USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr Vojislav Kučeković mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe M. i M. B. iz Z, koje zastupa H. A, odvjetnik iz Z, na sjednici održanoj 1. ožujka 1995. godine, donio je

Odluku

1. Odbija se ustavna tužba kao neosnovana.

2. Ova odluka objavit če se u "Narodnim novinama".

M. i M. B. podnijeli su ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1702/92 od 22. prosinca 1992. godine, kojom su preinačene presude Općinskog suda u Z. broj P-2159/88 od 2. ožujka 1990. godine i Okružnog suda u Z. broj Gž-8466/90 od 3. prosinca 1991. godine - na način da je njihov tužbeni zahtjev odbijen.

Podnositelji ustavne tužbe tvrde da je navedenom revizijskom presudom, kojom su odbijeni s tužbenim zahtjevom da je nedopušteno izvršenje dozvoljeno rješenjem Općinskog suda u Z. broj Is-32/88 na garaži broj 64 u naselju J, povrijeđeno njihovo pravo vlasništva ove garaže - zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Zato predlažu da se ustavna tužba usvoji ukine navedena revizijska presuda i predmet vrati Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

U postupku pred sudom (spis Općinskog suda u Z. broj Pp-257/86) utvrđeno je da je "lndustrogradnja" iz Z. predala dana 9. prosinca 1983. godine garažu broj 64 u posjed Z. i M. P. Utvrđeno je, nadalje, da je "Industrogradnja" dana 19. ožujka 1986. godine provalila u ovu garažu promijenila bravu na vratima i garažu predala u posjed M. i M. B. (podnositeljima ustavne tužbe). Z. i M. P. ostvarili su posjedovnu zaštitu prema "Industrogradnji" (rješenje Općinskog suda u Z. broj Pp-257/86 od 12. lipnja 1986. potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Z. broj Gž-5824/86 od 14. listopada 1986. godine). U postupku izvršenja rješenja Općinskog suda u Z. broj Pp-257/86 od 12. lipnja 1986. godine M. i M. B. upućeni su kao treće osobe na parnicu radi nedopustivosti izvršenja. U izlučnoj tužbi M. i M. B. tvrde da je sporna garaža broj 64 njihovo vlasništvo, koje su stekli do "Industrogradnje" Z. temeljem ugovora o prodaji. Sudovi su utvrdili da B. kao treće osobe imaju pravo na tužbu radi utvrđenja nedopustivosti izvršenja u smislu odredbe članka 56. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91- dalje: ZIP) na stvari za koju tvrde da imaju pravo koje sprečava navedeno izvršenje. Kako je u postupku utvrđeno da su B. vlasnici garaže, udovoljeno je njihovom zahtjevu (presuda Općinskog suda u Z broj P-2159/88 od 2. ožujka 1990. godine; potvrđena presudom Okružnog suda u Z. broj Gž-8466/90 od 3. prosinca 1991. godine).

Odlučujući o reviziji Z. i M. P, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da se u parnici radi proglašenja nedopustivosti izvršenja rješenja o smetanju posjeda ne može raspravljati o pravu vlasništva, o kojem nije bilo dopušteno raspravljati u postupku zbog smetanja posjeda. Dosljedno tome, protiv vjerovnika koji je u parnici o smetanju posjeda stekao izvršni naslov za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, ne može treća osoba s uspjehom zasnivati izlučnu tužbu na tvrdnji da je vlasnik predmeta izvršenja. Zato je revizija prihvaćena i navedene presude Okružnog suda u Z. i Općinskog suda u Z. preinačene tako da je odbijen tužbeni zahtjev M i M. B. (presuda broj Rev-1702/92 od 22. prosinca 1992. godine). Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1702/92 od 22. prosinca 1992. godine nije povrijedeno Ustavom zajamčeno pravo vlasništva podnositelja ustavne tužbe.

Razlozi su sljedeći: Pravni poredak Republike Hrvatske štiti svaki posjed koji je posljednji, efektivan i miran: "Svaki posjednik stvari i prava (članak 70) ima pravo na zaštitu od uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanje posjeda)" - članak 75. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO). Ovo pravo na zaštitu posjeda postoji neovisno o tome pripada li posjedniku neko pravo koje ga ovlašćuje da stvar posjeduje, a ostvaruje se u specifičnom sudskom, posjedovnom (possessornom) postupku. Glavne značajke tog postupka su sumarnost postupanja i neraspravljanje o pravu na posjed: "Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu, nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika" (članak 78,. stavak 1. ZOVO). I posebna pravila o postupanju i parnicama zbog smetanja posjeda su takva da omogućavaju što učinkovitiju zaštitu posjeda putem suda: "Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete" (članak 441. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92). Tužitelj i tuženik u ovim parnicama smiju se sa svojim zahtjevima odnosno materijalnopravnim prigovorima kretati samo unutar ovih granica. To, dakako, vrijedi i za: treće osobe u postupku kojim se traži proglašenje nedopustivosti izvršenja rješenja o smetanju posjeda (članak 57. stavak 1. ZIP) - kad je predmet sudske zaštite o postupku smetanja bio jedino posljednji, efektivan i miran posjed. Sumarnošću postupanja u postupku zbog smetanja posjeda u kojem posjednik ostvaruje svoje pravo na zaštitu posjeda, bez ulaženja u pitanje pripada li mu pravo na posjed ili mu ono ne pripada, postiže se ograničeni učinak: zaštita koju dobiva posjednik samo je provizorna. Sudskom odlukom u takvom postupku ne daje se konačni odgovor na pitanje o pravu na posjed, nego ga ostavlja otvorenim: "Neovisno o sporu zbog smetanja posjeda (članak 77) može se tražiti sudska zaštita posjeda po osnovi prava na posjed" (članak 81. ZOVO). Nema, dakle objektivnog identiteta spora koji se vodi o smetanju posjeda i spora koji bi se vodio o pravu na posjed (petitornog postupka) - pa litispendencija posesorne odnosno petitorne parnice ne sprečava litispendenciju one druge. Ni pravomoćnost odluke u postupku zbog smetanja posjeda, kao ni pravomoćnost odluke u petitornom postupku, ne znače da je to pitanje res iudicata i za ovaj drugi postupak.

Rezimirajući izneseno, valja zaključiti: U postupku zbog smetanja posjeda, kao i u postupku kojim se traži proglašenje nedopustivosti izvršenja rješenja o smetanju posjeda, raspravljanje je ograničeno na samo dvije okolnosti: posljednje stanje posjeda i smetanje posjeda, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. Zbog toga se odlukom suda u takvim postupcima ne može povrijediti pravo vlasništva, o kojem se raspravlja i odlučuje u drugoj vrsti postupka - petitornom postupku. Dosljedno iznesenom, osporenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije povrijeđeno pravo vlasništva sporne garaže podnositelja ustavne tubže. Zaštitu svog prava vlasništva oni mogu ostvariti u redovnom sudskom postupku, u kojem će se petitorno utvrditi kome pripada pravo na posjed garaže broj 64 (članci 37, odnosno 41, te 81. ZOVO). Zato je na temelju odredaba članka 59. stavka 2. i 61. Poslovnika Ustavnog suda ("Narodne novine", broj 29/94) ustavnu tužbu trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-383/1993

Zagreb, 1. ožujka 1995.