USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčič, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi J i D. M iz K., koje zastupa odvjetnik u R. D T., na sjednici održanoj 21. prosinca 1994. godine, donio je ovu

Odluku:

1. Ustavna tužba se odbija

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama"

Podnositelji ustavne tužbe smatraju da su im ustavna prava povrijedena rješenjem županije Primorsko-Goranske, Sekretarijata za poslove uprave i upravni nadzor u K., Klasa: U P/I-371-02/93-01/4, Urbroj: 2142-01-03-93-16 od 21. rujna 1993, zatim rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, Klasa: UP/II-371-01/93-06/2175, Urbroj: 531-06/3-93-2 od 7. prosinca 1993, te presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-458/1994 od 30. lipnja 1994.

Rješenjem Sekretarijata za poslove uprave i upravni nadzor u K. županije Primorsko-Goranske utvrđeno je da podnositelji ove ustavne tužbe, J. i D. M. iz K., imaju u vlasništvu porodičnu stambenu zgradu u K., te im se nalaže da isprazne stan u K., i predaju oslobođen od osoba i stvari davaocu stana na korištenje, i to u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom prisilnog izvršenja. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša odbijena je žalba podnositelja, a navedenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je njihova tužba u upravnom sporu.

Podnositelji smatraju da su im ovim aktima povrijeđena ustavna prava iz odredaba članaka 19. i 35 Ustava, odnosno - kako stoji u dopuni ustavne tužbe - da su pogrešno ocijenjene dovršenost stambene zgrade o kojoj je riječ i mogućnost njezina korištenja.

Uz ustavnu tužbu podnijet je i prijedlog za odgodu iz vršenja osporenih akata.

Ustavna tužba nije osnovana.

Prema članku 19. Ustava pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, s tim da se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Prema članku 35. Ustava svakomu se građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života dostojanstva, ugleda i časti.

Akti u povodu kojih je podnijeta ova ustavna tužba temelje se na odredbama članka 62. Zakona o stambenim od nosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93 i 70/93) u svezi sa člankom 61. tog Zakona.

Prema tim zakonskim odredbama kad stanar "ima ili stekne u istom mjestu u vlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan kao poseban dio zgrade koji odgovara potrebama njegova porodičnog domaćinstva, dužan je o tome obavijestiti stambeni organ te, u roku 30 dana od dana obavijesti sa članovima svog porodičnog domaćinstva preseliti u tu kuću odnosno stan, a stan iz kojega se iseli, slobodan od osoba i stvari, predati davaocu tog stana" (čl. 61.); i dalje kad stanar ne postupi po odredbama članka 60. i 61. tog Zakona, "nadležni stambeni organ donijet će rješenje o pražnjenju stana i odrediti rok za iseljenje, koji ne može biti krači od tri ni duži od 15 dana." (čl. 62.).

Sa stajališta odredbe članka 19. Ustava nedvojbeno je da su rješenja i presuda u povodu kojih je podnijela ova ustavna tužba utemeljeni na odredbama Zakona o stambenim odnosima, relevantnim za konkretan slučaj. Stoga nema razloga za tvrdnju da su ti akti donijeti nesuglasno ustavnom načelu iz članka 19. Ustava. I dalje, Ustavom zajamčena sudska kontrola njihove zakonitosti ostvareno je u upravnom sporu, pa se ne može tvrditi da zaštita putem sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti podnositeljima nije pružena zato što je njihova tužba u upravnom sporu odbijena.

U ustavnoj tužbi ničim nije dokazana sveza osporenih akata s odredbom članka 35. Ustava.

U ostalim svojim prigovorima ustavna tužba sadrži pobijanje činjeničnih utvrđenja i pravnih zaključaka na temelju njih, no ti prigovori ne sadrže pravno relevantne navode koji bi upućivali na zaključak da je došlo do povrede ustavnih prava podnositelja.

Budući da je Sud donio odluku o ovoj ustavnoj tužbi nije bilo razloga za prihvaćanje prijedloga za odgodu izvršenja do donošenja odluke temeljem odredbe članka 53. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-958/1994.

Zagreb, 21. prosinca 1994.