Zakoni i propisi - Pravni savjeti 33 19.05.1995 Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-252/1995. od 16. svibnja 1995
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda i suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr Hrvoje Mornčinović,Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Javnog pravobranitelja Republike Hrvatske za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članka 53. stavka 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) na sjednici održanoj dana 16. svibraja 1995. godine donio je

RJEŠENJE

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-I-252/1995. OD 16. SVIBNJA 1995

1. Ne prihvaća se prijedlog.

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama"

Obrazloženje:

Javni pravobranitelj Republike Hrvatske je podneskom - prijedlogom za pokretanje postupka ocjene ustavnosti - naznačio da temeljem članka 13. Zakona o javnom pravobraniteljstvu ("Narodne novine", broj 17/77, 47/77, 17/86, 19/90, 41/90, 83/92) u svezi članka 4. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/92, 91/92, 62/93, 50/94) pokreće postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članka 53. stavka 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94; dalje - Poslovnik) a podredno, odnosno alternativno, predlaže pokretanje postupka.

Ustavni sud je podnesak prihvatio kao prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti na temelju odredbe članka 15. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hzvatske ("Narodne novine", broj 13/91: dalje - Ustavni zakon).

Ovo zato jer je člankom 13. citiranog Ustavnog zakona utvrđeno tko je ovlašten podnijeti zahtjev kojim se pokreće postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, a među ovlaštene nije uvršten Javni pravobranitelj Republike Hrvatske

Drugim zakonom, pa ni Zakonom o javnom pravobraniteljstvu ne može se propisivati ovlaštenje za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti.

Osporena odredba glasi: "Na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Sud može odgoditi izvršenje do donošenja odluke, ako bi izvršenje prouzročilo podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta."

Podnositelj prijedloga smatra da je navedena odredba u suprotnosti s odredbom članka 127. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske te člancima 1. i 18, a u svezi članaka 2830. Ustavnog zakona. Ovo zato jer da je članak 53. Poslovnika norma materijalnopravne prirode i ne može se svesti pod pojam propisivanja unutarnjeg ustrojstva Suda.

Nadalje ukazuje da nomotehnička metoda Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne predviđa privremeno obustavljanje izvršenja pojedinačnog akta koji se osporava ustavnom tužbom, jer je ta mogućnost predviđena samo u odnosu na pojedinačni akt zasnovan na zakonu ili drugom propisu čija se ustavnost odnosno zakonitost ocjenjuje, dok u glavi IV. koja nosi naslov: "Zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina" takva mogućnost nije predviđena.

Daljnju potkrijepu tom stajalištu prijedlog nalazi i u jezičnoj neusklađenosti jer Ustavni zakon u članku 18. koristi pojam "privremeno obustaviti izvršenje", a Poslovnik u članku 53. stavku 2. "odgoditi izvršenje".

U osporenom dijelu Poslovnik je prema stajalištu podnositelja prijedloga postavljen kao pravni akt viši od Ustavnog zakona, iako temeljem članka 70. u svezi članka 80. Ustava Republike Hrvatske u hijerarhiji pravnih akata dolazi tek na peto mjesto

Na osnovi navedenoga predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske ukine članak 53. stavak 2. Poslovnika

Prijedlog nije osnovan.

Dužnosti i rad Ustavnog suda određeni su ne samo odredbom članka 125. Ustava Republike Hrvatske koja određuje nadležnost već sveukupnim ustavnim određenjem, ustrojem državne vlasti u kojem Ustavni sud ima poseban poIožaj i ovlasti izvan zakonodavne, izvršne i sudbene, kako je to određeno člankom 4. Ustava Republike Hrvatske.

Ustav i Ustavni zakon ustavne ovlasti i položaj Suda odredile su tako da mu nije nadređeno niti jedno tijelo državne vlasti. Jedini ovlašten na uređenje ovlasti Ustavnog suda je, dakle, Sabor Republike Hrvatske u postupku za donošenje Ustava i Ustavnog zakona.

Člankom 127. stavkom 3. Ustava obvezuje se Ustavni sud Republike Hrvatske da unutarnje ustrojstvo uredi poslovnikom.

Stavak 1. istog članka određuje materiju koja se uređuje ustavnim zakonom pa su navedena i "druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti Ustavnog suda".

To određerlje sadrži i članak 1. Ustavnog zakona u tekstu "pitanja vezana za izvršenje dužnosti i rad Ustavnog suda".

Pod unutarnjim ustrojstvom valja smatrati, uz pitanja koja su uobičajeni sadržaj Poslovnika, i sva druga pitanja od značaja za uspješan rad i izvršavanje uloge Ustavnog suda koja mu je određena Ustavom Republike Hrvatske i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Ustavni zakon je regulirao neka od pitanja koja su definirana u članku 127. stavku 1. Ustava. Neka od tih pitanja, bitna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda, uređena su samo načelno te je konkretno rješavanje ostalo u obvezi Suda. U obvezi da ta pitanja rješava, odnosno da ih uredi tako da izvršava svoju dužnost u skladu sa svojim ustavnim položajem i ovlastima.

Ustavni zakon u poglavlju o zaštiti ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina sadrži svega tri članka o ustav noj tužbi (članci 28. do 30.) a u njima se uređuje samo pitanje dopustivosti podnošenja, prekluzivnog roka za podnošenje tužbe te sadržaj odluke Ustavnog suda u povodu ustavne tužbe.

Na temelju tako oskudnog procesnopravnog uređenja ne može se provesti niti jedan postupak u povodu ustavne tužbe. Zbog toga je Ustavni sud, suočen s pravnom prazninom u pogledu procesnih normi za postupanje u ustavnosudskim stvarima, bio ovlašten i dužan procesne norme stvarati u tijeku konkretnih postupaka.

Provodeći konkretne postkrpke Ustavni sud je, dakle, kreirao procesna pravila po kojima će postupati i to na način da u postupku povodom ustavnih tužbi koristi odgovarajuća procesna pravila iz drugih procesnih zakona (Zakon o parničnom postupku, Zakon o općem upravnom postupku, Zakon o krivičnom postupku i dr.) a u nekim slučajevima - uvažavajući posebnosti postupka pred Ustavnim sudom - i stvarati nova pravila za svoje postupanje.

Slični postupci primjenjuju se i pred drugim sudovima i tijelima koja imaju javne ovlasti, s tom razlikom što su eventualne pravne praznine u drugim procesnim zakonima relativno rijetka pojava i ne odnose se na takvu širinu procesnih pitanja kao što je to u postupku povodom ustavne tužbe po Ustavnom zakonu.

Naravno da se Ustavni sud smatra vezanim procesnim pravilima koje je na gore opisani način sam u svojoj praksi stvarao, te je na taj način Sud postupao od samog početka svog djelovanja, pa do donošenja svog Poslovnika Opisani način postupanja mogao se i nastaviti, ali samo osnova postupanja pred Ustavnim sudom sadrži ustavni zahtjev pravne sigurnosti onih koji se tom Sudu obraćaju za ustavnopravnu zaštitu.

Naime, sistem tzv. precedenata vezuje Sud koji poznaje ta svoja procedentna procesna pravila, no za građane koji se obraćaju Ustavnom sudu takav način rada izaziva znatne probleme, jer se od njih ne može očekivati poznavanje prakse Ustavnog suda

Zato je korisno da se procesna pravila, uobličena u dosadašnjim postupcima, na adekvatan način saberu, propišu i javno objave.

To je i razlog zbog kojeg je Ustavni sud među svoje poslovničke norme uvrstio i niz procesnih pravila. Time je Sud ograničio samoga sebe, jer je dužan postupati po pavilima koje je sam stvorio; ali, što je još važnije, ta procesna pravila sada su objavljena u službenom glasilu Republike Hrvatske - "Narodnim novinama", dostupna su svima pa je time osigurana i pravna sigurnost građana i drugih pravnih subjekata koji se obraćaju ili će se obratiti Ustavnom sudu za ustavnopravnu zaštitu.

U pogledu konkretne odredbe članka 53. stavka 2. Poslovnika (koja nije materijalno-pravne, kako tvrdi podnositelj prijedloga, već procesno-pravne naravi) valja konstatirati da se ona odnosi na institut koji predstavlja civilizacijski doseg procesnog prava. Zbog toga postoji potreba da se taj institut predvidi i u postupku pred Ustavnim sudom u povodu ustavne tužbe radi zaštite od moguće povrede temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina - ustavnih prava.

Privremeno odgađanje izvršenja odluka koje se osporavaju ustavnom tužbom ugrađen je u ustavnosudsku praksu u interesu osobe koja traži ustavnopravnu zaštitu To znači da je u cijelosti usklađen s temeljnim ciljevima ustavnopravne zaštite, zaštitom temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina, koja je prema članku 125. alinea 3. u nadležnosti Ustavnog suda.

U protivnom, zaštita ustavnih prava - bez pravodobne prethodne odgode osporene odluke - u mnogo slučajeva bila bi bez stvarnih učinaka u oblasti ustavnih prava osobe koja zahtijeva njihovu zaštitu.

Iz izloženoga slijedi da je članak 53. Poslovnika u službi djelotvorne zaštite ustavnih prava.

Temeljem navedenoga proizlazi da po sadržaju i pravnoj logici odredba članka 53. ne odstupa od pravno logičke osnove članka 18. Ustavnog zakona.

Pri tome se upotrebljeni izraz (odgoda izvršenja) javlja kao prvni pojam koji izvire iz provjerene pravne terminologije, koja ne ostavlja prostora dvojbama, osobito kada se ima u vidu da se radi o zaštiti ustavnog prava određenog pojedinca ili određene pravne osobe. Zato se ne može govoriti o jezičnoj neusklađenosti koja bi mogla utjecati na ustavnost osporene odredbe Poslovnika.

Na temelju izloženoga riješeno je kao u izreci.

Objavljivanje ovog rješenja u "Narodnim novinama", službenom glasilu Republike Hrvatske, temelji se na odrebi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-252/1995

Zagreb, 16. svibnja 1995.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

Jadranko Crnić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.