USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, Ante Jelavić Mitrović, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 15. veljače 1995 godine, donio je

Rješenje

1. Ne prihvaća se prijedlog za ocjenu ustavnosti i članka 16. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine", broj 58/1993) koji je u ime Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnio Milan Vuković, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama" . Obrazloženje: Milan Vuković, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnio je u ime Vrhovnog suda Republike Hrvatske prijedlog da se pokrene postupak za ocjenu ustavnosti članka 16. stavak 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću i to dijela koji glasi "prijedlog Vlade Republike Hrvatske" Ta odredba u cjelini glasi: "Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Vijeće imenuje bez objavljivanja slobodnog mjesta predsjednika suda i poskupka propisanog člankom 17. ovoga Zakona, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske"

Prijedlog obrazlaže: "Prihvaćajući demokratska dostignuća zemalja sa najvećim stupnjem demokracije, osobito zemalja koje su se opredijelile za izgradnju svojih država kao demokratskih pravnih država, Hrvatska je čl. 4. Ustava Republike Hrvatske, koji je proglašen i stupio na snagu 22. prosinca 1990. godine ("Narodne novine", br. 56/90, od 22. XII. 1990 godine) prihvatila načelo diobe vlasti kao osnov ustroja svoje državne vlasti i odredila: "U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu".

To načelo Ustav dosljedno slijedi u članku 115. gdje se u stavku 2. jasno kaže: "Sudbena vlast je samostalna i neovisna" S druge strane u članku 107. Ustav izričito navodi koje su ovlasti i što radi Vlada Republike Hrvatske te kaže "Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom" Međutim, Zakon o Državnom sudbenom vijeću u članku 16, stavak 2. propisuje: "Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Vijeće imenuje bez objavljivanja slobodnog mjesta predsjednika suda i postupka propisanog člankom 17. ovoga Zakona, na prijedlog Vlede Republike Hrvatske". (Gotov citat). Prema tome to je očito protuustavno ovlaštenje Vladi Republike Hrvatske da ona predlaže Državnom sudbenom vijeću osobu za Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. To je više protuustavno ako imamo u vidu odredbe članka 89. Ustava Republike Hrvatske gdje se propisuje da predsjednika Vlade Republike Hrvatske imenuje Predsjednik Republike Hrvatske, a na njegov prijedlog, i ministre u Vladi Republike Hrvatske, pa je i smješno da oni, koje imenuje Predsjednik Republike Hrvatske, kod Ustavnog utvrđenja načela diobe vlasti (čl. 4. ) i utvrđenja u čl. 115. st. 2. "Sudbena vlast je samostalna i neovisna, dakle da kod toga izvršna vlast najdirektnije se miješa u sudbenu vlast protivno i u Ustavu utvrđene nadležnosti Vlade Republike Hrvatske - čl. 107. i protivno cijelom opredjeljenju našeg Ustava za takav način miješanja jedne vlasti u drugu, dovodeći sudbenu vlast u zavisnost od izvršne vlasti, bez obzira što se radi samo o tom činu miješanja, jer se time grubo narušava osnovno ustavno opredjeljenje Republike Hrvatske o samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti kao i ravnopravnosti triju vlasti na kojima je ustrojena državna vlast u Republici Hrvatskoj. Smatramo da je jedino moguće, pozivom na članak 94. Ustava Republike Hrvatske, to pravo predlaganja dati Predsjedniku Republike Hrvatske, kao što je to i u nekim drugim zemljama Zapada o kojem prijedlogu bi onda odlučivalo Državno sudbeno vijeće." Prijedlog se ne prihvaća. Točno se u prijedlogu ističe da je u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu (članak 4. Ustava). Točno se citira i odredba članka 115. stavak 2. Ustava prema kojoj je sudbena vlast samostalna i neovisna. Nije pogrešno citirana ni odredba članka 107. Ustava u kojem se navodi da Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom Pogrešan je, međutim, zaključak koji iz toga izvodi predlagatelj o protuustavnom ovlaštenju Vladi Republike Hrvatske da ona predlaže Državnom sudbenom vijeću osobu za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske (osporeni dio članka 16 stavak 2. Zakona). Osobito je proizvoljan zaključak da je riječ o smiješnoj normi i da se time grubo narušava osnovno ustavno opredjeljenje Republike Hrvatske o ravnopravnosti triju vlasti.

Ustavnu odredbu o trodiobi vlasti ne treba mehanički shvatiti i tumačiti. Svrha primjene načela o diobi vlasti jest sprječavanje koncentracije ovlaštenja i političke moći (samo) unutar jednog organa (državne vlasti). Ostvarenju te svrhe u suvremenim ustavnim sistemima različito se prilazi, a svodi se na povjeravanje osnovnih državnih funkcija različitim državnim organima, pri čemu su odnosi između državnih organa koji obavljaju različite državne funkcije vrlo različito uspostavljeni u pojedinim državama. U našem sistemu trodiobe vlasti one se uzajamno nadziru i ograničavaju, ali se i prožimaju. Primjera za tu uzajamnu isprepletenost, nadzor i ograničavanje u Ustavu nalazimo vrlo često: predsjednika i članove Državnog sudbenog vijeća predlaže Županijski, a bira Zastupnički dom Sabora, dakle, zakonodavna državna vlast; ta vlast (Županijski dom), odlučuje u drugom stupnju u postupku razrješenja sudačke dužnosti; izvršna vlast (Vlada Republike Hrvatske), predlaže Državnom sudbenom vijeću kandidata za državnog odvjetnika Republike Hrvatske; zakonodavna vlast (Sabor), donosi propise o organizaciji, nadležnostima i postupanju sudbene vlasti; izvršna vlast (nadležno ministarstvo), bitno utječe na obavljanje poslova sudske uprave; sudbena vlast je nadležna nadzirati zakonitost akata izvršne vlasti itd.

Uostalom u tom istom osporenom Zakonu nalazimo i odredbe prema kojima Vlada Republike Hrvatske ili ministar pravosuđa mogu podnijeti zahtjev za pokretanje postupka zbog počinjenog teškog disciplinskog djela za suca ili predsjednika suda pa i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske (predlagatelj ne predlaže pokretanje postupka ocjene ustavnosti ovih odredbi - članak 23. Zakona). Kada bi doista bila rijeć o trodiobi vlasti na način kako je shvaća predlagatelj, onda bi teško mogao biti objašnjiv položaj Ustavnog suda Republike Hrvatske koji nije svrstan niti u jednu od triju vlasti, a nadzire sve tri državne vlasti u pogledu ustavnosti i zakonitosti, dakako samo u nadležnostima utvrđenim Ustavom. Ustavni sud hijerarhijski ipak nije iznad njih a niti je njihov dio.

Valja stoga zaključiti da prijedlog nije osnovan pa je stoga riješeno kako u izreci pod 1 temeljem članka 19. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/1991). Odredba o objavi rješenja pod 2. izreke zasnovana je na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-143/ 1995

Zagreb, 15. veljače 1995.