USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi i prijedlogu za odgodu izvršenja L. A. iz R., na sjednici 22. ožujka 1995. godine, donio je

ODLUKA

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-147/1995 od 22. ožujka 1995.

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

L. A. iz R. putem svog punomoćnika podnijela je ovom Sudu pravodobnu ustavnu tužbu povodom presude Upravnog suda Republike Hrvatske Us-2759/94 od 16. studenoga 1994. godine kojom je odbijena njezina tužba protiv rješenja Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske Klasa: UP-II-371-01/93-06/198; Ur.broj: 531-06/3-94-2.

Citiranim rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša odbijena je žalba podnositeljice ustavne tužbe protiv rješenja O.R., Sekretarijata za komunalno-stambene poslove, djela za upravno-pravne poslove Klasa: UP/I-371-03/91-06/61; Ur.broj: 2170-02-31-92-9, od 11. prosinca 1992. godine, te je istoj odredeno da iseli iz stana u R. i preda ga PP "Prehrambenom industrijskom kombinatu" R. Navedenim odlukama odbijen je i njezin zahtjev za priznavanje stanarskog prava na spornom stanu nakon smrti njezine majke K. G. jer je utvrđeno, da podnositeljica ustavne tužbe nije bila član porodičnog domaćinstva K. G. Podnositeljica ustavne tužbe smatra da su navedenim odlukama povrijeđena njezina ustavna prava iz članka 3. (vladavina prava), 26. (jednakost pred zakonom i državnim tijelima) i članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Temeljem članka 53. stavak 2. Poslovnika Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 29/94) podnositeljica ustavne tužbe je, ujedno i stavila prijedlog za odgodu izvršenja pravomoćnog rješenja o iseljenju.

Ustavna tužba nije osnovana, a također ne postoje niti zakonske pretpostavke za odgodu izvršenja. Prema članku 28. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) svatko može podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih prava. Međutim, analizom razloga ustavne tužbe, presude Upravnog suda Republike Hrvatske, kao i citiranih odluka upravnih tijela Sud je utvrdio da ustavna prava na koja ukazuje predlagateljica nisu povrijeđena. Ne može se prihvatiti tvrdnja tužiteljice da je povrijeđeno načelo iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske (vladavina prava), budući da je Upravni sud Republike Hrvatske donio odluku u okviru svoje nadležnosti određene Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) koju odluku je obrazložio i za nju dao valjane razloge. Nije povrijeđeno niti ustavno pravo iz članka 26. Ustava jer je tužiteljici kao građaninu Republike Hrvatske dana mogućnost da aktivno sudjeluje u upravnom postupku na način da stavlja prijedloge, ulaže žalbu protiv odluka upravnih tijela i pokrene upravni spor, a što je podnositeljica ustavne tužbe tijekom postupka i činila. Nema niti povrede iz članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, jer taj članak se odnosi na postupanje nadležnih tijela u kaznenom postupku.

Podnositeljica ustavne tužbe je isključivo nezadovoljna utvrđenim činjeničnim stanjem u pobijanoj presudi i rješenjima upravnih tijela pa na tome i temelji svoju tvrdnju o povredi ustavnih prava. Medutim, činjenična utvrđenja sama po sebi ne mogu se razmatrati u ustavnosudskom postupku. Ustavni sud ispituje eventualno postojanje povrede ustavnog prava, u pravilu, na podlozi onih činjenica koje su utvrdene u pravomoćno okončanom postupku. Samo u slučaju da se zbog netočno ili nepotpuno utvrđenih činjenica pojavi osnovana sumnja da je došlo do povrede ustavnog prava tužitelja Sud bi bio ovlašten i dužan utvrditi činjenice i primjenom odgovarajućih propisa utvrditi postojanje povrede ustavnog prava. Kako iz naprijed navedenog proizlazi da ustavna prava na koja ukazuje podnositeljica ustavne tužbe nisu povrijeđena, Sud je temeljem članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), ustavnu tužbu odbio kao neosnovanu.

Sud je ujedno odbio i prijedlog za odgodu izvršenja pravomoćnog rješenja Općine R., Sekretarijata za komunalno-stambene poslove, Odjela za upravno-pravne poslove Klasa: UP/I-371-03/91-06/61; Ur.broj: 2170-02-31-92-9, od 11. prosinca 1992. godine, obzirom da je donesena odluka o ustavnoj tužbi.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-147/1995.

Zagreb, 22. ožujka 1995.