ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O RADU

Proglašavam Zakon o radu, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 17. svibnja 1995.

Broj: 01-95-1037/1

Zagreb,1. lipnja 1995.

ZAKON O RADU

Predmet Zakona o radu

Ovim se Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom te objavljen, nije drukčije određeno.

Zabrana nejednakoga postupanja

Osoba koja traži zaposlenje kao i osoba koja se zaposli (zaposlenik) ne smije biti stavljena u nepovoljniji položaj od drugih osoba, na temelju rase, boje kože, spola, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnoga podrijetla, imovnoga stanja, rođenja, društvenoga položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

Temeljne obveze i prava iz radnog odnosa

(1) Osoba koja zapošljava (poslodavac) obvezna je u radnom odnosu zaposleniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću a zaposlenik je obvezan prema uputama poslodavca datim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

(2) Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo zaposlenika.

(3) Poslodavac je dužan osigurati zaposleniku uvjete za siguran rad, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

Pojam zaposlenika i poslodavca

(1) Zaposlenik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca.

(2) Poslodavac u smislu ovoga Zakona je fizička ili pravna i osoba za koju zaposlenik u radnom odnosu obavlja određene poslove.

Dužnost poštivanja propisa u svezi s radnim odnosom

(1) U radnom odnosu poslodavac i zaposlenik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika u svezi s radnim odnosom.

(2) Prije stupanja zaposlenika na rad, poslodavac mora omogućiti zaposleniku da se upozna s propisima o radnim odnosima te ga je dužan upoznati s organizacijom rada i zaštitom na radu.

(3) Propisi o zaštiti na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu, moraju se na prikladni način učiniti dostupnim zaposlenicima.

Primjena općih propisa obveznoga prava

Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznoga prava.

Sloboda ugovaranja i njezina ograničenja

(1) Poslodavac, zaposlenik i zaposleničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za zaposlenika povoljniji od uvjeta određenih ovim Zakonom.

(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako ih ovaj ili drugi zakon na to izričito ovlašćuje.

Zasnivanje radnog odnosa

Ugovorom o radu zasniva se radni odnos.

Ugovor o radu na neodredeoo vrijeme

(1) Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje stranke dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen ovim Zakonom.

(3) Ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu na određeno vrijeme

(1) Ugovor o radu može se, kada za to postoji stvaran i važan razlog, iznimno sklopiti na određeno vrijeme, a osobito kada se radi o:

- sezonskom poslu,

- zamjeni privremeno nenazočnog zaposlenika,

- vremenski i stvarno ograničenoj narudžbi ili drugom privremenom povećanju opsega poslova,

- o privremenim poslovima na obavljanje kojih poslodavac ima iznimnu potrebu,

- ostvarenju određenoga poslovnog pothvata ili ukrcaju posade na brod,

- drugim slučajevima utvrđenima ovim ili drugim zakonom.

(2) Kolektivnim ugovorom može se ograničiti ili proširiti mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

(3) Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme, prestaje istekom roka utvrđenoga tim ugovorom.

(4) Poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno.

(5) Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 4. ovoga članka.

Oblik ugovora o radu

(1) Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku.

(2) Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.

(3) Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan zaposleniku najkasnije petnaestoga dana od dana početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.

(4) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne sklopi sa zaposlenikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je sa zaposlenikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac u roku od godine dana od početka rada ne dokaže suprotno.

(5) Ako ugovor o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku prestane prije isteka petnaest dana od dana početka rada, poslodavac je dužan uručiti zaposleniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, najkasnije posljednjega dana rada.

(6) Ugovor o radu pomorca i ribara mora se registrirati pri županijskom uredu nadležnom za poslove rada.

(7) Ministar nadležan za rad će pravilnikom utvrditi sadržaj i način registracije ugovora o radu pomoraca i ribara.

Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu

(1) Ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 11. stavka 3. ovoga Zakona, mora sadržavati uglavke o:

1. strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,

2. mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, onda napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima,

3. - nazivu, naravi ili vrsti rada na koji se zaposlenik zapošljava ili

- kratak popis ili opis poslova,

4. danu otpočinjanja rada,

5. očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,

6. trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji zaposlenik ima pravo, a u slučaju kad se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora,

7. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati zaposlenik, odnosno poslodavac, a u slučaju kad se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova,

8. osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja zaposlenik ima pravo,

9. trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.

(2) Umjesto uglavaka iz točke 6., 7., 8. i 9. stavka 1. ovoga članka može se u ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise, kolektivne ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja.

Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu u slučaju upućivanja zaposlenika u inozemstvo

(1) Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo za razdoblje duže od mjesec dana, a za vrijeme rada u inozemstvu na ugovor o radu će se primjenjivati inozemni propisi, pisani ugovor o radu mora se sklopiti ili se zaposleniku mora uručiti pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo te mora sadržavati, osim uglavaka iz članka 12. ovoga Zakona i dodatne uglavke o:

1. trajanju rada u inozemstvu,

2. novcu u kojem će se isplaćivati plaća,

3. drugim primanjima u novcu i naravi na koja će zaposlenik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu te

4. uvjetima vraćanja (repatrijacije) u zemlju.

(2) Umjesto uglavaka iz točke 2. i 3. stavka 1. ovoga članka može se u ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise, kolektivne ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja.

Najniža dob za zaposlenje

(1) Osoba mlađa od petnaest godina života, ne smije se zaposliti.

(2) Osoba mlada od petnaest godina smije iznimno, uz prethodno odobrenje inspektora rada, uz naplatu sudjelovati u snimanju filmova, pripremanju i izvođenju umjetničkih, scenskih ili drugih sličnih djela, na način, u opsegu i na poslovima koji ne ugrožavaju njezino zdravlje, ćudorednost, školovanje ili razvoj.

(3) Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka inspektor rada izdaje na temelju zahtjeva zakonskog zastupnika.

Poslovna sposobnost malodobnika za sklapanje ugovora o radu

(1) Ako zakonski zastupnik ovlasti malodobnika starijeg od petnaest godina života za sklapanje određenog ugovora o radu, malodobnik je poslovno sposoban za sklapanje i raskidanje toga ugovora te za poduzimanje svih pravnih radnji u svezi s ispunjenjem prava i obveza iz toga ugovora ili u svezi s tim ugovorom.

(2) Od ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka izuzeti su pravni poslovi za poduzimanje kojih zakonskom zastupniku treba odobrenje tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi.

(3) U slučaju spora između zakonskih zastupnika ili između jednog ili više zakonskih zastupnika i malodobnika, o davanju ovlaštenja za sklapanje ugovora o radu odlučuje tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi, vodeći računa o najboljim interesima malodobnika.

(4) Zakonski zastupnik može povući ili ograničiti ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u ime malodobnika raskinuti radni odnos.

(5) Skrbnik može ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka dati malodobniku samo na temelju prethodnog odobrenja tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi.

(6) Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka mora se dati u pisanom obliku.

Zabrana rada malodobnika na određenim poslovima

(1) Malodobnik se ne smije zaposliti na poslovima koji mogu ugroziti njegovo zdravlje, ćudorednost ili razvoj.

(2) Ministar nadležan za rad će pravilnikom utvrditi poslove iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ministar nadležan za rad će pravilnikom utvrditi poslove na kojima malodobnik može raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje tih poslova.

(4) Pravilnike iz stavka 2. i 3. ovoga članka ministar nadležan za rad donijet će uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.

(5) Inspektor rada zabranit će rad malodobnika na poslovima iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Na zahtjev malodobnika, njegova roditelja, odnosno skrbnika, zaposleničkog vijeća, sindikata ili inspektora rada, poslodavac je, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, dužan malodobnoga zaposlenika rasporediti na druge odgovarajuće poslove, a ako takvih poslova nema, može mu otkazati na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.

Ovlaštenje inspektora rada da zabrani rad malodobnika na određenim poslovima

(1) Ako posumnja da poslovi koje obavlja malodobnik ugrožavaju njegovo zdravlje ili razvoj, inspektor rada može u bilo koje vrijeme zahtijevati od poslodavca da ovlašteni liječnik pregleda malodobnoga zaposlenika te da u nalazu i mišljenju ocijeni da li poslovi koje malodobnik obavlja, ugrožavaju njegovo zdravlje ili razvoj.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka inspektor rada odredit će rok u kojem poslodavac mora pribaviti nalaz i mišljenje da li poslovi koje obavlja malodobnik, ugrožavaju njegovo zdravlje ili razvoj.

(3) Troškovi liječničkoga pregleda, nalaza i mišljenja iz stavka 1. ovoga članka, terete poslodavca.

(4) Na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenoga liječnika, inspektor rada može zabraniti rad malodobnika na određenim poslovima.

(5) Poticaj za vođenje postupka iz stavka 1. ovoga članka, može inspektoru rada dati malodobnik, njegov roditelj, odnosno skrbnik, zaposleničko vijeće ili sindikat.

(6) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka poslodavac je dužan malodobnoga zaposlenika rasporediti na druge odgovarajuće poslove, a ako takvih poslova nema, može mu otkazati na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.

Posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu

(1) Ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo zaposlenik koji zadovoljava te uvjete.

(2) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će utvrditi poslove na kojima zaposlenik može raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje tih poslova.

(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka utvrdit će se način utvrđivanja zdravstvene sposobnosti, rokovi u kojima,se mora ponoviti utvrđivanje zdravstvene sposobnosti, sadržaj i način izdavanja svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti te druga pitanja važna za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Strani državljanin ili osoba bez državljanstva može sklopiti ugovor o radu pod uvjetima propisanima ovim Zakonom i posebnim zakonom kojim se uređuje zapošljavanje tih osoba.

Obveza zaposlenika da obavijesti poslodavca o bolesti ili nekim drugim okolnostima

(1) Prilikom sklapanja ugovoca o radu zaposlenik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu zaposlenik dolazi u dodir.

(2) Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac može uputiti zaposlenika na liječnički pregled.

(3) Troškove liječničkog pregleda iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac.

Podaci koji se ne smiju tražiti

(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od zaposlenika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom.

(2) Na nedopuštena pitanja iz stavka 1. ovoga članka ne mora se odgovoriti.

III. ZAŠTITA ŽIVOTA, ZDRAVLJA I PRIVATNOSTI ZAPOSLENIKA

Obveze poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa zaposlenika

(1) Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad, na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja zaposlenika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.

(2) Poslodavac je dužan upoznati zaposlenika s opasnostima posla koji obavlja zaposlenik.

(3) Poslodavac je dužan osposobiti zaposlenika za rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja zaposlenika te spriječava nastanak nesreća.

(4) Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i prehrane zaposlenika, pri izvršenju te obveze mora voditi računa o zaštiti života, zdravlja i ćudoređa zaposlenika te njegovoj vjeroispovjedi.

Zaštita privatnosti zaposlenika

(1) Osobni podaci zaposlenika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno ovim ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom.

(2) Ako je osobne podatke iz stavka 1. ovoga članka potrebno prikupljati, obradivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama radi ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom, poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.

(3) Osobne podatke zaposlenika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo poslodavac ili osoba koju za to posebno opunomoći poslodavac.

(4) Netočni osobni podaci moraju se neodgodivo ispraviti.

(5) Osobni podaci za čije čuvanje više ne postoje pravni ili stvarni razlozi moraju se brisati ili na drugi način ukloniti.

(6) Poslodavac je dužan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci zaposlenika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu sa zakonom.

(7) Osoba iz stavka 6. ovoga članka mora uživati povjerenje zaposlenih, a podatke koje sazna u obavljanju svoje dužnosti mora brižljivo čuvati.

Ugovaranje i trajanje probnoga rada

(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.

(2) Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci.

(3) Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok je najmanje sedam dana.

Obveza obrazovanja i osposobljavanja za rad

(1) Poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje.

(2) Zaposlenik je dužan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, školovati se, obrazovati, osposobljavati i usavršavati se za rad.

(3) Prilikom promjene ili uvođenja novog načina ili organizaciše rada, poslodavac je dužan, u skladu s potrebama i mogućnostima rada, omogućiti zaposleniku osposobljavanje ili usavršavanje za rad.

Pojam pripravnika i vrijeme na koje se može s njim sklopiti ugovor o radu

(1) Osobu koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala, poslodavac može zaposliti kao pripravnika.

(2) Pripravnik iz stavka 1. ovoga članka osposobljava se za samostalni rad u zanimanju za koje se školovao.

(3) Ugovor o radu može se s pripravnikom sklopiti na određeno vrijeme.

Način osposobljavanja pripravnika

(1) Način osposobljavanja pripravnika za samostalni rad mora biti uređen pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

(2) Radi osposobljavanja za samostalni rad, pripravnika se može privremeno uputiti na rad kod drugog poslodavca.

Trajanje pripravničkog staža

Osposobljavanje pripravnika (pripravnički staž) traje najduže godinu dana, ako zakonom nije drukčije određeno.

Stručni ispit

(1) Nakon što završi pripravnički staž, pripravnik polaže stručni ispit ako je to zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu propisano.

(2) Ako sadržaj i način polaganja stručnog ispita nije određen zakonom, drugim propisima ili kolektivnim ugovorom, sadržaj i način polaganja stručnog ispita određuju se pravilnikom o radu.

(3) Pripravniku koji ne položi stručni ispit poslodavac može redovito otkazati.

Volonterski rad

(1) Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili drugim propisom kao uvjet za obavljanje poslova određenoga zanjmanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).

(2) Razdoblje volonterskoga rada iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđno kao uvjet za rad u određenom zanimanju.

(3) Volonterski rad iz stavka 1. ovoga članka može trajati najduže koliko traje pripravnički staž.

(4) Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano, na volontera se primjenjuju odredbe o radnim odnosima ovog i drugih zakona, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanku ugovora o radu.

(5) Ugovor o volonterskom radu mora se sklopiti u pisanom obliku.

Puno radno vrijeme

(1) Puno radno vrijeme ne smije biti duže od 42 sata tjedno.

(2) Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme 42 sata tjedno.

Nepuno radno vrijeme

(1) Ugovor o radu može se sklopiti i za nepuno radno vrijeme.

(2) Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu.

Skraćeno radno vrijeme

(1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika.

(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnog vremena na takvim poslovima, utvrđuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

(3) Ako poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnoga vremena na takvim poslovima nije utvrđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, ministar nadležan za rad će na prijedlog osobe koja prema ovom Zakonu može biti stranka kolektivnog ugovora, a uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, donijeti pravilnik kojim se uređuju ta pitanja.

(4) Zaposlenik koji radi na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne smije na takvim poslovima raditi prekovremeno niti se smije na takvim poslovima zaposliti kod drugoga poslodavca.

(5) Ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom može se odrediti da zaposlenik, koji na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne radi puno radno vrijeme, dio radnoga vremena najduže do punoga radnoga vremena, radi na nekim drugim poslovima, koji nemaju narav poslova iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme iz stavka 1. i 5. ovoga članka izjednačuje se s punim radnim vremenom.

Prekovremeni rad

(1) U slučaju više sile, izvanrednoga povećanja opsega rada i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, zaposlenik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punoga radnog vremena (prekovremeni rad), najviše do 10 sati tjedno.

(2) Ako prekovremeni rad određenoga zaposlenika traje duže od četiri tjedna neprekidno ili više od dvapaest tjedana tijekom kalendarske godine, odnosno ako prekovremeni rad svih zaposlenika određenoga poslodavca prelazi 10 posto ukupnoga radnog vremena u određenom mjesecu, o prekovremenom radu mora se obavijestiti inspektor rada.

(3) Inspektor rada će zabraniti prekovremeni rad ako on štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika ili ako se njegovim prekomjernim korištenjem onemogućuje zapošljavanje nezaposlenih osoba.

(4) Zabranjen je prekovremeni rad malodobnih zaposlenika.

(5) Trudnica, majka s djetetom do tri godine starosti i samohrani roditelj s djetetom do šest godina starosti može raditi prekovremeno samo ako dade pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

(6) Inspektor rada zabranit će prekovremeni rad malodobnika te osobe iz stavka 5. ovoga članka koja nije dala pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na prekovremeni rad.

Raspored radnoga vremena

(1) Ako dnevni i tjedni raspored radnoga vremena nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, o rasporedu radnoga vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.

(2) Poslodavac mora obavijestiti zaposlenike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada.

Preraspodjela radnoga vremena

( 1 ) Ako narav posla to zahtijeva, puno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jednoga razdoblja traje duže, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena.

(2) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, prosječno radno vrijeme tijekom kalendarske godine ili drugoga razdoblja određenoga kolektivnim ugovorom, ne smije biti duže od punoga radnog vremena.

(3) Preraspodijeljeno radno vrijeme, ne smatra se prekovremenim radom.

(4) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono ne smije biti duže od 52 sata tjedno.

(5) Za poslove sezonske naravi kolektivnim ugovorom može se predvidjeti da preraspodijeljeno radno vrijeme smije biti duže od 52 sata tjedno, ali ne duže od 60 sati tjedno.

(6) Ako preraspodjela radnoga vremena nije predviđena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca, poslodavac mora zatražiti suglasnost inspektora rada za preraspodjelu radnoga vremena.

(7) Inspektor rada može dati suglasnost najduže za kalendarsku godinu.

Stanka

(1) Zaposlenik koji radi u punom radnom vremenu ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta.

(2) Vrijeme odmora iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme.

(3) Ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu uredit će se korištenje ovoga odmora.

Dnevni odmor

(1) Između dva uzastopna radna dana zaposlenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, punoljetni zaposlenik koji radi na sezonskim poslovima u industriji, ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, ali najviše za šezdeset dana u jednoj kalendarskoj godini.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, punoljetni zaposlenik koji radi na sezonskim poslovima u poljoprivredi, trgovini i drugim neindustrijskim djelatnostima, ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno.

(4) Ministar nadležan za rad ovlašten je odrediti koje djelatnosti, u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka, spadaju u industriju, a koje u poljoprivredu, trgovinu i druge neindustrijske djelatnosti.

Tjedni odmor

Zaposlenik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom u trajanju najmanje 24 sata neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati jedan dan odmora, u razdoblju određenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.

Najkraće trajanje godišnjeg odmora

(1) Zaposlenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje osamnaest radnih dana.

(2) Malodobni zaposlenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje dvadeset četiri radna dana.

(3) Zaposlenik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje trideset radnih dana.

(4) Poslovi iz stavka 3. ovoga članka te najkraće trajanje godišnjeg odmora na takvim poslovima, utvrđuju se kolektivnin ugovorom ili pravilnikom o radu.

(5) Ako poslovi iz stavka 3. ovoga članka te najkraće trajanje godišnjeg odmora na takvim poslovima nije utvrđeno kolektivnim ugovorm ili pravilnikom o radu, ministar nadležan za rad može na prijedlog osobe koja prema ovom Zakonu može bit stranka kolektivnog ugovora, a uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, donijeti pravilnik kojim se uređuju ta pitanja.

Utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora

(1) Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog člankom 39. ovoga Zakona može se odrediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

(2) Blagdani i neradni dani određeni zakonom ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora.

(3) Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora.

(4) Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana.

Ništavost odricanja od prava na godišnji odmor

Ništav je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Rok stjecanja prava na godišnji odmor

(1) Zaposlenik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od osam

dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

(2) Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne službe ili drugoga zakonom određenoga opravdanog razloga, ubraja se u rok iz stavka 1. ovoga članka.

Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora

(1) Zaposlenik ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora, određenog na način propisan člankom 40. ovoga Zakona, za svakih navršenih mjesec dana rada u slučaju:

- ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog neispunjenja šestomjesečnog roka čekanja, nije stekao pravo na godišnji odmor,

- ako radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnoga roka čekanja,

- ako radni odnos prestane prije 1. srpnja.

(2) Pri izračunavanju trajanja godišnjeg odmora na način iz stavka 1. ovoga članka, najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora.

Godišnji odmor u slučaju prestanka radnoga odnosa

(1) Pravo na godišnji odmor nema zaposlenik koji je to pravo u cijelosti, za tekuću kalendarsku godinu, iskoristio kod prethodnoga poslodavca.

(2) Prilikom prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan zaposleniku izdati potvrdu o korištenju godišnjeg odmora.

Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora

(1) Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesećne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući tu i odgovarajuću novčanu vrijednost plaće u naravi).

(2) Naknada plaće iz stavka 1. ovoga članka mora se zaposleniku isplatiti unaprijed, prije korištenja godišnjeg odmora, ako drukčije nije određeno kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca.

(3) Poslodavac nema pravo od zaposlenika tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora iskorištenog prije ispunjenja uvjeta iz članka 43. ovoga Zakona.

Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima

(1) Zaposlenik ima pravo godišnji odmor koristiti u dva dijela.

(2) Ako zaposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje dvanaest radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor.

(3) Drugi dio godišnjeg odmora zaposlenik mora koristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Prenošenje godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu

(1) Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili porodnog dopusta, zaposlenik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad.

(2) Član posade broda, zaposlenik na radu u inozemstvu ili zaposlenik koji je bio u vojnoj službi, može godišnji odmor u cijelosti koristiti u sljedećoj kalendarskoj godini.

Raspored korištenja godišnjeg odmora

(1) Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom.

(2) Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor i razonodu raspoložive zaposlenicima.

(3) Zaposlenika se mora najmanje 30 dana prije korištenja obavijestiti o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora.

(4) Jedan dan godišnjeg odmora zaposlenik ima pravo koristiti kada on to želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije, ako kolektivnim ugovorom nije određen drukčiji rok.

Plaćeni dopust

(1) Tijekom kalendarske godine zaposlenik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) do ukupno najviše sedam radnih dana za važne osobne potrebe, a osobito u svezi sa sklapanjem braka, porodom supruge, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji.

(2) Članom uže obitelji iz stavka 1. ovoga članka smatraju se: suprug, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supruzi, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je zaposlenik dužan po zakonu uzdržavati te osoba koja sa zaposlenikom živi u vanbračnoj zajednici.

(3) Zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme stručnog ili općega školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja te obrazovanja za potrebe zaposleničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

(4) U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenoga dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.

Neplaćeni dopust

(1) Poslodavac može zaposleniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust.

(2) Za vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.

Vrijeme noćnoga rada

(1) Rad u vremenu izmedu 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između 22 sata uvečer i 5 sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom, ako za određeni slučaj ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i zaposleničkog vijeća nije drukčije određeno.

(2) Ako je rad organiziran u smjenama, mora se osigurati izmjena smjena, tako da zaposlenik radi noću uzastopce najviše jedan tjedan.

Zabrana noćnoga rada žena u industriji

(1) Zabranjen je noćni rad žena u industriji, osim ako je iznimno, u slučaju ozbiljne opasnosti, zbog zaštite nacionalnih interesa, takav rad odobrio ministar nadležan za rad.

(2) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na poslodavce koji zapošljavaju samo članove svoje obitelji.

(3) Zabrana noćnoga rada iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na žene koje obavljaju vodeće i tehničke poslove, odnosno na žene zaposlene u zdravstvenoj i socijalnoj službi za koje nije uobičajeno da obavljaju poslove fizičke naravi.

(4) Ministar nadležan za rad mora prije davanja suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka pribaviti o tome mišljenje sindikata i udruge poslodavaca.

(5) Iznimno, ženi se može narediti rad noću i bez prethodnog odobrenja ministra rada, ako je takav rad prijeko potreban zbog više sile ili sprječavanja kvara na sirovinama.

(6) O noćnom radu iz stavka 5. ovoga članka mora se u roku od 24 sata obavijestiti inspektora rada.

(7) Inspektor rada može zabraniti noćni rad iz stavka 5. ovoga članka ako ocijeni da takav rad nije prijeko potreban, odnosno da ne postoji viša sila ili opasnost od kvara na sirovinama.

(8) Ministar nadležan za rad ovlašten je pravilnikom odrediti koje djelatnosti, u smislu stavka 1. ovoga članka, spadaju u industriju.

Izuzeci od zabrane noćnoga rada žena u industriji

(1) Zbog potrebe boljeg iskorištavanja sredstava za rad, povećanja zaposlenosti ili sličnih važnih gospodarskih ili socijalnih razloga, ministar nadležan za rad može odlučiti da se noćnim radom smatra vrijeme različito od vremena propisanog u članku 51. ovoga Zakona, odnosno da se od zabrane noćnog rada izuzmu žene:

1. u određenoj industrijskoj grani ili djelatnosti, odnosno u određenom zanimanju, pod uvjetom da udruge poslodavaca i sindikati o tome sklope sporazum ili dadu na to svoj pristanak,

2. kod jednog ili više poslodavaca,koji nisu obuhvaćeni odlukom iz točke 1. ovoga stavka, pod uvjetom:

- da poslodavac i zaposleničko vijeće o tome sklope sporazume, te

- da se o tome zatraži mišljenje udruge poslodavaca i sindikata industrijske grane ili djelatnosti, odnosno određenoga zanimanja,

3. kod poslodavca koji nije obuhvaćen odlukom donesenom u skladu s točkom 1. ovoga stavka, odnosno s kojim nije sklopljen sporazum iz točke 2. alineje 1. ovoga stavka, pod uvjetom:

- da je o tome zatraženo mišljenje zaposleničkog vijeća te udruge poslodavaca i sindikata industrijske grane ili djelatnosti, odnosno određenoga zanimanja,

- da se ministar nadležan za rad uvjeri u prikladnost poduzetih mjera sigurnosti i zaštite na radu, socijalnih službi i jednakih mogućnosti i postupanja sa zaposlenim ženama, te

- da odluka važi za određeno ograničeno razdoblje te da se može obnoviti u postupku i pod uvjetima propisanima za njeno donošenje.

(2) Trudnica i majka do dvije godine djetetova života te samohrana majka s djetetom do tri godine djetetova života, ne smije biti izuzeta od zabrane noćnoga rada, osim ako to sama traži.

Noćni rad malodobnika

(1) Za malodobnike zaposlene u industriji rad u vremenu između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom.

(2) Za malodobnike zaposlene izvan industrije rad u vremenu između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radnom.

(3) Zabranjen je noćni rad malodobnika, osim ako je taka, rad prijeko potreban zbog više sile.

(4) Zabrana noćnoga rada iz stavka 3. ovoga članka može se u slučaju ozbiljne opasnosti, zbog zaštite nacionalnih interesa privremeno ukinuti odlukom ministra nadležnog za rad.

(5) Ministar nadležan za rad ovlašten je pravilnikom odrediti koje djelatnosli, u smislu stavka 1. ovoga članka, spadaju u industriju.

Poslovi na kojima ne smije raditi žena

(1) Žena ne smije obavljati osobito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom te druge poslove koji, s obzirom na njezine psihofizičke osobine, osobito ugrožavaju ženin život ili zdravlje.

(2) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će odrediti poslove iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Zabrana rada pod zemljom iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na žene koje obavljaju vodeće poslove, poslove zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, studente i pripravnike koji tijekom školovanja ili stručnog osposobljavanja, moraju dio vremena provesti u podzemnim dijelovima rudnika te na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne dijelove rudnika radi obavljanja poslova koji nisu fizičke naravi.

Zabrana nejednakog postupanja prema trudnicama

(1) Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njene trudnoće, otkazati joj ugovor o radu ili je, osim pod uvjetima iz članka 57. ovoga Zakona, premjestiti na druge poslove.

(2) Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim, ako zaposlena žena osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.

Premještaj trudnice, odnosno žene koja doji dijete

(1) Odredbe članka 56. ovoga Zakona ne sprečavaju privremeni premještaj trudnice ili žene koja doji dijete, na druge poslove na temelju njezina osobnoga zahtjeva ili po odluci poslodavca, ako to zahtijeva njezino zdravstveno stanje, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

(2) Ako žena iz stavka 1. ovoga članka radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac je mora premjestiti na druge odgovarajuće poslove.

(3) U sporu između poslodavca i zaposlene žene, samo je ovlašteni liječnik nadležan ocijeniti da li je premještaj na druge poslove, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajući.

(4) Ako poslodavac koji zapošljava pet ili manje od pet zaposlenika, nije u mogućnosti osigurati raspored žene iz stavka 1. ovoga članka na druge odgovarajuće poslove, žena ima pravo na dopust uz naknadu plaće prema posebnim propisima.

(5) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjecanje prava iz stavka 4. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće.

(6) Privremeni premještaj iz stavka 1. ovoga članka poslodavac mora opozvati čim ženino zdravstveno stanje dopušta njezin povratak na poslove na kojima je prethodno radila.

(7) Privremeni premještaj iz stavka 1. ovoga članka ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće zaposlene žene.

(8) Zaposlenu ženu iz stavka 1. ovoga članka može se premjestiti u drugo mjesto rada samo uz njezin pristanak.

Porodni dopust

(1) Za vrijeme trudnoće, poroda i njege djeteta zaposlena žena ima pravo na porodni dopust.

(2) Zaposlena žena može početi koristiti porodni dopust 45 dana prije očekivanoga poroda i može ga koristiti do godine dana djetetova života.

(3) Dan očekivanoga poroda utvrđuje ovlašteni liječnik.

(4) Za blizance, treće i svako sljedeće dijete zaposlena žena može koristiti porodni dopust do navršene treće godine djetetova života.

(5) Zaposlena žena obvezno koristi porodni dopust u razdoblju od 28 dana prije poroda do šest mjeseci djetetova života (obvezni porodni dopust).

(6) Na vlastiti zahtjev, žena iznimno može početi raditi prije nego dijete navrši šest mjeseci života, ali ne prije isteka 42 dana poslije poroda.

(7) Ako je dijete prerano rođeno, produžuje se porodni dopust iz stavka 2. ovoga članka za toliko vremena za koliko je dijete prerano rođeno.

(8) Nakon proteka obveznoga porodnog dopusta iz stavka 5. i 6. ovoga članka, ako se roditelji tako sporazumiju, pravo na porodni dopust može koristiti djetetov otac.

Skraćeno radno vrijeme roditelja

(1) Kad je obvezni porodni dopust iz članka 58. stavka 5. ili 6. ovoga Zakona prošao, zaposlena žena ima pravo raditi polovicu radnoga vremena do navršene jedne godine djetetova života, odnosno za blizance, treće i svako sljedeće dijete može raditi polovicu radnoga vremena do navršene treće godine djetetova života.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti zaposlenik koji je djetetov otac, ako majka za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.

(3) Nakon što dijete navrši jednu godinu života, jedan od djetetovih roditelja ima pravo raditi polovicu punoga radnoga vremena do tri godine djetetova života, ako je djetetu, prema ocjeni ovlaštenoga liječnika, zbog njegova zdravlja i razvoja, potrebna pojačana briga i njega.

(4) Ministar nadležan za zdravstvo pravilnikom će propisati uvjete i postupak stjecanja prava na rad u skraćenom radnom vremenu, radi njege djeteta kojem je potrebna pojačana briga i njega.

Stanka za dojenje djeteta

(1) Žena koja nakon korištenja porodnog dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu nastavi dojiti dijete, ima u tu svrhu tijekom rada u punom radnom vremenu, dva puta dnevno pravo na stanku u trajanju od po sat vremena.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka žena može koristiti do godine dana djetetova života.

(3) Vrijeme stanke iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme.

(4) Naknada plaće za stanku iz stavka 1. ovoga članka obračunava se prema posebnim propisima.

(5) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak ostvarenja prava iz stavka 1. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće iz stavka 4. ovoga članka.

Prava koja može koristiti djetetov otac

(1) Ako majka umre, napusti dijete ili ako je zbog bolesti ili drugoga važnoga razloga onemogućena brinuti se o djetetu, djetetov se otac može koristiti svim pravima koja su ovim Zakonom predviđena, radi zaštite majčinstva i podizanja djeteta.

(2) Ministar nadležan za zdravstvo pravilnikom će propisati uvjete i postupak utvrđivanja nemogućnosti majke da se, zbog bolesti ili drugoga važnog razloga, brine o djetetu.

Mirovanje radnoga odnosa do tri godine djetetova života

Nakon što je istekao porodni dopust jedan od roditelja djeteta ima pravo ne raditi dok dijete ne navrši tri godine života, za koje mu vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa miruju, a pravo na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu te pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje ostvaruje u skladu s propisima koji uređuju ta područja.

Prava majke odgojiteljice

(1) Majka sa četvero i više djece ima pravo na status majke odgojiteljice prema posebnim propisima.

(2) Zaposlena i nezaposlena žena kada stekne status majke odgojiteljice ima pravo na novčanu naknadu, mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i druga prava u skladu s posebnim propisima.

Prava majke u slučaju djetetove smrti

Ako zaposlena žena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije nego što je prošao porodni dopust, ona ima pravo nastaviti koristiti porodni dopust onoliko vremena koliko je, prema nalazu i mišljenju ovlaštenoga liječnika, potrebno da se oporavi od poroda i psihičkoga stanja uzrokovanoga gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana, za koje joj vrijeme pripadaju sva prava na temelju porodnoga dopusta.

Naknada plaće za vrijeme porodnoga dopusta i rada u skraćenom radnom vremenu

(1) Za vrijeme korištenja porodnoga dopusta, zaposlenik koji ga koristi ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima.

(2) Za vrijeme rada u skraćenom radnom vremenu, na temelju ove glave Zakona, zaposlenik ima za polovicu radnoga vremena pravo na naknadu plaće, prema posebnim propisima.

Prava roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju

(1) Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranoga djeteta) ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo raditi polovicu punog radnog vremena do navršene sedme godine djetetova života.

(2) Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka jedan pd roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena.

(3) Roditelj koji koristi prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima.

(4) Naknada plaće iz stavka 3. ovoga članka isplaćuje se na teret sredstava socijalne skrbi.

(5) Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjecanje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće.

(6) Roditelju iz stavka 1. ovoga članka koji radi polovicu radnog vremena, ne može se narediti rad noću ni prekovremeni rad, a niti mu se bez njegovog pristanka može promijeniti mjesto rada.

(7) Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka, zaposlenik ima pravo nastaviti raditi puno radno vrijeme na poslovima na kojima je radio prije korištenja ovoga prava, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, rasporedit će se na druge odgovarajuće poslove.

Prava posvojitelja, odnosno skrbnika

(1) Prava utvrđena ovim Zakonom radi zaštite majčinstva i podizanja djece, može koristiti pod jednakim uvjetima posvojitelj djeteta ili osoba kojoj je na temelju rješenja tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi, dijete povjereno na čuvanje i odgoj.

(2) Ako je dijete starije od dobi predviđene ovim Zakonom za korištenje prava iz stavka 1. ovoga članka, jedan od posvojitelja djeteta mlađeg od dvanaest godina ima pravo na posvojiteljski dopust od 270 dana neprekidno, od dana posvojenja, pod uvjetom da supružnik posvojitelja nije roditelj djeteta.

(3) Za vrijeme korištenja posvojiteljskoga dopusta, posvojitelj ima pravo na naknadu plaće, prema posebnim propisima.

Pretpostavka rada u punom radnom vremenu

Ako je za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, važno prethodno trajanje radnog odnosa, razdoblja porodnoga dopusta, rada u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja te posvojiteljski dopust, smatrat će se radom u punom radnom vremenu.

Najava korištenja prava

(1) Zaposlenik koji namjerava koristiti pravo na porodni dopust, posvojiteljski dopust ili pravo na mirovanje ugovora o radu do treće godine života djeteta, dužan je što je mogućeg prije, a najmanje mjesec dana ranije, obavijestiti o svojoj namjeri poslodavca.

(2) Zaposlenik može prestati koristiti pravo iz stavka 1. ovoga članka, a poslodavac ga je dužan primiti na rad i rasporedit na odgovarajuće poslove u roku mjesec dana od dana kada ga je zaposlenik obavijestio o prestanku korištenja tih prava.

(3) Zaposlenik koji se koristio pravom iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje, ako je došlo do promjene u tehnici ili načinu rada.

Zabrana otkaza

(1) Za vrijeme trudnoće, korištenja porodnoga dopusta, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja posvojiteljskoga dopusta i dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju te petnaest dana nakon prestanka trudnoće, odnosno prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne može otkazati trudnici, odnosno osobi koja se koristi nekim od spomenutih prava.

(2) Otkaz je nevažeći ako zaposlenik u roku petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavaca o okolnostima iz stavka 1. ovoga člana te o tome pridonese odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugoga ovlaštenog tijela.

(3) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ne sprečavaju prestanak ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, istekom vremena na koje je sklopljen taj ugovor.

Pravo zaposlenika da izvanrednim otkazom raskine ugovor o radu

(1) Zaposlenik koji koristi pravo na porodni dopust, posvojiteljski dopust ili kojemu ugovor o radu miruje do treće godine života djeteta, može raskinuti ugovor o radu izvanrednim otkazom.

(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka, ugovor o radu može se raskinuti najkasnije petnaest dana prije dana kada je zaposlenik dužan vratiti se na rad.

(3) Zaposlena trudnica može raskinuti ugovor o radu izvanrednim otkazom.

Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove

Nakon što je prošao porodni dopust, posvojiteljski dopust ili rad u skraćenom radnom vremenu, zaposlenik koji je koristio neko od tih prava raspoređuje se na poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, rasporedit će se na druge odgovarajuće poslove.

Zabrana otkazivanja ako je privremena nesposobnost uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću

(1) Dok je zaposlenik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka, poslodavac mu ne može otkazati.

(2) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prestanak ugovora o radu sklopljenoga na određeno vrijeme.

Zabrana štetnog utjecaja na napredovanje ili ostvarenje drugih prava

Ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest, ne smije štetno utjecati na napredovanje zaposlenika i ostvarenje drugih prava i pogodnosti iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.

Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove

Zaposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlaštena osoba, odnosno tijelo, utvrdi da je sposoban za rad, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radio ili na druge odgovarajuće poslove.

Obveza obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad

(1) Zaposlenik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju.

(2) Ovlašteni liječnik dužan je zaposleniku izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako zbog opravdanoga razloga zaposlenik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u toku tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

(4) Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će utvrditi sadržaj i način izdavanja potvrde iz stavka 1. ovoga članka.

Pravo zaposlenja na drugim poslovima

(1) Ako ovlaštena osoba, odnosno tijelo, ocijeni da kod zaposlenika postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje ovlaštene osobe, odnosno tijela, ponuditi zaposleniku druge poslove za koje je on sposoban, koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je zaposlenik prethodno radio.

(2) Radi osiguranja takvih poslova poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima zaposlenika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da zaposleniku iz stavka 1. ovoga članka osigura odgovarajuće poslove.

(3) Ponuda drugih poslova iz stavka 1. ovoga članka mora biti u pisanom obliku.

Otkaz u slučaju smanjene radne sposobnosti ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti

(1) Poslodavac može otkazati zaposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, samo uz prethodnu suglasnost zaposleničkog vijeća.

(2) Ako kod poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće, suglasnost iz stavka 1. ovoga članka daje nadležna služba zapošljavanja.

(3) Zaposleničko vijeće, odnosno nadležna služba zapošljavanja, dat će poslodavcu suglasnost na otkaz ugovora o radu, ako poslodavac dokaže da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da zaposleniku iz stavka 1. ovoga članka osigura odgovarajuće poslove, odnosno ako dokaže da je zaposlenik odbio raspoređivanje na poslove koji odgovaraju njegovim sposobnostima, u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštene osobe, odnosno tijela.

(4) Ako zaposleničko vijeće, odnosno nadležna služba zapošljavanja uskrati suglasnost na otkaz, suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka.

Otpremnina u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti

(1) Zaposlenik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a koji nakon završenoga liječenja i oporavka ne bude vraćen na rad, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa koji bi mu inače pripadao.

(2) Zaposlenik koji je neopravdano odbio zaposlenje na ponuđenim mu poslovima, nema pravo na otpremninu.

Prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju

Zaposlenik koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, ima prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju koje organizira poslodavac.

Određivanje plaće

(1) Poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije zaposleniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

(2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava više od 20 zaposlenika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.

(3) Ako plaća nije određena na način određen u stavku 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti poslodavac je dužan isplatiti zaposleniku primjerenu plaću.

(4) Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito plaća za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Jednakost plaća žena i muškaraca

(1) Poslodavac je dužan isplatiti jednake plaće ženama i muškarcima za jednaki rad i jednake vrijednosti.

(2) Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna stavku 1. ovoga članka, ništava je.

Isplata plaće

(1) Plaća se isplaćuje nakon obavljenoga rada.

(2) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu određuju se razdoblja isplate plaće.

(3) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu ne može se odrediti isplata plaće u razdobljima dužim od mjesec dana.

(4) Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan zaposleniku uručiti obračun plaće.

Pravo na povećanu plaću

Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, zaposlenik ima pravo na povećanu plaću.

Naknada plaće

(1) Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće.

(2) Zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu određuje se razdoblje iz stavka 1. ovoga članka za koje se naknada isplaćuje na teret poslodavca.

(3) Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje zaposlenik nije odgovoran.

(4) Zaposlenik koji odbije raditi jer nisu provedene propisane mjere zaštite na radu, ima pravo na naknadu plaće, u visini kao da je radio, za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite na radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na druge odgovarajuće poslove.

(5) Ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

Zaštita potraživanja zaposlenika u stečajnom postupku

(1) U stečajnom postupku sljedeća potraživanja zaposlenika iz radnog odnosa imaju prednost pri naplati i namiruju se kao troškovi stečajnoga postupka:

- plaća za zadnja tri mjeseca prije otvaranja stečaja ili prestanka ugovora o radu,

- naknada plaće za godišnji odmor na koji je zaposlenik stekao pravo u kalendarskoj godini u kojoj je otvoren stečaj ili u kojoj je prestao ugovor o radu te u prethodnoj godini,

- naknada plaće za posljednja tri mjeseca prije otvaranja stečaja ili prestanka ugovora o radu,

- otpremnine, te

- naknada štete zbog pretrpljene ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

(2) Potraživanje plaće i naknade plaće iz stavka 1. ovoga članka, namiruju se kao troškovi stečajnog postupka, samo do iznosa koji za određeni mjesec odgovara iznosu dvije trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj.

(3) Potraživanje otpremnine iz stavka 1. ovoga članka ima u stečajnom postupku prednost pri naplati samo do iznosa jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

(4) Prosječna plaća iz stavka 2. i 3. ovoga članka utvrđuje se na temelju posljednjih statističkih podataka objavljenih prije otvaranja stečajnog postupka.

Ograničenja prijeboja

(1) Poslodavac ne smije bez suglasnosti zaposlenika svoje potraživanje prema zaposleniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinoga dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.

(2) Zaposlenik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja.

Zaštita plaće pri prisilnom ustegnuću

Najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može se prisilno ustegnuti radi ispunjenja obveze zakonskog uzdržavanja, a za ostale obveze može se prisilno ustegnuti najviše jedna trećina plaće zaposlenika.

Izum ostvaren na radu ili u svezi s radom

(1) Zaposlenik je dužan obavijestiti poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u svezi s radom.

(2) Podatke o izumu iz stavka 1. ovoga članka zaposlenik je dužan čuvati kao poslovnu tajnu i ne smije ih priopćiti trećoj osobi bez odobrenja poslodavca.

(3) Izum iz stavka 1. ovoga članka pripada poslodavcu, a zaposlenik ima pravo na nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.

(4) Ako nadoknada nije utvrđena na način iz stavka 3. ovoga članka, sud će odrediti primjerenu nadoknadu.

Izum koji je u svezi s djelatnošću poslodavca

(1) O svojem izumu koji nije ostvaren na radu ili u svezi s radom, zaposlenik je dužan obavijestiti poslodavca, ako je izum u svezi s djelatnošću poslodavca te mu pismeno ponuditi ustupanje prava u svezi s tim izumom.

(2) Poslodavac je dužan u roku od mjesec dana očitovati se o ponudi zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Na ustupanje prava na izum iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe obveznog prava o prvokupu.

Tehničko unapređenje

(1) Ako poslodavac prihvati primijeniti tehničko unapređenje koje je predložio zaposlenik, dužan mu je isplatiti nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.

(2) Ako nadoknada nije utvrđena na način iz stavka 1. ovoga članka, sud će odrediti primjerenu nadoknadu.

Zakonska zabrana utakmice

(1) Zaposlenik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice).

(2) Ako zaposlenik postupi protivno zabrani iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može od zaposlenika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu zaposlenik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla.

(3) Pravo poslodavca iz stavka 2. ovoga članka prestaje u roku tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, a svakako nakon pet godina od sklapanja posla.

(4) Ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se zaposlenik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti, smatra se da je zaposleniku dao odobrenje za bavljenje takvim poslovima.

(5) Poslodavac može odobrenje iz stavka 1., odnosno 4. ovoga članka opozvati, poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu.

Ugovorna zabrana utakmice

(1) Poslodavac i zaposlenik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu zaposlenik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s poslodavcem (ugovorna zabrana utakmice).

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne smije se zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa.

(3) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može biti sastavni dio ugovora o radu.

(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora se sklopiti u pisanom obliku.

(5) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuje zaposlenika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje zaposlenika.

(6) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka je ništav ako ga sklopi malodobni zaposlenik ili zaposlenik koji u vrijeme sklapanja toga ugovora prima plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka na ništavost ugovorne zabrane utakmice ne može se pozivati poslodavac.

Naknada plaće u slučaju ugovorne zabrane utakmice

(1) Ako ovim Zakonom za određeni slučaj nije drukčije određeno, ugovorna zabrana utakmice obvezuje zaposlenika samo ako je ugovorom poslodavac preuzeo obvezu da će zaposleniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(2) Naknadu plaće iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan isplatiti zaposleniku krajem svakoga kalendarskoga mjeseca.

(3) Visina naknade plaće iz stavka 1. ovoga članka usklađuje se s kretanjem prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

(4) Ako je dio plaće zaposlenika namijenjen za pokriće određenih troškova u svezi s obavljanjem rada, naknada se može razmjerno umanjiti.

Prestanak ugovorne zabrane utakmice

(1) Ako zaposlenik raskine ugovor o radu izvanrednim otkazom stoga što je poslodavac teško povrijedio obvezu iz ugovora o radu, ugovorna zabrana utakmice prestaje važiti ako u roku mjesec dana od dana prestanka ugovora o radu zaposlenik pismeno izjavi da se ne smatra vezanim tim ugovorom.

(2) Ugovorna zabrana utakmice prestaje važiti i kada poslodavac otkaže ugovor o radu nemajući za to ovim Zakonom opravdani razlog, osim ako poslodavac u roku petnaest dana od raskida ugovora obavijesti zaposlenika da će mu za vrijeme trajanja ugovorne zabrane utakmice plaćati naknadu u iznosu prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku tijekom tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(3) Visina naknade plaće iz stavka 2. ovoga članka usklađuje se s kretanjem prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

Odustanak od ugovorne zabrane utakmice

(1) Poslodavac se može osloboditi obveze plaćanja naknade iz članka 94. ovoga Zakona, ako pismeno obavijesti zaposlenika da odustaje od ugovorne zabrane utakmice.

(2) Odustanak od ugovorne zabrane utakmice iz stavka 1. ovoga članka oslobađa poslodavca obveze plaćanja naknade nakon što su prošla tri mjeseca od dana dostave zaposleniku izjave o odustanku.

Ugovorna kazna

(1) Ako je za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane utakmice predviđena samo ugovorna kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima obveznoga prava, tražiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete.

(2) Ugovorna kazna iz stavka 1. ovoga članka može se ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane utakmice.

Odgovornost zaposlenika za štetu uzrokovanu poslodavcu

(1) Zaposlenik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

(2) Ako štetu uzrokuje više zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio štete koji je uzrokovao.

(3) Ako se za svakoga zaposlenika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

(4) Ako je više zaposlenika uzrokovalo štetu kaznenim (krivičnim) djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.

Unaprijed određeni iznos naknade štete

(1) Ako bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, može se unaprijed za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete.

(2) Štetne radnje i naknade iz stavka 1. ovoga članka mogu se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

(3) Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom iz stavka 2. ovoga članka, mnogo veća od utvrđenog iznosa naknade, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno pretrpljene i utvrđene štete.

Regresna odgovornost zaposlenika

Zaposlenik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

Smanjenje ili oslobođenje zaposlenika od dužnosti naknade štete

Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi uvjeti i način smanjenja ili oslobađanja zaposlenika od dužnosti naknade štete.

Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovaou zaposleniku

(1) Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

(2) Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao zaposleniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

Načini prestanka ugovora o radu

Ugovor o radu prestaje:

1. smrću zaposlenika,

2. istekom vremena na koje je skopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,

3. kada zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja,

4. dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog nesposobnosti za rad,

5. sporazumom zaposlenika i poslodavca,

6. otkazom,

7. odlukom nadležnog suda.

Oblik sporazuma o prestanku ugovora o radu

Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanom obliku.

Otkaz ugovora o radu

Poslodavac i zaposlenik mogu otkazati ugovor o radu.

Redoviti otkaz ugovora o radu

(1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

- ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

- ako zaposlenik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili

- ako zaposlenik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika).

(2) Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti zaposlenika na nekim drugim poslovima.

(3) Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete zaposlenika.

(4) Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti zaposlenika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi zaposlenika za rad na nekim drugim poslovima.

(5) Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka primjenjuju se na otkaz samo ako poslodavac redovito zapošljava više od pet zaposlenika te ako ugovor o radu koji se otkazuje traje duže od šest mjeseci.

(6) Ako poslodavac redovito zapošljava pet ili manje od pet zaposlenika ili ako otkazuje ugovor o radu koji traje kraće od šest mjeseci dužan je otkazati radni odnos uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, osim ako otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom.

(7) Zaposlenik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.

(8) Poslodavac koji je zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkazao zaposleniku, ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugoga zaposlenika.

Izvanredni otkaz ugovora o radu

(1) Poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

(2) Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

(3) Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.

Neopravdani razlozi za otkaz

(1) Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz.

(2) Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje zaposlenika nadležnim tijelima izvršne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

Otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme

Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može se redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.

Postupak prije otkazivanja

(1) Prije redovitog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem, poslodavac je dužan zaposlenika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza.

(2) Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem ili radom zaposlenika, poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Oblik, obrazloženje i dostava otkaza te tijek otkaznoga roka

(1) Otkaz mora imati pisani oblik.

(2) Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

(3) Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

(4) Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza.

(5) Otkazni rok ne teće za vrijeme trudnoće, korištenja porodnog dopusta, dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja posvojiteljskog dopusta, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vojne službe te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti zaposlenika na radu, određnim ovim ili drugim zakonom.

Teret dokazivanja

(1) Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se ovim Zakonom traži postojanje opravdanoga razloga, on mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz.

(2) Zaposlenik je dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz, samo ako ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom.

Najmanje trajanje otkaznog roka

(1) U slučaju redovitog otkaza, otkazni rok je najmanje:

- dva tjedna, ako je zaposlenik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od godinu dana,

- mjesec dana, ako je zaposlenik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno godinu dana,

- dva mjeseca, ako je zaposlenik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine,

- tri mjeseca, ako je zaposlenik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina,

- četiri mjeseca, ako je zaposlenik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina,

- pet mjeseci, ako je zaposlenik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno petnaest godina,

- šest mjeseci, ako je zaposlenik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.

(2) Ako zaposlenik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenoga otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka.

(3) Za vrijeme otkaznog roka zaposlenik ima pravo uz naknadu plaće odsustvovati s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja.

(4) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se odrediti kraći otkazni rok za zaposlenika nego za poslodavca, od roka određenog u stavku 1. ovoga članka, za slučaj kada zaposlenik otkazuje ugovor o radu.

(5) Ako zaposlenik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora

(1) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži zaposleniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka zaposlenik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takve izmjene ugovora.

Vraćanje zaposlenika na posao u slučaju nedopuštenog otkaza

(1) Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će se vraćanje zaposlenika na posao.

(2) Zaposlenik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naredi njegovo vraćanje na posao.

Sudski raskid ugovora o radu

(1) Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a zaposleniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev zaposlenika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga zaposlenika isplaćenih u prethodna tri mjesca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete zaposlenika.

(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

(3) Poslodavac i zaposlenik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

Savjetoranje zaposleničkoga vijeća o otkazu

Namjeru da otkaže određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti zaposleničkom vijeću te je dužan o toj odluci savjetovati se sa zaposleničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Otpremnina

(1) Zaposlenik koji je stranka ugovora o radu sklopljenoga na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnoga neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

(2) Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne polovine prosječne mjesečne plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

Program zbrinjavanja viška zaposlenika

(1) Poslodavac koji zapošljava više od 20 zaposlenika, a koji u razdoblju od šest mjeseci namjerava zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkazati više od 10 posto ugovora o radu, a najmanje petorici kod njega zaposlenih zaposlenika, dužan je izraditi program zbrinjavanja viška zaposlenika.

(2) Program iz stavka 1. ovoga članka u svakom slučaju mora izraditi poslodavac koji u razdoblju od mjesec dana namjerava zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkazati više od 20 ugovora o radu.

(3) Pri izradi programa iz stavka 1. i 2. ovoga članka, poslodavac je dužan na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, savjetovati se sa zaposleničkim vijećem.

(4) Poslodavac je dužan zaposleničkom vijeću, pravovremeno dostaviti u pisanom obliku odgovarajuće

podatke, uključujući i razloge za namjeravane otkaze, o broju i vrsti zaposlenika koji će vjerojatno biti obuhvaćeni te o roku u kojem namjerava otkazati ugovore o radu.

(5) Prilikom utvrđivanja programa iz stavka 1. i 2. ovoga članka, poslodavac je dužan izjasniti se o mišljenjima i prijedlozima zaposleničkoga vijeća, u svezi s mjerama koje treba poduzeti da bi se spriječili ili na najmanju mjeru ograničili očekivani otkazi ugovora o radu te o mjerama ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu.

(6) Ako kod poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće, poslodavac je dužan pri izradi programa zbrinjavanja viška zaposlenika savjetovati se s nadležnom službom zapošljavanja, na način i pod uvjetima propisanim stavkom 4. i 5. ovoga članka.

Obvezni sadržaj programa zbrinjavanja viška zaposlenika

(1) Program zbrinjavanja viška zaposlenika mora sadržavati:

- razloge nastanka viška zaposlenika,

- mogućnost promjena u tehnologiji i organizaciji rada s ciljem zbrinjavanja viška zaposlenika,

- mogućnost zapošljavanja zaposlenika na druge poslove,

- mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugoga poslodavca,

- mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije zaposlenika,

- mogućnost skraćivanja radnoga vremena.

(2) Ukoliko mjerama iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zaposlenicima osigurati zaposlenje, može im se, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, otkazati ugovor o radu.

(3) Poslodavac je dužan o programu zbrinjavanja viška zaposlenika obavijestiti zaposlenike i nadležnu službu zapošljavanja.

(4) Obavijest iz stavka 3. ovoga članka mora se u pisanom obliku dostaviti najkasnije osam dana nakon donošenja programa.

(5) Poslodavac ne smije otkazati zaposleniku prije nego što program zbrinjavanja viška zaposlenika dostavi nadležnoj službi zapošljavanja i prije nego što prođe osam dana, za koje vrijeme je ta služba dužna očitovati se o tom programu.

(6) Ako ima za to važne gospodarske ili socijalne razloge, nadležna služba zapošljavanja može odgoditi primjenu programa iz stavka 1. ovoga članka, u cijelosti ili pojedinih njegovih dijelova, za najduže tri mjeseca.

Posebna prava zaposlenika upućenih na rad u inozemstvo

(1) Poslodavac koji uputi zaposlenika na rad u inozemstvo, u trgovačko društvo ili drugo poduzeće u vlasništvu toga poslodavca, dužan je zaposleniku, ako ugovor o radu koji je taj zaposlenik sklopio s inozemnim trgovačkim društvom ili poduzećem prestane, osim ako se radi o otkazu uvjetovanom ponašanjem zaposlenika, naknaditi troškove preseljenja i osigurati mu odgovarajuće zaposlenje u zemlji.

(2) Razdoblje koje je zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka proveo na radu u inozemstvu, ubraja se pri određivanju otkaznoga roka i otpremnine u razdoblje neprekinutoga trajanja radnog odnosa s poslodavcem.

Vraćanje isprava i izdavanje potvrde o zaposlenju

(1) Nakon prestanka radnog odnosa poslodavac je dužan zaposleniku vratiti sve njegove isprave, te mu na njegov zahtjev izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.

(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka u potvrdi se ne smije ništa naznačiti što bi zaposleniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu.

Obveza donošenja pravilnika o radu

(1) Poslodavac koji zapošljava više od 20 zaposlenika dužan je donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja važna za zaposlenike zaposlene kod toga poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.

(2) Posebni pravilnici o radu mogu se donijeti za pojedine odjele trgovačkog društva, poduzeća, odnosno ustanove ili pojedine skupine zaposlenika.

(3) Ministar nadležan za rad može, uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikata i udruga poslodavaca, pravilnikom propisati koja pitanja poslodavac mora urediti pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.

Postupak donošenja pravilnika o radu

(1) O donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora savjetovati sa zaposleničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(2) U pravilniku iz stavka 1. ovoga članka mora se naznačiti dan stupanja na snagu.

(3) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka ne može stupiti na snagu prije osmoga dana od dana objave.

(4) Ministar nadležan za rad pravilnikom će propisati način objave pravilnika iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Pravilnik o radu mijenja se i dopunjuje na način propisan ovim Zakonom za njegovo donošenje.

(6) Zaposleničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevažećima.

(7) Ako kod poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće, pravo iz stavka 6. ovoga članka ima sindikalni povjerenik.

Osobe ovlaštene za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa

(1) Poslodavac koji je fizička osoba može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.

(2) Ako je poslodavac pravna osoba, onda ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka ima direktor ili drugo tijelo za to ovlašteno statutom, ugovorom ili izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe.

(3) Tijelo iz stavka 2. ovoga članka može svoja ovlaštenja pisanom punomoći prenijeti na drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu.

Sudska zaštita prava iz radnog odnosa

(1) Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

(2) Ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

(3) Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana okončanja toga postupka.

(4) Propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa, u rokovima iz stavka 1. do 3. ovoga članka, ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja.

Sudska nadležnost

Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležni sud u smislu odredbi ovoga Zakona je sud nadležan za radne sporove.

Arbitraža

(1) Rješavanje radnog spora stranke radnog odnosa mogu sporazumno povjeriti arbitraži.

(2) Kolektivnim ugovorom može se urediti sastav, postupak i druga pitanja važna za rad arbitraže.

Prenošenje ugovora na novoga poslodavca

(1) Ako se promijeni osoba ili pravni položaj poslodavca, npr. zbog nasljeđivanja, prodaje, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika trgovačkoga društva i sl., svi ugovori o rada prenose se na novoga poslodavca.

(2) Osobu koja promjenom pravnog položaja, oblika organiziranja ili na drugi sličan način, zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema zaposleniku, nadležni sud će je obvezati na ispunjenje takve obveze i u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom.

Pretpostavka suglasuosti s odlukom poslodavca

(1) Ako je poslodavac dužan pribaviti suglasnost zaposleničkoga vijeća, sindikata, inspektora rada ili službe zapošljavanja za svoju odluku, zaposleničko vijeće, sindikat, inspektor rada, odnosno služba zapošljavanja, dužna je u roku petnaest dana od dostave zahtjeva poslodavca očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti, ako ovim Zakononi za određeni slučaj nije drukčije određeno.

(2) Ako u roku iz stavka 1. ovoga članka zaposleničko vijeće, sindikat, inspektor rada, odnosno služba zapošljavanja, ne dostave poslodavcu svoje očitovanje o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da su suglasni s odlukom poslodavca.

Zastara potraživanja iz radnog odnosa

Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine.

Pravo na sudjelovanje u odlučivanju

Zaposlenici zaposleni kod poslodavca, koji redovito zapošljava najmanje 20 zaposlenika, osim zaposlenika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Pravo na izbor zaposleničkoga vijeća

(1) Zaposlenici imaju pravo izabrati na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, jednog ili više svojih predstavnika (u daljnjem tekstu: zaposleničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.

(2) Postupak utemeljenja zaposleničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje 10 posto zaposlenika zaposlenih kod određenog poslodavca.

Broj članova zaposleničkoga vijeća

(1) Broj članova zaposleničkog vijeća utvrđuje se prema broju zaposlenika zaposlenih kod određenog poslodavca i to kako slijedi:

- do 75 zaposlenika 1 predstavnik,

- od 76 do 250 zaposlenika 3 predstavnika,

- od 251 do 500 zaposlenika 5 predstavnika,

- od 501 do 750 zaposlenika 7 predstavnika,

- od 751 do 1000 zaposlenika 9 predstavnika.

(2) Za svakih sljedećih započetih tisuću zaposlenika, povećava se broj članova zaposleničkoga vijeća za dva.

(3) Pri izboru članova zaposleničkog vijeća potrebno je voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih organizacijskih jedinica i skupina zaposlenih (po spolu, dobi, stručnoj spremi, poslovima na kojima rade i slično).

Glavno zaposleničko vijeće

(1) Ako je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacijskih jedinica, može se organizirati više zaposleničkih vijeća koja omogućuju odgovarajuće sudjelovanje zaposlenika u odlučivanju.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizira se Glavno zaposleničko vijeće sastavljeno od predstavnika zaposleničkih vijeća organizacijskih jedinica.

(3) Sporazumom između poslodavca i zaposleničkih vijeća uređuje se sastav, ovlaštenja i druga pitanja važna za rad Glavnog zaposleničkog vijeća.

Izborno razdoblje

(1) Zaposleničko vijeće se bira na izborno razdoblje od tri godine.

(2) Izbori se redovito održavaju u ožujku.

Biračko pravo

(1) Pravo da biraju i da budu birani imaju svi zaposlenici zaposleni kod određenoga poslodavca.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka nemaju članovi upravnih i nadzornih tijela i članovi njihovih porodica te zaposlenici ovlašteni da zastupaju poslodavca u odnosu na treće osobe ili u odnosu na kod njega zaposlene zaposlenike.

(3) Izborni odbor utvrđuje listu zaposlenika koji imaju biračko pravo.

Liste kandidata

(1) Liste kandidata za izbor predstavnika zaposlenika mogu predložiti sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca ili skupina zaposlenika koju podržava najmanje 10 posto zaposlenika zaposlenih kod određenoga poslodavca.

(2) Ako se bira jedan predstavnik, mora se predložiti i najmanje jedan zamjenik, a ako se bira tri ili više predstavnika, mora se predložiti i najmanje tri zamjenika, da bi zaposleničko vijeće, ako bi nekom od izabranih kandidata prestao mandat, uvijek bilo u punom broju.

(3) Svaka lista kandidata mora imati onoliki broj kandidata koliko se bira.

Izborni odbor

(1) Za provođenje izbora utemeljuje se izborni odbor.

(2) Izborni odbor ima najmanje tri člana.

(3) Izborni odbor ima neparni broj članova.

(4) U izborni odbor svaki sindikat i svaka skupina zaposlenika koja je podnijela kandidatsku listu daje jednoga svojeg predstavnika.

(5) Član izbornog odbora ne može biti zaposlenik koji je kandidat za člana zaposleničkog vijeća.

(6) Zaposleničko vijeće imenuje izborni odbor prilikom raspisivanja izbora.

(7) Ako kod poslodavca nema zaposleničkog vijeća, izborni odbor imenuje se na skupu zaposlenika.

Rad izbornog odbora

(1) Izborni odbor provodi i nadzire glasovanje.

(2) Izborni se odbor brine o zakonitosti izbora i objavljuje rezultate izbora.

(3) O radu izbornog odbora vodi se zapisnik koji se javno objavljuje nakon provedenih izbora.

(4) Izborni odbor odlučuje običnom većinom.

Provođenje izbora

(1) Nitko ne smije ometati izbore, niti utjecati na slobodu izbora članova zaposleničkog vijeća.

(2) Postupanje protivno stavku 1. ovoga članka može imati za posljedicu ništavost izbora.

(3) Zaposleničko vijeće, izborni odbor, poslodavac, sindikat koji je predložio kandidata ili kandidat, može od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teškog kršenja odredbe stavka 1. ovoga članka, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore.

(4) Izbori su valjani ako je glasovala najmanje jedna trećina zaposlenika s pravom glasa.

(5) Troškove provođenja izbora snosi poslodavac.

Utvrđivanje rezultata izbora

(1) Ako se bira jedan predstavnik, izabran je onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova zaposlenika koji su glasovali.

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka dva ili više kandidata dobiju isti broj glasova, izabran je kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca.

(3) U slučaju da se bira tri ili više predstavnika, broj predstavnika koji je izabran sa svake liste utvrđuje se na sljedeći način:

Ukupan broj glasova koje je dobila svaka lista (biračka masa liste) dijeli se s brojevima od 1 do, zaključno broja predstavnika koji se bira. Svi tako dobiveni rezultati redaju se od najvećeg do najmanjeg, a rezultat koji po redu odgovara broju predstavnika koji se bira, je zajednički djelitelj. Svaka lista dobit će onoliko mjesta koliko puta ukupni bcoj njezinih dobivenih glasova (biračka masa liste) sadrži cijeli broj zajedničkog djelitelja. Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi između dviju ili više lista dobila koje mjesto, ono će pripasti onoj listi koja je dobila više glasova.

(4) Lista koja na izborima dobije manje od pet posto glasova zaposlenika koji su glasovali, ne sudjeluje u diobi predstavničkih mjesta.

(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, sa svake liste izabrani su kandidati od rednoga broja 1. pa do rednoga broja koliko je određena lista dobila mjesta.

(6) Zamjenici predstavnika sa svake liste su kandidati koji nisu izabrani, po redu od prvoga neizabranoga, pa najviše do broja koliko je određena lista dobila predstavničkih mjesta, a nakon što se iscrpi lista kandidata, zamjenici su osobe s liste zamjenika kandidata.

Temeljna ovlaštenja zaposleničkoga vijeća

(1) Zaposleničko vijeće štiti i promiče interese zaposlenika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj zaposlenika.

(2) Zaposleničko vijeće pazi na poštivanje ovoga Zakona, kolektivnih ugovora te drugih propisa koji su doneseni u korist zaposlenika.

(3) Zaposleničko vijećc pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede naplale i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.

(4) Zaposleničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije.

Obveza obavješćivanja

Poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti zaposleničko vijeće o:

- stanju i rezultatima poslovanja,

- razvojnim planovima i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni položaj zaposlenika,

- o kretanju i promjenama u plaćama,

- o zaštiti i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada,

- o drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj zaposlenika.

Obveza savjetovanja prije donošenja odluke

(1) Prije donošenja odluke važne za položaj zaposlenika, poslodavac se mora sa zaposleničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora zaposleničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj zaposlenika.

(2) Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:

- donošenju pravilnika o radu,

- planu zapošljavanja, premještaju i otkazu,

- mjerama u svezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu,

- uvođenju nove tehnologije te promjene u organizaciji i načinu rada,

- planu godišnjih odmora,

- rasporedu radnog vremena,

- noćnom radu,

- nadoknadama za izume i tehničko unapređenje,

- donošenju programa zbrinjavanja viška zaposlenika te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje zaposleničkog vijeća u njihovu donošenju.

(3) Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti zaposleničkom vijeću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da dade primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

(4) Ako sporazumom poslodavca sa zaposleničkim vijećem nije drukčije određeno, zaposleničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od tri dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu.

(5) Ako se zaposleničko vijeće u roku iz stavka 4. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.

(6) Zaposleničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden po stupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom.

(7) Zaposleničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenjc odluci poslodavca.

(8) Ako se zaposleničko vijeće protivi izvanrednom otkazu a zaposlenik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i za traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.

(9) Ako je protivljenje zaposleničkog vijeća izvanrednon otkazu očito neutemeljeno na odredbama ovoga Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do okončanja sudskog spora, oslobodi obveze zadržavanja zaposlenika na radu isplate naknade plaće.

(10) Ako poslodavac izvanredno otkazuje radni odnos zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, može zaposlenika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plać u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom zaposleniku prethodna tri mjeseca.

(11) Odluka poslodavca donesena protivno odredbam ovoga Zakona o obvezi savjetovanja sa zaposleničkim vijeće nevažeća je.

Suodlučivanje

(1) Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost zaposleničkog vijeća donijeti odluku o:

- otkazu članu zaposleničkog vijeća,

- otkazu kandidatu za člana zaposleničkog vijeća koji nisu izabrani te članu izbornog odbora za razdoblje od tri mjeseca nakon ustanovljenja izbornih rezultata,

- otkazu zaposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od invalidnosti,

- otkazu zaposleniku starijem od šezdeset godina (muškarac), odnosno pedeset pet godina života (žena),

- prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o zaposleniku,

- imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li osobni podaci zaposlenika prikupljaju obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Ako se zaposleničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasn odlukom poslodavca.

(3) Ako zaposleničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz, suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka.

(4) Sporazumom poslodavca sa zaposleničkim vijećem mogu se utvrditi i druga pitanja u kojima poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu suglasnost zaposleničkog vijeća.

Obveza obavješćivanja zaposlenika

Zaposleničko vijeće obvezno je redovito obavješćivati poslenike o svome radu te primati poticaje i prijedloge zaposlenika.

Odnos sa sindikatom

(1) Zaposleničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa zaposlenika, u punom povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca.

(2) Član zaposleničkog vijeća može nesmetano nastaviti rad u sindikatu.

(3) Ako kod poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće, sindikalni povjerenik ima prava iz članka 144. do 146., iz članka 152. stavka 1. do 5. i stavka 8., kao i obveze iz članka 154. i 155. ovoga Zakona.

(4) Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati se ne sporazumiju o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, spor će se riješiti odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o ovlaštenju sindikata za sklapanje kolektivnih ugovora.

Rad zaposleničkog vijeća

(1) Ako zaposleničko vijeće ima tri ili više člana, ono radi na sjednicama.

(2) Zaposleničko vijeće donosi poslovnik o svojem radu.

(3) Sjednicama zaposleničkog vijeća mogu biti nazočni predstavnici sindikata koji imaju članove zaposlene kod poslodavca, bez prava sudjelovanja u odlučivanju.

(4) Zaposleničko vijeće može zatražiti mišljenje stručnjaka o pitanjima iz svojeg djelokruga.

(5) Troškovi stručnog savjetovanja iz stavka 4. ovoga članka terete poslodavca, u skladu sa sporazumom sklopljenim između poslodavaca i zaposleničkog vijeća.

Skupovi zaposlenika

(1) S ciljem sveobuhvatnog obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju trgovačkog društva, odnosno ustanove, odnosno drugog oblika organiziranja poslodavca, te o radu zaposleničkog vijeća, moraju se dva puta godišnje, u podjednakim vremenskim razmacima, održati skupovi zaposlenika zaposlenih kod određenoga poslodavca.

(2) Ako veličina trgovačkog društva, ustanove, odnosno drugog oblika organiziranja poslodavca ili druge posebnosti to zahtijevaju, skupovi iz stavka 1. ovoga članka mogu se održati po odjelima ili drugim organizacijskim jedinicama.

Nastupanje pred sudom

(1) Zaposleničko vijeće može tužiti ili biti tuženo samo na temelju ovlaštenja, odnosno obveza utvrđenih ovim ili drugim zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom.

(2) Zaposleničko vijeće ne može imati vlastitu imovinu.

(3) Zaposleničko vijeće, a niti njegovi članovi, ne odgovaraju građansko-pravno za odluke koje ono donosi.

Uvjeti za rad zaposleničkog vijeća

(1) Zaposleničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme.

(2) Za rad u zaposleničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno.

(3) Članovi zaposleničkog vijeća mogu jedan drugome ustupati radne sate iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ako broj raspoloživih radnih sati to dozvoljava poslovi predsjednika ili člana zaposleničkog vijeća mogu se obavljati u punom radnom vremenu.

(5) Poslodavac mora zaposleničkom vijeću osigurati potreban prostor, osoblje, sredstva i druge uvjete za rad.

(6) Poslodavac mora članovima zaposleničkog vijeća omogućiti osposobljavanje za rad u zaposleničkom vijeću.

(7) Na teret poslodavca padaju i drugi troškovi koji prema ovom Zakonu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru nastanu djelatnošću zaposleničkog vijeća.

(8) Predsjednik ili član zaposleničkog vijeća koji je poslove za zaposleničko vijeće obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka obavljanja tih poslova raspoređuje se na poslove na kojima je prethodno radio, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, rasporedit će se na druge odgovarajuće poslove.

(9) Sporazumom između poslodavca i zaposleničkog vijeća pobliže se uređuju uvjeti za rad zaposleničkog vijeća.

Zabrana nejednakoga postupanja prema članovima zaposleničkog vijeća

Poslodavac ne smije članove zaposleničkog vijeća povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika.

Zabrana nejednakoga postupanja zaposleničkog vijeća prema zaposlenicima

U svojoj djelatnosti zaposleničko vijeće ne smije ni pojedinačnoga zaposlenika niti određenu skupinu zaposlenika povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika.

Čuvanje poslovne tajne

(1) Član zaposleničkog vijeća dužan je čuvati poslovnu tajnu koju je saznao u obavljanju ovlaštenja danih mu ovim Zakonom.

(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka postoji i nakon isteka izbornoga razdoblja.

Sporazum zaposleničkoga vijeća s poslodavcem

(1) Zaposleničko vijeće može s poslodavcem sklopiti pisani sporazum koji može sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa.

(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se neposredno i obvezno na sve zaposlenike zaposlene kod poslodavca koji je sklopio sporazum.

(3) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se urediti pitanja plaća, trajanja radnoga vremena te druga pitanja koja se redovito uređuju kolektivnim ugovorima, osim ako stranke kolektivnog ugovora na to ovlaste stranke toga sporazuma.

Povećanje broja i ovlaštenja zaposleničkoga vijeća

(1) Sporazumom zaposleničkog vijeća s poslodavcem može se povećati broj članova zaposleničkog vijeća preko broja određenog ovim Zakonom, a može se povećati i opseg oslobođenja članova zaposleničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće.

(2) Sporazumom zaposleničkog vijeća s poslodavcem ili kolektivnim ugovorom mogu se proširiti ovlaštenja zaposleničkog vijeća.

Raspuštanje zaposleničkog vijeća i isključenje njegova člana

Ako zaposleničko vijeće ili neki njegov član teško krši obveze dane mu ovim Zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca, mogu zatražiti od nadležnog suda da raspusti zaposleničko vijeće ili da isključi određenoga člana, a isto može zatražiti i najmanje 25 posto zaposlenih ili poslodavac.

Pravo na udruživanje

(1) Zaposlenici imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.

(2) Poslodavci imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima te udruge.

(3) Udruge iz stavka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: udruge) mogu se osnovati bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.

Dobrovoljnost članstva u udruzi

(1) Zaposlenik, odnosno poslodavac slobodno odlučuje o svojem stupanju i istupanju iz udruge.

(2) Nitko ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva ili nečlanstva u udruzi, odnosno sudjelovanja ili nesudjelovanja u djelatnosti udruge.

Zabrana privremenog ili trajnog djelovanja odlukom izvršne vlasti

Djelatnost udruge ne može se privremeno zabraniti niti se udruga može raspustiti odlukom izvršne vlasti.

Udruge više razine

(1) Udruge mogu utemeljiti svoje saveze ili druge oblike udruživanja u kojima se njihovi interesi povezuju na višoj razini (udruge više razine).

(2) Udruge više razine uživaju sva prava i slobode zajamčene udrugama.

(3) Udruge i udruge više razine imaju pravo slobodno se udruživati i surađivati s međunarodnim organizacijama utemeljenima radi promicanja istih prava i interesa.

Ovlaštenja udruge

(1) Udruga može biti stranka kolektivnog ugovora sam ako je utemeljena i registrirana u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Udruga može u radnim sporovima kod poslodavca, pre sudom, arbitražom i državnim tijelima zastupati svoje članove.

Utemeljenje drugih pravnih osoba

Udruge mogu radi ostvarivanja svojih ciljeva i zadatak predviđenih statutom ili pravilima, utemeljiti

druge pravne osobe u skladu s posebnim propisima.

Utemeljenje udruge

(1) Sindikat mogu utemeljiti najmanje deset punoljetnih poslovno sposobnih fizičkih osoba.

(2) Udrugu poslodavaca mogu utemeljiti najmanje deeset pravnih osoba ili punoljetnih i poslovno sposobnih fizičkih osoba.

(3) Udrugu više razine mogu utemeljiti najmanje dvije i udruge iz stavka 1. ili 2. ovoga članka.

Statut udruge

(1) Udruga, odnosno udruga više razine; mora imati statut utemeljen i donesen na načelima demokratskoga zastupanj demokratskog očitovanja volje članova.

(2) Statutom udruge utvrđuje se svrha udruge; unutarnji ustroj udruge utemeljen na načelima demokratskoga zastupanja i demokratskog očitovanja volje članova, naziv; sjedište; područje djelovanja; znak; tijela udruge; način izbora i opoziva tih tijela; ovlaštenja tijela udruge; postupak učlanjivanja i prestanak članstva; način određivanja članarine; način donošenja i izmjene statuta, pravila i drugih općih akata; način stjecanja, raspolaganja i nadzora nad imovinom te prestanak rada udruge.

(3) Statut udruge mora sadržavati odredbe o tijelima ovlaštenima za sklapanje kolektivnog ugovora te uvjetima i postupka organiziranja industrijskih akcija.

(4) Naziv udruge, odnosno udruge više razine mora se jasno razlikovati od naziva već registriranih udruga, odnosno udruga više razine.

(5) Statutom određena svrha udruge mora biti sklapanje kolektivnih ugovora.

(6) Statutom, odlukom o utemeljenju ili udruživanju u udrugu više razine, ovlaštenje za sklapanje kolektivnog ugovora može se prenijeti na udrugu više razine.

Pravna osobnost udruge

(1) Udruga i udruga više razine stječe pravnu osobnost danom upisa u registar udruga.

(2) Statutom udruge određuje se ima li udruga podružnice ili druge oblike unutarnjeg organiziranja, te koja ovlaštenja podružnice ili drugi oblici unutarnjeg organiziranja imaju u pravnom prometu.

(3) Podružnica ili drugi oblik unutarnjeg organiziranja stječe ovlaštenja u pravnom prometu iz stavka 2. ovoga članka danom upisa tih ovlaštenja u registar udruga.

Registar udruga

(1) Udruge i udruge više razine koje djeluju na području samo jedne županije, upisuju se u registar udruga koji se vodi u županijskom uredu nadležnom za poslove rada.

(2) Udruge i udruge više razine koje djeluju na području dviju ili više županija, upisuju se u registar udruga koji se vodi u ministarstvu nadležnom za rad.

(3) Ako udruga ima podružnice ili druge oblike unutarnjeg organiziranja koji imaju ovlaštenja u pravnom prometu, u registru udruga vodi se popis takvih podružnica, odnosno drugih oblika unutarnjeg organiziranja i njihovih ovlaštenja u pravnom prometu.

(4) U registar se upisuje: dan utemeljenja, naziv, sjedište, područje djelovanja, naziv izvršnog tijela, imena osoba ovlaštenih za zastupanje te prestanak djelovanja udruge, odnosno udruge više razine, te prestanak ovlaštenja podružnice, odnosno drugog oblika unutarnjeg organiziranja u pravnom prometu.

(5) Ministar nadležan za rad pravilnikom će urediti sadržaj i način vođenja registra udruga.

Zahtjev za upis u registar udruga

(1) Na zahtjev utemeljitelja, udruga se upisuje u registar.

(2) Zahtjevu za upis mora se priložiti: odluka o utemeljenju, zapisnik skupštine utemeljitelja, statut, popis utemeljitelja i članova izvršnog tijela, ime i prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje.

(3) Utemeljitelji su dužni zahtjev za upis u registar udruga podnijeti u roku trideset dana od dana održavanja skupštine.

(4) Tijelo nadležno za registraciju dužno je izdati potvrdu o zaprimanju zahtjeva za upis u registar udruga.

Rješenje o zahtjevu za upis u registar udruga

(1) O zahtjevu za upis udruge u cegistar donosi se rješenje.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži: datum upisa i broj pod kojim je udruga upisana, naziv udruge, sjedište, područje djelovanja te ime i prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje.

Otklanjanje nedostataka u statutu ili postupku utemeljenja

(1) Ako tijelo ovlašteno za registraciju utvrdi da priloženi statut nije u skladu s ovim Zakonom ili da podneseni zahtjev ne sadrži dokaze o ispunjenju uvjeta predviđenih ovim Zakonom za utemeljenje udruge, pozvat će podnositelje zahtjeva da usklade statut sa zakonom ili podnesu odgovarajuće dokaze te im za to odrediti rok koji ne može biti duži od petnaest dana.

(2) Ako u roku iz stavka 1. ovoga članka podnositelji zahtjeva ne otklone nedostatke u statutu ili ne podnesu dokaze o ispunjenju uvjeta propisanih ovim Zakonom za utemeljenje udruge, tijelo ovlašteno za registraciju donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar udruga.

Rok za donošenje rješenja o zahtjevu za upis u registar udruga

(1) Tijelo ovlašteno za registraciju dužno je donijeti rješenje o zahtjevu za upis u registar udruga najkasnije u roku 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva.

(2) Ukoliko ovlašteno tijelo ne donose rješenje u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je udruga registrirana idućega dana nakon što je taj rok prošao.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, tijelo ovlašteno za registraciju dužno je u roku od sedam dana od proteka roka za donošenje rješenja izdati potvrdu o registraciji udruge sa sadržajem propisanim u odredbi članka 170. stavka 2. ovoga Zakona.

Odbijanje zahtjeva za upis

(1) Tijelo ovlašteno za registraciju donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar udruga, ako udruga nije utemeljena u skladu s odredbama članka 165. i 166. ovoga Zakona.

(2) Rješenje kojim se odbija zahtjev za upis, mora biti obrazloženo.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Prijava promjene podataka

(1) U registar udruga mora se prijaviti svaka promjena naziva udruge, odnosno podružnice ili drugog oblika unutarnjeg organiziranja koji ima ovlaštenja u pravnom prometu, sjedišta, područja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za zastupanje te prestanak djelovanja, odnosno ovlaštenja u pravnom prometu.

(2) Osoba ovlaštena za zastupanje udruge dužna je promjene iz stavka 1. ovoga članka prijaviti tijelu koje vodi registar udruga, u roku 30 dana od dana nastale promjene.

(3) Na upis promjene podataka iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o upisu udruga u registar.

Prikupljanje i zaštita imovine od prisilnog izvršenja

(1) Udruge mogu prikupljanjem upisnina i članarina te kupnjom, darovanjem ili na drugi zakonit način, stjecati imovinu bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.

(2) Prisilno izvršenje ne može se provesti na nepokretnoj i pokretnoj imovini udruga nužnoj za održavanje sastanaka, provođenje obrazovnih djelatnosti te knjižnicama udruga.

Podjela imovine udruge

(1) Ako se udruga razdijeli ili se znatniji dio članstva izdvoji u novu udrugu, imovina udruge dijeli se među udrugama, razmjerno broju članova, ako statutom udruge, ugovorom ili drugim sporazumom nije drukčije određeno.

(2) Ako udruga prestane djelovati, imovinom udruge postupa se na način propisan statutom udruge.

(3) Ako udruga prestane djelovati, imovina udruge ne može se podijeliti članovima udruge.

Zabrana nadzora nad drugom stranom

(1) Poslodavci i njihove udruge ne smiju imati nadzor nad utemeljenjem i djelovanjem sindikata, odnosno njihovih udruga više razine, niti u cilju ostvarenja takvoga nadzora smiju financirati ili na drugi način podupirati sindikate, odnosno njihove udruge više razine.

(2) U stavku 1. ovoga članka opisana zabrana nadzora nad drugom stranom primjenjuje se i na odnos sindikata odnosno njihovih udruga više razine prema poslodavcima i njihovim udrugama.

Sudska zaštita članskih prava

Član udruge može tražiti sudsku zaštitu u slučaju povrede njegovih prava utvrđenih statutom ili drugim pravilima udruge.

Sudska zaštita prava na udruživanje

(1) Udruga ili udruga više razine može zahtijevati od suda da zabrani djelatnost koja je protivna pravu na slobodno udruživanje zaposlenika, odnosno poslodavaca.

(2) Udruga ili udruga više razine može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela zbog djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.

Zabrana nejednakoga postupanja zbog sindikalnoga članstva ili djelatnosti

(1) Zaposlenik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika zbog članstva u sindikatu, a osobito nije dopušteno:

- ugovor o radu s određenim zaposlenikom sklopiti pod uvjetom da on ne stupi u sindikat, odnosno pod uvjetom da istupi iz sindikata,

- raskinuti ugovor o radu ili na drugi način staviti zaposlenika u nepovoljniji položaj od ostalih zaposlenika, zbog njegova članstva u sindikatu ili sudjelovanja u sindikalnim djelatnostima izvan radnoga vremena, a uz suglasnost poslodavca i za vrijeme radnoga vremena.

(2) Članstvo u sindikatu i sudjelovanje u djelatnostima sindikata ne smije biti okolnost na kojoj poslodavac temelji odluku o sklapanju ugovora o radu, promjeni poslova koje zaposlenik obavlja, odnosno mjesta rada, stručnom obrazovanju, napredovanju, plaćanju, socijalnim davanjima i prestanku ugovora o radu.

(3) Poslodavac, direktor ili neko drugo tijelo te zastupnik poslodavca, ne smije se koristiti prisilom u korist ili protiv bilo kojega sindikata.

Sindikalni predstavnik i povjerenik

(1) Sindikati samostalno odlučuju o načinu njihova zastupanja kod poslodavca.

(2) Sindikati koji imaju članove zaposlene kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih predstavnika, odnosno sindikalnih povjerenika koji će ih zastupati kod toga poslodavca.

(3) Sindikalni predstavnici, odnosno sindikalni povjerenici imaju pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata.

(4) Poslodavac je dužan sindikalnom predstavniku, odnosno sindikalnom povjereniku omogućiti pravodobno i djelotvorno ostvarenje prava iz stavka 3. ovoga članka, te pristup podacima važnim za ostvarenje toga prava.

(5) Sindikalni predstavnik, odnosno sindikalni povjerenik mora pravo iz stavka 3. ovoga članka ostvarivati u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja poslodavca.

(6) Sindikat mora obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog predstavnika, odnosno sindikalnog povjerenika.

Zaštita sindikalnih povjerenika

(1) Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja dužnost i šest mjeseci nakon prestanka obavljanja te dužnosti, poslodavac može otkazati samo uz prethodnu suglasnost sindikata.

(2) Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukor poslodavca.

(3) Ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, suglasnost može nadomjestiti sudska odluka.

(4) Najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu iz stavka 1. ovoga članka određuje se odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o broj članova zaposleničkoga vijeća.

Načini prestanka djelovanja udruge

(1) Udruga prestaje djelovati:

1. ako tako odluči tijelo udruge koje je statutom ovlašteno da odlučuje o prestanku djelovanja udruge,

2. ako je bez osobito važnih i opravdanih razloga od održavanja sjednice najvišeg tijela udruge proteklo dvostruko duže vrijeme od vremena za koje je statutom određdeno da se takva sjednica mora održati,

3. ako se broj članova udruge smanji ispod broja određeni ovim Zakonom za utemeljenje udruge,

4. ako sud zabrani djelovanje udruge.

(2) Odluku o prestanku djelovanja udruge u slučajevima točke 2. do 4. stavka 1. ovoga članka, donosi nadležni sud.

(3) Na temelju pravomoćne sudske odluke, tijelo nadležno za vođenje registra brisat će udrugu iz registra.

Zabrana djelovanja udruge

(1) Djelovanje udruge zabranit će se presudom županijskog suda, nadležnog prema sjedištu udruge, ukoliko je njezina djelatnost protivna Ustavu i zakonu.

(2) Postupak za zabranu djelovanja udruge pokreće se na zahtjev tijela ovlaštenog za registraciju ili ovlaštenoga državnog odvjetnika.

(3) U obrazloženju presude o zabrani djelovanja udruge moraju se označiti djelatnosti zbog kojih je djelovanje udruge zabranjeno.

(4) Presudom kojom zabranjuje djelovanje udruge sud mora odlučiti o imovini udruge, u skladu sa statutom udruge.

(5) Izreka pravomoćne presude o zabrani djelovanja udruge objavit će se u "Narodnim novinama".

Stranke kolektivnog ugovora

Stranke kolektivnog ugovora mogu biti, na strani poslodavaca, jedan ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, a na strani zaposlenika, sindikat ili udruga sindikata više razine, koja je spremna i sposobna sredstvima pritiska štititi i pomicati interese svojih članova prilikom pregovora o sklapanju kolektivnih ugovora.

Odbor sindikata za kolektivne pregovore

(1) Ako je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata više razine, poslodavac ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, može o sklapanju kolektivnog ugovora pregovarati samo sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika tih sindikata.

(2) O broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka odlučuju sindikati.

(3) Pregovarački odbor iz stavka 1. ovoga članka ne smije imati manje od pet niti više od jedanaest članova.

(4) Ako se sindikati ne mogu sporazumjeti o broju članova pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, o tome odlučuje predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća, vodeći računa o broju sindikata u djelatnosti.

(5) Ako sindikati ne postignu sporazum o sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, broj zastupnika svakog sindikata u odboru odredit će se razmjerno broju glasova koji svaki od sindikata dobije na tajnom glasovanju svih članova sindikata koji djeluju na području za koje se sklapa kolektivni ugovor.

(6) Pravila i način izbora članova pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju sindikati sporazumno, a ako se sindikati o tome ne mogu sporazumjeti do dana donošenja odluke o provođenju izbora, utvrdit će ih Gospodarsko-socijalno vijeće.

(7) Pravo predlaganja kandidata za članove pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka ima samo sindikat koji je registriran najmanje šest mjeseci prije donošenja odluke o provođenju izbora.

(8) Sindikati se mogu sporazumjeti da umjesto izbora članova pregovaračkog odbora na način određen u stavku 5. ovoga članka, o sastavu pregovaračkog odbora odluči arbitraža.

(9) Pregovarački odbor iz stavka 1. ovoga članka, u sastavu određenom u skladu s odredbama stavka 1. do 8. ovoga članka, djeluje za vrijeme za koje se sklapa kolektivni ugovor, ali ne dulje od tri godine.

(10) Pregovarački odbor utvrđuje način rada i donošenja odluka.

Predmet kolektivnog ugovora

(1) Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja zaposleničkog vijeća, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima.

(2) Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.

(3) Kolektivni ugovor može sadržavati pravila o postupku kolektivnoga pregovaranja, te o sastavu i načinu postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.

Obveza kolektivnoga pregovaranja

Osobe koje prema ovom Zakonu mogu biti stranke kolektivnog ugovora, dužne su u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora u svezi sa pitanjima koja prema ovom Zakonu mogu biti predmet kolektivnog ugovora.

Osobe koje obvezuje kolektivni ugovor

(1) Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

(2) Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru.

Oblik kolektivnog ugovora

Kolektivni ugovor mora se sklopiti u pisanom obliku.

Dužnost ispunjavanja obveza iz kolektivnog ugovora u dobroj vjeri

(1) Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje, dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

(2) Zbog povrede obveze iz kolektivnog ugovora, oštećena stranka ili osoba na koju se on primjenjuje, može tražiti naknadu pretrpljene štete.

Naznaka osoba, odnosno područja primjene

U kolektivnom ugovoru moraju se naznačiti osobe i područje na kojem se on primjenjuje.

Punomoć za pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora

(1) Osobe koje zastupaju stranke kolektivnog ugovora, moraju imati pisanu punomoć za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora.

(2) Ako je stranka kolektivnog ugovora pravna osoba, punomoć iz stavka 1. ovoga članka mora biti izdana u skladu sa statutom te pravne osobe.

Vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora

(1) Kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

(2) Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje duže od pet godina.

Produžena primjeua pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru

Ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Otkaz kolektivnog ugovora

(1) Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o otkaznom roku i postupku otkazivanja, izmjene i obnove.

(2) Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati.

(3) Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme može se otkazati samo ako je mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.

(4) Otkaz kolektivnog ugovora mora se dostaviti ostalim strankama.

Utjecaj statusne promjene na primjenu kolektivnog ugovora

Pri podjeli, spajanju, izdvajanju ili drugoj statusnoj promjeni poslodavaca, na zaposlenike se do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao u vrijeme statusne promjene.

Dostava kolektivnog ugorora nadležnom tijelu

(1) Svaki kolektivni ugovor te svaka promjena (izmjena, dopuna, otkaz ili pristup) kolektivnog ugovora mora se dostaviti, ovisno o području primjene, ministarstvu nadležnom za rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada.

(2) Ministarstvu nadležnom za rad dostavlja se kolekti ugovor ili promjena kolektivnog ugovora u kojem je kao područje primjene navedeno područje Republike Hrvatske ili područje dvije ili više županija, a svi ostali kolektivni ugovori ili nove promjene dostavljaju se županijskim uredima nadležnim, za poslove rada.

(3) Kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora stavlja nadležnom tijelu stranka koja je prva navedena u tom ugovoru, odnosno stranka koja otkazuje kolektivni ugovor.

(4) Ministar nadležan za rad pravilnikom će propisati stupak dostave kolektivnih ugovora ili njihovih promjena nadležnom državnom tijelu te način vođenja evidencije o dostavnim kolektivnim ugovorima i njihovim promjenama.

Objava kolektivnog ugovora

(1) Kolektivni ugovor mora se javno objaviti.

(2) Ministar nadležan za rad pravilnikom će propisati objave kolektivnih ugovora.

Pristupanje kolektivnom ugovoru

(1) Kolektivnom ugovoru mogu naknadno pristupiti osobe koje prema odbredbama ovoga Zakona mogu biti stranke kolektivnog ugovora.

(2) Izjava o pristupanju kolektivnom ugovoru mora se staviti svim strankama koje su sklopile kolektivni ugovor te s osobama koje su mu naknadno pristupile.

(3) Osobe koje su naknadno pristupile kolektivnom ugovoru imaju jednaka prava i obveze kao i stranke koje su ga sklopile.

Proširenje primjene kolektivnog ugovora

(1) Ako postoji javni interes ministar nadležan za rad može na prijedlog stranke kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora na osobe koje nisu sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile.

(2) Prije donošenja odluke o proširenju važnosti kolektivnog ugovora, ministar nadležan za rad mora zatražiti mišljenje sindikata, udruga poslodavaca ili predstavnika poslodavaca na koje se kolektivni ugovor proširuje.

(3) Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora mora se objaviti u "Narodnim novinama".

(4) Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora može se opozvati na način propisan za njezino donošenje.

Sudska zaštita prava iz kolektivnog ugovora

Stranka kolektivnog ugovora može tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora.

Sporovi u kojima je obvezno mirenje

(1) U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora ili drugoga sličnoga spora koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske akcije (kolektivni radni spor), ako stranke spora nisu dogovorile neki drugi način njegovoga mirnog rješavanja, mora se provesti postupak mirenja propisan ovim Zakonom.

(2) Mirenje iz stavka 1. ovoga članka provodi mirovno vijeće.

Sastav mirovnoga vijeća

(1) Mirovno vijeće čine tri člana: jedan predstavnik poslodavaca ili njihovih udruga, odnosno udruga više razine, jedan predstavnik sindikata ili njihovih udruga, odnosno udruga više razine, te jedan član kojeg izabiru stranke u sporu s liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće.

(2) Pri Gospodarsko-socijalnom vijeću te pri županijskim uredima nadležnim za poslove rada vode se

liste članova mirovnoga vijeća koje utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće.

(3) Troškovi članova mirovnoga vijeća s liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće, terete ministarstvo nadležno za rad.

(4) Administrativne poslove za mirovno vijeće obavlja ministarstvo nadležno za rad ili odgovarajuća služba županijskog ureda nadležnog za poslove rada.

(5) Gospodarsko-socijalno vijeće donijet će pravilnik kojim će se urediti način izbora članova mirovnog vijeća i postupak pred tim vijećem.

Rok za okončanje postupka mirenja

Ako se stranke u sporu drukčije ne sporazumiju, mirenje predviđeno ovim Zakonom mora se dovršiti u roku pet dana od dana dostave obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada.

Odluka stranaka i njezini učinci

(1) Stranke mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnoga vijeća.

(2) Prijedlog kojega prihvate stranke ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

Arbitražno rješavanje spora

(1) Stranke spora mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sporazumno povjeriti arbitraži.

(2) Imenovanje arbitra ili arbitražnoga vijeća te druga pitanja arbitražnoga postupka, mogu se urediti kolektivnim ugovorom ili sporazumom stranaka sklopljenim nakon nastanka spora: 

Pitanje o kojem odlučuje arbitraža

(1) U sporazumu o iznošenju spora pred arbitražu stranke spora će odrediti pitanje koje iznose pred arbitražu.

(2) Arbitraža može odlučiti samo o pitanju koje su pred nju iznijele stranke spora.

Arbitražna odluka

(1) Ako se radi o sporu o tumačenju ili primjeni zakona, drugoga propisa ili kolektivnog ugovora, arbitraža će temeljiti svoju odluku na zakonu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru.

(2) Ako se radi o sporu o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbitraža će temeljiti svoju odluku na pravičnosti.

(3) Ako stranke spora u kolektivnom ugovoru ili sporazumu o iznošenju spora pred arbitražu ne odrede drukčije, arbitražna odluka mora biti obrazložena.

(4) Protiv arbitražne odluke nije dopuštena žalba.

(5) Ako se radi o sporu o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbitražna odluka ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

Štrajk

(1) Sindikati ili njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova.

(2) Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren.

(3) Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele.

(4) U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.

(5) Najkasnije na dan najave štrajka sindikati, odnosno udruge sindikata više razine, moraju objaviti pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, donesenim u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Isključenje s rada (lockout)

(1) Poslodavci mogu isključiti zaposlenike s rada samo u odgovoru na već započeti štrajk.

(2) Isključenje s rada ne smije započeti prije isteka osam dana od dana početka štrajka.

(3) Broj zaposlenika isključenih s rada ne smije biti veći od polovice broja zaposlenika u štrajku.

(4) Za zaposlenike isključene s rada poslodavac je dužan uplatiti doprinose utvrđene posebnim propisima na osnovicu koju čini najniža plaća.

(5) Odredbe ovoga Zakona o štrajku, na odgovarajući se način primjenjuju i na pravo poslodavaca da u kolektivnom radnom sporu isključe zaposlenike.

Pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati

(1) Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno izrađuju i donose pravila o proizvodno održavajućim i nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada.

(2) Pravila iz stavka 1. ovoga članka sadrže osobito odredbe o poslovima i broju zaposlenika koji na njima moraju raditi za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, a s ciljem omogućivanja obnavljanja rada neposredno nakon završetka štrajka (proizvodno održavajući poslovi), odnosno s ciljem obavljanja poslova koji su prijeko potrebni radi sprečavanja ugrožavanja života, osobne sigurnosti ili zdravlja pučanstva (nužni poslovi).

(3) Određivanjem poslova iz stavka 1. ovoga članka ne smije se onemogućiti ili bitno ograničiti pravo na štrajk.

(4) Ako se sindikat i poslodavac ne sporazumiju, u roku od 15 dana od dana dostave sindikatu prijedloga poslodavaca, o određivanju poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac ili sindikat može u roku od daljnjih 15 dana tražiti da o tim poslovima odluči arbitaža.

(5) Arbitraža iz stavka 4. ovoga članka sastoji se od jednog predstavnika sindikata i jednog predstavnika poslodavca te od neovisnog predsjednika kojeg sporazumno određuju sindikat i poslodavac.

(6) Ako se sindikat i poslodavac ne mogu sporazumijeti o imenovanju predsjednika arbitražnog vijeća, a ta pitanja nisu drukčije uređena kolektivnim ugovorom ili sporazumom stranaka, njega će imenovati predsjednik suda nadležnost kojeg se određuje prema odredbama ovoga Zakona o određivanju nadležnosti u prvom stupnju za zabranu štrajka ili isključenja s rada.

(7) Ako jedna stranka odbija sudjelovati u arbitražnom postupku utvrđivanja poslova koji se ne smiju prekidati, postupak će se provesti bez njezinog sudjelovanja, a odluku o poslovima iz stavka 1. ovoga članka donosi predsjednik arbitražnog vijeća.

(8) Odluku o poslovima iz stavka 1. ovoga članka arbitraža mora donijeti u roku od 15 dana od dana pokretanja arbitražnog postupka.

(9) Ako poslodavac nije predložio utvrđivanje poslova iz stavka 1. ovoga članka do dana početka postupka mirenja, postupak utvrđivanja tih poslova ne može pokrenuti do dana okončanja štrajka.

Posljedice organiziranja ili sudjelovaoja u štrajku

(1) Organiziranje ili sudjelovanje u štrajku organiziranom u skladu s odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata, ne predstavlja povredu ugovora o radu.

(2) Zaposlenik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, organiziranom u skladu s odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata.

(3) Zaposleniku se može otkazati samo ako je organizirao ili sudjelovao u štrajku koji nije organiziran u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilima sindikata ili ako za vrijeme štrajka počini neku drugu tešku povredu ugovora o radu.

(4) Zaposlenik ne smije ni na koji način biti prisiljen sudjelovati u štrajku.

Razmjerno umanjenje plaće i dodataka na plaću

Zaposleniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, osim doplatka na djecu, mogu se smanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.

Sudska zabrana nezakonitoga štrajka i naknada štete

(1) Poslodavac, odnosno udruga poslodavaca može zahtijevati od nadležnog suda da zabrani organiziranje i poduzimanje štrajka protivnog odredbama zakona.

(2) Poslodavac može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i poduzet u skladu s odredbama zakona.

Sudska zabrana nezakonitog isključenja s rada i naknada štete

(1) Sindikat može zahtijevati od nadležnog suda da zabrani organiziranje i poduzimanje isključenja s rada protivnog odredbama zakona.

(2) Sindikat može zahtijevati naknadu štete koju je on ili zaposlenici pretrpjeli zbog isključenja s rada koje nije organizirano i poduzeto u skladu s odredbama zakona.

Sudska nadležuost za zabranu štrajka i isključenja s rada

(1) Ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća podrućje samo jedne županije, o zabrani štrajka, odnosno isključenja s rada, u prvom stupnju odlučuje nadležni županijski sud.

(2) Ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća područje dviju ili više županija, o zabrani štrajka odnosno isključenja s rada u prvom stupnju odlučuje vijeće Vrhovnog suda sastavljeno od tri suca.

(3) O žalbi protiv odluke donesene u skladu s odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, odlučuje vijeće Vrhovnog suda sastavljeno od pet sudaca.

(4) Odluka o zahtjevu za zabranu štrajka, odnosno isključenja s rada, mora se u prvom stupnju donijeti u roku od četiri dana od dana podnošenja zahtjeva.

(5) Odluka o žalbi iz stavka 3. ovoga članka mora se donijeti u roku od pet dana od dana ulaganja žalbe.

Štrajk u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama

Štrajk u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama uređuje se posebnim zakonom.

Ovlaštenja Gospodarsko-socijalnoga vijeća

(1) Radi utvrđivanja i ostvarivanja usklađenih djelatnosti s ciljem zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava odnosno interesa zaposlenika i poslodavaca vođenja usklađene gospodarske, socijalne i razvojne politike, poticanja sklapanja i primjene kolektivnih ugovora te njihovoga usklađivanja s mjerama gospodarske, socijalne i razvojne politike, može se osnovati Gospodarsko-socijalno vijeće.

(2) Djelatnost Gospodarsko-socijalnog vijeća temelji se na ideji trostrane suradnje Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), sindikata i udruga poslodavaca na rješavanju gospodarskih i socijalnih pitanja i problema.

(3) Gospodarsko-socijalno vijeće:

- prati, izučava i ocjenjuje utjecaj gospodarske politike i mjera gospodarske politike na socijalnu stabilnost i razvoj,

- prati, izučava i ocjenjuje utjecaj socijalne politike i mjera socijalne politike na gospodarsku stabilnost i razvoj,

- izučava i ocjenjuje utjecaj promjena cijena i plaća na gospodarsku stabilnost i razvoj,

- daje obrazloženo mišljenje ministru rada o svim problemima vezanima uz sklapanje i primjenu kolektivnih ugovora,

- predlaže Vladi, poslodavcima i sindikatima, odnosno njihovim udrugama i udrugama više razine, vođenje usklađene politike cijena i plaća,

- utvrđuje listu miritelja, odnosno članova mirovnoga vijeća,

- utvrđuje listu arbitara, odnosno članova arbitražnoga vijeća,

- donosi pravilnik o načinu izbora članova mirovnoga vijeća i postupak pred mirovnim vijećem,

- daje mišljenje o prijedlozima zakona iz područja rada i socijalne sigurnosti,

- promiče ideju trostrane suradnje Vlade, sindikata i udruga poslodavaca na rješavanju gospodarskih i socijalnih pitanja i problema,

- potiče mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova,

- daje mišljenje i prijedloge ministru rada u svezi s drugim pitanjima uređenima ovim Zakonom.

(4) Gospodarsko-socijalno vijeće osniva se sporazumom Vlade, sindikata i udruga poslodavaca.

(5) Sporazumom o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća pobliže se određuju njegova ovlaštenja.

(6) Gospodarsko-socijalno vijeće može osnovati odbore i komisije za pojedina pitanja iz svoga djelokruga.

(7) Gospodarsko-socijalno vijeće donijet će poslovnik kojim će urediti način donošenja odluka iz svojega djelokruga.

(8) Svaki član Gospodarsko-socijalnog vijeća može podnijeti prijedlog za razmatranje pitanja, odnosno za donošenje odluke iz nadležnosti Gospodarsko-socijalnog vijeća.

(9) Ako se Gospodarsko-socijalno vijeće ne osnuje ili ako ono u roku trideset dana od dana podnošenja prijedloga ne utvrdi listu miritelja, odnosno članova mirovnog vijeća, listu arbitara, odnosno članova arbitražnog vijeća ili ako u tom roku ne donese pravilnik o načinu izbora članova mirovnog vijeća i postupku pred mirovnim vijećem, ova će pitanja urediti ministar nadležan za rad u daljnjem roku od trideset dana, vodeći pri tome računa o naravi mirnog rješavanja sporova i ideji trostrane suradnje Vlade, sindikata i udruga poslodavaca na rješavanju gospodarskih i socijalnih pitanja i problema.

Sastav Gospodarsko-socijalnoga vijeća

(1) Sporazumom o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća određuje se njegov sastav.

(2) Pri utvrđivanju sastava Gospodarsko-socijalnog vijeća mora se voditi računa o odgovarajućoj zastupljenosti sindikata i poslodavaca iz gospodarstva i javnih djelatnosti.

Nadzor

(1) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa, te drugih zakona i propisa koji uređuju odnose između poslodavaca i zaposlenika, obavlja tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije rada.

(2) U trgovačkom društvu ili ustanovi u koju zbog interesa obrane Republike Hrvatske nije dopušten pristup neovlaštenim osobama, nadzor iz stavka 1. ovoga članka obavlja inspekcija rada, ako drugim zakonom nije drukčije određeno.

Ovlaštenja inspekcije rada

(1) U provođenju nadzora inspektor rada ima ovlaštenja utvrđena zakonom ili na temelju zakona donesenim propisom.

(2) Zaposlenik, zaposleničko vijeće, sindikat te poslodavac mogu zahtijevati od inspektora rada provođenje inspekcijskoga nadzora.

Radna knjižica

(1) Zaposlenik ima radnu knjižicu, koja je javna isprava.

(2) Ministar nadležan za rad pravilnikom će urediti sadržaj, postupak izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih knjižica, način vođenja registra izdatih radnih knjižica, oblik i način izrade te prodaje radnih knjižica.

Postupanje poslodavca s radnom knjižicom

(1) Na dan otpočinjanja rada, zaposlenik predaje radnu knjižicu poslodavcu.

(2) O preuzimanju radne knjižice u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac izdaje zaposleniku pisanu potvrdu.

(3) Na dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan zaposleniku vratiti radnu knjižicu.

(4) Na pisani zahtjev zaposlenika, poslodavac je dužan i prije prestanka ugovora o radu predati zaposleniku radnu knjižicu.

(5) Poslodavac koji nakon prestanka ugovora o radu nije u mogućnosti zaposleniku vratiti radnu knjižicu, dužan je dostaviti radnu knjižicu županijskom uredu nadležnom za poslove rada, prema mjestu prebivališta zaposlenika, a ako je prebivalište zaposlenika nepoznato, onda županijskom uredu nadležnom za poslove rada prema mjestu izdavanja radne knjižice.

Utjecaj vojne službe na radni odnos

(1) Za vrijeme služenja vojnog roka i služenja u pričuvnom sastavu (vojna služba) prava i obveze iz radnog odnosa miruju.

(2) Zaposlenik koji nakon završetka vojne službe želi nastaviti rad kod istoga poslodavca, dužan je, čim sazna dan kada će mu prestati vojna služba, a najkasnije u roku mjesec dana od dana prestanka vojne službe, priopćiti svoju namjeru poslodavcu.

(3) Zaposlenika koji je dao izjavu u smislu stavka 2. ovoga članka, poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja u vojnu službu ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, a ne može ga zaposliti na nekim drugim odgovarajućim poslovima.

(4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka poslodavac ne može vratiti zaposlenika na rad, dužan mu je isplatiti naknadu plaće za razdoblje propisanog ili ugovorenoga otkaznog roka, te ako su za to ispunjeni uvjeti, pripadajuću otpremninu.

(5) Poslodavac je dužan primiti zaposlenika iz stavka 1. ovog članka na rad u roku mjesec dana od dana dostave izjave o namjeri nastavljanja rada kod istoga poslodavca.

(6) Zaposlenik kojega nije moguće vratiti na rad u smislu prethodnih stavaka ovoga članka, ima tijekom godine dana od dana prestanka vojne službe prednost pri zapošljavanju kod istoga poslodavca.

(7) Vojna služba nije dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu.

(8) Za vrijeme vojne službe poslodavac ne može redovito otkazati radni odnos.

(9) Ako poslodavac otkaže radni odnos protivno odredbama ovoga članka, zaposlenik ima sva prava koja su ovim Zakonom predviđena za slučaj nedopuštenog otkaza.

(10) Prava utvrđena ovim Zakonom u svezi s vojnom službom imaju i osobe na službi u pričuvnom sastavu policije.

Prava kandidata za zastupnike, članove skupština ili vijeća

(1) Kandidat za zastupnika u Saboru Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sabor) ima, za vrijeme predizborne promidžbe, pravo na neplaćeni dopust u trajanju do najviše petnaest radnih dana.

(2) Kandidat za člana skupštine županije ili kotara sa posebnim samoupravnim položajem, ima za vrijeme predizborne promidžbe, pravo na neplaćeni dopust u trajanju do najviše deset radnih dana.

(3) Kandidat za člana gradskog ili općinskog vijeća ima, za vrijeme predizborne promidžbe, pravo na neplaćeni dopust u trajanju do najviše pet radnih dana.

(4) O korištenju dopusta iz stavka 1. do 3. ovoga članka, zaposlenik mora obavijestiti poslodavca najmanje 24 sata ranije.

(5) Dopust iz stavka 1. do 3. ovoga članka zaposlenik ne može koristiti u razdobljima kraćim od polovice radnoga dana.

(6) Na zahtjev zaposlenika, umjesto dopusta iz stavka 1. do 3. ovoga članka, zaposlenik može pod istim uvjetima koristiti godišnji odmor, u trajanju na koje ima pravo do prvoga dana glasovanja.

(7) Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja neplaćenoga dopusta iz stavka 1. do 3. ovoga članka izjednačuju se s vremenom provedenim na radu i ubrajaju u staž potreban za ostvarivanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.

Prava zastupnika i dužnosnika

(1) Ugovor o radu zaposlenika koji je izabran u Sabor, dužnosnika kojeg je na dužnost imenovao Sabor, Predsjednik Republike, Vlada ili Ustavni sud, te župana, podžupana, gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika Grada Zagreba, a koji je kod istoga poslodavca prethodno radio najmanje godinu dana neprekidno, na njegov će zahtjev mirovati najdulje do prestanka mandata.

(2) Ako se zaposlenik i poslodavac drukčije ne sporazumiju, mirovanje će otpočeti petnaest dana nakon dostave zaposle nikova zahtjeva poslodavcu.

(3) Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka ima se pravo vratit na rad kod poslodavca kod kojeg je prethodno radio, ako o svojoj namjeri povratka obavijesti poslodavca najkasnije u roki mjesec dana od dana prestanka mandata.

(4) Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio ili na druge odgovarajuće poslove u roku mjesec dana od dana dostave obavijesti i stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodni trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, zaposleniku i stavka 1. ovoga članka, nakon povratka na rad razdoblje mirovanja radnog odnosa ubraja se u neprekinuto trajanje radnog od nosa.

(6) Ako je potrebno, zaposlenik iz stavka 1. ovog člank ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje, ako je došlo do promjene u tehnici ili načinu rada.

(7) Bude li ponovno izabran ili imenovan na neku od dužnosti iz stavka 1. ovoga članka, zaposlenik nema prava iz prethodnih stavaka ovoga članka, osim ako ukupno razdoblje mirovanja ugovora o radu nije bilo duže od pet godina.

(8) Zaposlenik kojem je zbog izbora ili imenovanja iz stavk 1. ovoga članka, na razdoblje duže od pet godina radni odnos prestao, ima tijekom razdoblja od godine dana, od dana prestanka mandata, prednost pri zapošljavanju kod poslodavca kod kojeg je prije radio te ako bude ponovno zaposlen, ima sva prava koja je imao u vrijeme prvog izbora ili imenovanja.

Prekršaji poslodavca

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac:

1. ako pri zapošljavanju ili pri ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa, zaposlenika stavlja u nepovoljniji položaj od drugih osoba (članak 2.),

2. ako prije otpočinjanja rada, zaposleniku ne omogući da se upozna s propisima o radnim odnosima odnosno ako ga ne upozna s organizacijom i zaštitom na radu (članak 5. stavak 2.),

3. ako propise o zaštiti na radu te kolektivni ugovor i pravilnik o radu ne učini na prikladan način dostupnim zaposlenicima (članak 5. stavak 3.),

4. ako u slučaju, koji nije predviđen zakonom ili kolektivnim ugovorom, sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme (članak 10. stavak 1. i 2.),

5. ako u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, najkasnije petnaestog dana od dana početka rada, ne uruči zaposleniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru (članak 11. stavak 3.),

6. ako ugovor o radu pomorca i ribara ne registrira pri županijskom uredu nadležnom za poslove rada (članak 11. stavak 6.),

7. ako sklopi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim Zakonom (članak 12.),

8. ako u slučaju upućivanja zaposlenika na rad u inozemstvo ugovor o radu ne sadrži podatke propisane ovim Zakonom (članak 13. stavak 1.),

9. ako zaposli osobu mlađu od petnaest godina života (članak 14. stavak 1.),

10. ako osobi mlađoj od petnaest godina života omogući, bez prethodnog odobrenja inspektora rada, naplatno sudjelovanje u snimanju filmova, pripremanju i izvođenju umjetničkih, scenskih ili drugih sličnih djela, ili joj to omogući na način, u opsegu i na poslovima koji ugrožavaju njezino zdravlje, ćudorednost, školovanje ili razvoj (članak 14. stavak 2.),

11. ako zaposli malodobnika bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika (članak 15. stavak 1.),

12. ako zaposli malodobnika na poslovima koji mogu ugroziti njegovo zdravlje, ćudorednost ili razvoj (članak 16. stavak 1.),

13. ako u roku koji odredi inspektor rada ne pribavi nalaz i mišljenje o utjecaju poslova na zdravlje i razvoj malodobnoga zaposlenika (članak 17. stavak 2.),

14. ako ne postupi po nalogu inspektora rada kojim se zabranjuje rad malodobnoga zaposlenika na određenim poslovima (članak 17. stavak 4.),

15. ako sklopi ugovor o radu sa zaposlenikom koji ne udovoljava posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa, propisanima zakonom ili drugim propisom (članak 18.),

16. ako prilikom sklapanja ugovora o radu od zaposlenika traži, podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom (članak 20. stavak 1.),

17. ako prikuplja, obrađuje, koristi i dostavlja trećim osobama osobne podatke zaposlenika, protivno odredbama ovog Zakona (članak 22.),

18. ako sklopi ugovor o radu u kojem je trajanje probnoga rada ugovoreno u trajanju dužem od zakonom dopuštenoga (članak 23. stavak 2.),

19. ako sklopi ugovor o radu u kojem je ugovoreno trajanje pripravničkoga staža duže od zakonom propisanoga (članak 27.),

20. ako s volonterom ne sklopi ugovor u pisanom obliku (članak 29. stavak 5.),

21. ako sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme ugovoreno u trajanju dužem od zakonom

dopuštenoga (članak 30. stavak 1.),

22. ako od zaposlenika zahtijeva da na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, radi duže od skraćenoga radnoga vremena ili da radi prekovremeno (članak 32. stavak 1. i 4.),

23. ako od zaposlenika zahtijeva da radi duže od punoga radnoga vremena (prekovremeni rad) veći broj sati od zakonom određenoga najdužega trajanja takvoga rada (članak 33. stavak 1.),

24. ako ne obavijesti inspektora rada o prekovremenom radu o kojem ga je dužan obavijestiti (članak 33. stavak 2.),

25. ako ne postupi po rješenju inspektora rada kojim se zabranjuje prekovremeni rad što štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika ili koji onemogućuje zapošljavanje nezaposlenih osoba (članak 33. stavak 3.),

26. ako malodobnom zaposleniku naredi prekovremeni rad (članak 33. stavak 4.),

27. ako trudnici, majci s djetetom do tri godine starosti ili samohranom roditelju s djetetom do šest godina starosti, bez njegovog pisanog pristanka, naredi prekovremeni rad (članak 33. stavak 5.),

28. ako u slučaju kada preraspodjela radnoga vremena nije predviđena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između zaposleničkog vijeća i poslodavca ne zatraži suglasnost inspektora rada za preraspodjelu (članak 35. stavak 6.),

29. ako zaposleniku ne omogući korištenje stanke na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članak 36.),

30. ako zaposleniku ne omogući korištenje dnevnog odmora na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članak 37.),

31. ako zaposleniku ne omogući korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članak 38.),

32. ako zaposleniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju određenom ovim Zakonom (članak 39.),

33. ako sa zaposlenikom sklopi sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora (članak 41.),

34. ako zaposleniku ne isplati naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini i na način određen ovim Zakonom (članak 45.),

35. ako zaposleniku ne omoguću korištenje odmora u dijelovima pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članak 46.),

36. ako raspored godišnjih odmora ne utvrdi u skladu s odredbama ovoga Zakona (članak 48.),

37. ako zaposleniku ne omogući korištenje plaćenoga dopusta na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članak 49.),

38. ako protivno odredbama ovoga Zakona ženi zaposlenoj u industriji naredi noćni rad (članak 52. i 53.),

39. ako protivno odredbama ovoga Zakona malodobniku naredi noćni rad (članak 54.),

40. ako zaposli ženu na poslovima na kojima je ženama zabranjen rad (članak 55.),

41. ako zbog trudnoće odbije zaposliti ženu, otkaže joj ugovor o radu ili je, suprotno odredbama ovoga Zakona, premjesti na druge poslove (članak 56. stavak 1.),

42. ako traži podatke o trudnoći žene ili uputi drugu osobu da traži takve podatke, osim ako žena osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica (članak 56. stavak 2.),

43. ako majci ili ocu djeteta ne omogći korištenje porodnoga dopusta pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članak 58.),

44. ako majci ili ocu djeteta ne omogući rad u skraćenom radnom vremenu pod uvjetima propisanima ovim Zakonom (članak 59.),

45. ako ocu djeteta čija je majka umrla, napustila dijete ili je zbog blesti ili drugoga sličnoga razloga

onemogućena da se brine o djetetu, ne omogući korištenje svim pravima koja su ovim Zakonom predviđena radi zaštite majčinstva i podizanja djeteta (članak 61. stavak 1.),

46. ako jednom od roditelja djeteta ne omogući da ne radi dok dijete ne navrši tri godine života, za koje vrijeme mu miruju prava i obveze iz radnog odnosa, te u svezi s radnim odnosom (članak 62.),

47. ako zaposlenoj ženi koja rodi mrtvo dijete ili čije dijete umre prije kraja osnovnog, odnosno dodatnog porodnoga dopusta, ne omogući korištenje porodnoga dopusta u trajanju propisanom Zakonom (članak 64.),

48. ako jednom od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ne omogući korištenje dopusta ili rad u polovici punoga radnog vremena (članak 66. stavak 1. i 2.),

49. ako roditelju djeteta s težim smetnjama u razvoju, koji se koristi pravom na rad u skraćenom radnom vremenu, naredi prekovremeni rad ili mu bez njegove suglasnosti promijeni mjesto rada (članak 66. stavak 6.),

50. ako posvojitelju djeteta ili osobi kojoj je rješenjem tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi dijete povjereno na čuvanje i odgoj, ne omogući korištenje prava utvrđenih ovim Zakonom, radi zaštite majčinstva i podizanja djece (članak 67. stavak 1.),

51. ako posvojitelju djeteta ne omogući korištenje posvojiteljskoga dopusta (članak 67. stavak 2.),

52. ako za vrijeme trudnoće, korištenja porodnoga dopusta, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja posvojiteljskog dopusta i dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, otkaže trudnici, odnosno osobi koja se koristi nekim od spomenutih prava (članak 70. stavak 1.),

53. ako za vrijeme privremene nesposobnosti za rad otkaže zaposleniku koji je privremeno spriječen za rad zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti (članak 73. stavak 1.),

54. ako prije isteka roka od šest mjeseci zaposli drugog zaposlenika na poslovima za koje je utvrdio da je prestala potreba za njihovim obavljanjem (članak 106. stavak 8.),

55. ako ne izradi program zbrinjavanja viška radnika, a po ovom Zakonu dužan je izraditi taj program (članak 119. stavak 1. i 2.),

56. ako se pri izradi programa zbrinjavanja viška zaposlenika ne savjetuje s zaposleničkim vijećem, odnosno službom za pošljavanje (članak 119. stavak 3. i 6.),

57. ako u propisanom roku o programu zbrinjavanja viška zaposlenika ne obavijesti zaposlenike i službu zapošljavanja (članak 120. stavak 3. i 4.),

58. ako otkaže zaposleniku prije nego što program zbrinjavanja viška zaposlenika dostavi ovlaštenoj službi zapošljavanja ili prije isteka roka u kojem je ta služba dužna očitovati se o tom programu (članak 120. stavak 5.),

59. ako ne postupi po nalogu službe zapošljavanja o odgodi primjene programa zbrinjavanja viška zaposlenika (članak 12a stavak 6.),

60. ako nakon prestanka radnog odnosa zaposleniku ne vrati sve njegove isprave ili mu ne izda potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa ili ako u toj potvrdi, osim podataka o vrst poslova i trajanju radnog odnosa, naznači nešto što bi zaposleniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu (članak 122.),

61. ako onda kad je to dužan, ne donese ili ne objavi pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja važna za zaposlenike zaposlene kod njega (članak 123. stavak 1.),

62. ako pravilnikom o radu ne uredi pitanja za koja je ministar nadležan za rad propisao da se moraju urediti tim pravilnikom (članak 123. stavak 3.),

63. ako pravilnik o radu donese prije nego što je zatražio mišljenje zaposleničkoga vijeća (članak 124. stavak 1.),

64. ako onemogući zaposlenike u izboru zaposleničkoga vijeća (članka 133.),

65. ako zaposleničko vijeće najmanje jednom u tri mjesec ne obavijesti o stanju i rezultatima poslovanja, razvojnim planovima i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni položaj zaposlenika, o kretanju i promjenama u plaćama, o zaštiti i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada, o drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj zaposlenika (članak 144.),

66. ako ne osigura uvjete za rad zaposleničkoga vijeća (članak 152.),

67. ako pokuša ostvariti ili ostvari zabranjeni nadzor na sindikatom ili udrugom sindikata više razine (članak 177. stava 1.),

68. ako u slučaju, kad je on to dužan učiniti, ne dostavi kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora ministarstvu nadležnom za rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada (članak 198. stavak 3.),

69. ako kolektivni ugovor ne objavi na propisani način (članak 199.),

70. ako onda kad je to dužan, odbije sudjelovati u postupk mirenja, predviđenom ovim Zakonom (članak 203.),

71. ako zaposlenika koji je organizirao ili sudjelovao u štrajku, organiziranom u skladu s odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata stavi u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika (članak 213. stavak 2.),

72. ako onemogući ili pokuša onemogućiti inspektora rada u provodenju nadzora (članak 221. stavak 1.),

73. ako zaposleniku odbije vratiti radnu knjižicu kad je to dužan učiniti (članak 224. stavak 3. i 4.),

74. ako ponovno ne zaposli hrvatskog branitelja (članak 236.),

75. ako u roku od tri mjeseca od dana početka pamjene ovoga Zakona ne ponudi zaposleniku sklapanje ugovora o radu u obliku i sa sadržajem propisanim ovim Zakonom (članak 241. stavak 1.),

76. ako zaposleniku ponudi sklapanje ugovora o radu koji je u pogledu trajanja radnog odnosa, radnoga vremena, poslova koje zaposlenik obavlja, plaće i drugih uvjeta, nepovoljniji od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapanja toga ugovora, ako odredbama ovoga Zakona ta pitanja nisu drugačije uređena (članak 241. stavak 2.).

77. ako isplati zaposleniku plaću u iznosu manjem od najniže plaće, utvrđenom na način propisan ovim Zakonom (članak 242. stavak 2).

(2) Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen u odnosu na malodobnog zaposlenika, najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se trostruko.

Prekršaji sindikata i udruga sindikata više razine

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj sindikat ili udruga sindikata više razine:

1. ako u roku trideset dana od dana nastale promjene ne prijavi promjenu naziva udruge, odnosno podružnice, sjedišta, podrućja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za zastupanje, te prestanak djelovanja, odnosno ovlaštenja u pravnom prometu (članak 174. stavak 2.),

2. ako u slučaju, kad je to dužan učiniti, ne dostavi kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora ministarstvu nadležnom za rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada (članak 198. stavak 3.),

3. ako kolektivni ugovor ne objavi na propisani način (članak 199.),

4. ako, onda kad je to dužan, odbije sudjelovati u postupku mirenja, predviđenom ovim Zakonom (članak 203.),

5. ako ne najavi štrajk (članak 210. stavak 2.),

6. ako započne štrajk prije provođenja postupka mirenja, predviđenog ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugoga postupka, mirnoga rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele (članak 210. stavak 3.),

7.ako u pismu kojim se štrajk najavljuje ne naznači razloge za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka (članak 210. stavak 4.),

8. ako najkasnije na dan najave štrajka ne objavi pravila o radnim mjestima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme štrajka (članak 210. stavak 5.).

Prekršaji udruga poslodavaca i udruga poslodavaca više razine

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine:

1. ako u roku trideset dana od dana nastale promjene ne prijavi promjenu naziva udruge, odnosno podružnice, sjedišta, područja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za zastupanje, te prestanak djelovanja, odnosno ovlaštenja u pravnom prometu (članak 174. stavak 2),

2. ako, onda kad je to dužna učiniti, ne dostavi kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora ministarstvu nadležnom za rad ili županijskom uredu nadležnom za poslove rada (članak 198. stavak 3.),

3. ako kolektivni ugovor ne objavi na propisani način (članak 199.),

4. ako, onda kad je to dužna, odbije sudjelovati u postupku mirenja, predviđenom ovim Zakonom (članak 203.),

5. ako organizira ili poduzme isključenje s rada koje nije odgovor na već započeti štrajk (članak 211. stavak 1.),

6. ako isključenje s rada započne prije roka propisanog Zakonom (članak 211. stavak 2.),

7. ako isključi s rada zaposlenike u broju većem od dozvoljenog ovim Zakonom (članak 211. stavak 3.),

8. ako isključi zaposlenike s rada protivno odredbama ovoga Zakona (članak 211. stavak 5.),

9. ako za vrijeme isključenja s rada onemogući zaposlenicima obavljanje poslova koji se ne smiju prekidati (članak 212.).

Usklađivanje akata i registracija udruga u sklađu s odredbama ovoga Zakona.

(1) Udruge registrirane prema dosadašnjim propisima dužne su u roku tri mjeseca od dana početka primjene ovoga Zakona svoje statute, pravila i druge akte uskladiti s ovim Zakonom i podnijeti uredan zahtjev za upis u registar tijelu nadležnom za njihovu registraciju, u skladu sa odredbama ovoga Zakona.

(2) Tijelo nadležno za vođenje registra društvenih organizacija brisat će se iz tog registra udrugu registriranu prema odredbama ovoga Zakona na zahtjev ovlaštene osobe udruge.

Kolektivni ugovori sklopljeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona

Kolektivni ugovori sklopljeni prije dana početka primjene ovoga Zakona, ostaju na snazi do isteka roka koji su sklopljeni, ako prije toga roka ne prestanu sklapanjem novoga kolektivnog ugovora, otkazom ili na drugi način određen kolektivnim ugovorom.

Donošenje pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka i isključenja s rada

Sindikati i poslodavci dužni su donijeti pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka i isključenja s rada u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Pravo zaposlenika kojima prestaje pravo na mirovanje radnog odnosa

Zaposlenici čiji radni odnos miruje, u skladu s propisima važećima do dana početka primjene ovoga Zakona, a koji po ovom Zakonu nemaju pravo na mirovanje radnoga odnosa, imaju pravo u skladu s propisima važećima do dana početka primjene ovoga Zakona, vratiti se na poslove koje su prije obavljali ili na druge odgovarajuće poslove, u roku koji ne može biti duži od šest mjeseci od dana početka primjene ovoga Zakona.

Donošenje i usklađivanje pravilnika o radu s odredbama ovoga zakona

Poslodavci su dužni donijeti, odnosno uskladiti pravilnike o radu s odredbama ovoga Zakona u roku tri mjeseca od dana početka njegove primjene.

Pravo na ponovno zaposlenje hrvatskih branitelja

Zaposlenika koji u skladu s posebnim propisima ima svojstvo hrvatskog branitelja, a kojemu je radni odnos prestao, poslodavac kod kojeg je prethodno radio, dužan je ponovno zaposliti na odgovarajućem poslu, u roku mjesec dana od dana prestanka službe u jedinici hrvatske vojske, odnosno policije.

Propisi za provedbu ovoga Zakona

(1) Ako ovaj Zakon ovlašćuje nadležnog ministra za donošenje propisa za provedbu ovoga Zakona, nadležni će ministar donijeti te propise u roku šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.

(2) Prije donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka nadležni ministar će zatražiti mišljenje sindikata i udruga poslodavaca.

(3) Do donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka, primjenjivat će se:

- Uputa o radnoj knjižici ("Narodne novine", br. 9/91.),

- Uputa o registraciji i objavljivanju registriranih kolektivnih ugovora ("Narodne novine", br. 29/92.),

- Pravilnik o metodologiji po kojoj će radnici utvrditi osobito teške, naporne i po zdravlje štetne poslove odnosno radne zadatke ("Narodne novine", br. 32/86.),

- Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje neophodne pojačane majčine njege djeteta do tri godine života ("Narodne novine", br. 4/81.),

- Pravilnik o stjecanju prava na rad sa skraćenim radnim vremenom zbog njege teže hendikepiranog djeteta ("Narodne novine", br. 34/90. i 16/91.),

- Pravilnik o sadržaju i načinu registracije odluke o izboru odnosno ugovora o zapošljavanju radnika - pomorca kao člana posade broda ("Narodne novine", br. 73/94.).

Propisi o skraćenom radnom vremenu

(1) Ako se u roku godine dana od dana početka primjene ovoga Zakona ne sklope kolektivni ugovori, odnosno ako do toga roka poslodavci ne donesu pravilnike o radu kojima se utvrđuju poslovi na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja te trajane radnoga vremena na takvim poslovima, ministar nadležan za rad će, na prijedlog osobe koja prema ovome Zakonu može biti stranka kolektivnog ugovora, a uz suglasnost ministra nadležni za zdravstvo, u roku tri mjeseca donijeti pravilnik kojim se uređuju ta pravila.

(2) Do sklapanja kolektivnog ugovora, odnosno, do donošnja pravilnika iz stavka 1. ovoga članka, primjenjivat će se propisi koji važe do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Postupci registracije udruga koji nisu završeni

Postupci registracije udruga koji nisu završeni do dana početka primjene ovoga Zakona, a na koje se primjenjuju odred ovoga Zakona, dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.

Postupci ostvarivanja i zaštite prava koji nisu završeni

(1) Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije početka primjene ovoga Zakona, dovršit će se po odredbama zakona koji važe do dana početka primjene ovoga zakona, ako ovim Zakonom određeno pravo nije uređeno za zaposlenika na povoljniji način.

(2) Zaposlenik koji je otpočeo koristiti pravo na porodni dopust ili neko drugo pravo prema odredbama zakona koji važi do dana početka primjene ovoga Zakona, može ako je to za njega povoljnije, koristiti prava utvrđena ovim Zakonom.

(3) Zaposlenik kojemu je pravo na porodni dopust isteklo prije dana početka primjene ovoga Zakona, može koristiti prava iz članka 58. stavka 4. i članka 59. svaka 1. i 2. ovoga Zakona.

Sklapanje ugovora o radu u obtiku i sa sadržajem propisanim ovim Zakonom

(1) Poslodavac je dužan u roku tri mjeseca od dana poček primjene ovoga Zakona ponuditi zaposleniku sklapanje ugovi o radu u obliku i sa sadržajem propisanima ovim Zakonom.

(2) U pogledu trajanja radnog odnosa, radnoga vreme poslova koje zaposlenik obavlja, plaće i drugih uvjeta, ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti nepovoljniji od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapa ugovora iz stavka 1. ovoga članka, ako odredbama ovoga Zakona ta pitanja nisu drukčije uređena.

(3) Ako zaposlenik u roku 15 dana od dana dostave ne prihvati ponudu poslodavaca za sklapanje ugovora o radu datu u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, prestaje mu radni odnos nakon isteka 30 dana od dostave ponude poslodavca.

(4) Zaposlenik koji prihvati ponudu poslodavca, a smatra da ugovor koji je ponudio poslodavac nije u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, pridržava pravo pred nadležnim sud osporavati valjanost ponude poslodavca u roku od 15 dana od dana prihvata ponude.

Najniža plaća

(1) Ako plaće nisu uređene kolektivnim ugovorom, a najduže tijekom dvije godine od dana početka primjene ovoga Zakona, Vlada može, na prijedlog osobe koja prema odredbama ovoga Zakona može biti stranka kolektivnog ugovora, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, odrediti visinu najniže plaće.

(2) Poslodavac ne smije za puno radno vrijeme isplatiti zaposleniku plaću u iznosu manjem od najniže plaće, utvrđenom na način propisan ovim Zakonom.

(3) Visinu najniže plaće Vlada utvrđuje uzimajući u obzir:

1. potrebe zaposlenika i njegove obitelji, opću razinu plaća u Republici Hrvatskoj, troškove života, razinu socijalnih davanja, životni standard drugih socijalnih skupina, te

2. gospodarske čimbenike, uključivši i potrebe gospodarskoga razvoja, razinu proizvodnosti te prijeku potrebu postizanja i očuvanja visoke razine zaposlenosti.

(4) Vlada će osigurati pravodobno usklađivanje visine najniže plaće s troškovima života i ostalim čimbenicima iz stavka 3. ovoga članka, a u skladu s uvjetima koje utvrdi Vlada na prijedlog Gospodarsko-socijalnoga vijeća.

(5) Odluku o visini najniže plaće Vlada donosi na temelju mišljenja Gospodarsko-socijalnoga vijeća.

(6) Vlada će osigurati prikupljanje statističkih i ostalih podataka prijeko potrebnih za utvrđivanje troškova života i ostalih čimbenika iz stavka 3. ovoga članka.

(7) Visinu najniže plaće Vlada može utvrditi u jedinstvenom iznosu za sve zaposlene ili u različitim iznosima za različite skupine zaposlenih, odnosno za različita područja Republike Hrvatste, uvažavajući različite troškove života na tim područjima.

(8) Odluka o visini najniže plaće objavljuje se u "Narodnim novinama".

Prava invalida rada u slučaju prestanka radnog odnosa

Do početka primjene novih propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju invalid rada koji je u skladu s propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju važećim na dan stupanja na snagu ovoga Zakona stekao ili će steći neko od prava na osnovi preostale radne sposobnosti, a kojem poslodavac dade poslovno ili osobno uvjetovani otkaz jer ga ne može zaposliti na nekim drugim poslovima, ostvaruje stečena prava u skladu s odredbama članka 54. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", br. 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 29/94. i 44/94.).

Zakoni koji prestaja važiti

Na dan početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti:

- Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91, 26/93. i 29/94.),

- Zakon o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92 - pročišćeni tekst, 26/93. i 29/94.), te

- članak 93. i članak 140. stavci 2. i 3. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", br. 54/94.pročišćeni tekst).

Stupanje na snagu ovoga Zakona

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 1996. godine.

Klasa: 110-01/94-01/02

Zagreb,17. svibnja 1995.