USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi i prijedlogu za odgodu izvršenja A. M. iz Z., na sjednici održanoj 13. rujna 1995. godine, donio je

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-619/1995. OD 13. RUJNA 1995

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Obrazloženje:

A. M. iz Z., zastupan po punomoćniku mr. B. T.- M., odvjetnici iz Z., podnio je pravodobnu ustavnu tužbu, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo iz članka 3. članka 48. stavak 1. i 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske.

Odluke u povodu kojih je podnijeta ustavna tužba su :

- rješenje Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Grada Zagreba, Odjela za prostorno uređenje, zaštitu čovjekova okoliša i graditeljstvo, Područni ured Novi Zagreb, Klasa: UP/I-361-03/93-01/83, Ur. br: 251-05-04-93-11 od 11. studenoga 1993. godine, kojim se dozvoljava obnova postupka okončanog rješenjem kojim je izdana građevna dozvola od 10. kolovoza 1993. godine, te građevna dozvola poništava. Istim rješenjem je odlučeno da se odbija zahtjev za rekonstrukciju stambeno-poslovnog objekta u dijelu prizemlja Maretićeva 1-17 ;

- rješenje Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, Klasa: UP/II-361-03/93-05/492, Ur. br: 531-03/5-94-2, od 4. veljače 1994. godine, kojim je odbijena žalba podnijeta protiv prvostupanjskog rješenja, naprijed citiranog;

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1944/1994 od 9. ožujka 1995. godine kojom je odbijena tužba podnositelja protiv rješenja Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, Klasa: UP/II-361-03/93-05/492, Ur. br: 531-03/5-94-2 od 4. veljače 1994. godine.

Temeljem članka 53. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94 - nastavno: Poslovnik) podnositelj ustavne tužbe stavio je i prijedlog za odgodu naprijed citiranih rješenja do donošenja odluke Ustavnog suda.

Osnovna tvrdnja podnositelja ustavne tužbe je, da osporavane odluke vrijeđaju temeljna ustavna prava, prvenstveno pravo vlasništva, jer je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao vlasništvo poslovnog prostora, te ishodio i građevnu dozvolu (koja je rješenjem od 11. studenog 1993. godine poništena), te da se u konkretnom slučaju ne radi o zajedničkim dijelovima zgrade ili o pješačkom prolazu. Prema dokumentaciji, oglasu o prodaji, kupoprodajnom ugovoru od 7. srpnja 1993. godine, građevnoj dozvoli od 10. kolovoza 1993. godine, utvrđenje je upravnih organa i Upravnog suda da se radi o pješačkom prolazu koji predstavlja zajednički dio zgrade i koji služi zgradi kao cjelini.

Ustavna tužba nije osnovana, a također ne postoje zakonske pretpostavke za odgodu izvršenja.

Prema odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o vlasništvu i dijelovima zgrada ("Službeni list", broj 43/65 i 57/65 i "Narodne novine", broj 52/73 - dalje u tekstu: ZVDZ) na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini s vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja, a prema stavku 2. citiranog članka Zakona na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koji služe samo nekim, a ne svim posebni dijelovima zgrade, vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja. Nadalje, prema odredbi članka 21. stavak 1. tog Zakona popravci na dijelovima porodično-stambene zgrade u vlasništvu građana koje služi zgradi kao cjelini, kao i prepravci na takvoj zgradi mogu se vršiti na osnovi sporazuma vlasnika posebnih dijelova zgrade, a utvrđeno je da ne postoji sporazum vlasnika posebnih dijelova zgrade u smislu citiranog propisa. Slijedi dakle da je nadležno tijelo osnovano temeljem citiranih zakonskih propisa poništilo građevnu dozvolu i odbilo zahtjev podnositelja za rekonstrukciju stambenoposlovnog objekta temeljem utvrđenja da je riječ o kupnji zajedničkog dijela zgrade, jer ti dijelovi ne mogu biti u samostalnom prometu (čl. 1 st. 3. u vezi čl. 2. st. 3. ZVDZ).

Upravni sud Republike Hrvatske donio je osporavanu odluku u okviru svoje nadležnosti određene Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) koju je obrazložio i za nju dao valjane razloge, pa se stoga ne može prihvatiti tvrdnja podnositelja ustavne tužbe o povredi načela iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske (vladavine prava), kao niti onog iz članka 115. stavak 3. Ustava.

Također nije povrijeđena ustavna odredba iz članka 48.stavak 1. (kojom se jamči pravo vlasništva) samom činjenicom što je odbijen zahtjev podnositelja za izdavanje građevne dozvole s obzirom da se za to nisu stekli zakonski uvjeti.

Kako iz naprijed navedenog Ustavni sud nije utvrdio da je došlo do povrede ustavnih prava navedenih u ustavnoj tužbi odlučeno je kao u izreci pod I. temeljem članka 61. Poslovnika.

Odluka pod II. izreke zasnovana je na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Sud je ujedno odbio i prijedlog za odgodu izvršenja s obzirom na odluku donijetu o zahtjevu iz ustavne tužbe.

Broj: U-III-619/1995

Zagreb,13. rujna 1995.