USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović. Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe R. B. iz Z., koga zastupaju G. V. i J. Č-Ž., odvjetnice iz Z., u predmetu iseljenja iz stana, na sjednici održanoj 22. ožujka 1995. godine, donio je

ODLUKA

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-971/1994. od 22. ožujka 1995.

1. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-13610/93-4 od 23. lipnja 1994. godine;

- rješenje Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša broj

Klasa: UP/II-371-01/93-06/65;

Ur. broj: 531-06/3-93-2 od 29 listopada 1993. godine;

- rješenje Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze G. Z., Područni ured M. broj

Klasa: UP/I-371-01/92-01/88;

Ur. broj: 251-05-13-92-06 od 30. studenoga 1992. godine.

2. Predmet se vraća Gradskom sekretarijatu za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze G. Z. na ponovni postupak.

3. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

R. B. podnio je ovom Sudu ustavnu tužbu povodom odluka navedenih u izreci ove odluke jer smatra da su tim odlukama povrijeđena njegova ustavna prava zajamčena odredbama članka 14. stavak 2 i članka 19. stavak 1. Ustava Tim odlukama naloženo mu je da se iseli iz stana u Z i da ga preda slobodna od osoba i stvari Vladi Republike Hrvatske putem Ministarstva obrane. U stan je uselio temeljem ugovora o (trojnoj) zamjeni stana. Predložio je ukidanje pobijane presude odnosno rješenja upravnih tijela i ujedno odgodu njihova izvršenja. Rješenjem Suda od 18. siječnja 1995. godine prijedlog za odgodu izvršenja je usvojen pozivom na odredbu članka 53. stavka 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

U postupku je izvršen uvid u spise predmeta tijela, odnosno Upravnog suda Republike Hrvatske. Ustavna je tužba osnovana. Upravna tijela i Upravni sud Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud), u osporenim aktima u bitnom, zauzimaju sljedeće stavove: - Stupanjem na snagu (24. srpnja 1991) Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 30/91) bivša JNA više nije mogla raspolagati predmetnim stanom pa niti davati suglasnost na njegovu zamjenu. - Riječ je stoga o ništavom ugovoru o zamjeni stana, prema kojem tužitelj useljava u sporni stan u Z., a druga ugovorna strana u dotadašnji njegov stan u S. Komanda garnizona u Z. nije bila ovlaštena davati suglasnost na zamjenu stana poslije 24. srpnja 1991. godine.

- U takvom slučaju ovlašten je upravni organ, analognom primjenom članka 70. stavka 2. Zakona o stambenim odnosima (dalje: ZSO) provesti postupak i narediti ispražnjenje stana, jer uspostava ranijeg stanja nije moguća, budući da je drugi stan u drugoj državi. Ovakvim shvaćanjem upravna tijela i Upravni sud otklonili su postupanje pozivom na odredbu članka 94. ZSO (koja propisuje nadležnost stambenog organa u slučajevima iseljavanja iz stana osoba koje su u stan uselile bez pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili bez koje druge valjane pravne osnove), kako je to bilo navedeno odnosno predloženo u podnesku kojim je pokrenut upravni postupak. Odredbom članka 70. stavka 2. ZSO propisano je da će stambeni organ (na zahtjev zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti) donijeti rješenje o iseljenju i narediti uspostavu prijašnjeg stanja osobi koja se je u stan uselila na temelju ugovora o simuliranoj zamjeni stana.

Ovom odredbom određena je stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku (članak 17. Zakona o općem upravnom postupku - dalje: ZUP). Valja reći da su prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme donošenja ZSO-a (članak 33. stavak 1. točka 2.a Zakona o redovnim sudovima - "Narodne novine", broj 32/88,16/90 i 41/90) i prema sada važećem Zakonu o sudovima (članak 3. stavak 2. i članak 16. stavak 1. točka 2. g - "Narodne novine", broj 3/94) imovinskopravni, građanskopravni sporovi u nadležnosti sudova. Zakonodavac je, međutim, navedenom odredbom ZSO-a propisao da u slučaju zahtjeva za ispražnjenje stana zbog ništavosti i simuliranih ugovora o zamjeni stana nadležnost pripada upravnom tijelu. Takva odredba u ustavnopravnom sustavu jedinstva vlasti, u vrijeme dok je na snazi bio Ustav SRH iz 1974. godine ("Narodne novine", broj 8/74), eventualno se je i mogla ekstenzivno protumačiti kao nadležnost za postupanje upravnih tijela u drugim slučajevima ništavih ugovora o zamjeni stanova, ali ne i nakon stupanja na snagu Ustava Republike Hrvatske (22. prosinca 1990. godine).

Odredbom članka 4. Ustava kao jednom od temeljnih odredaba određeno je da je vlast u Republici Hrvatskoj ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Načelo diobe vlasti podrazumijeva da svaka grana državne vlasti ima svoje izvorno područje djelovanja, te da je samostalna i neovisna o drugoj vlasti. U nekim graničnim područjima građanskog, imovinskog prava (npr. izvlaštenje) zakonom se može iznimno propisati nadležnost upravnih tijela, ali se ne može prihvatiti stav da upravna tijela mogu sama ekstenzivnim tumačenjem propisa odnosno njihovom analognom primjenom proširiti svoju nadležnost izvan onoga što im je posebnim zakonom (ovdje ZSO) stavljeno u nadležnost. Takvim postupanjem upravna tijela i Upravni sud povrijedili su ustavno načelo (pravo) prema kojem pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu (članak 19. točka 1. Ustava) u svezi s već spomenutom temeljnom ustavnom odredbom o diobi vlasti. To znači da su upravna tijela u ovom slučaju morala odbiti svoju nadležnost i bez odgode podnesak (prijedlog) poslati nadležnom sudu i o tome obavijestiti stranku (članak 66. stavak 4. prva rečenica, a u svezi s člankom 17. ZUP-a), a Upravni sud po tužbi oglasiti ništavnim osporene akte (članak 40. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima).

Slijedom iznesenog temeljem odredbe članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u izreci pod točkom 1: i 2, a odluka o objavi ove odluke (točka 3. izreke) zasniva se na odredbi članka 20. stavku 1. tog Ustavnog zakona.

Broj: U-III-971/1994

Zagreb, 22. ožujka 1995.