USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Uslavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić i suci Zdravko Bartovčak, dr Nikola Filipović, dr Velimir Belajec, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlućujući o ustavnoj tužbi D.B. iz C., podnesene putem punomoćnika Z. K. iz Z., na sjednici održanoj dana 05. travnja 1995. godine, donio je ovu

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-461/1993. OD 5. TRAVNJA 1995

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova odluka objaviti će se u "Narodnim novinama"

Obrazloženje:

D. B. iz C., kojeg zastupa Z. K. iz Z., podnio je ustavnu tužbu u svezi presude Upravnog suda Republike Hrvatske Us-2419/1993-4 od 3. lipnja 1993. odnosno rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-43-UP/I-16001/12267/1-92 od 5. veljače 1993. radi povrede ustavnog prava.

Pobijanim rješenjem odbijen je njegov zahtjev za prijem u hrvatsko državljanstvo iz razloga što nije ispunjavao pretpostavku iz čl. 8. st. 1. točka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, obzirom da nije imao prijavljen boravak neprekidno 5 godina prije podnošenja zahtjeva.

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske podnositelj ustavne tužbe u upravnom sporu odbijen je s istim obrazloženjem.

Ustavna tužba nije osnovana.

Tužitelj neosnovano smatra da mu je povrijeđeno pravo na hrvatsko državljanstvo. Prema odredbi čl. 9. st.1. ustava hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom. Ovom odredbom nije utvrđeno kao jedno od ustavnih prava pravo na hrvatsko državljanstvo već je njome određeno da se pitanja vezana uz hrvatsko državljanstvo uređuju zakonom.

Iz spisa predmeta proizlazi da zakon nije nepravilno primjenjen na štetu tužitelja, naime, iz presude Upravnog suda proizlazi da tužitelj ima prijavljen boravak u Hrvatskoj neprekidno od 18. rujna 1990. godine te da u času donošenja predmetnog rješenja odnosno presude nisu bile ispunjene predpostavke iz odredbe članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Osobna iskaznica je dokaz o prijavljenom boravku, no kako mu je ona izdana 19. rujna 1989. godine očito je da niti od njenog izdavanja pa do donošenja odluke o zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo (05. veljače 1993.) nije proteklo 5 godina.

Ovo iz razloga što je odredbom članka 8. stavak 1. točka 3. izričito određeno da boravak mora biti prijavljen to boravak bez prijave nije od utjecaja u primjeni te odredbe.

Budući da je ocjenjeno da ustavna prava podnositelja ustavne tužbe nisu povrijeđena, to je temeljem odredbe članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) odlučeno je kao u izreci.

Objava odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-461/1993.

Zagreb, 5. travnja 1995.