Zakoni i propisi - Pravni savjeti 94 22.11.1995 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-804/1994. od 25. listopada 1995.
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Besplatna izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Poslovni forum d.o.o. ove godine obilježava dvadeset godina uspješnog poslovanja. Tim povodom, poklanjamo Vam BESPLATNU izradu CMS web stranica.
Inače, redovna cijena izrade CMS web stranica je 3900 kuna + PDV

Link za opširnije informacije o BESPLATNOJ izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajeć, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac; Milan Vuković i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe J. S. iz Z.; na sjednici održanoj dana 25. listopada 1995. godine, donio je

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-804/1994. OD 25. LISTOPADA 1995.

1. Usvaja se ustavna tužba te se ukidaju :

- rješenje Upavnog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 1993: godine broj: Us-2506/93 i

- rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 1993. godine broj: Us-2507/93.

2. Predmeti se vraćaju Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak:

3. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

J. S. je ovome Sudu podnio ustavnu tužbu u svezi s rješenjima Upravnog suda Republike Hrvatske navedenima u izreci ove odluke, kojima je taj sud u upravnom sporu odbacio kao nedopuštene tužbe izjavljene protiv akata Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu navedenim rješenjima Upravnog suda povrijeđena ustavna prava utvrđena odredbama članka 18. stavak 1 i članka 19. Ustava.

Ustavna tužba je osnovana.

U postupku je izvršen uvid u spise Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2506/93 i broj Us-2507/93, kao i spis navedenog Ministarstva te je utvrđeno slijedeće:

- rješenjem broj: Us-2507/93 od 13. svibnja 1993. godine Upravni je sud odbacio tužbu podnositelja izjavljenu protiv rješenja tuženog Ministarstva rada i socijalne skrbi od 21. kolovoza 1992. godine; klasa: U P/11-040-02/92-01/109, urbroj: 524.02/2-92-2, kojim je Inspektor rada toga Ministarstva odbio žalbu podnositelja na izvješće Inspekcije rada Grada Zagreba, a u kojem je odbijen njegov zahtjev za donošenje rješenja o privremenom odgadanju izvršenja rješenja o rasporedu i plaći podnositelja u Hrvatskoj elektroprivredi, Pogon Termoelektrana-Toplana Zagreb od 8. srpnja 1991. godine. Inspekcijsko tijelo prvog stupnja je naime, u izvršenom nadzoru utvrdilo da je rješenje o rasporedu i plaći podnositelja ustavne tužbe pravilno te da nema osnove za odgodu izvršenja toga rješenja.

Inspektorat rada Ministarstva rada i socijalne skrbi, kao inspekcijsko tijelo u drugom stapnju, je to potvrdilo te je navedenim rješenjem odbilo žalbu podnositelja kao neosnovanu.

- rješenjem broj: Us-2506/93 od 13. svibnja 1993. godine Upravni je sud također odbacio tužbu podnositelja ustavne tužbe protiv rješenja tuženog Ministarstva od 18. veljače 1993. godine, klasa: U Pl II-040-02/92-01%109, urbroj: 524-02/2-92-6. Tim drugostupanjskim rješenjem pod točkom 1. odbačen je prijedlog J. S. za donošenje valjanog rješenja, a pod točkom 2. odbijena je žalba zbog nedonošenja rješenja. Prijedlog za donošenje valjanog rješenja je odbačen kao nedopušten jer je utvrdeno da je u svezi s odgodom izvršenja Inspektorat rada već odlučio rješenjem od 27. kolovoza 1992. godine, dok je žalba izjavljena zbog nedonošenja novog rješenja odbijena stoga što je Inspektorat rada utvrdio da je raspored podnositelja po povratku iz Hrvatske vojske izvršen suglasno propisima.

Inspekcijska tijela prvog i drugog stupnja su dakle, ocijenila da u slučaju podnositelja ustavne tužbe prava iz radnog odnosa nisu povrijeđena.

Upravni sud Republike Hrvatske je tužbu podnositelja ustavne tužbe u svezi s navedenim aktima Ministarstva rada i socijalne skrbi odbacio pozivom na članak 3. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) jer je smatrao da osporeni akti nisu upravni akti, odnosno da isti nisu doneseni u upravnoj stvari. To stoga što se radi o aktima koji sa doneseni na temelju članka 100. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92, 34/92, 26/93 i 29/94), u svezi s kojima je zaštita prava iz radnog odnosa osigurana u radnom sporu.

Podnositelju ustavne tužbe osporenim sudskim rješidbama nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 18. stavak 1. Ustava, kojim se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donešenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Iz spisa Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske proizlazi da je podnositelju u tom postupku bilo omogućeno korištenje toga pravnog sredstva.

Nisu osnovane niti tvrdnje podnositelja da je u konkretnom slučaju·povrijeđena odredba iz stavka 1. članka 19. Ustava, kojom je utvrđeno da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Navedeni akti Ministarstva doneseni su na temelju i u izravnoj primjeni odredaba Zakona o radnim odnosima.

Medutim, osnovano podnositelj ustavne tutbe ukazuje na povredu ustavnog prava iz stavka 2. članka 19. Ustava, u kojem je zajamčena sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Prema odredbama članka 100. navedenog Zakona o radnim odnosima, rješenja koja tijelo inspekcije rada donosi u nadzoru nad ostvarivanjem prava radnika su privremenog karaktera i prestaju važiti ako radnik u zakonskom roku ne pokrene spor pred nadležnim tijelom odnosno sudom (stavak 5.), s time da se protiv konačnog rješenja tijela inspekcije rada ne može pokrenuti upravni spor (stavak 7:).

Kako se upravni spor ne može voditi protiv akata u stvarima u kojima je osigurana sudska zaštita izvan upravnog spora (članak 9. Zakona o upravim sporovima), u navedenom slučaju doista se radi o nenadležnosti Upravnog suda Republike Hrvatske. Stoga se taj sud morao oglasiti nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu. Na to ga, uostalom, obvezuje i odredba članka 60. Zakona o upravnim sporovima, prema kojoj, ako taj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe Zakona o parni nom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92), pren kojima sud, koji se oglasio nenadležnim, mora ustupiti predm nadležnom sudu (članci 16., 17. i 21. tog Zakona). Kako sud, koji je C predmet ustupljen kao nadležnom, nastavlja postupak da je kod njega bio i pokrenut, podnositelju tužbe ne prijeti opasnost proteka roka u kojem može tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.

Stoga je ukinutim rješidbama Upravnog suda Republi Hrvatske povrijeđena ne samo navedena odredba iz stavka članka 19. Ustava, već i odredba iz stavka 3. članka 115. Ustava, prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Slijedom izloženog, Ustavni sud je na temelju članka : Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) i članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) donio je odluku kao u točkama 1. i 2. izreke.

Odluka o objavi (točka 3. izreke) temelji se na članku ; stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj : U-111-804/1994

Zagreb, 25. listopada 1995.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

Jadranko Crnić v.r.