USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, a sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr: Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe S: K. odvjetnika iz V., na sjednici održanoj dana 21. lipnja 1995. godine, donio je

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-661/1994. 21. LIPNJA 1995

Ustavna tužba se odbija.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Ustavna tužba je podnijeta u svezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2447/93 od 24. lipnja 1993. godine, kojom je podnositelju ustavne tužbe u upravnom sporu odbijena tužba protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Uprava prihoda, Klasa: UP/II-410-09/21-01/213, Urbroj: 513-07-01-92-2 od 20.siječnja 1993. godine.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu navedenom presudom povrijeđena ustavna prava iz članaka 19, 26, i 54. stavak 1. Ustava, budući da je Upravni sud u upravnom sporu ocijenio kako pobijanim drugostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu podnositelja. Tim je, naime, rješenjem odbijena kao neosnovana žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Općinske uprave društvenih prihoda općine V. od 4. lipnja 1991. godine, kojim je podnositelju, koji je odvjetnik u V., izvršen za 1990. godinu razrez poreza na promet usluga od obavljanja odvjetničke djelatnosti.

Ustavna tužba nije osnovana.

Uvidom u dokumentaciju spisa Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2447/93, utvrđeno je da je predmet rješavanja u upravnom postupku bio razrez poreza na promet usluga za 1990. godine podnositelju ustavne tužbe kao odvjetniku, a od obavljanja odvjetničke djelatnosti.

U vrijeme nastanka porezne obveze i obračunavanja navedenog poreza podnositelju ustavne tužbe, na snazi je bio Zakon o posebnom porezu na promet proizvoda i usluga ("Narodne novine", br. 51/16 do 11/90). Tim Zakonom utvrđen je posebni porez na promet proizvoda i usluga, kao poseban prihod općine koji se plaća i pripada općini, a općinama je dana mogućnost i da samostalno uvedu takve poreze (članak 1.). Prema odredbama toga Zakona, obveznici plaćanja poreza na promet proizvoda i poreza na promet usluga su građani i građanskopravne osobe koje obavljaju promet proizvoda ili pružaju usluge, a odlukom općinske skupštine može se odrediti da taj porez ne plaćaju svi obveznici ili određene kategorije obveznika toga poreza (članci 3. i 4.).

Suglasno navedenom zakonskom ovlaštenju, bivša općina V. je Odlukom o posebnom općinskom porezu na naknade za usluge ("Službeni glasnik općine V."; br.1/88), utvrdila obvezu plaćanja poreza na naknade za usluge. Na temelju te odluke donijeto je navedeno prvostupanjsko upravno rješenje od 4. lipnja 1991. godine, kojim je podnositelju ustavne tužbe izvršen razrez poreza na usluge od obavljanja odvjetničke djelatnosti za 1990. godinu.

Drugostupanjsko upravno tijelo, kao i Upravni sud Republike Hrvatske označenim rješidbama potvrdili su osnovanost i utemeljenost na zakonu toga rješenja. Pri tome su posebno naznačili da se u odnosu na rješenje istog prvostupanjskog tijela od 22. svibnja 1989. godine, kojim je podnositelju priznata porezna olakšica (oslobođenje) kod plaćanja poreza na dohodak od profesionalne djelatnosti, radi o drugoj vrsti poreza, određenoj suglasno Zakonu o porezima građana ("Narodne novine", br. 41/85 do 57/89).

Naime, Zakon o porezima građana, utvrdio je nekoliko vrsta poreza građana, među njima i porez iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja profesionalne djelatnosti (Članak 24. t 4.). Obveznik tog poreza po članku 82. istoga Zakona bio je i podnositelj ustavne tužbe, a kojem je na temelju Odluke o porezima građana ("Službeni glasnik općine V.", br.1/89), bila priznata porezna olakšica u 100% iznosu glede obveze plaćanja poreza od profesionalne djelatnosti.

Kako su pojedine vrste poreza, njihov obračun i uvjeti pri znavanja poreznih olakšica utvrđeni zasebnim propisima, to su neosnovani navodi podnositelja ustavne tužbe da se porezna olakšica priznata u 1989. godini za jednu vrstu poreza odnosi na sve vrste poreza pa tako i na porez na promet usluga za 1990. godinu.

Slijedom izloženog, podnositelju ustavne tužbe uvodno označenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske nisu povrijeđena ustavna prava navedena u ustavnoj tužbi. Člankom

19. Ustava jamči se zakonitost pojedinačnih akata državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti i sudska kontrola te zakonitosti. Nema povrede ovih ustavnih odredbi ako su tijela upravnih vlasti postupaka i odluku donijela na temelju i u suglasju sa zakonskim propisima. Postupajući tako, ovlaštena tijela državne uprave ne dovode u pitanje i ne povrijeđuju ustavno jamstvo o jednakosti svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, a što je utvrđeno u članku 26. Ustava. Pravo na rad i sloboda rada priznati su svakomu u članku 54. stavak 1. Ustava. Ovo ustavno načelo temeljna je odrednica za zakonsko uređivanje pitanja iz oblasti rada i radnih odnosa. Tako prema stavku 2. toga članka Ustava, svatko slobodno bira poziv i zaposlenje, podnositelju ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava iz članka 54. Ustava time što je kao odvjetnik utvrđen obveznikom poreza na promet usluga od obavljanja odvjetničke djelatnosti.

Stoga je suglasno članku 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94) odlučeno kao u izreci pod t.1.

Odluka o objavi (t. 2. izreke) temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-661/1994 ,

Zagreb, 21. lipnja 1995.