USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi J. B. iz Z., zastupanog od odvjetnika u Z. V. L., na sjednici održanoj dana 5. srpnja 1995. godine, donio je ovu

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-499/1995. OD 5. SRPNJA 1995

Ustavna tužba se odbija.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu ustavna prava iz odredaba članaka 14. stavak 2, 18. i 19. stavak 1. povrijeđena rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Z., Sektora upravnih poslova, Odjela upravnih poslova, Odsjeka za oružje, streljivo, javno okupljanje i informacije, broj: 511-19-19/5-UP/I-7215/93 od 28. veljače 1994, zatim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-57-UP/II-423/1-94 od 23. svibnja 1994, te presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4488/1994 od 16. veljače 1995.

Navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbijen je podnositeljev zahtjev za zamjenu oružnog lista za držanje pištolja u oružni list za držanje i nošenje tog oružja, drugostupanjsko tijelo odbilo je podnositeljevu žalbu, a Upravni sud Republike Hrvatske odbio je njegovu tužbu u upravnom sporu.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da mu je ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava) povrijedeno time što je u povodu njegova zahtjeva donijeto neobrazloženo rješenje, čime je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na građane koji imaju mogućnost smisleno napasti obrazloženu odluku iz koje se vidi što se osporava, zašto se osporava i koji dokazi na to ukazuju. Dalje navodi da mu je poznat slučaj osobe koja, kao i on, obavlja djelatnost prepravka i popravka oružja i koja je traženi oružni list dobila.

Time što rješenje o odbijanju njegovog zahtjeva nije bilo obrazloženo, smatra podnositelj, oduzeto mu je pravo na djelotvorni pravni lijek; smatra da mu je Ustavom zajamčeno pravo na žalbu (članak 18. Ustava) time stvarno oduzeto, iako ne i formalno, te da akt kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom po slobodnoj ocjeni nije utemeljen na zakonu, čime je povrijedena i odredba članka 19. stavak 1. Ustava prema kojoj pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Ustavna tužba nije osnovana.

Rješenje prvog stupnja u ovom predmetu donijeto je pozivom na odredbe članaka 23. i 83. stavak 3. Zakona o oružju

("Narodne novine", broj 69/92, 26/93, 43/93). Prema odredbi članka 23. nadležno tijelo odbit će zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku oružja ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete za nabavku oružja propisane ovim Zakonom, a prema odredbi članka 83. stavak 3. iznimno od odredbe iz stavka 2. tog članka građani koji posjeduju oružni list za kratko vatreno oružje, koji je izdan prije stupanja Zakona na snagu (to jest prije 30. listopada 1992.), mogu ga zamijeniti za oružni list za držanje i nošenje oružja, ukoliko ispunjavaju uvjete iz članka 17. stavka 1. točke 1) do 7) Zakona.

Riječ je o slijedećim uvjetima:1) da je gradanin navršio 18 godina života; 2) da nije osuđen za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, za kazneno djelo protiv života i tijela ili protiv imovine kao i za druga kaznena djela s elementom nasilja, koristoljublja ili niskih pobuda ili ako je za takvo kazneno djelo pokrenut postupak; 3) da nije kažnjen za prekršaj, odnosno da se ne vodi postupak za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno; 4) da ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito: češće i prekomjerno uživanje alkohola, teže poremećeni obiteljski odnosi, susjedski odnosi ili odnosi na radnom mjestu, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili športskom streljaštvu i sl.; 5) da ima opravdani razlog za nabavku oružja; 6) da je na zdravstvenom pregledu utvrđeno da je zdravstveno sposoban za držanje ili držanje i nošenje oružja; 7) da raspolaže tehničkim znanjem za pravilnu uporabu oružja i da poznaje propise koji se odnose na držanje i nošenje oružja.

Prema stavku 2. članka 17. nakon zaprimanja zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavku oružja nadležno tijelo utvrdit će jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke 1) do 5) tog članka, a prema stavku 3. nadležno tijelo zatražit će od podnositelja zahtjeva koji ispunjava uvjete iz stavka 1. točke 1) do 5) ovoga članka da u roku od 60 dana dostavi dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 6) i 7) tog članka. Prema stavku 4. članka 17. ispunjavanje uvjeta iz točke 7) stavka 1. tog članka dokazuje se samo u slučaju podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavku lovačkog vatrenog oružja, športskog vatrenog oružja, a kratkog vatrenog oružja samo u slučaju iz članka 14. stavak 4. Zakona.

U predmetu je primijenjena i odredba članka 14. Zakona o oružju, pa se citira i ona: "Građanima se može izdati odobrenje za nabavku oružja u svrhu osobne zaštite, lova i športskog streljaštva." (1) "U svrhu osobne zaštite može se odobriti nabavka samo oružja za samoobranu." (2) "Nabavka oružja za samoobranu može se odobriti radi držanja, a lovačkog i športskog oružja radi držanja i nošenja." (3) "Iznimno od stavka 3. ovoga članka građanima se u svrhu osobne zaštite može odobriti nabavka oružja za samoobranu i radi držanja i nošenja, ako zbog posla koji obavljaju ili zbog drugih opravdanih razloga postoji potreba za držanjem i nošenjem oružja izvan poslovnog ili stambenog prostora na kojem imaju pravo vlasništva ili korištenja." (4)

Podnositelj ustavne tužbe navodi da je njegov zahtjev za izdavanje oružnog lista za držanje i nošenje oružja odbijen bez obrazloženja.

Taj navod ne stoji. Tijelo prvog stupnja, Policijska uprava Z., obrazložila je odbijanje zahtjeva pozivom na članak 14. stavak 4. Zakona, koji je već citiran, a u nastavku je rečeno da razlog koji je naveden u zahtjevu, to jest "radi osobnog osiguranja i osiguranja vatrenog oružja koje se prenosi radi prokušavanja, ispitivanja i upucavanja, te osiguranja poslovnog prostora", da taj razlog po ocjeni tog tijela ne spada u iznimne slučajeve u smislu citiranog propisa, jer nošenje oružja radi popravljanja ili prepravljanja, vrši se na način kako je to predviđeno Člankom 41. stavak 2. i 3. Zakona o oružju, što znači da je oružje nenapunjeno i zatvoreno u odgovarajuće navlake ili koferu i bez streljiva, s tim da se streljivo može prenositi odvojeno od oružja i zaključano u posebnoj kutiji ili drugom odgovarajućem spremištu.

Iz iznijetog slijedi da podnositelju nije zahtjev odbijen bez obrazloženja, nego da on nije naveo razloge koji bi opravdavali njegovu potrebu za nošenjem oružja izvan poslovnog ili stambenog prostora na kojem ima pravo vlasništva ili korištenja.

Tijelo drugog stupnja takoder je ustvrdilo da razlozi iznijeti u zahtjevu i u žalbi nisu okolnosti koje bi u smislu zakonskih odredaba činile opravdanim razlog za nošenje oružja, a Upravni je sud našao da je osporeno rješenje donijeto u granicama ovlaštenja i u skladu sa ciljem radi kojeg je ovlaštenje dano, što znači da su sva nadležna tijela razmotrila postojanje razloga propisanih Zakonom za izdavanje odobrenja za nošenje oružja u podnbsiteljevom slučaju.

Iz iznijetoga slijedi da podnositeljev navod o nepostojanju obrazloženja zbog čega mu je povrijeđeno pravo na žalbu ne stoji, jer je njegov zahtjev odbijen s obrazloženjem, dakle to mu ustavno pravo nije povrijeđeno. Budući da su sva tijela koja su o njegovu zahtjevu odlučivala primjenjivala odredbe mjerodavnog zakona, to jest Zakona o oružju, a i Upravni sud Republike Hrvatske donio je svoju odluku temeljem toga Zakona, podnositelju nije povrijeđeno niti pravo iz odredbe članka 19. stavak 1: Ustava.

Prema ocjeni ovog Suda nije podnositelju povrijeđeno niti pravo jednakosti pred zakonom iz odredbe članka 14. stavak 2. Ustava. Povredu tog prava podnositelj nije dokazao time da je osobi, koja se bavi istom djelatnošću kojom i on, odobreno i nošenje oružja. Iz citiranih zakonskih odredaba razvidno je da pravo na nošenje oružja nije vezano uz obavljanje djelatnosti prepravaka ili popravka oružja, nego uz druge razloge, postojanje kojih mjerodavna tijela u pojedinim slučajevima utvrde ili ne utvrde. U takvom slučaju nije riječ o nejednakosti nego o neispunjavanju uvjeta predviđenih zakonom za nošenje oružja.

Odlulčvši da podnositelju navedena ustavna prava osporenim aktima nisu povrijeđena, Sud je odlučio kao u izreci, temeIjem odredbe članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994).

Objavljivanje ove odluke u "Narodnim novinama" službenom glasilu Republike Hrvatske temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-499/1995

Zagreb, 5. srpnja 1995.