PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

Odluku

o proglašenju Zakona o nadzoru kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu

Proglašavam Zakon o nadzoru kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu, koji je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio na sjednici 14. ožujka 1995. godine.

Broj: 95-575/1

Zagreb, 20. ožujka 1995.

ZAKON

o nadzoru kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu

Ovim Zakonom uređuje se sustav nadzora kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu (u daljnjem tekstu: nadzor kakvoće) i propisuju uvjeti i način na koji se ti proizvodi mogu uvoziti i stavljati u promet na hrvatsko tržište, odnosno izvoziti na inozemno tržište.

Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) utvrđuje odlukom koji proizvodi pri uvozu i izvozu podliježu nadzoru kakvoće prema odredbama ovoga Zakona.

Nadzorom kakvoće prema ovom Zakonu utvrđuje se da li proizvodi iz uvoza ispunjavaju uvjete za stavljanje u promet na hrvatsko tržište sukladno normama i propisima kojima se uređuje kakvoća proizvoda u Republici Hrvatskoj, te međunarodnim ugovorima i certifikacijskim shemama koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Nadzorom kakvoće iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se da li proizvodi iz uvoza: - odgovaraju kakvoći i uvjetima koji su određeni hrvatskim normama čija je primjena obvezna i posebnim propisima kojima se uređuje kakvoća određenih proizvoda za koje je neposredno pri carinjenju potrebno izvršiti pregled ili ispitivanje, - su na propisan način deklarlrani, oznaćeni, obilježeni i upakirani, - su popraćeni propisanim ispravama (jamćevni list, tehnička uputa, proizvođačka specifikacija, popis ovlaštenih servisa, osigurano servisno održavanje i sl.), - imaju propisane isprave, oznake, podatke i znakove o njihovoj usklađenosti s propisima o kakvoći proizvoda knjima se uređuje atestiranje, homologiranje, certificiranje i sl. Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na: - proizvode koji odstupaju od propisane kakvoće, a uvoze se na temelju posebnog odobrenja nadležnog tijela državne uprave, - proizvode koji se uvoze za potrebe Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova.

Proizvodi za koje je određeno posebnim propisom da moraju biti deklarirani, moraju imati propisanu deklaraciju ispisanu na hrvatskom jeziku. Proizvodi koji moraju biti opskrbljeni s jamćevnim listom, tehničkom uputom ili uputom za uporabu proizvoda, popisom ovlaštenih servisa, proizvođačkom specifikacijom i sl., moraju uz svaki proizvod imati ove isprave u propisanom sadržaju ispisane na hrvatskom jeziku. Prozvodi za koje nije propisana obveza deklariranja a podliježu nadzoru kakvoće prema odredbama ovoga Zakona, moraju na svakom originalnom pakiranju imati ispisanu deklaraciju na hrvatskom jeziku sa sljedećim podacima: naziv proizvoda, naziv, sjedište i zemlja proizvođača ili naziv i adresa uvoznika, neto količinu (obujam, masu i sl.) te bitna obilježja za kakvoću proizvoda: sastav, način uporabe, skladištenje i čuvanje i upozorenja važna za potrošača.

Nadzorom kakvoće proizvoda, koji su namijenjeni izvozu, utvrđuje se odgovaraju li ti proizvodi izvoznoj kakvoći. Pod izvoznom kakvoćom prema ovom Zakonu smatra se kakvoća ugovorena sa stranim kupcem. Ako sa stranim kupcem nije ugovorena izvozna kakvoća, proizvodi koji se izvoze moraju glede kakvoće odgovarati propisima za stavljanje u promet na hrvatsko tržište. Pod izvoznom kakvoćom prema ovom Zakonu podrazumijeva se i kakvoća kojoj prema zahtjevima inozemnog tržišta, odnosno inozemnih kupaca moraju odgovarati proizvodi koji se prodaju s konsignacijskih skladišta u inozemstvu.

Inspekcijske poslove nadzora kakvoće, prema odredbama ovoga Zakona, obavlja Ministarstvo gospodarstva, a inspekcijski nadzor provode tržišni inspektori Ministarstva gospodarstva s pravima i obvezama određenim posebnim zakonom o tržišnoj inspekciji. Članak 7. Nadzor kakvoće proizvoda koji se uvoze obavlja se u mjestu carinjenja prije carinjenja proizvoda. Nadzor kakvoće proizvoda koji se izvoze obavlja se na mjestu utovara tih proizvoda. Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ministar gospodarstva može propisati da se nadzor kakvoće pojedinih proizvoda može obavljati i na drugom mjestu.

Za proizvode koji u smislu odredbe članka 3., 4. i 5. ovoga Zakona odgovaraju kakvoći, tržišni inspektor izdat će na zahtjev uvoznika, odnosno izvoznika uvjerenje. Ako to zahtijeva inozemni kupac, uvjerenje se izdaje i za proizvode koji ne podliježu nadzoru kakvoće prema ovom Zakonu.

Ako se utvrdi da proizvodi ne odgovaraju kakvoći sukladno članku 3., 4. i 5. ovoga Zakona, tržišni inspektor rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje uvjerenja. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, već se može pokrenuti upravni spor. Proizvode iz stavka 1. ovoga članka uvoznik je dužan vratiti u inozemstvo odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje uvjerenja.

Troškove nadzora kakvoće snosi uvoznik, odnosno izvoznik. Visinu i način plaćanja naknade za pokriće troškova nadzora kakvoće propisuje Vlada. Naknada iz stavka 2. ovoga članka prihod je državnog proračuna. Za proizvode za koje se prema ovom Zakonu može izdati uvjerenje samo na temelju prethodno obavljenog ispitivanja kakvoće kod stručne organizacije troškove toga ispitivanja snosi uvoznik ili izvoznik, a troškove ponovnog ispitivanja po zahtjevu stranke snosi uvoznik ili izvoznik samo ako su rezultati ponovnog ispitivanja nepovoljni za uvoznika ili izvoznika. Troškove ispitivanja iz stavka 4. ovoga članka uvoznici, odnosno izvoznici plaćaju neposredno stručnoj organizaciji koja je izvršila ispitivanje.

Zabranjen je uvoz, izvoz i carinjenje proizvoda za koje nije izdano uvjerenje prema ovom Zakonu. Ako je za izdavanje uvjerenja potrebno prethodno obaviti ispitivanje proizvoda kod stručne organizacije, carinarnica će dopustiti uvoz i obaviti carinjenje tag proizvoda bez uvjerenja na temelju potvrde tržišnog inspektora. Uvoznik ne smije proizvode iz stavka 2. ovoga članka stavljati u promet na hrvatsko tržište dok za te proizvode ne pribavi uvjerenje. O mjestu uskladištenja proizvoda iz stavka 2. ovoga članka uvoznik je dužan pismeno obavijestiti izdavatelja potvrde odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od dana uskladištenja.

Način i postupak obavljanja nadzora kakvoće, način i uvjete izdavanja, sadržaj i obrazac uvjerenja iz članka 8. i potvrde iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona, obveze uvoznika i izvoznika u svezi s obavljanjem nadzora kakvoće te propis proizvoda za koje se uvjerenje može izdati samo na temelju prethodno izvršenog ispitivanja kod stručne organizacije za ispitivanje kekvoće proizvoda propisat će ministar gospodarstva. Popis proizvoda iz stavka 1. ovoga članka određuje se uz suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo. Ministarstvo gospodarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo određuje stručne organizacije za obavljanje ispitivanja kakvoće proizvoda određenih propisom iz stavka 1. ovoga članka. Kada se radi o proizvodima čiji je način nadzara kakvoće u pogledu ispitivanja, atestiranja, homologacije, certificiranja i sl. uređen posebnim propisima, Ministarstvo gospodarstva može odrediti stručnu organizaciju za obavljanje ispitivanja kakvoće proizvoda iz stavka 3. ovoga članka, samo iz reda stručnih organizacija ovlaštenih za ispitivanje na temelju posebnih propisa.

Novčanom kaznom od 20.000,00 do 80.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba 1. ako uveze ili izveze proizvod bez uvjerenja ili potvrde (članak 8. stavak 1. i članak 1. stavak 2.), 2. ako ne vrati proizvode bez uvjerenja u inozemstvo (članak 9. stavak 3.), 3. ako stavi u promet proizvode bez uvjerenja (članak 11. stavak 3.). Za prekršaj iz točke 1., 2. i 3. stavka 1. ovoga članka uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti uvoza i izvoza u trajanju od jedne do tri godine i oduzimanje imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

Novčanom kaznom od 4.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako pismeno ne obavijesti izdavatelja potvrde o mjestu uskladištenja (članak 11. stavak 4.). Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 400,00 do 2.000,00 kuna.

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj obrtnik ili trgovac pojedinac ako učini koju od radnji iz članka 13. ovoga Zakona uz izricanje zaštitnih mjera iz istog članka.

Propise na osnovi ovlaštenja iz članka 2. i članka 10. stavka 2. ovoga Zakona donijet će Vlada u roku 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Propise na osnovi ovlaštenja iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona donijet će ministar gospodarstva u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. i 2. ovoga članka ostaju na snazi propisi doneseni za izvršenje Zakona o kontroli kakvoće poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vanjskotrgovinskom prometu ("Narodne novine", br. 53/91. i 26/93.).

Do početka obavljanja inspekcijskih poslova nadzora kakvoće prema odredbama ovoga Zakona a najdulje devet mjeseci od donošenja propisa iz članka 16. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, inspekcijske poslove nadzora kakvoće proizvoda pri izvozu obavljat će ovlaštene organizacije određene Zakonom o kontroli kakvoće poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vanjskotrgovinskom prometu ("Narodne novine", br. 53/91. i 26/93.).

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o kontroli kakvoće poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vanjskotrgovinskom prometu ("Narodne novine", br. 53/91. i 26/93.).

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 336-01/94-02/01

Zagreb, 14. ožujka 1995.