvaruju najvišu razinu konkurentnosti. Ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da ni jedna ozbiljnija međunarodna financijska transakcija, osobito kapitalnoga karaktera, neće biti moguća ne zadovolje li se pri ostvarivanju robnih tokova i odgovarajuće odredbe o zaštiti okoliša. Procjenjuje se stoga da će se ukupna vrijednost prilagodbe domaćeg gospodarstva narastajućim ekološkim standardima te razvoj i primjena ekoloških projekata mjeriti narednih godina (desetljeća) u milijardama USD (eco-audit, tj. traženje odgovora na pitanje "koliko se čini za zaštitu okoliša?" i eco-labeling, tj. traženje odgovora na pitanje "koliko koriste ili štete okolišu?" postaju u tom kontekstu vrlo važnim). Bez doprinosa hrvatske znanosti i tehnologije to zasigurno neće biti moguće te je nužno njihovu politiku i program razvoja usko povezati s politikama i programima zaštite okoliša i zaštite prostora (temeljem zakona o zaštiti okoliša i o prostornom uređenju), pa ih sve vezati na razvojnu politiku države.

(99) Interregionalne i intraregionalne (uključujući i lokalne) razvojne inicijative u povezivanju nositelja znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja bitne su u poticanju i ostvarivanju procesa gospodarske restrukturacije. Time se osim sustavnog strukturiranja podiže lokalna i regionalna konkurentnost i ujedno konkurentnost cijele Hrvatske. Treba upozoriti na korisnost stvaranja "klastera" ("grozdanja") istraživačkih jedinica, napose u regijama u kojima za to postoji minimum potrebnih uvjeta (kritična masa istraživačkog potencija, prepoznatljivost istraživačkog područja i dr.). Povrh tih klastera potrebno je razvijati i proizvodne "klastere" koji će objedinjavati gospodarske, uslužne i znanstvenoistraživačke jedinice/subjekte, radi razvoja propulzivnih, inovativnih i dinamičkih lokalnih i regionalnih proizvodnih sustava.

5. INTENZIVIRANJE ISTRAŽIVANJA ZA POTREBE

OBRANE I NACIONALNE SIGURNOSTI

(100) Od smjerova i sadržaja istraživanja obrane i nacionalne sigurnosti izdvajaju se: (i) intenziviranje istraživanja tehnologijske osnovice obrane, poglavito složenih oružanih sustava, zapovjednih i administrativnih sustava, oružja i nosača oružja, tehnologije dvostruke primjene i istraživanja sustava integralne logistike (Modularnim tehnologijama u istraživanjima i razvoju suvremenih tehničko-tehnologijskih i vojnih sustava osiguravaju se hardverska i softverska interoperabilnost uštede na tržištu vojne opreme. Kako su vlastita znanstvena istraživanja bitna za uspostavljanje potrebna stupnja autonomije sustava obrane i nacionalne sigurnosti, nužno je određen postotak vrijednosti od kupnje oružja i bojnih sustava u inozemstvu izdvojiti za njihovo financiranje); (ii) istraživanje hrvatske strategije obrane kao razvojne strategije mješovita odvraćanja, ratne vještine i operacije Hrvatske vojske od taktičkih razmjera do pretpostavaka vođenja zračno-kopnene bitke u sukobima srednjega intenziteta; (iii) višegransko istraživanje ljudskih potencijala, organizacije ustroja oružanih snaga.

(101) Za ostvarivanje potreba obrane i nacionalne sigurnosti nužno je uspostaviti suradnju istraživačkih, razvojnih i visokoškolskih institucija te skupina stalnih i vanjskih istraživača u vojnim znanostima i vojnotehničkim disciplinama. Kako su visoke vojne tehnologije vrlo skupe, prijeko je potrebno razviti suradnju na zajedničkim znanstvenoistraživačkim programima sa srodnim institucijama u zemlji i svijetu, posebice s vojskama prijateljskih zemalja. Kadrovi se mogu smatrati kritičnom komponentom u ubrzanju znanstvenih istraživanja obrane i nacionalne sigurnosti zajedno s razvojem znanstvenoistraživačke infrastrukture obrane. Sveučilišni polijediplomski studij kao studij znanstveno-projektnog značaja jedan je od načina zadovoljavanja tih potreba, a studij u inozemstvu, sudjelovanje u radu međunarodnih istraživačkih skupina znanstvenika te studij na visokim vojnim školama razvijenih oružanih snaga neodgodive su i trajne zadaće u razvoju strategije i sustava obrane i nacionalne sigurnosti. Kao područje istraživanja obrana i nacionalna sigurnost treba imati udjela i u razvoju tehnologija dvojake primjene - vojne i civilne.

(102) Sva znanstvena istraživanja u vojnom području s obrambenim izravnim i neizravnim učincima, s gledišta vrednovanja, trebaju se podvrgnuti postupcima i mjerilima vrednovanja koje utvrđuje Nacionalno znanstveno vijeće. Zbog posebnosti pojedinih istraživanja Ministarstvo obrane utvrđuje i okolnosti i uvjete primjene posebnih postupaka vrednovanja dijela projekata. Zajednički međuresorski odbor Ministarstva znanosti i tehnologije te Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova trebaju osigurati učinkovito planiranje proračuna i razvojnih prioriteta te uključivanje znanstvenika iz domovine i dijaspore u programe od interesa za obranu Hrvatske.

6. MEĐUNARODNA SURADNJA U ZNANOSTI I

TEHNOLOGIJI

(103) Hrvatska je upućena na izrazito i ekspanzivno poticanje međunarodne suradnje u svim područjima, poglavito u područjima znanosti i tehnologije. Kvaliteta njezina modela rasta i razvoja u izravnoj je svezi s karakterom i obujmom međunarodne razmjene i suradnje. Ta suradnja ima dva bitna aspekta. Izražava se (i) nizom multilateralnih i bilateralnih sveza (projekata, aktivnosti i dr.), postojećih ili onih koje se tek započinju ili namjeravaju razvijati te (ii) uvođenjem međunarodno prihvaćenih kategorija, metodologija i standarda.

(104) Za Hrvatsku su prioritetni međudržavni i međunarodni programi i projekti koji izražavaju pravce prvenstva u razvoju nadasve europske znanosti i tehnologije, s izrazitim utjecajem na gospodarstvo i industriju. Potrebno je razlikovanje suradnje s (i) međunarodnim vladinim i (ii) međunarodnim nevladinim institucijama. Hrvatska bilježi dobru suradnju sa specijaliziranim agencijama Ujedinjenih naroda, te s regionalnim međuvladinim organizacijama na regionalnim znanstvenim, tehnologijskim i obrazovnim projektima (Alpe-Jadran, Srednjoeuropska inicijativa - CEI, Program srednjoeuropske razmjene za sveučilišne studije - CEEPUS itd.). Treba istaknuti i suradnju s Europskom unijom (program COST). Postoji nužnost daljnjega intenziviranja suradnje na tim programima. To osobito vrijedi za programe međunarodne suradnje, osobito međunarodne suradnje usmjerene na postupnu integraciju zemalja u tranziciji u gospodarstveni i politički ustroj Eurposke unije (PHARE - TEMPUS).

(105) Značenje je suradnje u multilateralnom području dvojako. S jedne strane takva suradnja osigurava zadovoljavanje znanstvene kvalitete, a s druge strane omogućava dostup svim relevantnim znanstvenim podacima, transfer znanja i korištenje kapitalne opreme, cijena koje i održavanje prelazi mogućnosti samo jedne zemlje (sve češće i skupine zemalja). Time izravno ti programi doprinose europeizaciji hrvatske znanosti. Osobito je ta činjenica vidljiva kroz unapređivanje sve intenzivnije pozitivne migracije znanstvenika, i to ne samo omogućavanjem našim znanstvenicima da se uključuju u relevantne znanstvene programe i projekte u velikim europskim znanstvenim centrima, nego perspektivno i njihovoj koncentraciji na projektima koji bi se znatnije realizirali u našim znanstvenim institucijama.

(106) Hrvatska mora graditi pozitivan odnos prema međunarodnim institucijama kao što su CERN, Elettra, Eureca, Copernicus i druge. Njihovo značenje nije samo u sustavnom i suvremenom obrazovanju vrsnih znanstvenika i stručnjaka već i u činjenici da njihove aktivnosti prethode razvoju visokih tehnologija. Zato je nužno da se Hrvatska uključuje u istraživanja (npr. istraživanja svemira, istraživanje podmorja, globalnih klimatskih promjena i sl.) koja se realiziraju kao zajednički istraživački programi više država. Posebno značenje za hrvatski znanstveni i tehnologijski razvoj ima i zajedničko djelovanje nacionalnih znanstvenoistraživačkih centara (laboratorija i sl.) i realiziranje projekata sukladno globalnim pristupima (konvencije o zaštiti čovjekove sredine, očuvanje mora, zraka i sl.). Uz dominantan i tradicionalan interes za razvoj suradnje u znanstvenom i tehnologijskom području s razvijenim zemljama Europske unije nužno je intenzivirati postojeće i definirati i potaknuti nove programe razvoja suradnje u područjima od posebna interesa za prostor srednje Europe, odnosno mediteranskoga bazena.

(107) Kao svoj prirodni nastavak, programi u području europske i regionalne (srednjoeuropske i mediteranske) suradnje predmnijevaju i intenziviranje razvoja u području bilateralne suradnje. Do kraja 1995. Republika Hrvatska uskladila je i supotpisala 18 posebnih bilateralnih ugovora i protokola o suradnji u području znanosti i tehnologije, a još je oko 20 usklađeno i nalazi se pred potpisivanjem. Na bilateralnom planu nužno je razlikovanje triju razina suradnje. S visokorazvijenim zemljama (Njemačka, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Velika Britanija i dr.) na odabranim je projektima potrebno nadasve osigurati suradnju u području razmjene i edukacije naših znanstvenika i stručnjaka. To svakako uključuje i oslonac u punoj mjeri na znanstvenike i stručnjake iz hrvatske dijaspore, koji mogu ponijeti ulogu mosta prema znanstvenim zajednicama kojima pripadaju. Sa susjednim je zemljama potrebno razvijati programe što izražavaju zajednički interes koji se izvodi iz geopolitičkog položaja (zaštita čovjekove sredine, korištenje podmorja, projekti koji imaju zadaću rješavanja specifičnih problema u industriji i gospodarstvu i sl.). Konačno, potrebno je koristiti i posebne mogućnosti razvoja suradnje u području znanosti i tehnologije sa zemljama u razvoju, gdje je moguć širok dijapazon suradnje: od zajedničkih primijenjenih istraživanja i razvoja (procesi i proizvodi), od različitih oblika transfera znanja i obrazovanja na hrvatskim sveučilištima, gdje se hrvatska znanost javlja kao subjekt i nositelj projektnih zadataka, odnosno transfera naših tehnologijskih dostignuća u zemljama u razvoju.

(108) Poticat će se svi oblici institucionalne suradnje te suradnje na pojedinačnom planu. Razvijanje suradnje na podlozi pojedinačnih znanstvenoistraživačkih kontakata može poslužiti iniciranju ili unapređivanju zajedničkih znanstvenoistraživačkih projekata. Napose je nužno poticati suradnju sa znanstvenicima i stručnjacima hrvatskoga podrijetla ili pak s hrvatskim građanima zaposlenim u raznim znanstvenim, strukovnim i drugim institucijama i organizacijama.

(109) Radi poticanja međunarodne suradnje Republika Hrvatska mora osigurati nazočnost hrvatskih znanstveno-nastavnih i znanstvenoistraživačkih institucija i programa na međunarodnom tržištu znanja (članarine, kotizacije, stipendije i sl.). Potrebno je namijeniti 5% ukupnih proračunskih sredstava usmjerenih na financiranje znanosti i tehnologije upravo za financiranje programa međunarodne suradnje. Posebno je važno utemeljiti odgovarajuće bilateralne fondove za financiranje istraživanja od zajedničkoga interesa, čime se omogućava ravnopravno sudjelovanje hrvatskih znanstvenika na međunarodnim projektima, obrazovanje znanstvenika i stručnjaka iz bliskih nam zemalja u razvoju te transfer primjerenih tehnologija. Programe suradnje na godišnjoj osnovici planira i vrednuje Ministarstvo.

7. PREDVIĐANJE RAZVOJA ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE

U RAZDOBLJU OD 1996. DO 2005. GODINE

(110) Sve izrazitija raslojenost država na razvijene i nedovoljno razvijene ili nerazvijene, na one koji mogu gajiti znanosti i razvijati tehnologije i one koje to ne mogu, nužno nameće potrebu neprekidna učenja s razumijevanjem, učenja novoga i nadvladavanja zastarijevanja postojećega znanja i spoznaja, nasuprot slijepu prenošenju tuđih iskustava. Pomno proučavanje toga rastućega gospodarskog jaza u suvremenom svijetu i nastojanja da se nadvlada od posebne je važnosti za Hrvatsku, koja usprkos ratu i teškim gospodarskim prilikama raspolaže s više preduvjeta za ostvarivanje prijenosa novoga znanja i tehnologija te stvaranje uvjeta za daljnji samosvojan i međunarodno raspoznatljiv vlastit održiv ravoj. Preduvjet svladavanja toga zadatka jest u vođenju domišljene, mudre i ustaljene državne politike gospodarskoga razvoja, koju treba temeljiti na spoznaji vlastitoga kulturnog i gospodarskog identiteta kao polazišta za određivanje ciljeva gospodarskog razvoja i strategije njihova ostvarenja. U tome kontekstu znanost i obrazovanje razumijevaju se kao kapitalno ulaganje, a ne kao tekući trošak, čime se bitno mijenja njihov položaj u procesu programiranja sveukupnih rashoda.

(111) Prepoznavanje i oblikovanje opće i sektorskih tehnologijskih politika pretpostavkom je njihova usklađivanja sa znanstvenom i gospodarskom politikom te politikom ostvarivanja konkurentnosti. Time se stvara bitna podloga dinamičkom utvrđivanju konkurentnih prednosti, odnosno prioritetnih područja istraživanja (temeljna istraživanja, primijenjena i razvojna istraživanja, eksperimentalni razvoj, strateški menadžment inovacija) te određivanju mogućih "prozora" za stvaranje međunarodnoga prestiža. Također se na toj podlozi mogu oblikovati i primjereni instrumenti tehnologijske politike. Posebno je važno založiti se za strategiju ("malog", odnosno "velikog") preskoka u razvoju tehnologija stanovita stadija unutar razvojnoga slijeda odabranih tehnologija. U tome svjetlu potrebno je istraživati oportunitete niza relevantnih pitanja, poput kupnje patenata, unajmljivanja inozemnih stručnjaka, svestrana prikupljanja gospodarskih informacija, kratkoročna, srednjjoročna i dugoročna predviđanja razvoja odabranih tehnologija i gospodarskoga razvoja te pomnjiva sociopsihološkog predviđanja - sve potpomognuto institucijama za transfer tehnologija. Osobito je važno organizirati, oslanjajući se na iskusne i djelotvorne znanstvenoistraživačke skupine, suradnju s ekspertnim skupinama za odabrane tehnologije i s poslovno ustaljenim i djelotvornim tvrtkama. Time se omogućava preskok dolazeće generacije odabrane tehnologije te stvaranje prednosti na sljedećoj generaciji. Ostvarenje toga pothvata oslanja se na temeljna istraživanja i dugoročna predviđanja tehnologijskoga razvoja, na istraživanje dinamike tržišnih kretanja (robnih, novčanih) te gospodarske strukture.

Tablica 10. Očekivana dinamika sredstava za istraživanje i ravoj prema izvorima sredstava


(112) Sposobnost hrvatskoga sustava znanosti i tehnologije da producira očekivane rezultate jamačno će rasti. Sadašnja razina ulaganja u razvoj toga sustava te sljedbena razina aktualne kompetencije mogu se nazreti u podacima izloženim na tablicama 7 i 8. Nužno je istraživanjima poduprijeti spoznaju u bitnim elementima međuodnosa razine ulaganja i očekivanih učinaka što će ih proizvoditi hrvatski znanstveni i tehnologijski sustav. Na sadašnjoj se razini spoznaje mora utvrditi nužnost da se hrvatska znanost i tehnologija financiraju bar na razini vrijednosti medijana udjela izdvajanja za istraživanje i razvoj u GDP-u za članice OECD-a, uz obvezu povećavanja toga iznosa u funkciji smanjivanja tehnologijskoga jaza. Realne mogućnosti povećavanja financiranja hrvatske znanosti i tehnologije od gospodarstva, odnosno iz državnoga proračuna te vremensku dimenziju te dinamike treba primjenom odgovarajućih suvremenih metoda staviti u međuodnos sa željenim učincima. Nacionalno znanstveno vijeće podupire razinu izdvajanja danu tablicom 10, koja s jedne strane pomiruje očekivanu osposobljenost, ali i potrebe hrvatskog gospodarstva da razvija svoju znanost i tehnologiju, a s druge strane dinamiku apsorpcijske moći sustava hrvatske znanosti i tehnologije.

Klasa: 640-01/95-01/04

Zagreb, 16. veljače 1996.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

Zastupničkog doma Sabora

akademik Vlatko Pavletić, v.r.