USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dopredsjednik Suda Ivan Marijan Severinac, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi D. Š. iz Z., na sjednici održanoj dana 17. siječnja 1996. godine, donio je

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Ustavna tužba podnijeta je u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-6859/1994 od 19. siječnja 1995. godine, kojom je odbijena podnositeljeva tužba u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj: 511-01-57-UP/I-16374/23923/1-93 od 7. srpnja 1994. godine u pitanju njegova primitka u hrvatsko državljanstvo.

Navedena presuda i navedeno rješenje o odbijanju podnositeljeva primitka u hrvatsko državljanstvo donijeti su pozivom na odredbu članka 8. stavak 1. točka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 28/92 i 113/93) prema kojoj prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako, pored ostalih pretpostavaka, ima otpust iz stranog državljanstva ili podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo.

U pravodobnoj ustavnoj tužbi podnositelj navodi da su mu povrijeđena ustavna prava iz odredaba članaka 9, 14, 19, 26. i 54. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba nije osnovana.

Prema odredbama članka 9. Ustava Republike Hrvatske hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom, s tim da državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi. Iz ove ustavne odredbe ne proizlazi da Ustav Republike Hrvatske zajamčuje pravo na hrvatsko državljanstvo, već se njegovo stjecanje uređuje zakonom, na temelju kojeg se ostvaruje. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Upravni sud Republike Hrvatske, primjenjujući Zakon o hrvatskom držvljanstvu, primijenili su citiranu odredbu članka 8. stavak 1. točka 2. Zakona pa su, utvrdivši da podnositelj ne udovoljava pretpostavci propisanoj tom točkom, osnovano njegov zahtjev odbili. Podnositeljevo stajalište da pretpostavke navedene u točkama 1. do 5. stavka 1. ove zakonske odredbe ne moraju biti ispunjene kumulativno također nije osnovano.

U ustavnoj tužbi ničim nisu obrazloženi navodi da su podnositelju povrijeđena prava iz odredaba članaka 14. i 26. Ustava (o jednakosti svih pred zakonom i jednakosti svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti), pa se tim navodima Sud nije bavio.

Što se tiče prava temeljem odredaba članka 19. Ustava Ustavni sud također je ustanovio da ona podnositelju nisu povrijeđena. Prema tim odredbama pojedinačni akti državne uprave tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, s tim da se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

U svezi s podnositeljevim zahtjevom primjenjene su odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu u rješenju Ministarstva, a ono je podvrgnuto i Ustavom zajamčenoj sudskoj kontroli putem upravnog spora.

Kao što je već navedeno ta su tijela o podnosite-ljevu zahtjevu odlučivala u vrijeme kad on otpust iz crnogorskog državljanstva nije imao. Tijekom ovog ustavnosudskog postupka podnositelj je taj otpust dobio rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Crne Gore broj: 15-UP-I-060-21-2796/I-94 od 4. rujna 1995. godine. Na temelju novog činjeničnog stanja podnositelj može ponovno zahtijevati primanje u hrvatsko državljanstvo.

Prema odredbama članka 54. Ustava svatko ima pravo na rad i slobodu rada te svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. U svezi s ovim ustavnim odredbama u ustavnoj tužbi navedeno je da je podnositelj D.Š., odvjetnik u Z., danom 5. travnja 1995. brisan iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj: 907/95. Stajalište je ovog Suda da time podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava budući da je rješenje Komore donijeto u primjeni odredbe članka 48. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/1994) prema kojoj pravo na upis u imenik odvjetnika ima osoba koja je - pored ostalih uvjeta predviđenih u toj odredbi - hrvatski državljanin.

Ocijenivši na osnovi navedenog da podnositeljeva ustavna prava nisu povrijeđena, Ustavni sud odlučio je temeljem članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-509/1995.

Zagreb, 17. siječnja 1996.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE