USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Fillpović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković,

mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom zahtjeva Vlade Republike Hrvatske od 14. travnja 1994. godine, Klasa: 015-01/94-01/04, Ur.broj: 5030109-94-1, za ocjenu suglasnosti Statuta Županije Istarske od 30. ožujka 1994 godine s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom, na sjednici održanoj dana 2. veljače 1995. godine, donio je slijedeću

Odluku

1. U uvodnom dijelu Statuta Županije Istarske ukidaju se dijelovi koji glase: "u svezi sa zaključkom Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske o prihvaćanju i poštivanju načela i instituta (odredbi) Europske povelje o lokalnoj samoupravi ("Narodne novine - međunarodni ugovori", broj 1/93) i "Memoranduma o suglasnosti Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Republike Italije o zaštiti talijanske manjine u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji".

II. Ukidaju se slijedeće odredbe Statuta Županije Istarske: članak 1, članak 2, članak 3, članak 4. stavak 2, članak 13. točka 9, članak 15. stavak 4, članak 18, članak 23, članak 24, članak 26, članak 27, članak 28, članak 29, članak 32. stavak 1, članak 41, članak 42, članak 44, stavak 3. i članak 62.

III. Odbija se zahtjev Vlade Republike Hrvatske da se ocijene nesuglasnima s Ustavom i sa zakonom slijedeće odredbe Statuta Županije Istarske: članak 5, članak 6, članak 9, članak 12. točke 3. i 4, članak 13. točke 1. do 8. i točka 10, članak 14, članak 16, članak 20. stavak 1, članak 21. stavak 4, članak 22, članak 25, članak 30, članak 46, članak 55, članak 57, članak 65, članak 66, članak 69. stavak 3. točka 8. i članak 73.

IV. Danom objave ove Odluke prestaje obustava izvršenja Statuta Županije Istarske od 30. ožujka 1994. godine, ko ja je određena rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske od 13. travnja 1994. godine, Klasa: 012-01/94-01/11, Ur.broj: 515-01/ 1-94-1.

V. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama", službenom glasilu Republike Hrvatske i "Službenim novinama", službenom glasilu Županije Istarske.

Obrazloženje:

Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 13. alineja 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91) zahtjevom od 14. travnja 1994. godine, Klasa: 015-01/94-01/04, Urbr.: 5030109-94-1, pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti odredbi Statuta Županije Istarske s Ustavom Republlke Hrvatske i sa zakonom

Zahtjevom je osporena ustavnost pravne osnove Statuta Županije Istarske te ustavnost i zakonitost odredbi toga statuta iz članaka: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 12, 13, 14, 15, 16, 18, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 32, 41, 42, 44, 46, 55, 57, 62, 65, 66, 69. i 73.

Vlada Republike Hrvatske (dalje: podnositelj zahtjeva) smatra da su označene odredbe Statuta Županije Istarske (dalje: Statut) nesuglasne s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 34/92, dalje: Ustavni zakon o ljudskim pravima), Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93 i 117/93), Zakonom o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93) kao i drugim posebnim zakonima Republike Hrvatske. Predlaže Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) da utvrdi da su označene odredbe Statuta Županije Istarske nesuglasne s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim Zakonom o ljudskim pravima odnosno zakonima Republike Hrvatske.

Iz obrazloženja zahtjeva proizlazi i da je Ministarstvo uprave Republike Hrvatske rješenjem Klasa 012-01/94-01/0011, Ur.broj: 515-01/94-1 od 13. travnja 1994. godine, na temelju elanka 80. stavak 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, obustavilo od izvršenja osporeni Statut.

U postupku ocjene osnovanosti zahtjeva, temeljna polazna osnova bila je: poštivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda čovjeka i građanina, prava pripadnika manjine, posebno stečenih prava talijanske nacionalne manjine, istarskih osobitosti te nesužavanja prava na lokalnu samoupravu, ali sve to u granicama Ustava, Ustavnog zakona o ljudskim pravima, Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, drugih zakona Republike Hrvatske te onih međunarodnih ugovora koji su sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, posebno prosudbe pojedinih međunarodnih ugovora sa stajališta mogu li biti temelj donošenju županijskog statuta ili pak njegova sadržaja.

Ocjenjujuči navode i razloge podnositelja zahtjeva te navode Skupštine Županije Istarske, istaknute u odgovoru na zahtjev, kao i drugu dokumentaciju pribavljenu za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju činjenica utvrđenih tijekom postupka, Ustavni sud donio je ovu Odluku iz slijedećih razloga:

I. U uvodnom dijelu Statuta, Županija Istarska kao pravnu osnovu Statuta navodi Ustav Republike Hrvatske, Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi, Zaključak Sabora Republike Hrvatske o prihvaćanju i poštivanju načela i instituta (odredbi) Europske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj te Memorandum o suglasnosti Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Republike Italije o zaštiti talijanske manjine u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji.

Podnositelj zahtjeva smatra da za donošenje statuta županije jedina pravna osnova može biti Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi te da pozivanje na druge pravne temelje u uvodu statuta nije od značaja za donošenje toga statuta.

Podnositelj zahtjeva dijelom je u pravu. Ustavni sud ne odlučuje što je od značaja za donošenje statuta županije, već o suglasnosti toga statuta s Ustavom i sa zakonom (članak 125 alineja 2. Ustava).

"Na temelju članka 128, 129, 130. i 131. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90), članka 7. i 53. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93 ili 117/93), u svezi sa zaključkom Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske o prihvaćanju i poštivanju načela i instituta (odredbi) Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ("Narodne novine - međunarodni ugovori", br. 193), Ustavnog zakona o Ijudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 34/92 - pročišćeni tekst) i Memoranduma o suglasnosti Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Republike Italije o zaštiti talijanske manjine u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji, Skupština Županije Istarske na sjednici održanoj dana 30. ožujka 1994. godine, večinom glasova svih članova Skupštine donosi..."

Ocjenjujuči suglasnost uvoda Statuta s Ustavom i zakonom, Ustavni sud nalazi da se donositelj Statuta, suglasno s Ustavom i zakonom, mogao pozvati samo na odredbe Ustava, Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i Ustavnog zakona o ljudskim pravima.

Naprotiv, nije suglasno s Ustavom, sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi pozivanje na navedeni Memorandum, kao niti na zaključak Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske.

Ustrojslvo lokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj utvrdeno je odredbama članka 128,129, 130. i 131. Ustava Republike Hrvatske. Te odredbe, a posebno odredbe stavka 3 članka 128 Ustava (o lokalnoj samoupravi dronosi se zakon), ustavni su temelji za donošenje posebnih propisa kojirna kojima se na sustavan način uređuje lokalna samouprava i uprava na cijelom teritoriju Republike Hrvatske radi što izravnijeg odlučivanja građana o potrebama i interesima lokalnog značenja.

Prema članku 131. stavak 3. Ustava, ustrojstvo i djelokrug županijskih tijela (županijska skupština, izvršna tijela) odreduju se zakonom, što je i učinjeno Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi Prema članku 7 stavak 1 loga Zakona, županija ima statut. Statutom Županija podrobnije ureduje, u skladu sa zakonom, unutarnji stroj I način rada županije (članak 7. stavak 3. istoga Zakona). Stoga pravni temelji (za sada) za donošenje statuta županije su odredbc; Ustava i odredbe Zakona o lokalnoj samoupravni i upravi.

Naprijed navedeni zaključak Sabora i Memorandum, naprotiv nisu propisi na kojima županija možc izravno temeljiti ni pravo na donošenje, a niti sadržaj statuta. Temelj za donošenje statuta, a time i za poštovanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih prava i slobode. čovjeka i građanina, svim državljanima Republike Hrvatske je Ustav, Ustavni zakon o ljudskim pravima i zakoni Republike Hrvatske, zbog čega uredenje tih pitanja, bez posebne zakonske ovlasti, nije u nadležnosti županije

Prema točki III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/81), medunarodni ugovori koje je sklopiia i kojima je pristupila SFRJ, primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj ako nisu nesuglasni s Ustavom i pravnim poretkom Ropublike Hrvatske, na temelju odredaba međunarodnoga prava o sukcesiji država u pogledu ugovora.

Dosljedno i odredba članka 64 Ustaonog zakona o ljudskim pravima (prvobitni tekst u "Narodnim novinama", br. 65/91, izmjene i dopune u "Narodnim novinama", br. 27/92 te pročišćeni tekst u "Narodnim novinama" br. 34/92) utvrđuje da se u skladu s člankom 134. Ustava Republike Hrvatske i tim zakonom ne mijenja niti ukida ni jedno od prava koje je Republika Hrvatska izravno ili kao pravni sljednik bivše SFRJ preuzela ili će preuzeti međunarodnim ugovorima (Osimski sporazum i.dr.) niti ograničava njihovo ostvarivanje.

Subjekt međunarodnog prava je samo Republika Hrvatska kao država i ona na temelju Ustava prihvaća i primjenjuje međunarodne ugovore. Županija to nije i stoga se županija ne može statuirati izravno na temelju međunarodnih akata pa makar to bili međunarodni ugovori koji nisu dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske Naime, prema članku 134. Ustava, samo međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Ta ustavna odrednica, da međunarodni ugovori imaju jaču pravnu snagu u Republici Hrvatskoj od zakona, svrstava Republiku Hrvatsku među malobrojne europske države koje su visoko vrednovale svoju državnopravnu vezanost propisima međunarodnog pravnog poretka

Međutim, Memorandum o suglasnosti Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Talijanske Republike o zaštiti talijanske manjine u Repubiici Hrvatskoj i Republici Sloveniji (za sada) međunarodni je ugovor između dviju država (Republike Hrvatske i Talijanske Republike), ali nije akt pravne snage iz članka 134. Ustava - nije ni potvrđen (ratificiran), niti objavljen - niti ima snagu zakona pa je to razlog zbog kojega ne može biti temelj za donošenje statuta županije i izravno uredenje njegova sadržaja.

Europska povelja o lokalnoj samoupravi (bez obzira što je Sabor Republike Hrvatske prihvatio njezina načela i instititute, a što medutim, nije isto što i potvrđivanje međunarodnog ugovora) po svojoj pravnoj naravi za Republiku Hrvatsku nije međunarodni ugovor, jer Republika Hrvatska nije, niti još može biti njegovom strankom. Stoga nije postala sastavni dio pravnog sustava Republike Hrvatske pa niti temelj za donošenje županijskog statuta.

Kako ni Zaključak, a niti Memorandum ne mogu biti temelj donošenju statuta županije i izravnom uređenju njegovog sadržaja, Ustavni sud je odlučio ukinuti dio uvoda Statuta koji se poziva na zaključak Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske o prihvaćanju i poštivanju načela i instituta (odredbi) Europske povelje o lokalnoj samoupravi, kao i na Memorandum o suglasnosti Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Talijanske Republike o zaštiti talijanske manjine u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji

Ustavni sud ovom Odlukom nije ocjenjivao ustavnost i zakonitost ni Memoranduma niti navedenog Zaključka Sabora, već njihovu pravnu snagu u unutarnjem pravnom poretku Republike Hrvatske i to samo sa stajališta da li mogu u biti temelj za donošenje statuta i uređenje sadržaja statuta županije te im nije odrekao pravne učinke koje oni po svom pravnom svojstvu proizvode.

Time se ne dira u pravo županije da u skladu s pravnim poretkom Republike Hrvatske uspostavlja međunarodnu suradnju (točka III/3. obrazloženja ove Odluke).

II. Ustavni sud je ukinuo kao neustavne i nezakonite i odredbe Statuta navedene u točki II. izreke ove Odluke:

1. U članku 1. Statuta propisano je: "Županija Istarska je jedinica lokalne samouprave i uprave u okviru jedinstvene i nedjeljive Republike Hrvatske".

Podnositelj zahtjeva osporio je ustavnost i zakonitost ove odredbe stoga što je županija prema Ustavu i Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi određena kao jedinica lokalne uprave i samouprave, a ne kao jedinica lokalne samouprave i uprave. Smatra da se djelomičnim preuzimanjem upravnih odredbi u statut mijenja njihov smisao i sadržaj

U odgovoru na zahtjev, Županija Istarska je navela da učinjeno statutarno definiranje županije bitno ne mijenja njezinu suštinu i karakter. To potkrijepljuje time da i Glava VI. Ustava ima naziv: Ustrojstvo lokalne (mjesne) samouprave i uprave.

Ustavni sud je ukinuo članak 1. Statuta stoga što smatra da jedinice lokalne samouprave i uprave u svojim statutima mogu pitanja ustrojstva i djelokruga uređivati samo suglasno Ustavu i zakonu. U odredbi članka 1. Statuta učinjenom jezičnom zamjenom riječi (inverzijom) "uprava" i " samouprava" mijenja se ustavno i zakonsko određenje županije.

Dio odredbe članka 1. Statuta koji navodi da je Županija Istarska jedinica lokalne samouprave i uprave "u okviru jedinstvene i nedjeljive Republike Hrvatske", suglasan je s Ustavom, ali nepotpun. Ustav u članku 1. utvrđuje Republiku Hrvatsku ne samo kao jedinstvenu i nedjeljivu državu, več i kao demokratsku i socijalnu državu. Statutom županije ne može se mijenjati ovo određenje pa ni na način da se navodi samo dio te odredbe.

Prema odredbama Ustava, a i zakona, jedinice lokalne samouprave su općina i kotar ili grad (članak 129. Ustava).

Županija. je također jedinica lokalne samouprave ali nlje samo to, već je ona po svom ustavnom uređenju jedinica lokalne uprave i samouprave (članak 131.stavak 1.Ustava). Smisao takvog različitog uređenja u članku 129. i članu 131. Ustava upravo je u različitom ustavnom, a zatim i zakonskom položaju i ustavnim i zakonskim ovlaštenjima tih jedinica. Stoga se, kako zakonsko uređenje, tako i uređenje u statutima županija, ne može navoditi drugim redom nego što je to odredio Ustav (a zatim i zakon), jer to ni a puka jezična zamjena riječi već statutiranje županije drugačije od ustavnog i zakonskog uređenja, posebno i stoga što se nalazi u Poglavlju I. Statuta

Sam naziv Glave VI. Ustava, na koji se u potkrijepu svojih navoda poziva Županija Istarska u odgovoru na zahtjev, ne čini te navode Županije osnovanima.

Naziv Glave VI. Ustava "Ustrojstvo lokalne (mjesne) samouprave i uprave" upućuje na sadržaj cijele te Glave, ali nije odrednica za pojedine oblike lokalne (mjesne) samouprave. Nazivi i zakonski slijed pojedinih jedinica lokalne samouprave odnosno uprave uređeni su u posebnim člancima Ustava unutar te Glave. Tako su u članku 129. uređene one jedinice koje imaju isključivo svojstvo jedinica lokalne samouprave, a to su općina, kotar i grad. Određenje županije propisuje članak 131. Ustava, koji ju određuje kao jedinicu lokalne uprave i samouprave. Takvo ustavno uređenje županije obvezatno je po samom Ustavu za sve propise koji su u hijerarhijskom slijedu niži od Ustava pa je takav slijed "jedinica lokalne uprave i samouprave" obvezatan i za sadržaj statuta županije.

"Županija Istarska je jedinica lokalne samouprave i uprave svih njenih građana. Županiju Istarsku čine područja radova: Buje, Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Pula i Rovinj, te područja općina: Bale, Barban, Brto , Cerovlje Gračišće, Grožnjan, Kanfanar, Kršan, Raša, Lanišće, Ližnjan, Lupoglav, Sveti Lovreč Pazantički, Marčana, Medulin, Motovun, Sveta Nedelja, Novigrad, Oprtalj, Pičan, Svet Petar u šumi, Svetvinčenat, Tinjan, Umag, Višnjan, Vižinada, Vodnjan, Vrsar i Žminj, te područje otočja Brioni."

Podnositelj zahtjeva smatra da je stavak 1. navedeno članka neustavan i nezakonit stoga što građane ima samo Republika Hrvatska, a županija može imati jedino stanovnike. Za odredbe stavka 2. ovoga članka Statuta smatra s da nisu suglasne s člankom 131. stavak 2. Ustava, kao i člancima 5. i 6. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, pn ma kojima se područja županija uređuju isključivo zaknom. Također smatra odredbu članka 2. Statuta nesuglasnima i članku 7. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, koji utvrđuje što sve može biti predmet uređenja u statu županije.

Ustavni sud je ukinuo članak 2. Statuta.

Podnositelj zahtjeva osporio je ustavnost odredbe stavka 1. toga članka Statuta polazeći od stava da građane ima samo Republika Hrvatska. Kako se prema odredbama članka 128. stavak 1. i 2. Ustava upravo građanima jamči pravo na lokalnu samoupravu, dakle, pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana od lokalnog značenja, taj dio stavka 1. članka 2. Statuta nije nesuglasan s Ustavom. Ne može se stoga prihvatiti stav podnositelja zahtjeva da ustavno jamstvo prava na lokalnu samoupravu priječi statutarnu oznaku da je građanin Republike Hrvatske i građanin u županiji.

Odredba stavka 1. članka 2. Statuta ukinuta je, međutim, iz razloga navedenih uz točku II/1. ove Odluke.

Odredba stavka 2. članka 2. Statuta, kojom je utvrđen podruđje Županije.Istarske, nije suglasna s Ustavom i zakonom.

Prema odredbi članka 131. stavak 2. Ustava, područja županija se određuju zakonom, odnosno posebnim zakonom (članak 6. stavak 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi). Taj posebni zakon je Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 90/92, 2/93, 5/93, 58/93, 90/93, 10/94, 17/94 i 29/94). U članku 6. toga Zakona utvrđeno je da se u sastavu pojedine županije nalaze gradovi i općine te naselja u sastavu gradova i općina. Točkom XVIII. toga članka utvrđeno je pod ručje Županije Istarske.

Nije nesuglasno s Ustavom ili zakonom ako županija u cijelosti u svoj statut preuzme odredbe zakona kojima je utvrđeno područje te županije Međutim, u Statutu područje Županije Istarske nije utvrđeno sukladno s točkom XVIII. članka 6. Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Nazivi pojedinih općina u Statutu nisu isti kako su određeni tim Zakonom. Izostavljena su sva mjesta, a dodano je područje otočja Brijuni.

Navedene statutarne dopune oznake područja s jedne strane, a nepotpuno preuzimanje odredbe Zakona s druge strane, nesuglasne su s odredbom članka 131. stavak 2. Ustava, prema kojoj se područje županija određuje zakonom Stoga je tu odredbu Statuta Ustavni sud ukinuo, jer za njezino donošenje županija nema ni ustavno niti zakonsko ovlaštenje.

3. Člankom 3. Statuta propisano je da svi građani Županije Istarske uživaju jednaka prava temeljena na principima poštivanja ljudskih prava, sloboda, ravnopravnosti i jednakosti, prava na rad i socijalnu zaštitu (stavak 1.); da su autohtone etničke i kulturne i druge osobitosti Istre zaštićene sukladno odredbama toga Statuta i županijskim propisima (stavak 2.); da su u županiji hrvatski i talijanski jezik ravnopravni (stavak 3.) te da se način ostvarivanja dvojezičnosti utvrđuje tim Statutom i županijskim aktima, u skladu s Ustavom, zakonom i drugim propisima (stavak 4.).

Podnositelj zahtjeva osporava ustavnost i zakonitost navedenih odredbi polazeći od temeljne ustavne odrednice da Republika Hrvatska svojim Ustavom jamči i štiti slobode i prava čovjeka i građanina, u kojim pravima i slobodama su svi građani jednaki bez obzira na području koje županije prebivaju odnosno borave.

Posebno je osporena ustavnost i zakonitost odredbi stavaka 3. i 4. članka 3. Statuta, jer se njima utvrđuje ravnopravna uporaba hrvatskog i talijanskog jezika u Županiji Istarskoj te način ostvarivanja dvojezičnosti. Nesuglasnost s Ustavom podnositelj zahtjeva temelji na odredbama članka 12. Ustava i članka 8. Ustavnog zakona o ljudskim pravima.

Ustavni sud u cijelosti je ukinuo odredbe članka 3. Statuta.

U sklopu zaštite ljudskih prava i sloboda, Republika Hrvatska svojim Ustavom i Ustavnim zakonom o ljudskim pravima posebno štiti manjinska prava U tome dijelu ni Ustav niti Ustavni zakon o ljudskim pravima nisu uređenje ove materije prenijeli u nadležnost županije, kako je to učinjeno osporenom odredbom članka 3. Statuta

Republika Hrvatska je u članku 3. Ustava utvrdila najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. To su i sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka i vladavina prava. Nadalje, navedenom Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske u točki VI. Republika Hrvatska je zajamčila svim svojim državljanima nacionalna i sva druga temeljna prava i slobode čovjeka i građanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najviše vrednote svog ustavnog i međunarodnog pravnog poretka.

Odredbe stavka 1 i 2 članka 3 Statuta Sud je ukinuo jer županija nije ovlaštena svojim statutom ili drugim propisom županije uređivati ta prava i njihovu zaštitu pa tako ni zaštitu prava autohtonih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Njihova prava, a među njima i ustavno pravo na kulturnu autonomiju, jamči Ustav (posebito u članku 15.) kao i Ustavni zakon o ljudskim pravima (posebno članak 3. i Glava III. toga Ustavnog zakona).

Odredbe stavka 3. i 4. istoga članka Statuta ukinute su stoga što je Ustav Republike Hrvatske u članku 12. utvrdio da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. U pojedinim lokalnim jedinicama može se pod uvjetima propisanim zakonom uvesti uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu uporabu i drugi jezik te čirilično ili koje drugo pismo

Tim ustavnim odredbama ne dira se u Ustavom zajamčeno pravo pripadnicima svih naroda i manjina na slobodno služenje svojim jezikom i pismom - članak 15. stavak 2. Ustava.

Odredbe o tome suglasno Ustavu sadržane su i u članku 7. i 8. Ustavnog zakona o ljudskim pravima, prema kojima pripadnici svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj mogu slobodno upotrebljavati svoj jezik i pismo u privatnom i javnom životu. Isto tako, tim odredbama određeno je da će u općinama u kojima pripadnici etničke i nacionalne zajednice ili manjine čine većinu u ukupnom broju stanovnika, u službenoj uporabi biti uz hrvatski jezik i latično pismo i jezik i pismo te etničke i nacionalne zajednice ili manjine. Nadalje je utvrđeno da jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više jezika i pisama vodeći računa o broju pripadnika i interesima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, što se ne može poistovjetiti sa ravnopravnošću jezika. Ovo ovlaštenje odnosi se samo na one jedinice lokalne samouprave koje je kao takve odredio Ustav i zakon. Ustav je u članku 129. stavak 1. utvrdio da jedinice lokalne samouprave mogu biti samo općina i kotar ili grad, za razliku od županije, koja nije isključivo jedinica lokalne samo uprave u smislu članka 7. i 8. Ustavnog zakona o ljudskim pravima pa ona (dok se posebnim zakonom ne odredi drugačije) nema ovlasti svojim statutom uređivati pitanje službene uporabe hrvatskog jezika i jezika manjine.

Ukidanjem ove odredbe u jedinicama lokalne samouprave ne mijenja se niti se ukida bilo koje od prava koje je Republika Hrvatska izravno ili kao pravni sljednik bivše SFRJ preuzela međunarodnim ugovorima (Osimski sporazum i dr.) niti ograničuje njihovo ostvarivanje (članak 64. Ustavnog zakona o ljudskim pravima) Ta prava ostaju u cijelosti, ali ne pozivom na Statut, već pozivom na članak 64. navedenog Ustavnog zakona o ljudskim pravima, a u skladu s člankom 134. Ustava, jer ona ne mogu biti predmet uređenja u statutu županija, sve dok posebnim zakonom u skladu sa Ustavom i u opsegu koji Ustav dopušta ne bi bila uređena tako da mogu činiti i dio sadržaja statuta županija. Ova Odluka dakle, ne utječe na njihovu opstojnost, opseg ni ostvarivanje.

Također se ukidanjem te odredbe ne dovodi u pitanje pravo svih općina i gradova u Županiji Istarskoj da, sukladno odredbama članka 7. i 8. Ustavnog zakona o ljudskim pravima, utvrde službenu uporabu dvaju ili više jezika, vodeći računa o broju pripadnika i o interesima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Štoviše, odluka o ukidanju te odredbe upravo omogućuje ostvarivanje toga prava jedinicama lokalne samouprave, a koje pravo bi im osporenim odredbama Statuta bilo oduzeto.

4. U svezi s uporabom hrvatskog i manjinskog jezika u Republici Hrvatskoj, u zahtjevu su osporene kao neustavne i nezakonite i druge odredbe Statuta, kojima je uređena uporaba hrvatskog i talijanskog jezika na načelu ravnopravnosti. Ustavni sud je ukinuo i te odredbe. Temeljni razlog kako osporavanja, tako, i ukidanja takvih odredbi jest taj što u Republici Hrvatskoj niti Ustavom niti zakonima nije propisana ravnopravna uporaba hrvatskog ili bilo kojeg drugog jezika manjina. Samo pod uvjetima propisanim zakonom može se uz hrvatski jezik utvrditi i službena uporaba i jezika pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Sadržaj prava na službenu uporabu manjinskog jezika suglasno Ustavu i Ustavnom zakonu o ljudskim pravima, kao i način ostvarivanja toga prava, tek se treba urediti posebnim zakonom, koji je u pripremi, dakako ukoliko nije obuhvaćen nekim međunarodnim ugovorima, kako je to u obrazloženju ove Odluke pod točkom II/3. rečeno.

Kako Ustav i zakoni Republike Hrvatske ne propisuju u službenoj uporebi ravnopravnost nekog drugog (manjinskog) jezika pa tako ni talijanskog s hrvatskim jezikom, nesuglasne su s Ustavom sve takove odredbe Statuta.

Stoga su ukinute i slijedeće odredbe Statuta:

- stavak 2. članka 4 Statuta, kojim se propisuje da Županija Istarska ima dvojezičan pečat na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Ustav ne poznaje pojam dvojezičnosti ili višejezičnosti u službenoj uporabi jezika i pisma u Republici Hrvatskoj, a posebnog zakone o službenoj uporabi jezika i pisma pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj još nema Ustavni zakon o ljudskim pravlma u članku 8. je utvrdio da jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više jezika i pisama vodeči računa o broju pripadnika i interesima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. To se, iz već naprijed navedenih razloga o ustavnom određenju županije (točka II/1. obrazloženja ove Odluke) ne odnosi, bez posebnog zakona, i na županije. Dosljedno tome, a na temelju ustavnog ovlaštenja iz članka 110. Ustava, Vlada Republike Hrvatske je u provođenju Zakona o sustavu državne uprave i Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, donijela Uredbu o sadržaju naziva tijela državne uprave, lokalne i mjesne samouprave ("Narodne novine", broj 25/94). Prema članku 17. stavak 1. te Uredbe, sadržaj natpisne ploče, zaglavlja akta i pečata tijela jedinica lokalne i mjesne samouprave, u kojima je uz hrvatski jezik i latinično pismo utvrđena službena uporaba jezika i pisma etničke i nacionalne zajednice ili manjine, ispisuje se na pismu i jeziku etničke i nacionalne zajednice ili manjine ispod teksta na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

Stoga županija nije bila ovlaštena Statutom utvrditi dvojezičnost svoga pečata

- članak 24. Statuta, kojim je propisano da je na dijelu ili cijelom području gradova i opčina Županije Istarske gdje prebivaju pripadnici autohtone talijanske nacionalne zajednice, talijanski jezik ravnopravan s hrvatskim jezikom, zatim da odluku o uporabi talijanskog jezika donose općine i gradovi te da se ravnopravnost jezika utvrđuje tim Statutom, drugim aktima i statutima općina i gradova na području župsnije te drugim aktima.

Odredbe ovoga članka nesuglasne su s Ustavom iz već naprijed navedenih razloga. Županija nema ovlasti uređivati pitanje uporabe manjinskog jezika. Manjinska prava isključivo jamči i štiti Republika Hrvatska kao država te bez posebne zakonske ovlasti, a takve za sada nema, to pravo ne pripada i tupaniji. Ova Odluka time ne zadire u prava općina i gradova što je naprotiv osporenom odredbom županija učinila. Naime, županija je navedenim odredbama oduzela uređenje ovih prava i jedinicama lokalne samouprave - gradovima i općinama.

- članak 26. Statuta, kojim je utvrđeno da županija radi ostvarivanja ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika zapošljava odgovarajući broj djelatnika koji se podjednako služe hrvatskim i talijanskim jezikom te da pripadnici talijanske nacionalne zajednice imaju pravo na uporabu svojega jezika u obraćanju sudovima, županijskim tijelima, uredima i ustanovama kao i u obračanju pravnim osobama u županiji.

Uz već navedeno o nesuglasnosti ovakvih odredaba s Ustavom, županija je u ovome članku razradila pitanja koja su u zakopodavnoj nadležnosti Republike Hrvatske i time proširila svoje ovlasti. To je nesuglasno s člankom 5. Ustava, prema kojem u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom te je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

- članak 27. Statuta, kojim je u općinama i gradovlma Županije Istarske s dvojezičnim statutom obvezno učenje talijanskog jezika u školama s hrvatskim nastavnim jezikom, dok je u drugim gradovima i općinama prema odredbama njihovih statuta učenje talijanskog jezika fakultativno.

Podnositelj zahtjeva je osporio ustavnost ove odredbe smatrajući članak 27. Statuta nesuglasnim s Člankom 12.Ustava.. Posebno ukazuje na nesuglasnost s Ustavom pojma "općine s dvojezičnim statuom", jer dvojezičnost proizlazi iz shvaćanja o ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika. Ustav pak, sadrži odredbe o privatnoj, javnoj i službenoj uporabi manjinskog jezika uz hrvatski jezik, a ne i o ravnopravnosti tih jezika.

Ustavni sud je nesuglasnost odredbe članka 27. Statut utvrdio kako u odnosu na članak 12. Ustava, tako i Članak 7. stavak 2. Ustavnog zakona o ljudskim pravima.

Prema članku 12. Ustava, u Republici Hrvatskoj je i službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, a u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te čirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom. Prema članku 7. stavak 2. Ustavnog zakona o ljudskim pravima, u općinama u kojima pripadnici etničke nacionalne zajednice ili manjine čine većinu u ukupnom broju stanovnika, u službenoj uporabi će biti uz hrvatski jezik i latinično pismo i jezik i pismo te etničke i nacionalne zajednice ili manjine. U kojim jedinicama lokalne samoujrave i uprave odnosno školama će se učiti uz hrvatski jezik i jezik nacionalne zajednice ili manjine, uredit će se posebnim zakonom.

Stoga je odredba članka 27. Statuta nesuglasna navedenim odredbama Ustava i Ustavnog zakona o ljudski pravima te na način kako je uređena nije mogla biti niti predmet statutarnog uredenja.

- članak 41. Statuta, kojim je uređeno pitanje svećane prisege članova županijske skupštine, koju daju na hrvatskom i talijanskom jeziku.

lako podnositelj zahtjeva nije osporio sam tekst svečane prisege, cijeli 41. članak Statuta sporan je stoga što svojom formulacijom u stavku 1. u biti utvrđuje ravnopravnu uporabu hrvatskog i talijanskog jezika. Razlozi nesuglanosti s Ustavom takve odredbe dani su već naprijed.

- stavak 3. članka 44. Statuta, kojim je određeno da akti skupštine objavljuju u službenim novinama županije na hrvatskom i talijanskom jeziku. Podnositelj zahtjeva osporio ovu odredbu kao nesuglasnu s Ustavom i zakona iz svih onih razloga iz kojih je osporena ravnopravnost hrvatskog i manjinskog jezika u službenoj uporabi u Republici Hrvatskoj.

Ustavni sud i kod ove odredbe, koja na neodređeni način ureduje pitanje objave svojih akata na oba jezika, ostaje kod svoje ocjene da su sve odredbe Statuta, koje nameću zaključak o ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika, protivne članku 12. Ustava, ne dovodeći time u pitanje prava manjina iz članka 15. Ustava i drugih posebnih propisa, posebno ne ni pravo pripadnika svih naroda i manjina na slobodno služenje svojim jezikom i pismom (članak 15. stavak 2. Ustava).

5. Odredbama članka 13. Statuta utvrđena su područja u kojima županija samostalno donosi propise.

Podnositelj zahtjeva smatra da je tim odredbama županija utvrdila svoj djelokrug nesuglasno s Ustavom i zakonima, koji su uredili djelokrug poslova županije. Pri tome se posebno ukazuje da je i tim odredbama županija proširila svoje ovlasti u pogledu sadržaja statuta županije, utvrđenog u članku 7. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

Odlučujući o ustavnosti i zakonitosti članka 13. Statuta, Ustavni sud je pošao od odredbe članka 12. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi. Prema toj zakonskoj odredbi općina, grad, županija samostalne su u odlučivanju u poslovima iz svog samoupravnog djelokruga, u skladu s Ustavom i zakonom i podliježu samo nadzoru zakonitosti, koji obavlja Vlada Republike Hrvatske. Pobliže odredbe o tome sadržava Zakon o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", broj 75/93,109/93 i 30/93), kao i niz drugih zakona kojima su, nakon donošenja zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, uređene pojedine upravne oblasti.

Ustavni sud je ocijenio nesuglasnom sa zakonom samo točku 9. članka 13. Statuta. Prema toj odredbi, županija samostalno donosi propise u području "određivanje županijskih poreza". Ova je odredba nesuglasna s člankom 5. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", broj 117/93), koji utvrđuje vrste županijskih poreza, pa to nije područje samostalnog uređenja u propisima županije.

6. Ustavni sud je ukinuo stavak 4. članka 15. Statuta, u kojem je utvrđeno da županija ima decentralizaciju kao načelo vlastitog ustroja i da oblikuje upravni postupak na načelima jednostavnosti i javnosti rada.

Podnositelj zahtjeva osporio je ustavnost te odredbe. Smatra da županija nema ni ustavnih niti zakonskih prava "oblikovati upravni postupak", jer je to u nadležnosti zakonodavca.

Ustavni sud ukinuo je tu odredbu Statuta. Upravni postupak koji provode tijela državne uprave i druga tijela koja imaju javne ovlasti, u Republici Hrvatskoj uređen je Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91) te drugim posebnim zakonima, ako je tim zakonima propisan poseban postupak u pojedinim upravnim oblastima (članci 1, 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku).

Županija nema ni ustavnih, a za sada niti zakonskih ovlasti "oblikovati" upravni postupak. Ona ga provodi u rješavanju poslova iz svoga djelokruga suglasno s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske.

7. Odredbama članka 18. Statuta utvrđeno je da tijela središnje državne uprave mogu u vršenju poslova iz svoga djelokruga koristiti županijske odjele iz članka 17. Statuta uz prethodni pismeni sporazum sa županom te da se troškovi obavljanja tih poslova podmiruju iz državnog proračuna.

Podnositelj zahtjeva smatra da su ove odredbe nesuglasne s odredbama članka 88. Ustava i članka 2. Zakona o sustavu državne uprave stoga što uređivanje odnosa tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i uprave ne može biti predmet uredivanja statuta županije.

Nisu osnovani navodi podnositelja zahtjeva kada se poziva na odredbu članka 88 Ustava Naime, u članku 88. stavak 1. Ustava dana je Vladi Republike Hrvatske ovlast da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Ta se odredba Ustava ne odnosi na propis članka 18. Statuta.

Ustavni sud ukinuo je odredbu članka 18. stavak 1. Statuta, jer je utvrdio da nije u suglasnosti sa Zakonom o sustavu državne uprave. Uredivanje odnosa tijela državne uprave i jedinice lokalne uprave i samouprave nije, prema važećim zakonima, predmet uređivanja u statutu županije

Što se tiče stavka 2. ovoga članka, nije sporno da se troškovi obavljanja poslova državne uprave koji su preneseni na tijela lokalnih jedinica, podmiruju iz državnog proračuna (stavak 2. članka 16. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi) Međutim, kako je stavak 1. članka 18. Statuta ocijenjen kao neustavan i nezakonit, ukinut je i stavak 2. toga članka, jer je sadržajno izravno vezan na stavak 1. toga članka.

8. Ustavni sud je ukinuo odredbu članka 23. Statuta, ko ja glasi: "Županija Istarska priznaje i štiti istrijanstvo kao izraz istarskog plurietnosa"

Podnositelj zahtjeva osporava ustavnost ove odredbe, jer smatra da samo Ustav može propisivati zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i manjinskih prava u njihovom sklopu Nadalje, smatra da je Županija Istarska takvom odredbom prekoračila okvire sadržaja statuta županije, kako ih određuje članak 7. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

Zahtjev je i u ovome dijelu osnovan. Prema Izvorišnim osnovama Ustava, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika inih naroda i manjina, koji su njezini državljani: Srba, Muslimana, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Talijana, Madara, Židova i drugih, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta (Izvorišne osnove stavak 3.). Ustava Republike Hrvatske u članku 15. jamči ravnopravnost i slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti pripadnicima svih naroda i manjina. Ta se ustavna jamstva ne mogu drugim propisima uređivati na drugačiji način, ni sužavati, a niti proširivati.

Kada se člankom 23. Statuta utvrđuje pravo na posebno priznanje i zaštitu istrijanstva, tada takva norma, kojom se posebno štiti regionalna pripadnost, nije u suglasnosti s naprijed navedenim ustavnim odredbama, a ni s člankom 14. Ustava, prema kojem građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, time da su svi pred zakonom jednaki.

Prema odredbi članka 131. stavak 2. Ustava, područja županija određuju se zakonom tako da one budu izražaj i povijesnih čimbenika, no ni povijesni čimbenici ne mogu biti temelj statutarnog uređenja nesuglasnog Ustavu. Posebnim isticanjem i zaštitom istrijanstva u povoljniji položaj stavljaju se oni građani Županije Istarske koji su obuhvaćeni tim pojmom te se slijedom toga, u neravnopravni (ograničavajući) položaj stavljaju oni građani Županije Istarske koji tim pojmom nisu obuhvaćeni.

Posebna zaštita pojedinih kategorija građana kao i ograničavanje pojedinih ustavnih sloboda i prava, može se propisati samo Ustavom odnosno zakonom u skladu s Ustavom i to pod uvjetima utvrđenima Ustavom.

Stoga je navedena odredba članka 23. Statuta nesuglasna s Ustavom Republike Hrvatske, posebno s odredbama članka 14, 15. i 16. Ustava.

9. Odredbama članka 28. Statuta propisano je da se o pitanjima iz samoupravnog djelokruga županije koja su od posebnog interesa za pripadnike talijanske nacionalne zajednice, jamči pravo na konsenzus Komisiji za pitanja i za štitu prava autohtone talijanske nacionalne zajednice, kao stalnog radnog tijela Skupštine (stavak 1.); da ta Komisija ima predsjednika i četiri člana od kojih su većina vijećnici iz redova talijanske nacionalne zajednice (stavak 2.); da pravo inicijative i konsenzusa Komisije ima učinak skidanja točke s dnevnog reda (stavak 3.); da pravo na konsenzus može koristiti i trečina članova Skupštine u slučaju kada smatraju da propis može promijeniti etnički sastav županije ili biti na štetu autohtonih grupa (stavak 4.) te da se primjena konsenzusa utvrđuje poslovnikom i drugim aktima Skupštine (stavak 5.).

Podnositelj zahtjeva smatra da su te odredbe Statuta nesuglasne s odredbama članka 24. i članka 26. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi Prema članku 24 stavak 1. toga Zakona, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina članova predstavničkog tijela. Člankom 26. istoga Zakona utvrđeno je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave osniva stalne ili povremene odbore i druga radna tijela u svrhu pripreme odluka iz njegovog djelokruga, čiji se sastav, broj članova, djelokrug i način rada utvrđuje poslovnikom odnosno posebnom odlukom o osnivanju radnog tijela.

Sud je ukinuo odredbe članka 28. Statuta, jer se njima uređuje rad županijske skupštine odnosito njenog radnog tijela nesuglasno sa zakonom način ostvarivanja prava na konsenzus o pitanjima iz samoupravnog djelokruga župa nije koja su od posebnog interesa za pripadnike talijanske manjine, može znatno utjecati na rad županijske skupštine i ostalih njenih tijela, njihovu djelotvornost i učinkovitost. Time se može zakočiti cjelokupni rad skupštine županije, a i onemogućuje se primjena većinskog načela iz članka 47. Statuta. Određivanje konsenzusa u radu i odlučivanju radnog tijela skupštine županije statutom, nema uporišta u zakonu niti Ustavu, a izravno je u nesuglasnosti s ustavnim načelom o jamstvu prava na lokalnu samoupravu (članak 128. stavak 1. Ustava), dakle i na ostvarivanje lokalne samo uprave i putem predstavničkog tijela te samouprave.

10. Odredba članka 29. Statuta glasi: "Županija Istarska priznaje Talijansku uniju kao jedinog predstavnika pripadnika talijanske nacionalne zajednice".

Podnositelj zahtjeva osporava ustavnost ove odredbe u odnosu na odredbe članka 43. Ustava, kojima je građanima zajamčeno pravo na slobodno udruživanje te slobodno osnivanje političkih stranaka, sindikata i drugih udruga. Ciljevi udruživanja utvrđeni su u stavku 1, a ograničenja toga prava u stavku 2. članka 43. Ustava.

U svom odgovoru na zahtjev, Županija Istarska se pozvala na odredbe Osimskog sporazuma i Memoranduma. odredbe Ustava i Ustavnog zakona o ljudskim pravima, te druge međunarodne i domaće propise.

U točki I. obrazloženja ove Odluke navedeno je da su međunarodni ugovori dio pravnog sustava Republike Hrvatske pod uvjetima utvrđenima člankom 134. Ustava. Memorandum o suglasnosti Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Talijanske Republike o zaštiti talijanske manjine u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji ne ispunjava te uvjete pa ne može biti temelj za donošenje županijskog statuta ili razrađivanje pojedinih statutarnih pitanja iz djelokruga županije.

Ne osporavajući obveze koje proistječu iz Osimskog sporazuma, kao i drugih akata, o čemu je pobliže obrazloženo u točki I. obrazloženja ove Odluke, ni jedan od tih akata ne daje županiji pravo da statutom županije određuje tko će predstavljati u Republici Hrvatskoj talijansku nacionalnu manjinu.

Ostvarivanje i zaštita nacionalnih prava manjina u nadležnosti je Republike Hrvatske i ona to uređuje zakonima (članak 83. stavak 1. Ustava). Stoga je nesuglasno Ustavu i zakonu ta pitanja uređivati statutom županije. Prema članku 43. Ustava svim građanima Republike Hrvatske pa tako i građanima talijanske nacionalnosti, jamči se pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga gradani mogu slobodno osnivati političke stranke, sindikate i druge udruge, uključivali se u njih ili iz njih istupati Stoga je u duhu općih načela medunarodnog prava i zajamčenih ustavnih prava i sloboda omogućiti pripadnicima naroda i knanjina u Republici Hrvatskoj da sami slobodno izaberu svoga predstavnika odnosno odrede organizacijske oblike svojega djelovanja.

Ukidanjem članka 29. Statuta ne dovodi se u pitanje opstojnost i pravni subjektivitet Talijanske unije utemeljen i na njenom statutu, odnosno rješenju o upisu Talijanske unije u Registar društvenih organizacija Republike Hrvatske. Odredba je ukinuta samo stoga što se njome krši Ustav te ograničavaju zajamćena ustavna prava iz članka 43. Ustava svih hrvatskih građana talijanske nacionalnosti na cijelom državnom području Republike Hrvatske.

11. Ukinuta je kao nezakonita odredba stavka 1. članka 32. Statuta, kojom se Skupštini Županije Istarske daje poseban naziv: "Istarski Sabor - Dieta Istriana".

Podnositelj zahtjeva osporava zakonitost ove odredbe jer je prema članku 20. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, županijska skupština predstavničko tijelo županije.

Ustavni sud je ocijenio da je ukinuta odredba u nesuglasnosti s navedenom odredbom Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi stoga što svako drugo posebno imenovanje predstavničkog tijela županije izvan zakonskog određenja nije u nadležnosti županije.

12. U članku 42. Statuta utvrđeno je da članovi skupštine imaju pravo na zaštitu za izrečeno mišljenje i glasanje na sjednici skupštine ili njezinog radnog tijela.

Podnositelj zahtjeva osporio je zakonitost ove odredbe jer zakoni iz područja lokalne samouprave nisu utvrdili posebno pravo na zaštitu članovima županijskih skupština

Ustav Republike Hrvatske u članku 75 uređuje pitanje zastupničkog imuniteta za zastupnike Sabora Republike Hrvatske. Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi u članku 21. uredio je pitanja mandata, funkcije te prava i dužnosti članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave i uprave.

Osporenim člankom 42. Statuta uveden je svojevrsni imunitet članova županijske skupštine. To pravo oni nemaju ni po Ustavu niti zakonima Republike Hrvatske, a statutom županije ne mogu se utvrditi. Stoga je ta odredba ukinuta.

13. Ustavni sud je ukinuo odredbu članka 62. Statuta kojom je podrobnije uređen način i postupak razrješenja župana Županije Istarske. Stavkom 1. utvrđeno je da županu prestaje dužnost kad ga razriješi skupština, a u slučaju da organ središnje državne uprave pokrene postupak razrješenja župana, skupština će ga razriješiti tek kad župan iskoristi sva pravna sredstva odnosno nakon pravomoćne odluke o povredi ustavnosti, zakonitosti ili nanošenju štete te nakon konačne odluke u slučaju sukoba nadležnosli u tom postupku -- stavka 2. toga članka.

Podnositelj zahtjeva osporio je zakonitost ovih odredbi polazeći od odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi kojima je propisan način izbora i razrješenja župana.

Prema članku 53. točka 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, župana bira i razrješuje županijska skupština. Međutim, prema članku 84. istoga Zakona, župan je odgovoran Vladi Republike Hrvatske za ustavnost i zakonitost obavljanja poslova koji su u njegovu djelokrugu kao i za ustavnost i zakonitost akata i rada županijskog poglavarstva. Ako župan učćestalo krši ustavnost ili zakonitost, Vlada ga može razriješiti.

Odredba stavka 1. članka 62. osporenog Statuta po svom je sadržaju i smislu isključiva i ne dopušta tumaćenje da bilo tko drugi može razriješiti župana osim županijske skupštine, čime se izravno spriječava provedba postupka razrješenja župana na zakonom propisani način.

Nadalje, položaj, odgovornost i odnos župana prema središnjoj državnoj upravi, podrobnije je uređen Zakonom o sustavu državne uprave - članak 50, 55, 62. i 66. kao i druge odredbe toga Zakona.

Prema navedenim zakonskim odredbama, župan je dužnosnik Republike Hrvatske, odgovoran je Vladi Republike za svoj rad i Vlada Republike Hrvatske ga može razriješiti dužnosti.

Županijska skupština nema po Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi ovlasti uvjetovati razrješenje župana, u postupku koji je pokrenula Vlada Republike Hrvatske, rezultatom postupka za zaštitu prava odnosno pravomoćnom odlukom suda ili drugog državnog organa o županovoj povredi ustavnosti, zakonitosti ili nanošenju štete:

III. Ustavni sud je odbio zahtjev Vlade Republike Hrvatske da utvrdi neustavnost i nezakonitost odredbi Statuta kako slijedi:

1. U članku 5. Statuta utvrdeno je da županija ima grb, zastavu, svećanu pjesmu i dan županije, čiji izgled i uporabu će utvrditi skupština županije posebnom odlukom.

Podnositelj zahtjeva osporio je pravo županiji da propisuje dodatna obilježja županije, osim onih koja su utvrđena u članku 9. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi propisao je da općina, grad i županija mogu, uz odobrenje organa središnje državne uprave nadležnog za poslove lokalne samouprave, imati svoj grb i zastavu - članak 9. stavak 1.

Osporena statutarna odredba je u suglasnosti s Ustavom i zakonom. Županijska obilježja kao što su svećana pjesma i dan županije, ulaze u samoupravni djelokrug županije i mogu se urediti statutom županije.

2. Odredbame članka 6. Statuta utvrđena su sjedišta u Županiji Istarskoj tako što je sjedište skupštine grad Pazin, a sjedište poglavarstva grad Pula.

Podnositelj zahtjeva osporio je zakonitost ovih odredbi u odnosu na odredbe članka 6. i 7. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi jer se radi o pitanjima koja su uređena zakonom pa je stoga donositelj Statuta proširio svoje ovlasti.

Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi odredio je (članak 6. stavak 1.), između ostalog, da se sjedište tijela jedinica lokalne samouprave i uprave uređuje posebnim zakonom, dok prema članku 2. stavak 2. Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, tijela jedinice lokalne samouprave mogu u skladu s njenim statutom stolovati i izvan njenog sjedišta. Ustavni sud je stoga ocijenio da ove odredbe nisu nesuglasne sa zakonom.

3. Županija Istarska u članku 9. Statuta utvrdila je pravo županije da uspostavlja suradnju s drugim lokalnim jedinicama i udruženjima odnosno surađuje i pristupa međunarodnim organizacijama i udruženjima regionalnih i lokalnih jedinica.

Zahtjevom je osporena zakonitost tih odredbi u dijelu koji se odnosi na međunarodnu suradnju županije.

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 17/93), jedinice lokalne samouprave pod uvjetima utvrđenima zakonom mogu surađivati s odgovarajučim lokalnin" jedinicama drugih država (članak 2. stavak 1. toga Zakona). Iako je županija jedinica uprave i samouprave, a ne (isključivo) jedinica lokalne samouprave, nije nesuglasno s Usta vom da ona u okviru svojega samoupravnog djelokruga surađuje s drugim lokalnim jedinicama i udruženjima odnosno surađuje i pristupa međunarodnim organizacijama regionalnih i lokalnih jedinica i isto takvim udruženjima. Stoga su odredbe članka 9. Statuta suglasne s navedenim zakonom.

4. Zahtjevom je osporena i zakonitost odredbi točke 3. i točke 4. članka 12. Statuta. Odredbama članka 12. Statuta Županija Istarska je u osam točaka utvrdila poslove iz svoga samoupravnog djelokruga.

Podnositelj zahtjeva smatra da su točke 3 i 4. toga članka nezakonite, jer da bitno proširuju doseg i mijenjaju smisao odredbi članka 15. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

Ustav Republike Hrvatske u članku 128. svojim je građanima zajamčio pravo na lokalnu samoupravu (stavak 1); utvrdio opseg toga prava (stavak 2.) te utvrdio da se o lokalnoj samoupravi donosi zakon (stavak 3).

Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi u članku 12. utvrdio je da su općina, grad i županija samostalni u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom i tim zakonom i podliježu samo nadzoru zakonitosti. U članku 15. istoga Zakona utvrđen je samoupravni djelokrug županije.

Uspoređujuči navedene ustavne i zakonske odredbe s osporenim odredbama Statuta, Ustavni sud je ocijenio da nema osnove sumnji u nesuglasnost istih s Ustavom i zakonom, jer su te odredbe suglasne s ustavnim i zakonskim odredbama o sadržaju prava na lokalnu samoupravu odnosno o samoupravnom djelokrugu županije.

1. Odredbama članka 13. i članka 14. Statuta utvrđena su područja u kojima županija donosi propise.
   

Podnositelj zahtjeva smatra da je tim odredbama županija utvrdila svoj djelokrug nesuglasno s Ustavom i zakonima koji su uredili djelokrug poslova županije. Pri tome se posebno ukazuje da je tim odredbama županija proširila svoje ovlasti u pogledu sadržaja statuta županije (članak 7. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi).

Kao što je već navedeno u točki II/5. obrazloženja ove Odluke, Ustavni sud je u razmatranju osporenih odredbi Statuta pošao od odredbi zakona kojima je uređen samoupravni djelokrug županije.

Prema članku 12. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, županije su samostalne u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog djelokruga, o čemu pobliže odredbe sadržava već navedeni Zakon o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave i drugi zakoni kojima se uređuju pojedine upravne oblasti. Tim zakonima utvrđena su samoupravna područja, kao što su gospodarstvo, pomorstvo i promet, prostorno uređenje i zaštita okoliša, stambeno-komunalna djelatnost, kultura i šport, imovinsko-pravni odnosi, opća uprava i dr. te je ujedno određeno tko te poslove obavlja. Navedeno je i to da poslove koji nisu utvrđeni kao poslovi iz samoupravnog djelokruga tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, obavljaju uprave odjeli tih jedinica kao poslove državne uprave.

Slijedom navedenog, odredbe članka 13. i 14. osporenog Statuta, osim točke 9. članka 13. Statuta, koja je ukinuta (točka II/5. obrazloženje ove Odluke), nisu nesuglasne s Ustavom i zakonom.

Pitanje održavanja referenduma iz točke 4. članka 13.

Statuta, što je također posebno osporeno u zahtjevu, Ustavni sud je pobliže obradio u okviru ocjene članka 46. Statuta (točka III/12 obrazloženja ove Odluke).

6. Odbijen je zahtjev u odnosu na članak 16. Statuta, kojim je utvrđeno da se područje i sjedište županije može mijenjati i da pravo inicijative za promjenu područja ima županijska skupština po prethodno pribavljenom mišljenju predstavničkih tijela općina i gradova ili građana Istre.

Prema članku 131. stavak 2. Ustava, područja županija odreduju se zakonom, a taj zakon je, kao što je već rečeno, Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj.

Prema članku 9. toga Zakona, inicijativu za promjenu područja županije, grada ili općine utvrđene tim Zakonom mogu dati predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, dakle, i predstavničko tijelo županije, po prethodno pribavljenom mišljenju stanovništva na području za koje se promjena traži. Prema članku 11. istoga Zakona, o prijedlozima za promjenu područja jedinice lokalne samouprave iz članka 9. odlučuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. Stoga je osporena odredba u suglasnosti s Ustavom i zakonom.

7. Odredbom stavka 1. članka 20. Statuta utvrđeno je da se sjedišta odjela, odsjeka i službi određuju propisima skupštine koji jamče zastupljenost gradovima i općinama na području županije.

Podnositelj zahtjeva osporio je zakonitost tih odredbi polazeći od odredbe stavka 1. članka 6. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, koji je utvrdio da se sjedište tijela općine, grada i županije uređuje posebnim zakonom.

Kako je Zakonom o područjima županija, gradova i općina određeno da tijela jedinica lokalne samouprave mogu u skladu sa statutom stolovati i izvan njenog sjedišta (članak 2. stavak 2 ), nije u nesuglasnosti s navedenim zakonima određivanje sjedišta unutarnjih ustrojstvenih jedinica županijskih tijela u statutu županije.

8. Odredbom stavka 4. članka 21. Statuta utvrđeno je da županija određuje zaštitni znak i propisuje njegovu uporabu.

Podnositelj zahtjeva smatra da je ova odredba nesuglasna sa Zakonom o industrijskom vlasništvu ("Narodne novine", br. 53/91 i 19/92). O kojim se konkretno odredbama toga Zakona radi, u zahtjevu nije posebno navedeno.

Ni u tom dijelu zahtjev nije osnovan.

Županija može radi očuvanja i zaštite svojih osobitosti utvrditi zaštitni znak županije kao znak svoga razlikovanja i raspoznavanja. Stoga je osporena odredba u suglasnosti s navedenim Zakonom.

9. Osporena je ustavnost i zakonitost članka 22. Statuta, koji je utvrdio da županija štiti od svake djelatnosti koja može ugroziti plurikulturne i plurietničke osobitosti Istre.

Podnositelj zahtjeva smatra da je tim odredbama Županija Istarska proširila zakonom određen okvir sadržaja statuta županije, jer samo Republika Hrvatska može propisivati zaštitu ljudskih prava i sloboda, uključivo i prava manjina.

O granicama ovlaštenja županije u uređenju ove materije rečeno je u obrazloženju ove Odluke pod točkom II/8. Tome nije suprotna zaštita od svake djelatnosti koja može ugroziti plurikulturne i plurietničke osobitosti Istre. Stoga osporena odredba članka 22. Statuta nije nesuglasna s Ustavom i zakonom

10. Podnositelj zahtjeva osporio je ustavnost i zakonitost odredbi članka 25. Statuta, posebno u dijelu kojim se zajamčuje pripadnicima talijanske nacionalne zajednice pravo na sveučilišno obrazovanje na vlastitom jeziku prema posebnim programima.

Prema zakonima Republike Hrvatske iz oblasti odgoja i obrazovanja, nastava u osnovnim i srednjim školama te na visokim učilištima, izvodi se na hrvatskom jeziku, dok se nastava, odnosno obrazovanje pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, ostvaruje u skladu s odredbama Ustavnog zakona o ljudskim pravima.

Odredbe o tome sadržane su u članku 27. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine" broj 59/90, 26/93 i 27/93), u člancima 4. i 5. Zakona o sređnjem školstvu ("Narodne novine", broj 19/92, 26/93 i 27/93) te članku 6. stavak 1. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine", broj 96/93 i 34/94).

Ustavni zakon o ljudskim pravima, u okviru zakonske razradbe Ustavom zajamčene kulturne autonomije posebno poglavlje posvetio je odgoju i obrazovanju (članak 14. do 17.). Kako su prema tim odredbama, posebno odredbi članka 14. toga Ustavnog zakona, odgoj i obrazovanje manjina u Republici Hrvatskoj obavlja na njihovu jeziku i pismu prema posebnim programima, to odredbe članka 25. Statu ta nisu nesuglasne s Ustavom i zakonima.

11. Zahtjevom je osporena ustavnost članka 30. Statuta prema kojoj županija potiče uvjete za ostvarivanje slobodnog povrata i stjecanje punopravnog statusa građana svih istarskih iseljenika te promiče njihove veze s rodnim krajem.

Podnositelj zahtjeva smatra da su ove odredbe neustavne stoga što se samo Ustavom i zakonima mogu utvrđvati, ograničavati ili štitlti slobode i prava čovjeka i građanina i to jednako za sve građane bez obzira na područje koje lokalne jedinice prebivaju.

Osporenom odredbom Statuta ne dovode se u pitanje zajamćena ustavna prava i ustavnopravna zaštita državljana Republike Hrvatske ni pripadnika hrvatskog naroda i van svoje domovine.

12. Odredbama članka 46. Statuta propisano je da se donošenje i opozivanje propisa iz samoupravnog djelokruga Županije Istarske podvrgava referendumu ako to zatraži najmanje pet tisuća birača ili polovica općinskih i gradskih vijeća županije (stavak 1.); da referendumu ne podliježu propisi u svezi s porezom i proračunom županije (stava 2.); da pravo glasa na referendumu imaju svi birači županije (stavak 3.) te da se referendum provodi u skladu s odlukom o raspisivanju referenduma skupštine županije (stvak 4.).

Podnositelj zahtjeva osporava zakonitost tih odredbi. Smatra ih nesuglasnima članku 17. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, prema kojem se referendum može raspisati i održati samo na razini općina i gradova.

Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi (članak 7. stavak 2. i članak 17. stavak 1.) pravo raspisivanja referenduma imaju općinsko i gradsko vijeće, na kojem odlučuju građani općina ili gradova.

Međutim, kako je prema članku 1. stavak 3. Ustava, ferendum oblik neposrednog odlučivanja naroda u ostvavanju vlasti, to i županija može u okviru svojega samoupravnog djelokruga odrediti održavanje referenduma, iako u zakonu nije izrijekom utvrđeno pravo županije na raspisivanje referenduma. To znači da se izravno odlučivanje građana županije može ostvariti i putem županijskog referenduma, a što je osporenim člankom i utvrđeno Dakako, pravo skupštine županije na raspisivanje referenduma odnosi se samo na ona pitanja koja spadaju u samoupravni djelokrug županije. Upravo je to odredbom članka 46. Statuta i propisano.

Zbog navedenog, Sud je ocijenio da nisu nesuglasne s Ustavom i zakonom odredbe članka 46. Statuta, kao niti odredbe članka 13. točka 4. Statuta.

13. Osporena je zakonitost odredbe članka 55. Statuta, prema kojoj član poglavarstva ne može istovremeno biti i član državnog predstavničkog, izvršnog ili sudbenog tijela te predstavničkog ili izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave.

Podnositelj zahtjeva smatra da je ta statutarna odredba nesuglasna s odredbom članka 6. stavak 2. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", broj 90/92), jer se samo zakonom može propisati nespojivost (inkompatibilnost) vršenja dužnosti člana predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave s nekom drugom dužnošču.

Prema članku 35. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, poglavarstvo jedinice lokalne samouprave nije predstavničko tijelo te jedinice, već izvršno tijelo, koje kao općinsko, gradsko ili županijsko poglavarstvo obavlja izvršne poslove lokalne samouprave i poslove državne uprave koji su mu povjereni zakonom.

Budući da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave po Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi, bira članove poglavarstva, statutom utvrduje njihov broj i njemu je poglavarstvo odgovorno za svoj rad (članak 37. i 39.), tada to isto predstavničko tijelo može svojim statutom utvrditi slučajeve nespojivosti vršenja dužnosti poglavarstva jedinice lokalne samouprave s obnašanjem neke druge dužnosti.

14. Odredbama članka 57. Statuta utvrđen je postupak izbora župana i podžupana Županije Istarske.

Podnositelj zahtjeva smatra da su te odredbe nepotpune i nesuglasne s odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojima je propisan način izbora i razrješenja župana.

Člankom 31. stavak 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi utvrđeno je da župana bira županijska skupština većinom glasova svih članova na način i po postupku utvrđenom poslovnikom skupštine u skladu sa županijskim statutom. Odredbu o tome sadržava i članak 53. točka 3. istoga Zakona.

Osporene odredbe Statuta nisu nesuglasne s navedenim zakonskim odredbama.

Osporena norma nepotpuna je, ali ne i nezakonita, stoga što osim županijske skupštine, župana može razriješiti i Vlada Republike Hrvatske (članak 84. stavak 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi). I Zakon o sustavu državne uprave također sadrži odredbe o razrješenju čelnika tijela jedinica lokalne samouprave i uprave (članak 62. i 66.)

15. Odbijen je zahtjev u dijelu u kojem se tvrdi da je nezakonita odredba članka 65. Statuta, kojom je utvrđeno da se sredstva za vršenje djelatnosti odjela osiguravaju u županijskom proračunu ili iz drugih izvora. Nezakonitost te odredbe podnositelj zahtjeva temelji na odredbama Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave (članci: 2, 4, 49. i 50.).

Navedenim Zakonom uređeni su izvori sredstava i financiranje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave. Prema stavku 1. članka 2. toga Zakona, jedinice lokalne samouprave i uprave za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga sredstva osiguravaju u svojem proračunu, dok se prema stavku 1. članka 51. istoga Zakona, za poslove državne uprave koji se obavljaju u tim jedinicama, sredstva osiguravaju u državnom proračunu.

Članak 4. istoga Zakona utvrđuje vlastite izvore sredstava županije, a članci 49 i 50. zakona uređuju pitanje dotacija iz državnog proračuna.

Sud je ocijenio da odredba članka 65. Statuta nije u nesuglasnosti sa zakonom. To stoga što županija može u svom statutu predvidjeti, osim onih koje je predvidio i odredio zakon, i druge izvore svojih prihoda.

16. Zahtjevom je osporena ustavnost i zakonitost odredbi članka 66. Statuta, kojima je utvrđeno da se za poslove državne uprave u županiji zakonom mogu osnivati posebni uredi, čije ustrojstvo i djelokrug se ureduje zakonom, a sredstva za njihov rad se podmiruju iz državnog proračuna.

Podnositelj zahtjeva smatra da su te odredbe nesuglasne s člankom 88. Ustava i člankom 2. Zakona o sustavu državne uprave stoga što uređuju način obavljanja poslova državne uprave, a što ne može biti predmet uredivanja statuta županije, već zakona.

Odredba članka 88. Ustava ne odnosi se na propis članka 66. Statuta. O sadržaju članka 88. Ustava (stavak 1.) već je rečeno u točki II/7. obrazloženja ove Odluke.

U članku 2. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave te da se posebnim zakonom određeni poslovi državne uprave mogu prenijeti tijelima jedinica lokalne samouprave i uprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti.

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave, kao i poslova državne uprave u tim jedinicama, po Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi, mogu se osnivati upravna tijela, a to su upravni odjeli i službe jedinica lokalne samouprave i uprave. Odredbama članka 56a, 56b. i 56c. toga Zakona pobliže su uređeni način financiranja, ustrojstvo, prava i obveze djelatnika tih upravnih tijela.

Prema odredbama članka 16. stavak 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi te članka 51. stavak 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, za poslove državne uprave koji se obavljaju u tim jedinicama, sredstva se osiguravaju u državnom proračunu.

Slijedom navedenog, odredbe članka 66. Statuta nisu u nesuglasnosti s Ustavom i zakonom.

17. Točkom 8. stavka 3. članka 69. Statuta propisano je da novčane kazne i oduzeta imovinska korist čine prihod županije.

Podnositelj zahtjeva smatra da su ove odredbe nesuglasne sa zakonom stoga što se samo zakonom mogu utvrditi kako prihodi državnog proračuna, tako i prihodi proračuna lokalnih jedinica.

Zakonom o financiranju jedinica lokalne.samouprave i uprave utvrđeni su izvori sredstava tih jedinica. Člankom 3. toga Zakona utvrđeno je da jedinica lokalne samouprave i uprave stječe prihode iz vlastitih izvora, od zajedničkih poreza i od dotacija iz državnog i županijskog proračuna. Odredbama članka 4. istoga Zakona utvrđeni su prihodi županije iz vlastitih izvora. Tako su pod točkom 3. toga članka kao vlastiti izvor sredstava županije navedene novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše. Stoga odredba članka 69. stavak 3. točka 8. Statuta nije nesuglasna sa zakonom.

18. U članku 73. Statuta utvrđeno je da radna tijela županijske skupštine donose zaključke, preporuke i rješenja.

Podnositelj zahtjeva smatra da je ova odredba protivna članku 26. stavak 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, koji propisuje da radna tijela predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave mogu samo pripremati odluke iz djelokruga predstavničkog tijela.

Ustavni sud nije ukinuo osporenu odredbu. Županijska skupština prema stavku 2. članka 26. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi utvrđuje, između ostalog, djelokrug i način rada svojih radnih tijela. Ovlast tih radnih tijela za donošenje akata kao što su zaključci, preporuke ili rješenja, mora imati temelje u posebnim propisima pa je pod tom pretpostavkom osporena odredba suglasna sa zakonom.

IV. U raspravi je isticano i stajalište da je zbog broja (18) i pravne naravi odredaba koje se ukidaju potrebno ukinuti Statut u cjelini. Pažljivo ocijenivši sve okolnosti, Ustavni sud nije prihvatio takvo stajalište, posebno naglašavajući da odredbe Statuta, koje nisu nesuglasne s Ustavom i koje ostaju na snazi, čine u osnovi upravo onaj sadržaj statuta županije kojim se, u smislu članka 7. stavka 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, podrobnije uređuje, u skladu sa zakonom, unutarnji ustroj i način rada tijela županije.

Slijedom izloženoga, Ustavni sud je na temelju članka 126. stavak 2. Ustava i članka 22. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odlučio kao u izreci pod točkama I,II. i III., uz utvrđenje iz točke IV.

Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-II-433/1994

Zagreb, 2. veljače 1995.