USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir, Belajec, dr. Nikola Filipovič, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Čeković, Jurica Malčič; mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući u izbprnom sporu povodom žalbe Hrvatske Seljačke stranke iz Zagreba na sjednici Suda održanoj dana 20. studenoga 1995. godine donio je

RJEŠENJE

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-VII-947/1995. OD 20. STUDENOGA 1995.

Odbija se žaba Hrvatske seljačke stranke iz Zagreba podnesena protiv rješenja Izbome komisije Republike Hrvz klasa: 013-01/95-01/01, urbroj: 56605-95-515 od 17. studenoga 1995.

Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama"

Obrazloženje

Rješenjem Izborne komisije Republike Hrvatske, navedenim u izreci, odbijen je prigovor Hrvatske seljačke stranke stavno: HSS), podnijet u svezi postupka izbora i proglašavanjem rezultata izbora za zastupnike. u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.

Protiv navedenog rješenja HSS je podnio žalbu Ustavnom sudu navodeći da je Izboma komisija Republike Hrvatske javljujući Izvješće br. 23 0 službenim rezultatama izbora zastupnika u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske s državnih lista, s posebnih lista, u izbomim jedinicama u kojima se bira dan zastupnik i u 5. posebnoj izbornoj jedinici u kojoj se biraju tri zastupnika, povrijedila odredbe članka 23. stavak 4. i članka 24. stavak 1. Zakona o, izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 30/1993,11/1994 i 68/ nastavno : Zakon).

Povredu navedenih zakonskih odredbi, podnositeljica žalbe obrazlaže s dva temeljna razloga.

Prvi je sadržan u navodu da je Izborna komisija Republike Hrvatske, u navedenom Izvješću, prije iskazivanja rezultata po pojedinim državnim i posebnim listama; odnosno po kandidatima stranaka, iskazala broj nevažećih glasačkih listića u apsolutnom i postotnom iznosu: Na taj je način, prema stajalištu podnositeljice žalbe, došlo do neutemeljenog povećanja postotnog iznosa kojeg su na izborima dobile pojedine liste odnosno kandidati. Stajalište je žaliteljice da u postupku distcibucije rezultata po listama i kandidatima valja uključiti nevažeće glasačke listiće, budući Zakon u odredbama o izboru zastupnika u Zastupnički dom ne sadiži odredbe o biračima koji su valjano glasovali, već o biračima koji su pristupili glasovanju; a pristupili su i oni čiji su listići proglašeni nevažećima. i

Drugi je razlog sadržan u tvrdnji da je na opisani način objave izvješća o izbornim rezultatima, Izborna komisija Republike Hrvatske postupila na način koji je drugačiji od načina objave rezultata izbora provedenih 1992. i 1993. godine. Konstatirajući u podnijetoj žalbi da Ustavni·sud Republike Hrvatske 1992. i 1993., u granicama svojih ovlasti na nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora, nije prigovorio takvom iskazivanju rezultata, žaliteljica izvodi zaključak da je način objave rezultata 1992. i 1993. godine postao dijelom izborne prakse u Republici Hrvatskoj.

Žaliteljica predlaže Ustavnom sudu ukidanje pobijanog rješenja i proglašenje novih rezultata izbora za zastupnike u Zastupnički dom Sabora u onim izbornlm jedinicama u kojima je HSS, ispred oporbe, imala svog kandidata.

U rješavanju ovog izbornog spora, analizirani su navodi žalbe, navodi obrazloženja rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske te odredbe Zakona o izborima zastnpnika u Sabor Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Glede prvog razloga žalbe, iskazanog kroz stajalište žaliteljice, da bi u postupku utvrđivanja rezultata izbora trebalo uključiti i nevažeće glasačke listiće te zaključak da je Izborna komisija Republike Hrvatske, ne postupivši na taj način te iskazujući broj nevažećih listića u njihovom ukupnom broju, prije iskazivanja rezultata po listama i kandidatima, povrijedila navedene zakonske odredbe, valja zaključiti da nije utemeljen na odredbama Zakona.

Prema stajalištu žaliteljice po utvrđivanju doblvenog broja glasova birača, valja ukljućiti i nevažeče listiće. Razlog tome da leži u sadržaju odredbe stavka 4. članka 23. Zakona, prema kojem je izabran kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovnti te u sadržaju odredbe stavka 1. članka 24. Zakona, prema kojem svi birači; koji pristupe glasovanju, biraju na temelju državnih lista sve zastuppike.

Dakle, žaliteljica je stajališta da broj glasova birača treba biti utvrđen ne samo na temlju važećih listića; već i na temelju nevažećih listića, budući su to lištići birača koji su glasovali odnosno koji su pristupili glasovanju.

Ocjena je Suda da takvo stajalište nije u skladu sa zakonskim odredbama.

Iz članka 23. stavka 4. Zakona proizlazi da je za zastupnika, bez obzira bira li se jedan ili više kandidata, izabran onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali. Kandidat more dobiti najveći broj glasova samo kad se radi o važećim glasačkim listićima, tj. o takvima na kojima je birač jasno izrazio svoju volju u korist odredenog kandidata ili stranke. Nitko ne može dobiti tzv. nevažeće glasove, jeć se iz glasačkih listića koji su nevažeći ne može utvrditi za kojeg kandidata ili listu je birač glasovao.

Isti je smisao i odredbe članka 24. stavak 3. Zakona, kojom se propisuje način određivanja koliko je koja lista dobila zastupničkih mandata. I odredba ovog članka govori o broju glasova koje je dobila svaka državna lista (biraćka masa liste). Slijedi da se i u smislu ove odredbe članka, pri utvrđivanju rezultata glasovanja uzimaju u obzir samo važeći glasački listići, jer samo glasove s takvih listića može dobiti neka stranka ili kandidat.

Isti način izražavanja Zakon zadržava i u stavku 4. članka 24., koji određuje visinu tzv. prohibitivnog praga za stranke. Iz sadržaja te odredbe Zakona proizlazi da se prilikom određivanja postotaka tzv. prohibitivnog praga uzima u omjer broj dobijenih glasova pojedine stranke prema ukupnom broju glasova koje su dobile sve stranke zajedno, dakle, prema ukupnom broju važećih glasačkih listića. Zakonodavac bi, za slučaj da je želio odstupiti od takvog pravila - da se u obzir uzimaju važeći a ne i nevažeći glasački listići - zasigurno posebnom odredbom to i propisao.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi zaključak da se rezultati glasovanja utvrđuju na temelju samo važećih glasačkih listića; dakle onih koji sadrže valjani glas birača. Taj se zaključak odnosi i na utvrđivanje ukupnog broja glasova koje je dobio pojedini kandidat ili stranka, kao i na utvrđivanje tzv. prohibitivnog praga.

Odredba članka 24. stavak 1. Zakona, koja sadrži navod "...svi birači koji pristupe glasovanju...", je odredba kojom se određuje tko ima pravo glasovati za Zastupnički dom Sabora, a njome se ne određuje koji su glasački listići od važnosti za utvrđivanje rezultata glasovanja.

Nevažeći glasački listići nisu bez ikakve vrijednosti: oni mogu značiti politički protest, izraz nezadovoljstva izborima ili političkim prilikama, ili pak nemar birača. Zbog toga, a i iz drugih razloga, Zakon određuje da se broj nevažećih glasačkih listića mora utvrditi i evidentirati u statističkim i drugim pokazateljima o izborima. No, nevažeći glasački listići, a u skladu sa zakonskim odredbama, nemaju ulo u u određivanju rezultata glasovanja i tzv. prohibitivne klauzule.

U svezi s mjestom, odnosno vremenom iskazivanja ukupnog broja nevažećih glasačkih listića u izvješću o službenim rezultatima izbora, žalitelji se upućuju na odredbu članka 51. Zakona.

U navedenom je članku, u točkama 1 do 4, propisan sadržaj objave rezultata izbora, a nakon njihova utvrđenja, od strane Izborne komisije Republike Hrvatske. U propisani sadržaj izjave ulazi i navod koliko je bilo nevažećih glasačkih listića.

Time što je broj nevažećih glasačkih listića po Izbornoj komisiji Republike Hrvatske iskazan na početku izvješća o službenim izbornim rezultatima, i to u propisanom sadržaju, nisu povrijeđene odredbe članka 23. stavak 4. i članka 24. stavak 1. Zakona.

Drugim razlogom žalbe, a pozivajući se na ustavnu ovlast Ustavnog suda Republike Hrvatske na nadzor nad ustavnošću i zakonitošću izbora, žaliteljica tvrdi da je Ustavni sud u provedenim izborima 1992. i 1993. godine, zauzeo stajalište o načinu i sadržaju objave rezultata od strane Izborne komisije Republike Hrvatske, a glede uključivanja nevažećih glasačkih listića u postupak utvrđivanja rezultata glasovanja.

U svezi tog dijela žalbe, žaliteljica se upućuje na činjenicu da ni Ustav Republike Hrvatske niti Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 13/1991) Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne daje u nadležnost da, u granicama svoje ustavne ovlasti nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora, tu ovlast provodi po službenoj dužnosti.

Članak 39. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisao je krug osoba ovlaštenih zatražiti od Ustavnog suda Republike Hrvatske poduzimanje odgovarajućih mjera, a u izvršavanju nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora.

Prema toj odredbi, krug ovlaštenih osoba čine političke stranke, kandidati i najmanje sto birača ili najmanje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori.

U izborima provedenim 1992. i 1993. godine nije od Ustavnog suda Republike Hrvatske zatraženo poduzimanje odgovarajućih mjera u izvršavanju nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora u tom pravcu. Slijedom toga, Ustavni sud Republike Hrvatske nije iskazao stajalište glede utvrđivanja rezultata glasovanja u svezi nevažećih glasačkih listića, niti je na temelju, stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, iskazivanje rezultata izbora za predstavnička tijela uključivanjem nevažečih listića, moglo postati dijelom izborne prakse u Republici Hrvatskoj.

Iz tih razloga Izboma komisija Republike Hrvatske nije počinila nepravilnosti u postupku izbora i objavi izbornih rezultata, a na koje nepravilnosti žaliteljica ukazuje u žalbi.Stoga je, na temelju članka 53. i članka 51. stavak 5. navedenog Zakona, riješeno kao u izreci.

Odluka o objavi pod točkom II. izreke rješenja, temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-V11-947/1995.

Zagreb, 20. studenoga 1995.