USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belaec, dr. Nikola Fllipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu za ocjenu ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 16. svibnja 1995. godine, donio je

RJEŠENJE

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-I-107/1993. OD 16. SVIBNJA 1995

1. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe stavka 4. članka 2. Zakona o osobnom imenu ("Narodne novine", broj 69/1992).

2. Rješenje će se objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Dubravka Jeličić Veić Sukreški podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona označene u izreci.

Osporenom odredbom stavka 4. članka 2. Zakona propisano je da ime i prezime kojim se osoba služi u pravnom prometu može sadržavati svako za sebe najviše dvije riječi.

Predlagateljica smatra da pravo na osobno ime spada među temeljna prava čovjeka koja su u svakoj demokratskoj državi zaštićena Ustavom. Stoga je mišljenja da osporena zakonska odredba nije u skladu s odredbom članka 3. Ustava, kojom je propisano, izmedu ostalog, da su sloboda, jednakost i prava čovjeka najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Osporena odredba predstavlja ograničenje prava čovjeka ali je u neskladu s odredbom članka 16. Ustava prema kojoj se slobode i prava čovjeka mogu ograničiti zakonom ali samo kako bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Ovdje to nije slučaj, smatra predlagateljica.

Ustavni sud nije prihvatio prijedlog.

Zakon o osobnom imenu ("Narodne novine", broj 69/1992) stavkom 2. članka 1. propisuje da svaki građanin i pravo i dužnost služiti se svojim imenom. Pravo i dužnost građnina da se služi svojim imenom proizlazi iz zahtjeva i potreba što proizlaze iz zakonom uređenog javnog poretka države.

Naime, nema sumnje da osobno ime čovjeka nije samo oznaka individualizacije svake osobe nego i njegova identiteta kada sudjeluje u pravnom prometu u kojem se svaka osoba pojavljuje kao nositelj prava i obveza. Pravni promet uređen je zakonom i sastavni je dio zakonom uređenog javnog poretka. Stog je zakonodavac radi zaštite sloboda i prava drugih te javnog poretka upravo temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 16. Ustav Republike Hrvatske mogao propisati ograničenje da se u nom prometu građanin (osoba) može služiti sa najviše po dvije riječi njegova imena i po dvije riječi njegova prezimena.

Po ocjeni Suda ime pripada zaista u zaštićenu osobnost čovjeka (članak 22. Ustava) ali se ne može uskratiti pravo zakonodavca da temeljem odredbe članka 16. Ustava zakonom regulira upotrebu osobnog imena građanina u pravnom prometu i radi zaštite povjerenja u pravni promet, zaštite sloboda i prava drugih ljudi te zaštite javnog poretka ograniči korištenje imena pravnom prometu na način kako je to učinio osporenom zakonskom odredbom.

Iz navedenih razloga Sud nije prihvatio prijedlog. Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-107/1993.

Zagreb, 16. svibnja 1995.