USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi J.B., kao predsjednika skupa stanara i Kučnog savjeta zgrade u Ul.h.s. (prije: B. Č.) broj 49-67 u Z., te S.V., etažnog vlasnika stana u istoj zgradi, zastupanih od odvjetnice u Z. J. D., na sjednici održanoj dana 5. travnja 1995. godine, donio je ovu

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-771 / 1994.OD 5. TRAVNJA 1995.

1. Usvaja se ustavna tužba.

2. Ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2774/93 od 4. kolovoza 1994. godine.

3. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

4. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositelji smatraju da im je presudom navedenom u točci 2. izreke ove odluke povrijeđeno pravo na žalbu zajamčeno odredbom članka 18. stavak 1. Ustava.

Navedenom presudom, donijetom u upravnom sporu tužitelja Stambene zadruge "Zagrebstan" iz Zagreba, protiv rješenja tuženog Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša (dalje: Ministarstvo), označenog s Klasa: UP/II-361-03/92-05/23; Ur. broj: 531-03/5-93-2, od 12. veljače 1993, Upravni sud Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud) uvažio je tužbu i poništio navedeno rješenje Ministarstva, a žalbu Kućnog savjeta stambene zgrade UI.b.Č. broj 49-67, te stanara iz iste zgrade broj 51 odbacio.

Od Upravnog suda poništeno rješenje Ministarstva bilo je poništilo izmjenu i dopunu građevinske dozvole, što ju je izdao Gradski sekretarijat za graditeljstvo Grada Zagreba (dalje: Gradski sekretarijat), Odjel za prostorno uređenje, zaštitu čovjekova okoliša i graditeljstvo (označenu kao Klasa: UP/I-361-03/92-01/370; Ur. broj: 251-05-04-92-6, od 18. prosinca 1992.), kojom je građevinska dozvola zgrade izmijenjena i dopunjena u smislu prenamjene dijela potkrovlja (sudionice) na broju 51 u stambeni prostor i spajanja tog dijela sa stanom ispod njega u četvrtoj etaži.

U navedenoj izmjeni i dopuni građevinske dozvole, Gradski sekretarijat navodi da je u postupku te izmjene i dopune pozvao predsjednika skupa stanara radi upoznavanja s tehničkom dokumentacijom prema kojoj se odobrava promjena dijela tavana u stambeni prostor, on da se nije odazvao pozivu, a Kućni savjet zgrade da je dostavio odluku stanara iz koje se vidi da se stanarai iz stubišta Č. 51 protive izmjeni građevinske dozvole. I nadalje, da su s građevinskom dokumentacijom upoznati vanknjižni vlasnici pet stanova u zgradi, te predstavnik tvornice "Unitas", koja je vanknjižni vlasnik četiri stana, i da su svi oni uskratili suglasnost da se zajedničke prostorije na dijelu tavana pretvore u stambeni prostor.

Stajalište je Gradskog sekretarijata, tijela prvog stupnja, bilo da se radi o objektu u izgradnji za koji nije izdana uporabna dozvola, iako je objekt useljen, pa se postupak prenamjene zajedničkih prostorija ne provodi temeljem Zakona o prenamjeni zajedničkih prostorija u stanove ("Narodne novine", br. 37/88), već se investitorima odobrava izmjena i dopuna osnovne građevinske dozvole temeljem Zakona o građenju ("Narodne novine", br 77/92).

Što se tiče vanknjižnih vlasnika stanova, za njih se kaže da jesu sufinancirali gradnju zajedničkih prostorija u zgradi, što im daje pravo od investitora potraživati naknadu sredstava za dio tavana koji je preuređen u stambeni prostor, s tim da su upućeni radi toga na postupak pred drugim tijelima.

Na izloženu izmjenu i dopunu građevinske dozvole Kućni savjet i stanari zgrade B.Č. 51 izjavili su Ministarstvu žalbu, koju je ono našlo osnovanom i osporenu izmjenu i dopunu građevinske dozvole poništilo, te predmet vratilo na ponovni postupak.

Ovo rješenje Ministarstva poništio je Upravni sud, a žalbu Kućnog savjeta i stanara odbacio.

Presuda Upravnog suda polazi od odredbe članka 35. Zakona o stambenim odnosima, prema kojoj je stambena zgrada u društvenom vlasništvu pravna osoba a predstavlja je predsjednik skupa stanara, koji - premda pozvan - nije u postupku sudjelovao; kraj navedenog, kaže se u presudi Upravnog suda, nije bilo zakonskog osnova za izjavljivanje žalbe od Kućnog savjeta niti od strane stanara određenog dijela zgrade, zbog čega je njihova žalba odbačena, a što se tiče vlasnika stanova, oni svoja prava mogu ostvarivati u posebnom postupku i u skladu s posebnim propisima.

Podnositelji smatraju da im je povrijeđeno pravo zajamčeno odredbom članka 18. stavak 1. Ustava, tj. pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelima. To pravo jest povrijeđeno presudom Upravnog suda temeljenom na stajalištu da u postupku za izmjenu i dopunu građevinske dozvole može sudjelovati samo stambena zgrada, predstavljena od predsjednika skupa stanara.

Međutim, ni to stajalište nije izvedeno na način iz kojeg bi nedvojbeno slijedilo da predsjednik skupa stanara i predsjednik Kučnog savjeta nisu iste osobe i da skup stanara nije imao štambilj, već ga je imao samo Kućni savjet, dakle nije do kraja razjašnjeno je li zgrada u postupku ipak bila predstavljena u skladu s tim stajalištem.

Time što je Zakonom o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93 i 70/93), odredbom njegova članka 35. stambena zgrada određena kao pravna osoba, koju predstavlja predsjednik skupa stanara, nisu svim ostalim nositeljima ili ovlaštenicima određenih prava i obveza na stambenim zgradama oduzeta njihova prava, koja ne izviru iz njihova članstva u skupu stanara, nego iz njihovih vlasničkih, stanarskih, susjedskih i drugih odnosa. Stoga je polazište u razmatranju ovog predmeta u odredbi članka 49. Zakona o općem upravnom postupku (preuzetog Zakona o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku "Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92), prema kojoj je stranka u upravnom postupku osoba na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Polazište je, dalje, u odredbi članka 50. stavak 2. istog Zakona prema kojoj i grupa osoba koje nemaju svojstvo pravne osobe mogu biti stranke ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rješava u upravnom postupku. Nedvojbeno je da je u vrijeme ovog postupka na broju 51 u zgradi s brojevima 49-67, od ukupno deset stanova na tom broju pet bilo u etažnom vlasništvu, a na četiri stana nosilac prava vlasništva bila je tvornica "Unitas", te da su oni s kupnjom stana kupili i zajedničke dijelove zgrade, što im je izmjenom i dopunom građevinske dozvole oduzeto. Također je nedvojbeno da su baššstanari s broja 51 najviše zainteresirani u tom postupku, jer je odgovarajući dio tavana baš u tom dijelu zgrade njima oduzet i pretvoren u stambeni prostor.

Dakle, osobe i grupe osoba predstavljene Kućnim savjetom, koje su se usprotivile promjeni namjene zajedničkih prostorija, bile su korisnici zajedničkih prostorija na tom dijelu zgrade. Time što im je onemogućeno da u upravnom postupku sudjeluju, povrijeđeno im je ustavno pravo na žalbu, shvaćeno kao pravo da sudjeluju u postupku u kojem je odlučivano o njihovim pravima i interesima.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br.13/91).

Broj: U-III-771/1994.

Zagreb, 5. travnja 1995.