USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući u postupku za ocjenu ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 29. studenoga 1995. godine donio je slijedeću

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-I-1010/1994. OD 29. STUDENOGA 1995.

1. Ukida se Zakon o javnom informiranju ("Narodne novine" broj 22/1992 i 26/1993), time da prestaje važiti 30. lipnja 1996. godine.

2. Ova će odluka biti objavljena u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Zakon o javnom informiranju donijet je na I. skupnoj sjednici svih vijeća Sabora Republike Hrvatske (novog djelokruga), održanoj dana 9. travnja 1992. godine.

Ustav Republike Hrvatske sadrži odredbe o odlučivanju na sjednicama domova Sabora u člancima 82. i 83. (te člancima 135. i 138.).

Ustavni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj U-I-1010/1994 od 15. ožujka 1995. ("Narodne novine", broj 19/ 1995) pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o javnom informiranju zbog postojanja sumnje u ustavnost postupka donošenja Zakona.

Nakon provedenog postupka ocjene ustavnosti Zakona o javnom informiranju, Ustavni sud je Zakon ukinuo iz sljedećih razloga :

Zakon o javnom informiranju je zakon kojim se uređuju slobode i prava čovjeka i građanina.

Zakon o javnom informiranju donijet je dana 9. travnja 1992. godine, dakle, prije konstituiranja novoizabranog Sabora Republike Hrvatske.

Ustav Republike Hrvatske u stavku 2. članka 83. određuje da zakone kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, Zastupnički dom donosi većinom glasova svih zastupnika.

Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/1992, 91/1992 i 62/1993) člankom 6. stavak 1. određuje da, do konstituiranja novoizabranog Sabora Republike Hrvatske, vijeća Sabora donose zakone i druge akte u djelokrugu, na način i prema postupku utvrđenom odredbama Ustava Republike Hrvatske iz 1974. ili Poslovnikom Sabora.

Poslovnik Sabora ("Narodne novine", broj 17/1992), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Zakona o javnom informiranju, propisao je da zakone, kojima se uređuju slobode i prava čovjeka i građanina, donose zastupnici na skupnoj sjednici vijeća Sabora, većinom glasova svih zastupnika (članci 35. alineja 5. i 234. stavak 4. Poslovnika Sabora).

Sud je, polazeći od odredbe članka 83. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, članka 6. stavak 1. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske te navedenih odredbi Poslovnika Sabora ocijenio da Zakon o javnom informiranju, dana 9. travnja 1992. nije donijet (apsolutnom) većinom glasova svih zastupnika.

Verificiranim zapisnikom 1. skupne sjednice svih vijeća Sabora od 9. travnja 1992. utvrđeno je da na dan 9. travnja 1992. svih zastupnika u Saboru ima 343, a da je Zakon o javnom informiranju donijet većinom glasova prisutnih, a ne svih zastupnika, i to:157 "za" i 16 "protiv".

Da bi navedeni Zakon bio donijet u skladu s odredbom članka 83. stavak 2. Ustava, za isti je trebalo glasovati najmanje 172 zastupnika (većina glasova svih zastupnika).

Iz tih razloga, Zakon o javnom informiranju nije suglasan s Ustavom te je na temelju članka 21. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991 nastavno: Ustavni zakon) Sud ukinuo Zakon o javnom informiranju.

Učinak ustavnosudske odluke o ukidanju nastupa danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", a temeljem odredbe stavka 2. članka 21. Ustavnog zakona. No, navedenom odredbom Ustavnog zakona, Sudu je dano ovlaštenje odgoditi prestanak važenja ukinutog zakona određivanjem drugog roka.

Sud je, na temelju tog ovlaštenja, a polazeći od značenja koje Ustav Republike Hrvatske daje jamstvima sloboda i prava čovjeka i građanina te od činjenice da je Zakon o javnom informiranju zakon, kojim se uređuju slobode i prava čovjeka i građanina, odgodio prestanak važenja Zakona o javnom informiranju.

Naime, Ustav u osobnim slobodama i pravima jamči slobodu mišljenja kao temelja demokratskog sustava, a kroz slobodu izražavanja misli koju Ustav precizira osobito obuhvaćanjen slobode tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobode govora javnog nastupa, slobode osnivanja svih ustanova javnog priopćavanja. Novinarima je dano pravo na slobodu izvješćivanja pristupa informaciji, a u pravu na ispravak svakome, kome je javnom viješću povrijeđeno ustavno pravo, sadržana je odgovornost novinara ili institucija čija je informacija povrijedila to pravo (članak 38. Ustava).

Kako Zakon o javnom informiranju razrađuje navedene odredbe Ustava te sadržajno određuje i način korištenja Ustavom zajamčenih sloboda i prava to bi, prestankom njegova važenja danom objave ustavno-sudske odluke o ukidanju u "Narodnim novinama", nastala pravna praznina koju Sud izbjegava odgađanjem prestanka važenja ukinutog Zakona do 30. lipnja 1996. godine. Datum prestanka važenja Zakona određen je kao primjeren za donošenje Zakona o javnom informiranju u postupku predviđenom Ustavom.

Iz tih je razloga, na temelju odredbi članka 21. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkom 1. izreke.

Odluka o objavi, pod točkom 2. izreke, donijeta je na temelju odredbe članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-1010/1994

Zagreb, 29. studenoga 1995.