USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu.Tadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Denisa Kuljiša iz Zagreba za ocjenu ustavnosti Zakona, na sjednici održanoj dana 15. ožujka 1995. godine, donio je ovo

Rješenje

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o javnom informiranju ("Narodne novine", broj 22/1992).

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Denis Kuljiš iz Zagreba podnio je prijedlog Sudu, temeljem odredbe članka 15. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 13/1991), za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o javnom informiranju navodeći da postupak donošenja tog Zakona, a cijeneći da se radi o Zakonu koji uređuje temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, nije proveden u skladu s ustavnim odredbama. Odredbe o odlučivanju na sjednicama domova Sabora sadržane su u člancima 82. i 83. Ustava (te člancima 135. i 138. iz glave VII i VIII Ustava, na koje se predmetni prijedlog ne odnosi), kojim odredbama je uređeno da Zastupnički i Županijski dom većinom glasova donose odluke ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika, ako Ustavom nije drugačije određeno (članak 82. stavak 1.) dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika donosi Zastupnički dom zakone kojima se uređuju nacionalna prava (članak 83. stavak 1.), i većinom glasova svih zastupnika donosi Zastupnički dom zakone kojima se razrađuju: - Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina: - izborni sustav; - ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i - ustrojstvo lokalne samouprave i uprave.

Zakon o javnom informiranju donijet je na 1. skupnoj sjednici svih vijeća Sabora Republike Hrvatske (novog djelokruga, utvrđenog Poslovnikom Sabora Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 17/1992, donijetog na zajedničkoj sjednici svih vijeća Sabora održanoj dana 27. ožujka 1992 godine), održanoj dana 9. travnja 1992. godine. Članak 6. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/1992, 91/1992 i 62/1993) u stavku 1. ureduje da, do konstituiranja novoizabranog Sabora, vijeća Sabora donose zakone i druge akte u djelokrugu, na način i prema postupku utvrđenom odredbama Ustava Republike Hrvatske iz 1974. ili Poslovnikom Sabora. Odredbe Poslovnika Sabora, važećeg u vrijeme donošenja osporenog zakona, koje se odnose na konkretni predmet, a u svezi navoda predlagatelja da se osporeni zakon odnosi na slobode i prava čovjeka i građanina, su slijedeće: - članak 35. (u glavi IV. Poslovnika kojom se uređuje djelokrug vijeća Sabora) propisuje da zastupnici, na skupnoj sjednici vijeća Sabora, donose zakone koji se odnose na slobode i prava čovjeka i građanina (alineja 5. članka); - članak 234. stavak 4. (u glavi XIII. točka 6. koja se od nosi na odlučivanje) propisuje da se zakoni, kojima se uređuju slobode i prava čovjeka i građanina, donose većinom glasova svih zastupnika.

Polazeći od navedenih odredbi Ustava, Ustavnog zakona za provedbu Usteva Republike Hrvetske i Poslovnika Sabora Republike Hrvatske, ovaj Sud nalazi osnovu za sumnju u ustavnost Zakona o javnom informiranju. Uvidom u verificirani zapisnik 1. skupne sjednice svih vijeća Sabora od 9. travnja 1992. godine utvrđeno je slijedeće: - ukupan broj zastupnika u Saboru, na dan 9. 4. 1992. je 343. Slijedi zapisnička konstatacija da je, za donošenje punovažnih, punovaljanih odluka, potrebna nazočnost najmanje 172 zastupnika. Evidencijskim listićima utvrđena je prisutnost navedenoj sjednici ukupno 240 zastupnika. - pod točkom 6. dnevnog reda, provedena je rasprava o Prijedlogu Zakona o javnom informiranju i izjašnjenje o Prijedlogu sa usvojenim amandmanima, te je konstatirano da su zastupnici, većinom glasova -157 "za",16 "protiv"prihvatili Prijedlog zakona o javnom informiranju sukladno prijedlogu Vlade Republike Hrvatske zajedno s prihvaćenim amandmanom u raspravi. Zakon o javnom informiranju zakon je kojim se uređuju slobode i prava čovjeka i građanina. Naime, Ustav člankom 38. stavkom 1. jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, a stavkom 2. slobodom izražavan misli osobito obuhvaća slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja, dok je stavkom 3. cenzura zabranjena, a novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Zakon o javnom informiranju člankom 3. Općih odredbi Zakona, izričito uređuje da je javno informiranje slobodno (stavak 1.), a da sloboda javnog informiranja obuhvaća osobito slobodu izražavanja misli, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja, širenja i primanja informacija (stavak 2.). Zbog takvih odredbi Ustava i Zakona o javnom informiranju, a polazeći od naprijed navedenih odredbi članka 83. stavak 2. Ustava i članka 234. Poslovnika Sabora, javlja se sumnja da Zakon o javnom informiranju nije donijet većinom glasova svih zastupnika, a kako to propisuju navedene ustavne i druge odredbe, a utemeljenost ili neutemeljenost takve sumnje treba ispitati u pokrenutom postupku. Iz navedenih je razloga Sud pokrenuo postupak kao što je navedeno u izreci ovog rješenja. Temeljem odredbe članka 40. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994) rješenje se dostavlja Saboru Republike Hrvatske radi odgovora.

Odluka o objavi rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-1010/1994

Zagreb, 15. ožujka 1995.