USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malćić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakona, što ga je podnijelo COLIBRI, mješovito poduzeće za trgovinu i usluge d.o.o., Šibenik, na sjednici od 14. lipnja 1995. godine, donio je ovo

RJEŠENJE

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-I-815/1994. OD 14. LIPNJA 1995

1. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članka 3. točka 1. 2. i 3. članka 1. stavak 1. i 2., članka 10. i članka 15. Zakona o posebnim uvjetima za obavljanje poslova međunarodnog otpremništva u svezi sa carinjenjem robe ("Narodne novine", broj 106/1993) što ga je podnijelo COLIBRI, mješovito poduzeće za trgovinu i usluge d.o.o., Šibenik.

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Osporeni Zakon propisuje posebne uvjete koje, pored uvjeta propisanih zakonom kojim se uređuje vanjskotrgovinsko poslovanje, mora ispunjavati poduzeće za obavljanje poslova međunarodnog otpremništva koji se odnose na zastupanje i obavljanje poslova u svezi sa carinjenjem robe, s tim da se njegove odredbe odnose i na radnje sa statusom pravne osobe, osnovane za obavljanje međunarodnog otpremništva.

Predlagač osporava ustavnost odredaba članaka 3. 7. 10. i 15. Zakona, sve se navedene odredbe osporavaju sa stajališta odredaba članaka 49. stavak 2. i 50. štavak 2. Ustava.

Prema tim ustavnim odredbama država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu i zabranjeni su monopoli, i dalje, poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom, radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Ustavni sud nije prihvatio prijedlog.

Prema odredbi članka 3. točka 1. Zakona posebni uvjeti što ih mora ispunjavati poduzeće i radnja obavljajući poslove međunarodnog otpremništva u svezi sa carinjenjem robe, pored ostalih jesu: da carinski otpremnik ima (u vlasništvu, odnosno da ima pravo korištenja ili da ima u zakupu) radni prostor na području carinarnice, odnosno njene organizacijske jedinice, gdje obavlja djelatnost, s tim da radni prostor na graničnom prijelazu može biti u posebno izgrađenom objektu ili spremniku, a u ostalim sjedištima u čvrstim objektima.

Predlagač smatra da se ovom regulacijom ograničavaju poduzetničke slobode odnosno da djeluju u prilog monopolskom položaju subjekata koji su se dosad bavili tom djelatnošću. Smatra neosnovanim propisivati ovim Zakonom posebne uvjete u pogledu radaog prostora, kad je to pitanje regulirano Zakonom o poduzećima i drugim odgovarajućim propisima kojma se propisuje kada i pod kojim uvjetima pravna osoba može početi obavljati djelatnost za koju je izvršila upis kod nadležnog trgovačkog suda. Stajalište je predlagatelja da je upitno od kakva je značaja za zakonodavca da li carinski otpremnik na jedinstvenom tržištu Repablike Hrvatske priprema i popunjava potrebne isprave i obrasce u zakupljenom radnom prostoru ili čak u hotelskoj sobi, s obzirom da je drugim propisima točno propisano kako i na koji način se popunjavaju carinski obrasci, obavlja carinjenje tobe, obračunavaju carinske dadžbine i pristojbe i slično.

Ustavni sud nije pcihvatio prijedlog polazeći sa stajališta da se zakonodavcu ne može poreći ovlast da, propisujući uvjete ta obavljanje odredene djelatnosli, posebne uvjete propiše a pogledu prostora u kojem se ta djelatnost obavlja. I pored uvjeta što ih za obavljanje neke djelatnosti propisuje generalni zakon, posebnim se zakonom za obavljanje pojedinih djelatnosti uvijek mogu propisati i posebni uvjeti: Pritom je stvar zakonodavčeve ocjene je li iznimno ograničenje poduzetničke slobode do kojeg pri takvoj regulaciji može doći u interesu Republike. Ovlast zakonodavca za tu regulaciju sadržana je ne samo u mogućnosti ograničenja koju predvida citirana odredba članka 49. stavak 2. . Ustava, nego i zakonodavnoj ovlasti zakonodavca sadašnjoj u odredbi članka 2. stavak 4. alineja prva Ustava, prema kojoj Sabor odlučuje, pored ostalog, o uredivanju gospodarskih odnosa u Republici Hrvatskoj.

Prema odredbi članka 3. točka 2. Zakona djelatnici carinskog otpremnika na poslovima međunarodnog otpremništva moraju imati najmanje IV. stupanj stručne spreme, položen stručni ispit i poznavati jedan strani jezik.

Predlagač smatra ovu odredbu neustavnom držeći da generalni propisi o obavljanju vanjskotrgovinskog prometa ne propisuju tako stroge uvjete u pogledu stručne spreme i poznavanja stranog jezika, te da iz same činjenice da je subjekt registaran za obavljanje takve djelatnosti treba slijediti da on tu djelatnost može obavljati. .

Ustavni sud taj prijedlog nije prihvatio polazeći od već spomenutih ustavnih odredaba kojima se zakonodavac ovlašćuje za uredivanje gospodarskih odnosa u Republici Hrvatskoj. Zakonodavcu se ne može poreći ovlast za propisivanje određene stručne spreme za obavljanje određene djelatnosti, a s tim u svezi niti za propisivanje znanja stranog jezika. Generalni propis iz ove materije - a to više nije Zakon a poduzećima, kao što je navedeno u prijedlogu, već Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/1993), koji se primjenjuje od 1. siječnja 1995. godine - u odredbi članka 32. stavak 3. propisuje da trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegova poslovanja upisan u trgovačkom registru nakon što registarskome sudu podnese odluku nadležnoga upravnog organa kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanima za obavljanje te ili tih djelatnosti. Razvidno je da generalni zakon podrazumijeva postojanje specijalnih zakona (kao što je u ovom slučaju osporeni Zakon), kojima se propisuju uvjeti za obavljanje odredene djelatnosti.

Prema osporenoj odredbi članka 3. točka 3. podazeće odnosno radnja koji obavljaju djelatnost međunarodnog otpremništva u svezi sa carinjenjem robe moraju imati u banci tijekom cijelog razdoblja obavljanja djelatnosti deponirana sredstva u dinarskoj protuvrijednosti od 5.000 DEM.

Predlagač se pita koja je svrha ove odredbe ako je odgovarajućim carinskim propisima propisano da se carinskom robom ne može raspolagati prije nego se plate carinske i druge pristojbe. Stajalište je ovog Suda da se propisivanjem pologa u banci tijekom cijelog razdoblja obavljanja djelatnosti ne krše ustavna načela poduzetničkih i tržišnih sloboda, a pitanje visine tog pologa stvar je zakonodavne politike.

Prema osporenoj odredbi članka 7. Zakona cijena usluge zaprijavu za uvoz i prijevoz robe ispostavljene na graničnom prijelazu može iznositi do 25 DEM u protuvrijednosti hrvatskih dinara, a za vrijeme noćnog rada može se uvećati za 30%. Prema stavu 2. te odredbe cijena usluge uvoznog ili izvoznog carinjenja robe za fizičke osobe ne može iznositi više od 40 DEM u protuvrijednosti hrvatskih dinara po deklaraciji.

Stajalište je ovog Suda da se je zakonodavac propisujući ove cijene kretao u okviru svojih ustavnih nadležnosti iz članka 2. stavak 4. alineja prva Ustava, prema kojoj Sabor samostalno odlučuje - pored ostalog - o uredivanju gospodarskih odnosa u Republici Hrvatskoj. Pritom je zakonodavac u ovoj odredbi izdvojio samo dvije radne operacije, prijave za uvoz i prijevoz i uvozno ili izvozno carinjenje robe, i imao je slobodu ocijeniti da će upravo odredivanjem gornje granice cijena za te usluge pridonijeti jednakom položaju svih poduzetnika na tržištu.

Prema osporenoj odredbi članka 15. Zakona odredba o polaganju stručnog ispita djelatnika koji obavljaju poslove u svezi sa carinjenjem robe, ne odnosi se na djelatnike koji su na dan stupanja na snagu Zakona obavljali u radnom odnošu najmanje pet godina poslove zadatke u svezi sa carinjenjem sobe ili imaju položen stručni carinski ispit. ,

Predlagač smatra da se ovom odredbom omogućuje monopolski položaj odnosno produženo trajanje monopolskog položaja velikih poduzeća; kojih je glavna djelatnost međunarodno otpremništvo.

Sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti ove odrodbe polazeći sa stajališta da ona sama po sebi to ne omogućuje. To je uobičajena odredba u prijelaznim razdobljima u pogledu priznavanja postojeće stručne spreme onim djelatnicima koji određeni broj godina neke poslove obavljaja.

Prijedlogom je osporena i odredba članka 10. Zakona prema kojem se dozvola za obavljanje poslova carinskog otpremnika izdaje s rokom važenja od pet godina, s tim da ona može prestati vrijediti i prije isteka tog roka, i to sa stajališta da ona ograničava poduzetničke slobode i omogućuje monopolski položaj u ovoj oblasti.

Sud taj prigovor nije prihvatio. Ustavno načelo iz članka 49. Ustava o poduzetničkim i tržišnim slobodama dopušta da se zakonom propiše izdavanje dozvole za obavljanje odredene djelatnosti odnosno da se postojanje uvjeta pod kojima je dozvola izdana nakon nekog vremena podvrgava provjeri.

Polazeći od iznijetog Ustavni sud je, temeljem članka 45. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994) riješio kao u izreci.

Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-I-815/1994

Zagreb,14. lipnja 1995.