Zakoni i propisi - Pravni savjeti 23 05.04.1995 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1056/1994. od 22. ožujka 1995.
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Besplatna izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Poslovni forum d.o.o. ove godine obilježava dvadeset godina uspješnog poslovanja. Tim povodom, poklanjamo Vam BESPLATNU izradu CMS web stranica.
Inače, redovna cijena izrade CMS web stranica je 3900 kuna + PDV

Link za opširnije informacije o BESPLATNOJ izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Reublike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi D. U-L. iz Z., zastupanoj od odvjetnika u Z. dra Z. i Z. Z., na sjednici održanoj dana 22. ožujka 1995. godine, donio je

ODLUKU

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-1056/1994. od 22. ožujka 1995.

1. Usvaja se ustavna tužba.

2. Ukida se rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7953/1993 od 15. prosinca 1993. godine.

3. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

4. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Podnositeljica smatra da su joj rješenjem navedenim u točki 2. izreke ove odluke povrijeđena dva ustavna prava: pravo na pravni lijek koje proizlazi iz odredbi članka 18. Ustava i pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka 48. stavak 1. Ustava.

Navedenim rješenjem odbačena je tužba podnositeljice podnijeta Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv Hrvatskog fonda za privatizaciju zbog nedonošenja rješenja u povodu njezina žahtjeva da se proglasi ništavom odluka o pretvorbi hotela "Palace" u Zagrebu. Tužbi podnijetoj Upravnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud) prethodilo je ovo činjenično stanje:

Dana 8. veljače 1993. godine Agencija za restrukturiranje i razvoj (nakon stupanja na snagu Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju, "Narodne novine", broj 84/92: Hrvatski fond za privatizaciju) donijela je rješenje kojim je društvenom poduzeću "AUSTROTEL ZAGREB - PALACE HOTEL" dala saglasnost na pretvorbu u dioničko društvo "PALACE HOTEL ZAGREB" d.d.; rješenje je sadržavalo, pored ostalog, i iznos procijenjene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća "AUSTROTEL ZAGREB - PALACE HOTEL" kao i iznos dijela te procijenjene vrijednosti, raspolaganje kojim se zabranjuje radi osiguranja naknade nekadašnjim vlasnicima nekretnina, i koji se prenosi u Hrvatski fond za razvoj (nakon stupanja na snagu Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju, "Narodne novine", broj 84/92: Hrvatski fond za privatizaciju).

U tužbi u upravnom sporu podnositeljica je navela da je to rješenje protivno Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (jer je pretvorbom obuhvaćalo i nekretnine oduzete konfiskacijom odnosno nacionalizacijom); i dalje, da je za rješenje doznala iz novina; na njezin zahtjev da se dostavi i njoj to nije učinjeno, a na njezin zahtjev da se rješenje proglasi ništavim nije odgovoreno. Nakon toga obratila se Upravnom sudu zbog tzv. šutnje administracije (članak 26. Zakona o upravnim sporovima "Narodne novine", broj 53/91 i 9/92). Zahtjev podnositeljice da odluku o pretvorbi proglasi ništavom Upravni sud je odbacio ustvrdivši da se aktom o pretvorbi ne dira u pravo tužiteljice ili njezin neposredni osobni interes utemeljen na zakonu, zbog čega tuižiteljica ne može kao stranka tražiti ni proglašenje ništavom odluke o pretvorbi niti biti tužiteljicom u upravnom sporu u toj stvari. Stajalište je tog suda da je odluka o pretvorbi vezana uz odlučivanje o pravima i obvezama poduzeća, koje se pretvara u dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću, a ne o pravu ili na zakonu utemeljenom neposrednom interesu osobe - prijašnjeg vlasnika poduzeća.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema odredbama članka 18. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, s tim da to pravo može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Rješenje što ga temeljem članka 12. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 94/93 2/94, 9/95) donosi Hrvatski fond za privatizaciju dajući suglasnost za provođenje pretvorbe, odnosno zabranjujući provođenje predložene pretvorbe - je konačno i protiv njega poduzeće može pokrenuti upravni spor. U ovom ustavnosudskom postupku trebalo je odgovoriti na pitanje: mogu li protiv tog rješenja pokrenuti upravni spor i bivši vlasnici poduzeća u pretvorbi, odnosno njihovi nasljednici. Podnositeljica ustavne tužbe, naime; kći je bivših vlasnika hotela Palace, i tvrdi da je i njihova nasljednica. Odredba članka 18. Ustava već je citirana. Njome se jamči pravo na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu. Druga, i jedina pravna zaštita u ovom slučaju, jer žalba nije dopuštena, je upravni spor. Stoga iz samog Ustava slijedi da sudjelovanje u upravnom sporu osoba o čijem se položaju u procesu pretvorbe odlučuje, mora biti omogućeno svima kojih se osporena odluka o pretvorbi tiče. Čak ako je riječ samo o faktičnom interesu, a ne i o pravnom, demokratski poretci šire krug osoba kojima se priznaje položaj stranke u upravnom postupku. Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne noaine", broj 53/91, 9/92, 77/92) pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. Prema odredbi članka 12. istog Zakona tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba. organizacija, skupina osoba, naselje i sl. koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. Jesu li bivši vlasnici, odnosno njihovi nasljednici, takvi pojedinci?

Stajalište je ovog Suda da takav njihov položaj slijedi iz odredbe članka 5. stavak 1. točka 5. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća; nekadašnji vlasnici kojima Hrvatski fond za privatizaciju prenese dionice ili udio na ime naknade za ono što im je oduzeto nakon 15. svibnja 1945. godine, navedeni su među osobama koje pretvorbom mogu steći vlasništvo nad poduzećem. Prema članku 2. stavak 2. tog Zakona u društveni kapital ne ulazi poljoprivredno zemljište koje je vlasnicima oduzeto nakon 15. svibnja 1945. Samo osporeno rješenje i odluka o pretvorbi u povodu kojih se je podnositeljica ove ustavne tužbe obratila Upravnom sudu, kao što je već navedeno, sadrži iznos procijenjene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća i iznos dijela te procijenjene vrijednosti, raspolaganje kojim se zabranjuje kako bi se osigurala naknada nekadašnjim vlasnicima nekretnina.

Konkretni slučaj pokazuje da je pitanje utvrđivanja vrijednosti imovine bivših vlasnika značajno pitanje pretvorbe; prva procjena u ovom predmetu rezervirala je kao osnov za naknadu bivšim vlasnicima 45,20% procijenjene vrijednosti, a u postupku revizije, nakon godinu dana, je dio sveden na 30,80% utvrđene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća. Nedvojbeno je da je bivši vlasnik zainteresiran da rezervirani dio bude što veći i kao takav on je stvarno i pravno suprotstavljen novim, odnosno potencijalnim vlasnicima. Stajalište je ovog Suda da se, kraj takvog stanja stvari. ne može smatrati da bivši vlasnici, odnosno njihovi nasljednici, nemaju radi zaštite svojih pravnih interesa pravo sudjelovati u postupku pretvorbe (članak 49. Zakona o općem upravnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91). Slijedom toga valja im priznati i pravo na pokretanje upravnog spora, jer im se u slučaju pokretanja spora ne može poreći neposredni osobni interes utemeljen na zakonu (članak 2. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). Znači, dakle da je Upravni sud, odbacivši tužbu tužiteljice, povrijedio ustavno pravo iz odredaba članka 18. Ustava. Tužiteljica se je osnovano pozvala i na odredbu članka 48. stavak 1. Ustava kojim se jamči pravo vlasništva. Da bivši vlasnici, a njihovi nasljednici, imaju u postupku pretvorbe neposredne osobne interese, utemeljene na zakonu slijedi (i) iz Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90 61/91 25/93, 70/93), ali i iz drugih propisa o zabrani raspolaganja oduzetom imovinom: Zakon o poljoprivrednom zemljištu (pročišćeni tekst "Narodne novine" broj 54/94, 65/94); Zakon o šumama (pročišćeni tekst "Narodne novine" broj 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93); Uredba o evidencij prijašnjih vlasnika i oduzete imovine ("Narodne novineˇ broj 23/91) i dr. Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba donijet je s važnošću do donošenja zakonskih propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanju naknade za nepokretnu imovinu oduzetu temeljem zakonskih propisa u njemu navedenih, kako bi se spriječilo korištenje raspolaganja koje bi to otežalo ili onemogućilo (članak 6).

Iz tog Zakona, bolje rečeno iz ukupnosti propisa koji štite (buduća) prava bivših vlasnika, slijedi da postoji pravni interes bivših vlasnika i njihovih nasljednika u zaštiti vlasništva koje im je oduzeto, odnosno prava koja im eventualno mogu pripasti temeljem propisa o zabrani raspolaganja imovinom bivših vlasnika i o pretvorbi (privatizaciji) bivšeg društvenog vlasništva U tom smislu ustavnu odredbu članka 48. stavak 1, kojom se jamči pravo vlasništva, povezanu s temeljnim odredbama o nepovredivosti vlasništva, socijalnoj pravdi i o vladavini prava (članak 3. Ustava) valja tumačiti i kao zaštitu prava vlasništva u postupku nastajanja (vraćanja), odnosno i kao zaštitu i budućeg vlasništva. S tog stajališta gledano ovim osobama, bivšim vlasnicima i njihovim nasljednicima, ne može se u postupku pretvorbe ne priznati barem položaj zainteresiranih osoba koje se bore da sud u upravnom sporu ostvari svoju ulogu kontrolora zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Dakako, njihova (buduća) vlasnička prava ovise o propisima koje, kako je već rečeno, tek treba donijeti.

U skladu s iznijetim Ustavni sud je utvrdio da su podnositeljici povrijeđena prava u povodu kojih je podnijela ustavnu tužbu, te je odlučio kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-1056/1994.

Zagreb, 22. ožujka 1995.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Jadranko Crnić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.