ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI ZRAKA

Proglašavam Zakon o zaštiti zraka koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 27. lipnja 1995.

Broj: 01-95-1241/1

Zagreb, 6. srpnja 1995.

---

ZAKON

O ZAŠTITI ZRAKA

(1) Ovim se Zakonom odreduju mjere, način organiziranja i provodenja zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, kao dijela okoliša, kao općeg dobra koji ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske ' (u daljnjem tekstu: državu).

(2) U zaštiti i poboljšanju kakvoće zraka primjenjuju se i odredbe Zakona o zaštiti okoliša ako to nije ovim Zakonom drukćije propisano.

Zaštita zraka od onećišćavanja uzrokovaciih radioaktivnim tvarima, tehnološkim nesrećama i elementarnim nepogodama ureduju se posebnim zakonima.

Osnovna je svrha zaštite i poboljšanja kakvoće zraka:

- očuvati zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet, kulturne i materijalne vrijednosti,

- postići najbolju moguću kakvoću zraka,

- sprijećiti ili barem smanjivati onečišćavanja koja utjeću na promjenu klime,

- uspostaviti, odriavati i unapredivati cjelovit sustav upravljanja kakvoćom zraka na teritoriju driave.

Zaštitom i poboljšanjem kakvoće zraka ne smiju se ugroziti ostali dijelovi okoliša, druga područja i kakvoća življenja budućih naraštaja.

U smislu ovoga Zakona razumijeva se:

Kakvoća zraka kao stupanj onečišćenosti zraka,

Onečišćen zrak kao zrak koji sadrži onečišćujuće tvari u takvoj koncentraciji, takvu trajanju ili pod takvim uvjetima da može narušiti kakvoću življenja, zdravlje i dobrobit ljudi i štetno utjecati na okoliš uopće, odnosno koji sadrži štetne tvari u koncentracijama iznad preporučenih vrijednosti kakvoće zraka (PV),

Onečišćavajuća tvar kao tvar u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koja može nepovoljno utjecati na: zdravlje ljudi, kakvoću življenja, biljni i životinjski svijet, ljudskim radom ostvarena materijalna dobra, promjenu klime i ozonski omotač,

Emisija kao ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak,

Katastar emisije kao skup podataka o vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja/unošenja štetnih tvari u zrak.

Granične vrijednosti emisije kao najveće dopuštene količine ispuštanja/unošenja onečišćujućih tvari iz stacionamog ili difuznog izvora emisije u zrak,

Kvota emisije kao ukupna dopuštena količina emisije, a izražava se u tonama na godinu iz jednog ili više izvora zajedno, odnosno s odredenog područja, a propisuje se radi ograničavanja daljinskog prijenosa.

Onečišćivanje kao pravna ili fizička osoba odgovorna za emisiju,

Praćenje kakvoće zraka kao sustavno mjerenje kakvoće zraka po prostornom i vremenskom rasporedu, odnosno kao sustavno mjerenje koncentracije onečišćenja u zraku (imisije),

Preporučene vnjednosti kakvoće zraka (PV) kao vrijednosti ispod kojih se utjecaj na zdravlje Ijudi i vegetaciju ne očekuje ni pri trajnoj izloženosti,

Granične vrijednosti kakvoće zraka (GV) kao vrijednosti ispod kojih se ne očekuje štetno djelovanje na zdrave osobe, ali pri dugotrajnoj izloženosti njihovom utjecaju postoji rizik mogućeg utjecaja na osjetljive skupine (npr. mala djeca, kronični bolesnici), biljke, pa i materijalna dobra,

Sanacijski program kao skup mjera za poboljšanje kakvoće zraka na nekom području, a ostvaruju se zamjenom sirovina (goriva), tehnološkog procesa ili pročišćavanjem otpadnih plinova prije otpuštanja u zrak, preseljenjem ili prestankom rada pogona, drukčijim usmjeravanjem prometa i drukčije,

Registar izvora emisija kao popis onečišćavajućih objekata, uredaja i djelatnosti izraden na osnovi obvezatnih prijava, koji služi kao podloga za izradu katastra emisija, sanacijskog programa i za redoviti nadzor,

Upravljanje kakvoćom zraka kao osiguravanje mjera kojima će se provesti strategija sprečavanja i smanjivanja onečišćavanja zraka na svim razinama, da to ne ometa uravnoteženi razvoj,

Zaštitne udaljenosti kao najmanje dopušteni razmaci izmedu izvora emisije i naselja (stambenih četvrti) propisani radi zaštite zdravlja i kakvoće življenja ljudi,

Najbolje moguće mjere podrazumijevaju da nisu dovoljni samo najnužniji postupci kako bi se tek postigle ili održale granične vrijednosti emisija, nego da treba primijeniti najbolje moguće mjere za smanjivanje onečišćavanja zraka do najniže moguće razine, pod uvjetom da troškovi ne budu nerazumno visoki.

Izvori onečišćavanja zraka su:

- tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i objekti iz kojih se onečišćujuće tvari ispuštaju u zrak (stacionarni izvori),

- prijevozna sredstva (cestovna vozila, izvancestovna vozila, lokomotive, brodovi, zrakoplovi) koja ispuštaju onečišćujuće tvari u zrak,

- uređaji, površine i druga mjesta (difuzni izvori) odakle se onečišćujuće tvari slobodno šire zrakom bez odredena ispusta ili dimnjaka.

(1) Izvori onečišćavanja zraka iz članka 6. alineje 1. i 2. ovo ga Zakona, moraju biti izgradeni i/ili proizvedeni, opremljeni, rabljeni i održavani tako da ne ispuštaju u zrak onečišćujuće tvari iznad graničnih vrijednosti emisije.

(2) Izv6ri onečišćavanja zraka iz članka 6. alineje 3. ovoga Zakona, moraju biti izgradeni, opremljeni, rabljeni i održavani tako da ne ispuštaju/unose u zrak onečišćujuće tvari u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi i okoliš.

(1) Dokumenti zaštite i poboljšanja kakvoće zraka su:

- strategija zaštite i poboljšanja kakvoće zraka,

- programi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka,

- izvješće o stanju kakvoće zraka.

(2) Dokumenti iz stavka 1. ovoga članka sastavni su dio dokumenata zaštite okoliša.

Stupanj onečišćenosti zraka prati se:

- mjerenjem promjena onečišćenja zraka u nenaseljenim područjima (pozadinsko onečišćenje zraka),

- mjerenjem promjena koje su posljedica regionalnog i prekograničnog daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku i oborina na teritoriju države,

- mjerenjem onečišćenja zraka i oborina u gradovima i industrijskim područjima,

- mjerenjem onečišćenja zraka u okolici industrijskih pogona, tehnoloških pcocesa, uredaja i difuznih izvora koje mogu utjecati na kakvoću zraka,

- mjerenjem fizikalnog stanja atmosfere, odnosno meteocoloških uvjeta na lokacijama gdje se mjeri kakvoća zraka,

-mjerenjem i opažanjem promjena na biljkama, gradevinama i u biološkim nalazima koje ukazuju na učinak onečišćenja zraka (posredni pokazatelji kakvoće zraka),

Država mreža za praćenje kakvoće zraka:

(1) Na teritoriju države uspostavlja se mreža za trajno praćenje kakvoće zraka (u daljnjem tekstu: državna mreža).

(2) Državna mreža sastavni je dio praćenja stanja okoliša i financira se iz državnog proračuna.

(1) Državnu mrežu čine

- postaje za mjerenja pozadinskog onečišćenja, regionalnog i prekograničnog daljinskog prijenosa te mjerenja u okviru medunarodnih obveza države,

- postaje za mjerenje kakvoće zraka na područjima nacionalnih parkova, parkova prirode, zaštićenih područja, osjetljivih ekoloških sustava te kulturnog i prirodnog naslijeda,

- odabrane postaje za mjerenje onečišćenja zraka u naseljima i industrijskim područjima.

(2) Lokacije postaja iz stavka 1. ovoga danka utvrduje Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada).

(1) Postaje iz članka 1 1. ovoga Zakona prate kakvoću zraka sukladno programu mjerenja kakvoće zraka koji donosi ravnatelj Državne uprave za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: ravnatelj).

(2) Program mjerenja kakvoće zraka u državnoj mreži utvrduje se na osnovi stručnih podloga a osobito mora uzeti u obzir:

- ugroženost okoliša s obzirom na veličinu emisije i položaj njezinih izvora,

- gustoću naseljenosti,

- osjetljivost biljnih i životinjskih vrsta,

- kulturno i prirodno naslijeđe,

- meteorološke i klimatske uvjete,

- topografiju,

- lokalni i daljinski prijenos onečišćenja,

- medunarodne obveze.

(3) Ravnatelj uz suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo propisuje način mjerenja i prikupljanja podataka, način provjere kakvoće mjerenja i podataka kao i način obrade i prikaza rezultata.

(1) Državna upcava za zaštitu okoliša obavlja koordinaciju svih djelatnosti državne mreže i surađuje s drugim državnim tijelima koji na temelju posebnih propisa sudjeluju u praćenju kakvoće zraka.

(2) Državna uprava za zaštitu okoliša može ovlastiti i pravne osobe da obavljaju koordinaciju pojedinih funkcionalnih ili prostornih cjelina državne mreže.

(1) Poslove praćenja kakvoće zraka iz članka 12. ovoga Zakona obavljaju pravne osobe registrirane za obavljanje poslova zaštite okoliša - zaštite zraka.

(2) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka smije započeti djelatnost nakon što dobije suglasnost Državne uprave za zaštitu okoliša.

(3) Suglasnost se može dati onoj pravnoj osobi koja ispunjava uvjete propisane člankom 9. stavkom 3. Zakona o zaštiti okoliša.

(1) Podaci kakvoće zaraka iz državne mreže su javni. Objavljuju se u izvješću o stanju kakvoće zraka i čine dio informacijskog sustava zaštite okoliša.

(2) Podaci o stanju kakvoće zraka iz informacijskog sustava zaštite okoliša dostupni su javnosti pod uvjetima odredenim posebnim propisom.

Područne mreže za praćenje kakvoće zraka:

(1) Jedinice lokalne samouprave u okviru samoupravnog djelokruga uspostavljaju područne mreže za praćenje kakvoće zraka na svom području (u daljnjem tekstu: područna mreža).

(2) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odreduje lokacije postaja u područnoj mreži i donosi program mjerenja kakvoće zraka i osigurava uvjete njegove psovedbe.

(3) Programi mjerenja kakvoće zraka moraju uvažiti posebnosti područja. Mjerenja se provode na način propisan člankom 12. stavak 3. ovoga Zakona.

(4) Poslove praćenja kakvoće zraka mogu obavljati pravne osobe iz članka 14. ovoga Zakona.

(1) Podaci kakvoće zraka iz područne mreže su javni i objavljaju se jedanput godišnje u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave i uprave.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka koriste se za potrebe izvješća o stanju kakvoće zraka i sastavni dio infocmacijskog sustava zaštite okoliša, u izvornom i obradenom obliku.

Mjerenja posebne namjene

(1) U okolici izvora onečišćenja zraka iz članka 6. alineja 1. i 3. ovoga Zakona vrše se mjerenja u skladu s izrađenom procjenom utjecaja na okoliš i/ili propisanim mjerama zaštite okoliša.

(2) Financiranje mjerenja iz stavka 1. ovoga članka osigurava onečišćivač.

(1) U slučajevima kada postoji osnovana sumnja ili pritužba gradana da je došlo do prekomjernog onečišćenja zraka moraju se izvršiti posebna mjerenja.

(2) Odluku o posebnim mjerenjima, njihovu sadržaju i načinu financiranja donosi poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine.

Mjerenja iz članka 18. stavka 1. i članka 19. stavka 1. ovoga Zakona postaju dodatni dio programa mjerenja područne mreže.

Kategorizacija područja prema stupnju onečišćenosti zraka

(1) Prema stupnju onečišćenosti zraka utvrduje se kategorija kakvoće zraka:

- prva kategonja kakvoće zraka - čist ili neznatno onečišćen zrak (nisu prekoračene preporučene vrijednosti kakvoće zraka - PV),

- druga kategorija kakvoće zraka - umjereno onečišćen zrak (prekoračene su PV a nisu prekoračene granične vrijednosti kakvoće zraka - GV),

- treća kategorija kakvoće zraka - prekomjecno onečišćen zrak (prekoračene su granične vrijednosti kakvoće zraka GV).

(2) Ovisno o kategoriji kakvoće zraka utvrđuju se područja kakvoće zraka na teritoriju države.

(3) Vlada odreduje područja kakvoće zraka na osnovi podataka iz državne mreže.

(4) Skupština županije, Skupština Grada Zagreba i gradsko vijeće određuju područja kakvoće zraka na osnovi podataka iz područnih mreža.

Preporućene vrijednosti kakvoće zraka (PV) i granične vrijednosti kakvoće zraka (GV) propisuje Vlada.

(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može, uz prethodnu suglasnost Vlade, za svoje područje odrediti strože granične vrijednosti kakvoće zraka od propisanih.

(2) Državna uprava za zaštitu okoliša daje mišljenje na propis iz stavka 1. ovoga članka koji se dostavlja Vladi radi davanja suglasnosti.

Stupanj onečišćenosti zraka utvrduje se analizom postojećeg stanja na osnovi:

- rezultata redovitih mjerenja u državnoj mreži tijekom najmanje jedne godine,

- rezultata redovitih mjerenja u područnoj mreži tijekom najmanje jedne godine,

- rezultata mjerenja posebne namjene,

- procjene stupnja onečišćenosti primjenom matematičkih modela ili primjenom drugih metoda procjene u skladu s opće prihvaćenom praksom u svijetu.

(1) Na području za koje je utvrdeno da je kakvoća zraka prve kategorije djeluje se preventivno kako se zbog građenja i razvitka područja ne bi prekoračile preporučene vrijednosti kakvoće zraka (PV),

(2) Na području za koje je utveđeno da je kakvoća zraka druge kategorije provode se mjere smanjivanja onečišćenja zraka kako bi se postigle preporučene vrijednosti kakvoće zraka ( PV).

(3) Na području za koje je utvrdeno da je kakvoća zraka treće kategorije provode se sanacijske mjere kako bi se kratkoročno postigle granične vrijednosti kakvoće zraka (GV), a dugoročno preporučene vrijednosti kakvoće zraka (PV).

(1) Poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine naredit će primjenu posbnih mjera zaštite gradana i način njihova ostvarivanja ako se na nekom području, pod posebno nepovoljnim vremenskim uvjetima, pojavljuju onečišćenja zraka kritičnih razina koja mogu akutno štetno djelovati na zdravlje ljudi i okoliš.

(2) Kritične razine onečišćenosti zraka i mjere zaštite ljudi i okoliša iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada.

(3) O pojavi onečišćenja zraka kritičnih razina obavezno se obavješćuju građani putem sredstava javnog priopćavanja ili na drugi prikladan način.

Evidentiranje i praćenje emisije i izvor: emisije

(1) Pravne i fizičke osobe vlasnici i/ili korisnici izvora onečišćavanja zraka iz članka 6. alineje 1. i 3. ovoga Zakona dužne su:

- prijaviti izvor koji onećišćuje zrak kao i svaku njegovu promjenu (rekonstrukciju) županijskom uredu i Gradskom uredu Grada Zagreba, odnosno u gradu i općini ispostavama županije nadležnim za zaštitu okoliša,

- osigurati redovito praćenje (mjerenje i/ili proračunavanje) emisije iz izvora i o tome voditi očevidnik,

- redovito dostavljati pođatke iz alineje 2. ovoga stavka u katastar onečišćavanja okoliša.

(2) Ravnatelj propisuje obavezni sadržaj prijave, način vodenja očevidnika i rokove dostave podataka.

(3) Za izvore onečišćavanja zraka iz članka 6. alineja 2. ovoga Zakona podaci o izvorima emisije vode se na način propisan za prijevozna sredstva u skladu s posebnim propisom.

Županijski uredi i ured Grada Zagreba, odnosno u gradovima i općinama ispostave županije nadležne za zaštitu okoliša, na osnovi podataka iz članka 27. ovoga Zakona:

- vode registar izvora emisije s podacima o prostornom smještaju i kapacitetima izvora onečišćavanja, kao i o svim promjenama i rekonstrukcijama,

- vode pregled očevidnika o vrsti i koliđini emisije,

- na osnovi registra i ođevidnika iz alineje 1. i 2. ovoga članka vode katastar o emisijama po vrstama i prostornom razmještaju koji je sastavni dio katastra onečišćavanja okoliša,

- objavljuju podatke o emisijama iz alineje 3. ovoga članka u godišnjem izvješću o stanju kakvoće zraka.

Informacijski sustav o kakvoći zraka

(1) Državna uprava za zaštitu okoliša uspostavlja jedinstven informacijski sustav o kakvoći zraka koji je dio infomacijskog sustava zaštite okoliša.

(2) Informacijski sustav o kakvoći zraka sadrži:

- podatke kakvoće zraka iz državne i područnih mreža,

- podatke o emisijama izvora onečišćavanja zraka,

- mjere i programe zaštite i poboljšanja kakvoće zraka,

- podatke o onečišćenosti zraka kritičnih razina i mjere zaštite ljudi i okoliša u takvim situacijama,

- druge podatke važne za kakvoću zraka.

Uvjeti za djelotvornu zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka i drugih dijelova okoliša koji su ugroženi onečišćavanjem iz zraka osiguravaju se primjenom načela uravnoteženog razvoja, načela cjelovitog planiranja i primjenom najboljih dostupnih i primjenjivih tehnologija, tehničkih rješenja i mjera.

Mjere za sprečavanje i smanjivanje onečišćavanja zraka provode se:

- usklađivanjem dokumenata prostornog uredenja s programima zaštite okoliša, posebno zaštite zraka, odnosno cjelovitim planiranjem,

- propisivanjem zaštitnih mjera i graničnih vrijednosti

emisija,

- primjenom propisane ili utvrđene procjene utjecaja na okoliš i primjenom mjera zaštite i poboljšanja kakvoće zraka pri gradnji i rekonstrukciji izvora onečišćavanja zraka iz članka 6. alineja 1. i 3. ovoga Zakona,

- poticanjem upotrebe izvorno čistih tehnologija,

- primjenom sanacijskih programa za pojedine izvore ili područja.

Mjere za sprečavanje onećišćivanja zraka

Pri izradi dokumenata prostornog uredenja moraju se uzeti u obzir područja posebnih prirodnih i kulturnih obilježja, postojeća i planirana kategorija kakvoće zraka na nekom području te odabrati najpovoljnije lokacije za moguće izvore onečišćavanja zraka, kao i potrebne zaštitne udaljenosti izmedu takvih objekata i stambenih zona u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(1) Granične vrijednosti emisija, zaštitne udaljenosti između stambenih zona i proizvodnih pogona i druge zaštitne mjere propisuje Vlada.

(2) Propisima iz stavka 1. ovoga članka osigurava se:

- primjena najboljih dostupnih i primjenjivih tehnologija, rješenja i mjera,

- zahtjevi za zaštitu neposcednog okoliša i daljinskog ili prekograničnog onečišćenja zraka.

(1) Za pojedina područja mogu se propisati strože granične vrijednosti emisija i strože zaštitne mjere od propisanih u članku 33. stavak 1. ovoga Zakona, ovisno o osjetljivosti ekosustava, daljinskom prijenosu onečišćavanja i kakvoći zraka.

(2) Za pojedina područja i/ili županije može se propisati kao granična vrijednost emisije ukupna količina emitiranih štetnih tvari godišnje (godišnja kvota emisije) zbog daljinskog prijenosa onečišćenja.

(3) Propise iz stavka 1. i 2. ovoga članka sukladno, strategiji zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i medunarodnim obvezama propisuje Vlada.

Kada se propisuje ukupna količina emitiranih štetnih tvari godišnje iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona, županija ili više njih zajedno donose program mjera za ostvarenje ciljnih razina, odnosno kvota.

(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može na svom području donijeti strože propise od propisanih u članku 33. stavak 1. ovoga Zakona:

- za zahvate u okoliš za koje se procjena utjecaja na okoliš može odrediti sukladno članku 26. stavku 2. i 3. Zakona o zaštiti okoliša,

- za sanacijske programe sukladno članku 57. Zakona o zaštiti okoliša.

(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka donosi se uz prethodnu suglasnost Državne uprave za zaštitu okoliša.

Prije gradnje ili rekonstrukcije izvora onečišćavanja zraka iz članka 6. alineja 1. i 3. ovoga Zakona mora se:

- primijeniti propisana ili utvcdena procjena utjecaja na okoliš koja obuhvaća i mjere zaštite i poboljšanja kakvoće zraka,

- utvrditi mjere zaštite i poboljšanja kakvoće u slučajevi ma kada nije propisana ili utvrđena procjena utjecaja na okoliš.

U području treće kategorije kakvoće zraka ne može se izdati lokacijska, gradevna i uporabna dozvola za novi izvor onečišćavanja zraka niti za rekonstrukciju već postojećeg ako se novom gradnjom ili rekonstrukcijom ne osigurava:

- zamjena postojećeg nezadovoljavajućeg postrojenja novim koje smanjuje onečišćenost zraka,

- da povišenje onečišćenosti zraka u okolici objekta ne bude veće od 10% od granične vrijednosti kakvoće zraka (GV), pod uvjetom da je u tijeku provodenje sanacijskog programa za postojeće izvore onečišćavanja.

Mjere za smanjivanje onečišćavanje zraka

(1) U području druge kategorije kakvoće zraka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi program mjera za smanjivanje onečišćavanja zraka kako bi se postupno postigle preporučene vrijednosti kakvoće zraka (PV).

(2) Program mjera iz stavka 1. ovoga članka obvezatno sadrži:

- analizu postojećeg stanja onečišćavanja zraka,

- utvrdivanje uzroka onečišćenosti zraka,

- program kratkoročnih i dugoročnih mjera za smanjivanje emisije onečišćujućih tvari u zrak,

- redoslijed ostvarivanja pojedinih mjera s rokovima izvršenja,

- proćjenu troškova izvršenja pojedinih mjera.

(3) Grad Zagreb, grad i općina osigurava iz svog proračuna sredstva za izradu programa mjera smanjivanja onečišćavanja zraka.

(4) Onečišćivač je dužan primijeniti i financirati utvrdene mjere za smanjivanje emisije onečišćujućih tvari u zrak.

(1) U području treće kategorije kakvoće zraka, uz obveze navedene u članku 39. ovoga Zakona, onečišćivač je dužan izraditi i primijeniti sanacijski program u zadanom roku na način i u skladu s posebnim propisom.

(2) Za područje u kojem je prekomjerno onečišćen zrak zbog emisija skupnih izvora (kao što su kućna ložišta, promet i slično) izraduje se cjeloviti sanacijski program. Pripremu i izradu sanacijskog programa, te redoslijed i prioritet u provedbi odreduje poglavarstvo jedinice lokalne samouprave.

(3) Sredstva za provodenje sanacijskog programa iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju se iz proračuna jedinice lokalne samouprave.

(1) Posebnim propisom mogu se odrediti olakšice i oslobadanja od plaćanja poreza, carina i drugih javnih prihoda za nabavu uredaja za pročišćavanje zraka, za uvoz postrojenja koja primjenjuju tehnologiju, sirovine i proizvodne postupke manje nepovoljna utjecaja na kakvoću zraka od drugih srodnih proizvodnih postupaka i tehnologija, razvoj i korištenje obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, morski valovi, bio-plin) i za recikliranje otpadnih tvari.

(2) Olakšice i oslobadanje od plaćanja poreza, carina i drugih javnih prihoda iz stavka 1. ovoga članka može odrediti Vlada ako nisu odredeni drugim propisima.

(1) Sredstva za financiranje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka osiguravaju se u državnom proračunu, proračunima jedinica lokalne samouprave i uprave i iz drugih izvora sukladno zakonu.

(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka koriste se za financiranje:,

- državne i područne mreže,

- obveza po medunarodnim ugovorima,

- izrade programa mjerenja posebne namjene,

- mjera zaštite gradana i okoliša pri pojavi onečišćenja zraka kritičnih razina,

- izrade,programa mjera za smanjivanje onečišćavanja zraka,

- sanacijskih programa,

- stručnih i znanstvenih istraživanja prijeko potrebnih za ostvarivanje ciljeva ovoga Zakona.

(3) Drugi izvori iz stavka 1. ovoga članka jesu:

- domaće i inozemne potpore,

- domaće i inozemne pozajmice.

(4) Sredstva iz stavka 3. ovoga članka prihod su državnog proračuna ili proračuna jedinice lokalne samouprave i uprave ukoliko se posebnim propisom ne propiše drukčije.

Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Državna uprava za zaštitu okoliša.

Inspekcijski nadzor nad propisima i pojedinaćnim aktima donesenim na temelju ovoga Zakona, uvjetima i načinom rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba i mjerama zaštite kakvoće zraka odredenih ovirn Zakonom, provodi inspektor zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: inspektor) sukladno ovom 1 posebnom zakonu. -

U provedbi inspekcijskog nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka inspektor redovito nadzire:

- prirnjenu mjera zaštite utvrdenih u postupku procjene utjecaja na okoliš, odnosno mjera utvrđenih u lokacijskoj dozvoli,

- rad pogonskih i zaštitnih uredaja registriranih izvora onečišćavanja,

- zadovoljavanje graničnih vrijednosti emisija i primjenu drugih zaštitnih mjera,

- provodenje mjerenja emisija i vodenja o tome očevidnička,

- provodenje sanacijskih programa i programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka,

- uspješnost mjera za smanjenje onečišćavanja zraka.

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor će rješenjem:

- zabraniti gradnju ili izvodenje drugih radova ako se ne provode mjere zaštite utvrdene u postupku procjene utjecaja na okoliš i/ili u lokacijskoj dozvoli, .

- zabraniti obavljanje radnji u ptoizvodnom postupku, uporabu postrojenja i uredaja koji su prouzročili prekoračenje propisane granične vrijednosti emisije, dok se nedostaci ili nepravilnosti ne otklone.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka odreduje se i rok u kojem će se provesti utvrdene mjere zaštite i otkloniti nedostaci ili nepravilnosti.

(1) Ako pravna i fizička osoba iz članka 46. ovoga Zakona ne postupi po rješenju inspektora, prisilit će se na izvršenje kaznom u iznosu od desetostruke prosječne plaće u državi u proteklom tromjesečju. Svaka kasnija kaznena mjera izriđe se u istom iznosu.

(2) Ako pravna ili fizička osoba nakon tri izrečene kaznene mjere iz stavka 1. ovoga članka ne izvrši obvezu iz rješenja koja joj je naložena prema članku 46. ovoga Zakona; inspektor će pokrenuti prekršajni postupak za izricanje zaštitne mjere oduzimanja dozvole za bavljenje djelatnošću u trajanju do jedne godine.

(3) Novćani iznos iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se u državni proračun.

Inspektor u Državžoj upravi za zaštitu okoliša neposredno nadzire i:

. - provedbu potvrdenih (ratifciranih) medunarodnih ugovora iz podruđja zaštite zraka,

- praćenje kakvoće zraka u državnoj mreži.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba:

- ako izvor onečišćavanja zraka iz članka 6. alineje 1. i 2. ovoga Zakona ispušta u zrak onečišćujuće tvari iznad graničnih vrijednosti emisija (članak 1. stavak 1.),

- ako izvor onečišćavanja zraka iz članka 6. alineja 3. ovoga Zakona ispušta/unosi u zrak onečišćujuće tvari u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi i okoliš (članak 7. stavak 2.),

- ako se ne drži propisanih zaštitnih mjera (članak 33. stavak 1.);

- ako nisu ispunjeni uvjeti zaštite zraka od onečišćenja iz procjene utjecaja na okoliš i osigurane mjere zaštite i poboljšanja kakvoće zraka (članak 37.),

- ako ne provodi u zadanom roku programe mjera za smanjivanje onećišćavanja zraka (članak 39. stavak 4.),

- ako u zadanom roku ne primijeni propisani sanacijski program (članak 40. stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu do 40.000,00 kuna.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba:

- ako obavlja stručne poslove zaštite okoliša-zaštite zraka a ne ispunjava propisane uvjete (članak 14.),

- ako ne prijavi izvor i svaku rekonstrukcijn izvora koji onečšćuje zrak (članak 27. stavak 1. alineja 1.),

- ako ne prati emisiju i o tome ne vodi očevidnik na propisani način (članak 27. stavak 1. alineja 2.),

- ako ne dostavlja podatke o emisiji i njezinim izvorima u katastar onečišćavanja okoliša (članak 27. stavak 1. alineja 3.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu do 20.000,00 kuna.

(1) Propisi iz članka 22. i 33. stavka 1. ovoga Zakona donijet će se u roku od šest mjeseci a propisi iz članka 11. stavka 2.,12., 21., 26. stavka 2:, 21. i 34. ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Propisima iz stavka 1. ovoga članka mogu se propisati pcekršaji i odrediti novčane kazne za te prekršaje.

(1) Nacrti propisa iz članka 51. ovoga Zakona dostavljaju se na mišljenje Odboru za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Sabora Republike Hrvatske.

(2) Ako Odbor iz stavka 1: ovoga članka ne stavi pisane pamjedbe u roku od trideset dana smatrat će se da je suglasan sa nacrtom propisa.

Izvori onečišćavanja zraka koji postoje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ovisno o veličini emisije i štetnosti onećišćujuće tvari, moraju se uskladiti s odredbama ovoga Zakona i propisa donijetih na temelju ovoga Zakona u rokovima koje odredi Vlada, sukladno strategiji zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i medunarodnim obvezama.

(1) Postojeće postaje za praćenje kakvoće zraka uspostavljene na državnom teritoriju na temelju međunarodnih ugovora, do stupanja na snagu ovoga Zakona, ulaze u sustav državne mreže koja se ustrojava po odredbama ovoga Zakona ako Vlada ne odluči drukčije.

(2) Postojeće,postaje za praćenje kakvoće zraka uspostavljene u Gradu Zagrebu i gradovima na temelju propisa koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona ulaze u sustav područne mreže koja se ustrojava po odredbama ovoga Zakona ako jedinica Iokalne samouprave ne odluči drukčije.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti osnovni zakon o zaštiti zraka od onečišćavanja ("Narodne novine", br. 52/11.).

(2) Propisi donijeti radi provedbe Zakona iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi do donošenja propisa iz članka 51. stavka 1. ovoga Zakona, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u " Narodnim noainama".

Klasa:351-01/95-02/01

Zagreb, 21. lipnja 1995.