USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, u predmetu ustavnih tužbi M. G. iz M., na sjednici održanoj 14. lipnja 1995. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-326/1994. OD 14. LIPNJA 1995

1. Ustavne tužbe se odbijaju.

2. Ova će odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

M. G. iz M. podnio je, po punomoćniku M. A., odvjetniku iz V., podnesak koji sadrži dvije ustavne tužbe i to:

- ustavnu tužbu podnesenu povodom rješenja o kažnjavanju Suca za prekršaje V. 31/94 od 8. veljače 1994. godine, potvrdenog rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje G-202/94 od 14. veljače 1994. godine kojim je podnositelj ustavne tužbe kažnjen za prekršaj iz članka 70. stavak 1. i 4. Zakona o morskom. ribarstvu ("Narodne novine", broj 44/1980, 41/1984, 9/1988, 47/1989, 9/1991, 61/1991, 22/1992 i 26/1993) novčanom kaznom, te mu je na temelju članka 10. stavak 4. tog zakona izrečena zaštitna mjera oduzimanja ribarskog broda i opreme za ribolov;

- ustavnu tužbu. povodom rješenja Suca za prekcšaje V. broj 31/94, od 22. veljače 1994. godine, kojim je odbačen (prema obrazloženju odluka u stvari odbljen) zahtjev za ponavljanje pravomoćno okončanog prekršajnog postupka potvrđenog rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje broj G-286/94 od 4. ožujka 1994. godine.

Nadopuna ustavnih tužbi podnesena je po punomoćniku J. R., odvjetniku iz Z., koji navodi kao umješača M. B. i predlaže da na temelju članka 53. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994) Ustavni sud odgodi izvršenje osporenog rješenja.

Podnositelj ustavnih tužbi smatra da su mu citiranim odlukama povrijeđena ustavna prava iz članka 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske, jer mu je u prekršajnom postupku, za koji smatra da je nezakonito proveden, izrečena zaštitna mjera oduzimanja ribarskog broda i opreme za ribolov.

Ustavne tužbe nisu osnovane.

Ovaj Sud je nakon uvida u spise predmeta zaključio da je prekršajni postupak u odnosu na rješenje o kažnjavanju kao i u odnosu na rješenje o zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka, vođen sukladno procesnim i materijalnim odredbama Zakona o prekršajima ("Narodne novine", broj 2/73, 5/73, 21/74, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 41/90, 59/90 i 91/92), kao i Zakona o morskom ribarstvu koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela.

Prigovori procesne i materijalne naravi na ovaj postupak, zbog kojih podnositelj ustavnih tužbi smatra da su mu povrijeđena naznačena ustavna prava, nisu osnovani.

U odnosu na ustavnu tužbu povodom rješenja o kažnjavanju ocijenjeno je da podnositelj ustavne tužbe nije imao u vidu da odredbe Zakona o prekršajima nisu istovjetne sa Zakonom o krivičnom postupku (položaj i prava okrivljenika) kao i da Zakon o prekršajima ima specifične odredbe (članak 144. stavak 3. Zakona o prekršajima), koje se odnose na hitnost odlučivanja u prekršajnom postupku, a koje zahtijevaju određene okolnosti navedene u tom propisu.

Provođenje dokaznog postupka, ocjene provedenih dokaza kao i razlozi osporavanih odluka provedeni su sukladno zakonskim odredbama.

U tom smislu, temeljna primjedba na koju ukazuje ustavna tužba, a to je utvrdenje M. G. kao zapovjednika ribarice, nije osnovana iz razloga što je prema vlastitom iskazu pred Sucem za prekršaje (koji je urcedno potpisan), od 8. veljače 1994. godine upravo on priznao da je u trenutku izvršenja inkriminiranog prekršaja bio zapovjednik talijanske ribarice "S." a to proizlazi i iz dvojezičnog zapisnika od 7. veljačđe 1994. godine, sačinjenog na ribarici, a i potpisanog od M. G. Neurednost tog zapisnika i križanje imena zapovjednika, nije dokaz, u smislu navoda ustavne tužbe, o neistinitosti navedenih podataka u ovom zapisniku, jer je izmjene u njemu svojom rukom unio i potpisao upravo M. G.

U situaciji da prekršajna tijela moraju odlučiti po hitnom postupku (članak 144. stavak 3. Zakona o prekršajima) i kraj nesporne činjenice da naznačena ribarica nije posjedovala potrebne isprave, pravilno je zapovjednika ribarice utvrditi predstavljanjem na ribarici i priznanjem u prekršajnom postupku, kako je to učinio Sudac za prekršaje.

U odnosu na ustavnu tužbu podnesenu povodom rješenja o odbacuju zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka ovaj Sud je ocijenio, da s obzirom na već naprijed iznesena utvrđenja nisu u ovom slučaju pravnorelevantni dokumenti koje je M. G. priložio zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka, jer je upravo na već navedeni način u skladu sa zakonskim prapisima (članak 139. do 141. Zakona a pretršajima) nesporno utvrđeno da je M. G. zapovjednik stranog ribarskog broda. U zahtjevu izneseni novi dokazi, s obzirom na sve okolnosti izvršenja djela, ne bi doveli do drugačijeg rješenja da su bili poznati u prekršajnom postupku.

S obzirom na izneseno, nedostaci u obrazloženjima odluka prekršajnih tijela, naročito rješenja Republičkog vijeća ia prekršaje, nisu takvog značaja da bi povrijedila ustavna prava podnositelja ustavne tužbe iz članaka 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske.

Naime, Ustav Republike Hrvatske u člancima 48. 49. i 50. izričito navodi zaštitu prava vlasništva kao ustavna jamstva.

Naznačena jamstva zaštite prava vlasništva u ovom slučaju niti povodom rješenja o kažnjavariju niti ponavljanju prekršajnog postupka nisu povrijeđena, jer su, kako je navedeno, postupa sukladno odredbama citiranih zakona a poglavito s obzirom da članak 36. Zakona o prekršajima predviđa kao mogućnost, a članak 70. stavak 4. Zakona o morskom ribarstvu kao obvezu izricanje zaštitne mjere u slučaju kada zapovjednik stranog ribarskog broda učini istovrsni prekršaj.

- Podnositelj ustavne tužbe navodi da su mu povrijeđena ustavna prava i kažnjavanjem zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. točka 2. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 9/1992 i 26/1993) ali ne navodi pravnorelevantne razloge za svoju tvrdnju, a ovaj Sud nije našao da bi i u pogledu ovog prekršaja bila povrijeđena ustavna prava podnositelja ustavne tužbe, u tijeku prekršajnog postupka.

Dakle, kako je u ovom slučaju podnositelj ustavne tužbe, što je pravomoćno utvrđeno, protupravno koristio vlasništvo i to u cilju izvršenja protupravnog djela, a citirane ustavne odredbe ne jamče protupravno korištenje vlasništva, naročito kada je time učinjena neka protupravna, temeljem zakonskih odredbi sankcionirana radnja, ustavne tužbe su neosnovane, pa ih je valjalo na temelju članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994) odbiti.

Prijedlog za odgodu izvršenja osporavane odluke nije osnovan, s obzirom da je ustavna tužba odbijena, pa nema procesnih pretpostavki za donošenje odluke u tom pogledu.

Objavljivanje ove odluke u "Narodnim novinama" službenom glasilu Republike Hrvatske, temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodrie novine", broj 13/1991).

Broj: U-III-326/1994

Zagreb, 14. lipnja 1995.