USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatške u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Arite Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu za ocjenu ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 16. svibnja 1995. godine, donio je

RJEŠENJE

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-I-35/1993. OD 16. SVIBNJA 1995

1. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba stavka 2. i 3. članka 6. i članka 8. Zakona o osobnom imena ("Narodne novine", broj 69/92).

Rješenje će se objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Jurica Samac podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona označenih u izreci.

Osporenim odredbama stavka 2. i 3. članka 6. Zakona propisano je da zahtjev za promjenu imena mora sadržavati razloge zbog kojih se traži promjena imena i da prijedlog novog imena mora ukazivati na opravdanost zahtjeva.

Osporena odredba članka 8. Zakona propisuje da će se promjena imena odobriti u slučaju da je zahtjev opravdan, a uz ocjenu organa da se novo osobno ime ne protivi društvenim pravilima i običajima sredine u kojoj osoba živi.

Predlagatelj smatra da osobno ime spada u oblast osobnih, strogo individualiziranih prava pojedinca, pa da je stoga pitanje opravdanosti promjene osobnog imena isključivo stvar prosudbe osobe koja zahtijeva promjenu osobnog imena. Pri tome nema mjesta ingerenciji države, tj. njenog organa. Stoga, smatra da su osporene zakonske odredbe nesuglasne odredbama članka 22. stavak 1: Ustava Republike Hrvatske, koje govore da je čovjekova sloboda i osobnost nepovrediva. Predlagatelj, pri tome, ustavno načelo o nepovredivosti čovjekove osobnosti povezuje i s odredbama članka 14.,15.,16. i 17. Ustava koje govore o pravima i slobodama građana, njihovoj jednakosti pred zakonom i njihovoj ustavnoj ravnopravnosti, te mogućnosti ogranićenja ustavnih prava i slobode građana.

Ustavni sud nije prihvatio prijedlog.

Ne postoje apsolutna prava i slobode na kojima predlagatelj gradi svoje prijedlog i u njemu izražena mišljenja.U tom smislu ne postoji ni apsolutna osobna sloboda.

Stoga se pojedine slobode i prava čovjeka mogu ograničiti u slučajevima propisanim u Ustavu, kako navodi i sam predlagatelj.

Tako i ustavna odredba članka 16. Ustava Republike Hrvatske propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje ljudi. Nema sumnje da osporene zakonske odredbe sadrže ograničenja određenih sloboda i prava i to sa svije ustavne osnove: zaštite slobode i prava drugih ljudi i zaštite javnog poretka što je u okviru kriterija za ograničenje prava i sloboda utvrđenih u članku 16. Ustava Republike Hivatske.

Treba istaknuti da osobno ime čovjeka - građanina nije samo oznkaka njegova identiteta i individualizacija određene osobe. Njime se, naime, označuje svaku osobu i kao člana određene društvene zajednice, koja sudjeluje u pravnom prometu u kojemu se svaka osoba pojavljuje kao nositelj prava i obveza. Stoga zakon određuje institut osobnog imena kao pravo i dužnost građanina da se u pravnome prometu služi svojim osobnim imenom (odredba stavka 4. članka 2. u svezi s odredbom stavka 2. članka 1. Zakona).

Ovdje treba reći i to da se javni poredak svake demokratske države, temeljem ustavnih normi demokratske driave, uređuje zakonima što ih donosi zakonodavna vlast tj. Sabor Republike Hrvatske. Uređujući javni poredak države zakonodavac ima pravo zakonom urediti i određena pitanja u svezi određivanja, korištenja i mijenjanja osobnog imena građana. Uredujući ta pitanja zakonodavac ima pravo propisivati i određene zakonske uvjete i ograničenja pri određivanju, korištenju i izmjeni osobnog imena. Sve to, dakako, u okviru ustavnih ovlaštenja i kriterija za moguća ograničenja prava i sloboda građana utvrđenih Ustavom, koju mogućnost ograničenja propisuju odredbe članka 16. Ustava Republike Hrvatske.

Po ocjeni Suda osporenim zakonskim odredbama članka 6. i 8. Zakona zakonodavac je propisao, kako pravo na promjenu osobnog imena, tako i uvjete za promjenu te nadležnosti državnog tijela koji rješava o zahtjevu za promjenu imena. Propisani uvjeti i ingerencija državnog tijela koji rješava o zahtjevu za promjenu osobnog imena u skladu su s mogućim ograničenjima sloboda i prava predviđenih odredbom članka 16. Ustava i ne predstavljaju povredu čovjekove osobnosti zaštićenu stavkom 1. članka 22. Ustava. Po ocjeni Suda, naime, postoji veza izmedu osobnog imena i Ustavom zaštićene osobnosti čovjeka, ali se ne može uskratiti pravo zakonodavca da zakonom regulira osobno ime i njegovu upotrebu u javnome prometu radi zaštite prava i interesa drugih ljudi u javnom prometu kao i javnog poretka, a sve to u interesu zaštite i održavanja javnog poretka uređenog zakonom.

Iz navedenih razloga Sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih odredaba.

Broj: U-I-35/1993.

Zagreb,16. svibnja 1995.