USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurića Malčić, mr. Hrvoje Momčinović Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Mehmedalije Omerovića iz Slatine za pokretanje postup za ocjenu ustavnosti Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94) na sjednici održanoj dana 5. srpnja 1995. godine i donio je

RJEŠENJE

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-I-337/1994. OD 5. SRPNJA 1995

1. Ne prihvaća se prijedlog.

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje:

Mehmedalija Omerović podnio je prijedlog za pokreta postupka ocjene ustavnosti članka 49. Zakona o odvjetnišu.

Prijedlog sadrži usporedbe s odredbom članka 32. ranije važećega Zakona o odvjetništvu i službi pravne pomoći ("Narodne novine", broj 53/72) te izraženo mišljenje podnositelja da osim terminoloških izmjena bitne razlike nema, osim što je članak 49. Zakona o odvjetništvu nespretnije riješio pitanje tzv. nedostojnosti za obavljanje odvjetništva.

Podnositelj prijedloga smatra da je spomenuta odredba suprotna članku 30. Ustava Republike Hrvatske, a kada je riječ o novčanoj kazni i uvjetnoj osudi tada upućuje na izravnu suprotnost odredbi članka 83. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/93 - pročišćeni tekst). Predlaže da se osporena odredba ukine.

Prijedlog nije osnovan.

Položaj i značaj odvjetnićke službe posebno je određen člankom 27. Ustava Republike Hrvatske u kojem se odvjetništvo određuje kao samostalna i neovisna služba koja građanima osigurava pravnu pomoć u skladu sa zakonom.

Činjenica da je odvjetništvo posebno izdvojeno Ustavom, te da Ustav naglašava (jamči) njegovu samostalnost i neovisnost znači da se radi o službi od posebnog značaja.

Zakon o odvjetništvu na osnovi Ustavom odredenog statusa službe uređuje ustrojstvo i djelovanje odvjetništva, te nužno sadrži i norme kojima se osiguravaju osnovne pretpostavke za potpunu samoslalnost i neovisnost službe.

Temljem članka 46. Zakona o odvjetništvu, pravo na obavljanje odvjetništva na teritoriju Republike Hrvatske stječe se upisom u imenik odvjetnika, a nakon dane svečane prisege.

Zakonske pretpostavke za stjecanje prava na upis u imenik odvjetnika taksativno su nabrojene u članku 48. Zakona o odvjetništvu, a postavljene su kao uvjeti koje osoba, što traži upis, mora ispuniti kumulativno.

Jedan od tih uvjeta (članak 48. točka 10.) glasi: " - da je dostojna za obavljanje odvjetništva."

Odredba članka 49. Zakona o odvjetništvu glasi:

"(1) Nije dostojna za obavljanje odvjetništva osoba osuđena za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, za kazneno djelo protiv službene dužnosti, za kazneno djelo izvršeno iz koristoIjublja ili drugo kazneno djelo izvršeno iz nečasnih pobuda ili koje je čini moralno nedostojnom za obavljanje odvjetništva. Takva osoba nema pravo na upis u imenik odvjetnika deset godina poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, a ako je osoba osuđena na novčanu kaznu, pet godina od dana pravomoćnosti presude. Osoba kojoj je izrečena uvjetna osuda nema pravo na upis za vrijeme za koje joj je pravomoćnom odlukom određen rok kušnje.

(2) Nije dostojna za obavljanje odvjetništva ni osoba čije ranije ponašanje i djelatnost ne jamči da će ona savjesno obavljati odvjetničko zvanje.

(3) Ako je zahtjev za upis u imenik odvjetnika odbijen zato što podnositelj zahtjeva nije dostojan za obavljanje odvjetništva zbog razloga navedenih u stavku 2. ovoga članka, novi zahtjev za upis ne može se podnijeti prije isteka roka od dvije godine od pravomoćnosti odluke kojom je zahtjev odbijen."

Dostojnost u smislu citirane odredbe je pravni standard, koji se niti semantički ne može poistovjetiti s institutima krivičnog prava, pojmovima nekažnjavanja ili pravnih posljedica osude u kaznenopravnom smislu.

Pojam dostojnosti u sebi sadrži skup moralnih odlika a među inima i čestitost, poštenje, kajepost, predanost dužnostima, savjesnost, discipliniranost i dr. Na to upućuje i odvjetnička prisega utvrđena člankom 51. Zakona o odvjetništvu, kojom odvjetnik kome je odobren upis u odvjetnički imenik svečano prisiže da će dužnost odvjetnika obavljati savjesno, da će se u svom radu pridržavati Ustava Republike Hrvatske, zakona, statuta odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike, te da će u svim svojim postupcima paziti na ugled odvjetništva.

Propuštanje davanja svečane prisege u Zakonom određenom roku ima za posljedicu brisanje odobrenog upisa iz imenika odvjetnika.

Ugled ovisi i o tome koga odvjetništvo prima u svoje redove. Taj ugled na kojem zbog položaja odvjetništva ustraje Zakon, mogao bi se ugroziti, ako bi odvjetništvo bez kriterija dopustilo da tu službu obavlja osoba čije ranije ponašanje i djelatnost nose u sebi značajke suprotne odlikama koje sadrži pojam dostojnosti.

Predmet osporene odredbe su unaprijed, apstraktno određeni kriteriji za prosudbu dostojnosti za obavljanje odvjetništva, a tako odredeni oni su nužni za osiguranje pravne sigurnosti, objektivnosti i jamstvo protiv proizvoljnosti.

Argumenti prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 49. Zakona o odvjetništvu zasnivaju se na prividnoj svezi između kriterija za prosudbu dostojnosti za obavljanje odvjetničke službe te kaznenopravnog instituta pravnih posljedica osude iz glave osme (članka 83. - 85.) Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Članak 30. Ustava odreduje domet pravnih posljedica kaznene osude i to za teška i osobito nečasna kaznena djela, a glasi: "Kaznena osuda za teška i osobito nećasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na odredeno vrijeme nekih prava na obavljanje odredenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka."

Osporena odredba stavka 1. članka 49. Zakona o odvjetništvu, međutim, ne predstavlja kaznenopravnu posljedicu osude već, a to proizlazi iz same odredbe, samo jedan od kriterija za pcocjenu dostojnosti.

Takovo odredivanje kriterija nije suprotno Ustavu.

Citirana odredba članka 30. Ustava svrstana je u glavu III. "Temeljne slobode i prava čovjeka i građanina" - poglavlje 2. "Osobne i političke slobode i prava". Njome se razrađuju odredbe iz 1. poglavlja iste glave pod nazivom: " Zajedničke odredbe", a odnosi se na članak 16. Ustava.

Članak 16. Ustava glasi: "Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje."

Odredba članka 49. Zakona o odvjetništvu predstavlja ograničenje prava iz članka 54. Ustava prema kojem svatko ima pravo na rad i slobodu rada, slobodno bira poziv i zaposlenje, a svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Ograničenje za obavljanje odvjetništva iz osporene odredbe Zakona o odvjetništvu nije u neskladu s Ustavom. Ovo zato jer se određuje zakonom, u funkciji je zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja te djeluje na određeno vrijeme.

Dakle, neosnovano podnositelj prijedloga za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti drži osporenu odredbu suprotnom Ustavu.

Iz izloženoga proizlazi da Zakon o odvjetništvu u postavljanju kriterija za procjenu dostojnosti djelimice koristi pojmove k;rznerkog prava, no to ne znači i nesklad u odnosu na Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske.

Medutim, valja naglasiti da temeijem odredbe članka 125. Ustava Republike Hrvatske Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom i o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonorn, ali nije nadležan odlučivati o suglasnosti, odnosno međusobnoj usklađenosti zakona, kako to predlaže podnositelj prijedloga.

lz navedenoga slijedi da su ograničenja za obavljanje odvjeništva koje sadrži članak 49. Zakona o odvjetništvu u skladu s Ustavom, te je riješeno kao u izreci.

Objavljivanje ovog rješenja u "Narodnim novinama" službenom glasiliu Republike Hrvatske temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-1-337/1994

Zagreb, 5. srpnja 1995.