DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU

Na temelju članka 15. stavka 2. Zakona o državnoj reviziji ("Narodne novine", br. 70/93), glavni državni revizor objavljuje

INTOSAI REVIZIJSKI STANDARDI

1. Opći okvir revizijskih standarda Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija - MOVRI (izvorna skraćenica: INTOSAI) proizašao je iz deklaracija u Limi i Tokyou, tvrdnji i izvješća koje je usvojio INTOSAI na raznim kongresima te izvješća Ekspertne grupe Ujedinjenih naroda sa sjednica o javnom računovodstvu i reviziji zemalja u razvoju.

2. Revizijski standardi INTOSAI sastoje se od četiri dijela (vidjeti shemu na stranici 15) i to

(a) Osnovna načela

(b) Opći standardi

(c) Standardi područja rada

(d) Standardi izvješćivanja.

INTOSAI je razvio ove standarde da bi pružio okvir za ustanovljenje postupaka i djelovanja koje treba primjenjivati u vođenju revizije ukljućujući revizije kompjuterski podržanih sustava. Oni se trebaju promatrati sa stajališta pojedinih ustava, zakona i drugih uvjeta u kojima djeluje vrhovna revizijska institucija (VRI).

3. Osnovna nalčela revizijskih standarda jesu osnovne pretpostavke, dosljedne premise, logična načela i zahtjevi koji pomažu u razvijanju revizijskih standarda te služe revizorima u oblikovanju njihovih mišljenja i izvješća, a poglavito u slučajevima gdje se ne primjenjuju posebni standardi.

4. Revizijski standardi trebaju biti u skladu s načelima revizije. Oni također pružaju minimalne smjernice revizoru što pomaže u određivanju obujma revizijskih mjera i postupaka koje treba u reviziji primijeniti. Revizijske standarde čine kriteriji ili razlučivanja prema kojima se procjenjuje kvaliteta revizijskih rezultata.

5. Objašnjenja i obrazloženja ovih standarda jesu u isključivoj nadležnosti Upravnog vijeća INTOSAI, dok su izmjene i dopune u nadležnosti Kongresa INTOSAI.

6 Osnovna načelu jesu

a) VRI treba razmatrati suglasnost s revizijskim standardima INTOSAI u svim pitanjima koja se smatraju značajnima. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki rad koji obavljaju VRI, uključujući one koje su organizirane kao računski sud, niti na nerevizijski rad koji obavlja VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi osigurao visokokvalitetan rad.

b) VRI treba primjenjivati nepristranu prosudbu u različitim situacijama koje nastaju tijekom državne revizije.

c) S povećanjem javne svijesti, očito je porasla potreba za javnom odgovornošću osoba ili jedinica koje upravljaju javnim dobrima, tako da postoji potreba za odgovornim postupkom koji treba postaviti i provesti učinkovito.

d) Razvoj odgovarajućih sustava informacija, kontrole, procjene i izvješćivanja u okviru države olakšat će postupak odgovornosti. Management je odgovoran za ispravnost i dostatnost oblika i sadržaja financijskih izvješća i drugih inforamcija.

e) Odgovarajući organi trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za financijsko izvješćivanje i objavljivanje primjereno potrebama države, a jedinice kod kojih se obavlja revizija trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti.

f) Dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentiranjem financijskog položaja i rezultata poslovanja.

g) Postojanje odgovarajućeg sustava interne kontrole smanjuje rizik pogrešaka i nepravilnosti.

h) Zakonske odredbe bi trebale olakšati suradnju s jedinicama kod kojih se obavlju revizija u održavanju i omogućivanju pristupa svim relevantnim podacima neophodnim za cjelovitu ocjenu aktivnosti koje podliježu reviziji

i) Sve revizijske aktivnosti trebaju biti u okviru revizijskog ovlaštenja VRI.

j) VRI trebaju djelovati na unapređenju tehnika radi revizije valjanosti mjera uspjeha.

k) VRI trebaju izbjegavati sukob interesa između revizora i jedinica gdje se obavlja revizija.

7. Slijedeće točke objašnjavaju značaj osnovnih načela revizije.

8. Osnovna načela revizije ističu da VRI treba pratiti suglasnost s revizijskim standardima INTOSAI u svim pitanjima koja se smatraju materijalnim. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki rad kojeg obavljaju VRI, uključujući one koje su organizirane kao računski sud, niti na nerevizijski rad kojeg obavlja VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi osigurao visokokvaliteten rad.

9. Općenito uzevši, predmet se može prosuditi materijalnim ako se smatra da bi znanje o tome moglo utjecati na korisnika financijskih izvještaja ili na izvješće revizije uspjeha.

10. Materijalnost se često smatra u smislu vrijednosti, ali svojstvo vrste ili obilježja pozicije ili karakteristike pozicija također mogu dati predmetu materijalni značaj - primjerice, ako zakon ili propis zahtijeva da se to treba objaviti odvojeno neovisno od sadržanog iznosa.

11. Uz materijalnost prema vrijednosti i prema vrsti, predmet može biti materijalan zbog konteksta u kojem se pojavljuje. Primjerice, razmatranje pozicije u odnosu na:

a) opće gledište dano u financijskoj informaciji,

b) ukupnost od kojega ona čini dio,

c) povezane pojmove,

d) podudarne iznose ranijih godina.

12. VRI često obavlja aktivnosti koje po dosljednoj definiciji ne pripadaju reviziji, ali koje znatno doprinose državi Primjeri nerevizijskog rada mogu biti

(a) skupljanje podataka bez izvršenja kasnijih analiza,

(b) rad prema obvezi iz zakona,

(c) informativna uloga izabrane skupšine u pogledu ispitivanja nacrta proraćuna,

(d) pomoćna uloga za članove izabrane skupštine u pogledu istraživanja i konzultacija datoteka VRI,

(e) administrativne aktivnosti i

(f) funkcije kompjutorske obrade. Navedene nerevizijske aktivnosti pružaju pouzdane informacije donositeljima odluka i trebaju dosljednost visoke kvalitete.

13. Zbog pristupa i strukture nekih VRI, ne primjenjuju se svi revizijski standardi na sve aspekte njihova rada. Primjerice, kolegijalna i nepristrana priroda pregleda, koju obavljaju računski (domovi) uredi, temeljno je različita od financijske revizije i revizije uspjeha što ih obavljaju VRI, organizirane prema hijerarhijskom ustrojstvu, na čijem je čelu glavni revizor ili glavni kontrolor

14. Da bi se osigurao visokokvalitetan rad moraju se poštivati odgovarajući standardi. Ciljeve pojedine vrste rada ili pojedine procjene trebaju diktirati posebni standardi koji se primjenjuju. Svaka VRI treba utemeljiti politiku primjene INTOSAI standarda ili drugih specifičnih standarda kojih se treba pridržavati u obavljanju različitih vrsta rada koje organizacija provodi, kako bi se osigurao visokokvalitetan rad i učinci.

15. Osnovna načela revizije istiću da VRI treba primjenjivati svoju vlastitu prosudbu u različitim situacijama koje nastaju tijekom državnog revidiranja.

16.Revizijski dokaz ima značajnu ulogu kod donošenja odluke revizora u pogledu izbora pitanja i područja revizije, te vrste, vremenskog okvira i obujma revizijskih tekstova i postupaka.

17. Uvjeti revizijske ovlasti koja je dodijeljena VRI nadilazi bilo koje računovodstvene ili revizijske konvencije s kojima su oni u suprotnosti, te stoga dobivaju bitni značaj kod revizijskih standarda koje primjenjuje VRI. Prema tome, revizijski standardi INTOSAI - te doista bilo koji eksterni revizijski standardi za VRI - ne mogu se propisati ili imati obveznu primjenu u VRI ili članove njenog osoblja.

18. VRI mora prosuditi obujam u kojem su eksterni revizijski standardi kompatibilni s ispunjenjem ovlasti VRI. Međutim, VRI treba uvažiti da preuzeti revizijski standardi INTOSAI predstavljaju opći konsenzus mišljenja državnih revizora i pokušati ih primijeniti ako su u suglasju s ovlastima VRI. VRI treba otklanjati nesuglasice, ako je to neophodno da bi se dozvolilo usvajanje poželjnih standarda.

19. Zbog nekih elemenata ovlasti VRI, posebice u pogledu revizije financijskih izvještaja, ciljevi revizije VRI mogu biti slični ciljevima revizije u privatnom sektoru. Sukladno tome, revizijske stendarde za financijske izvještaje privatnog sektora, koje su donijela službena nadležna tijela, može primjenjavati i državni revizor.

20. Osnovna načela revizije ističu da je s povećanjem javne svijesti, očito porasla potreba za javnom odgovornošću osoba ili jedinica koje upravljaju javnim resursima, tako da postoji veća potreba za odgovornim postupkom koji treba postaviti i provesti učinkovito.

21. U nekim je zemljama tako riješeno da se od revizijskog organa zahtijeva da izvješćuje predsjednika, vladara ili državno vijeće, ali uglavnom oni izvješćuju izabrano zakonodavno tijelo, izravno ili putem izvršnog organa države. Neke VRI imaju sudbenu nadležnost. Ovisno od zemlje njihova se sudbena nadležnost izvršava nad računima, nad računovođama ili čak upravnicima. Prosudbe i odluke koje te institucije donose, po svojoj su prirodi sukladne administrativnoj funkciji revizije, za koje su one odgovorne. Njihove sudbene aktivnosti trebaju biti dio logike općih ciljeva što ih obavlja vanjski revizor te osobito onih ciljeva koji se odnose na područje računovodstva.

22. Od javnih se poduzeća također zatijeva da ispune obveze javne odgovornosti. Javna poduzeća mogu se baviti i komercijalnim poslovanjem to jest jedinice koje su osnovane temeljem zakona, po nalogu izvršnog organa ili u kojima država ima udjel kojim kontrolira te jedinice. Neovisno od načina na koji su jedinice konstituirane, njihove funkcije, stupnja samostalnosti ili rješenja o utemeljenju, takve su jedinice bezuvjetno odgovorne vrhovnom zakonodavnom tijelu.

23. Osnovna načela revizije ističu da razvoj odgovarajućih sustava informacija, kontrole, procjene i izvješćivanja u okviru države, olakšat će postupak odgovornosti. Management je odgovoran za ispravnost i dostatnost oblika i sadržaja financijskih izvješća i drugih informacija.

24. Ispravnost i dostatnost financijskih izvješča i izvještaja izražavaju financijski položaj i rezultate poslovanja jedinice. Također je obveza jedinice da oblikuje praktični sustav koji će pružiti relevantne i pouzdane informacije.

25 Osnovna načela revizije ističu da odgovarajući organi vlasti trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za financijsko izvješćivanje i objavljivanje primjereno potrebama države, a jedinice kod kojih se obavlja revizija trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspjeha.

26. VRI treba djelovati zajedno s organizacijama koje donose računovodstvene standarde da bi se pomoglo u stvaranju pravih računovodstvenih standarda koji se izdaju za državu.

27. VRI treba također preporučiti jedinicama gdje se obavlja revizija da trebaju ustanoviti mjerljive i jasne ciljeve koji se iskazuju, te da trebaju postaviti zahtjeve uspjeha za te ciljeve.

28. Osnovna načela revizije ističu da dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentiranjem financijskog položaja i rezultata poslovanja.

29. Pretpostavka je da dosljedna primjena računovodstvenih standarda predstavlja preduvjet fer prezentiranja, znači da jedinica kod koje se obavlja revizija mora primjenjivati odgovarajuće računovodstvene standarde u danim okolnostima, te da se zahtijeva dosljedna primjena tih računovodstvenih standarda. Revizor ne treba razmatrati takvu suglasnost s računovodstvenim standardima na dosljedan način kao konačnu potvrdu fer prezentiranja različitih financijskih izvješća. Fer prezentiranje je izraz revizorova mišljenja koje je iznad ograničene dosljedne primjene računovodstvenih standarda. Takva pretpostavka ističe da revizijski standardi nisu ništa više nego minimum zahtjeva za revizorsku obvezu. Iznad toga minimuma je prosudba revizora.

30. Osnovna načela revizije ističu da postojanje odgovarajućeg sustava interne kontrole smanjuje rizik pogrešaka i nepravilnosti.

31. Odgovornost je jedinice kod koje se obavlja revizija da razvija sustave interne kontrole radi zaštite svajih sredstava. To nije revizorova odgovornost. Također je obveza jedinice kod koje se obavlja revizija osigurati postojanje i funkcioniranje kontrola kako bi se pomoglo da primjena statuta, zakona i propisa bude u suglasju s njima te da se donošenje odluka obavlja pošteno i ispravno. Međutim, to ne oslobađa revizora od podnošenja prijedloga i preporuka jedinici gdje se obavlja revizija ako pronađe da su kontrole neodgovarajuće ili pogrešne.

32. Osnovna načela revizije ističu da bi zakonske odredbe trebale olakšati suradnju sa jedinicama kod kojih se obavlja revizija u održavanju i omogućavanju pristupa svim relevantnim podacima koji su neophodni za cjelovitu ocjenu aktivnosti koje podliježu revizori.

33. VRI mora imati pristup tim izvorima informacija i podacima kao i pristup dužnosnicima i zaposlenima kod jedinica gdje se obavlja revizija da bi ispravno izvršila svoju revizorsku odgovornost. Ozakonjenjem zahtjeva za pristup revizora takvim informacijama i osoblju pomoći će ubuduće smanjenju problema u ovome području.

34. Osnovna načela revizije tstiču da sve revizijske aktivnosti trebaju biti u okviru revizijskog ovlaštenja VRI.

35 VR1 obično osniva vrhovno zakonodavno tijelo ili se osniva prema ustavnoj odredbi. U nekim slučajevima elementi uloge VRI mogu biti ugovoreni a ne zakonski propisani. Uobičajeno je da se zakonom ili propisom kojim se utemeljuje VRI, postavlja i njen oblik (kao što je sud, odbor, komisija, zakonodavni ured ili ministarstvo), rokovi i uvjeti nadležnosti, službovanje, prava, obveze, funkcije i opće odgovornosti te druga pitanja koja se odnose na mjesto ureda i izvršavanje funkcija i obveza koje treba obaviti.

36. Neovisno od uređenja postavljenih zakonom ili propisom, bitna funkcija VRI je obuhvatiti i unapređivati javnu odgovornost. U nekim zemljama, VRI je sud sastavljen od sudaca, koji imaju ovlast nad državnim računovođama, koji im moraju polagati račune. Ova sudska nadležnost zahtijeva sigurnost VRI da je svatko onaj tko je ovlašten raditi javnim sredstvima odgovoran prema VRI i u tom smislu predmet njene sudske nadležnosti.

37. Ako postoji sudska nadležnost važna je komplementarnost između nje i drugih karakteristika revizije. Ove se karakteristike trebaju promatrati kao dio logike općih ciljeva koje provodi vanjski revizor, a posebno onih koje se odnose na upravljačko računovodstvo.

38. Cjelokupni djelokrug državne revizije uključuje reviziju financijske pravilnosti i reviziju uspjeha.

39. Revizija pravilnosti obuhvaća:

a) potvrđivanje financijske odgovornosti jedinica koje podliježu reviziji, uključujući ispitivanje i procjenjivanje financijskih dokumenata i iznošenje mišljenja u svezi financijskih izvještaja;

b) potvrđivanje financijske odgovornosti državne uprave u.cjelini;

c) reviziju financijskih sustava i transakcija, uključujući procjenu usklađenosti s primijenjenim zakonima i propisima;

d) reviziju funkcija interne kontrole i interne revizije; e) reviziju poštenosti i istinitosti upravnih odluka koje su donesene unutar jedinice kod koje se obavlja revizija; i

f) izvješćivanje o bilo kojim drugim pitanjima koja se pojavljuju ili se odnose na reviziju, a što VRI smatra da treba objaviti.

40. Revizija uspjeha odnosi se na reviziju ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti i obuhvaća:

a) reviziju ekonomičnosti upravnih aktivnosti u skladu sa značenjem upravnih načela i prakse te politikama uprave;

b) reviziju učinkovitosti korištenja ljudskih, financijskih i drugih resursa, uključujući ispitivanje informacijskih sustava, mjera uspjeha te kontrolnih i drugih postupaka kod jedinice kod koje se obavlja revizija radi otklanjanja uočenih nedostataka; i

c) reviziju djelotvornosti uspjeha u odnosu na postignute ciljeve jedinice kod koje se obavlja revizija, te reviziju ostvarenih aktivnosti u usporedbi s namjeravanim.

41. U praksi se može pojaviti ispreplitanje između revizije pravilnosti i revizije uspjeha i u takvim slučajevima razvrstavanje pojedine revizije ovisit će o primarnoj svrsi te revizije.

42. U mnogim zemljama ovlaštenje za reviziju uspjeha zaustavit če se nakratko temeljem politike državnih programa. U svakom slućaju, ovlaštenje treba jasno razgranićiti prava i odgovornosti VRI u odnosu na reviziju uspjeha i to u svim područjima državne aktivnosti, između ostaloga da VRI olakša primjenu odgovarajućih revizijskih standarda

43. U nekim zemljama ustav ili zakon ne daje uvijek VRI ovlaštenje za reviziju "učinkovitosti" i "djelotvornosti"

financijskog upravljanja izvršnog organa U tim slučajevima, procjena primjerenosti ili korisnosti administrativnih odluka i učinkovitosti managementa odnosi se na ministre, kojima se daju zadaci organizacije i upravnih usluga i koji su odgovorni za svoj management prvenstveno zakonodavnom tijelu. Mišljenje koje bi se trebalo pojaviti u tom slučaju treba biti najprimjerenije da opiše revizije VRI koje su iz nad uobičajenog okvira primjene propisa i zakona, kao "revizija dobrog managementa".

Takva revizija ne namjerava provoditi kritična ispitivanja učinkovitosti ili djelotvornosti korištenja financijskih resursa, već postupati s analizom javnih izdataka u svjetlu općih načela dobrog upravljanja. Ove dvije vrste revizijerevizija pravilnosti i revizija uspjeha - u praksi se mogu obaviti s jednom operacijom utoliko više ukoliko se one zajednički nadopunjavaju: revizije pravilnosti trebaju biti u mogućnosti sastaviti revizije uspjeha, a kasnije će rezultirati ispravkama koje su uzrokovane nepravilnostima.

44. Javna odgovornost će se više potaknuti tamo gdje ovlaštenje omogućuje VRI da vodi ili izravno rukovodi revizijom pravilnosti i revizijom uspjeha svih javnih poduzeća.

45. Opća načela revizije ističu da VRI trebe djelovati ka unapređenju tehnika radi revizije valjanosti mjere uspjeha.

46. Proširenje revizijske uloge revizora će zahtijevati od revizora da unapređuju i razvijaju nove tehnike i metodologije kako bi se ocijenilo da li je jedinica kod koje se obavlja revizija koristila razumne i valjane mjere uspjeha. Revizori se trebaju koristiti tehnikama i metodologijama drugih disciplina.

47. Opća naćela revizije ističu da VRI treba izbjegavati sukob interesa između revizora kod jedinice koja podliježe reviziji

48. VRI obavlja svoju ulogu provođenjem revizije kod odgovornih jedinica izvješćivanjem o rezultatima. Da bi ispunila ovu ulogu, VRI treba sačuvati neovisnost i objektivnost. Primjena primjerenih općih revizijskih standarda pomaže VRI da udovolji tim zahtjevima.

49. Djelokrug revizijskog ovlaštenja odredit će djelokrug standarda koje treba primijeniti VRI.

* suglasnost sa * dosljednost standarda standardima

* nepristrana prosudba * interne kontrole * javna odgovornost * pristup podacima * odgovornost * područja revizije

managementa* objavljivanje standarda * unapređenje revizijskih tehnika

* sukob interesa

Opći Standardi Standardi

standardi područja izvješćivanja

rada

* neovisnost * planiranje oblik - sadržaj

* nadležnost * nadzor i - naslov - potpunost

pregled

* dužna * usklađenost - datum - predmet

pažnja sa zakonima

i propisima

* ostali opći * interna - popis - zakonska

standardi kontrola osnova

* revizijski - usklađenost sa

dokaz standardima

* analiza - usklađenost sa

izvještaja zakonima i

propisima

- pravovremenost

Intosai - revizijski standardi

50. Ovo poglavlje obrađuje opće standarde državne revizije. Opći revizijski standardi opisuju uvjete osposobljenosti revizora i/ili revizorske institucije za obavljanje zadataka koji se odnose na standarde područja rada i standarde izvješćivanja na mjerodavan i djelotvoran naćin.

51. Opći revizijski standardi sadrže standarde koji se primjenjuju kako na revizore tako i na VRI te standarde koji se odnose na VRI.

Standardi koji su zajednički i za revizore i za VRI jesu:

a) revizor i VRI moraju biti neovisni,

b) revizor i VRI moraju imati potrebno ovlaštenje

c) revizor i VRI moraju djelovati s dužnom pažnjom i brinuti se o suglasnosti s revizijskim standardima INTOSAI. Dužna pažnja se provodi pri planiranju, specificiranju, sakupljanju i procjenjivanju dokaza, te u izvješćivanju, nalazima, zaključcima i preporukama.

52. Opći revizijski standardi jesu da VRI treba usvojiti politike i postupke za

a) zapošljavanje osoblja s prikladnim kvalifikacijama,

b) razvijanje i uvježbavanje zaposlenih kod VRI kako bi im se omogućilo da obave svoje poslove djelotvorno te da se definira osnova za unapređivanje revizora i drugog osoblja,

c) sastavljanje priručnika i drugih pisanih smjernica i uputa koje se odnose na vođenje revizija,

d) podršku vještinama i iskustvu raspoloživom u okviru VRI i uočavanje vještina koje nedostaju; predvidjeti dobar raspored vještina na revizijske zadatke i dodijeliti dostatan broj osoblja za reviziju; imati pravilno planiranje i nadzor da se postignu ciljevi na zahtijevanoj razini dužne pažnje i brige,

e) pregled učinkovitosti i djelotvornosti internih standarda i postupaka VRI.

Neovisnost

53. Opći standardi za revizora i VRI sadrže da revizor i VRI moreju bići neovisni.

Slijedeće točke objašnjavaju neovisnost kao revizijski standard. Posebno, točke 56-63 objašnjavaju neovisnost od zakonodavstva, točke 64 - 75 od izvršne vlasti i točke 76-80 od jedinice kod koje se obavlja revizija.

54. Potreba za neovisnošću i objektivnošću u reviziji je bitna bez obzira na oblik vlasti. Odgovarajući stupanj neovisnosti i od zakonodavne i izvršne vlasti je bitan za vođenje revizije i za vjerodostojnost njenih rezultata.

55. Kriterije za ustanovljenje i održavanje odgovarajuće neovisnosti VRI uglavnom mogu donijeti eksplicitno zemlje u kojima se izabrano zakonodavno tijelo razlikuje od izvršnog organa vlasti (neovisno o tome da li su članovi vlade također članovi zakonodavnog tijela). Budući da rješenja takve vrste postoje u velikom broju zemalja koje su članice INTOSAI, ovi standardi postavljaju kriterije neovisnosti VRI za zemlje s takvim rješenjima, znajući da će u drugim zemljama biti neophodna modifikacija i prilagod ba tih kriterija.

56. Zakonodavstvo je jedno od glavnih korisnika usluga VRI. To proizlazi iz ustava ili zakona da VRI ima ovlaštenja, a često je obilježje funkcije VRI da izvješćuje zakonodavno tijelo. Od VRI se može očekivati da djeluje blisko sa zakonodavnim tijelom, uključujući opunomoćene odbore da razmatraju izvješća VRI. Takva će povezanost doprinijeti učinkovitom praćenju rada VRI.

57. Slično navedenome, o značajnim rezultatima revizije državnog proračuna i državne uprave te o nesuglasicama i nesporazumima s upravama kod kojih se obavlja revizija, treba se upoznati zakonodavno tijelo pomoću izvješća ili posebnog obavještenja.

58. Posebni odbori osnovani kod zakonodavnog tijela mogu se zadužiti da ispituju, uz nazoćnost ministra opunomoćenike iz jedinica koje se revidiraju te druge predstavnike, što se komentira u izvješću VRI i posebnim obavijestima. Uska povezanost između zakonodavnog tijela i VRI može se također uvesti proračunskim zahtjevom kao tehnićkom pomoći za parlamentarne odbore koji su ovlašteni za ispitivanje nacrta proračuna.

59. VRI može dati članovima zakonodavnog tijela sažeti pregled revizijskih izvješća, ali je važno da VRI sačuva svoju neovisnost od političkog utjecaja kako bi zaštitio nepristrani pristup svojim revizijskim odgovornostima. To podrazumijeva da VRI ne može biti odgovoran niti prihvaćati odgovornost prema željama pojedinačnih političkih interesa naredbi.

60. Premda se VRI mora pridržavati zakonskih od koje je donijelo zakonodavno tijelo, odgovarajuća neovisnost zahtijeva da VRI niti na koji način ne bude pod utjecajem zakonodavstva u programiranju, planiranju i vođenju revizija. VRI je potrebna sloboda da postavi prioritete i program svojega rada u skladu sa svojim ovlaštenjem i usvojenim metodologijama prikladnim za revizije koje treba poduzeti.

61. U nekim zemljama revizija izvršnog financijskog managementa je prerogativ parlamenta ili izborne skupšti ne; to se također može primijeniti na reviziju izdataka i primitaka na regionalnoj razini, gdje je vanjska revizija odgovorna zakonodavnoj skupštini. U tim se slučajevima revizija obavlja u ime toga tijela te je takoder prikladno za VRI da uzme u obzir svoje zahtjeve za posebna istraživanja programiranje zadataka revizije. Ipak je važno da VRI sačuva slobodu u određivanju načina na koji će obavljati svoj rad, uključujući one zadatke koje zahtijeva parlament.

62. Prikladno je da zakonodavstvo odredi minimum za htjeva u svezi izvješćivanja, uključujući i pitanja koja treba ju biti predmet revizijskog mišljenja i razumno vrijeme kojem se trebaju izraditi izvješća. Osim toga, fleksibilna rješenja za izvješćivanje VRI zakonodavnom tijelu, bez ograničenja u svezi sadržaja ili vremenskog okvira izvješća trebaju pomoći očuvanju neovisnosti.

63. Neophodno je da zakonodavstvo osigura VRI dovoljno sredstava za rad za koje je VRI odgovorna kao i za učinkovito izvršenje njenog ovlaštenja.

64. Izvršni organ države i VRI mogu imati neke zajedničke interese u unapređenju javne odgovornosti. Međutim, suštinska veza s izvršnim organom je na vanjskom revizoru. Tako naprimjer izvješća VRI pomažu izvršnom organu ukazujući na nedostatke u upravljanju i preporučuj poboljšanja. Potrebno je paziti da se izbjegne sudjelovanje u funkcijama bilo kakovog izvršnog organa koji bi mogli ugroziti neovisnost i objektivnost VRI u izvršenju svojeg ovlaštenja.

65. Za neovisnost VRI je važno da je izvršni organ ne prisiljava u pogledu obavljanja ovlaštenja VRI VRI se ne treba obvezivati da obavlja, modificira ili se suzdržava od obavljanja revizije niti da poništava ili modificira revizijske nalaze, zaključke ili preporuke

66. Određeni stupanj suradnje između VRI i izvršnog organa je poželjan u nekim područjima. VRI treba biti spreman savjetovati izvršni organ o pitanjima kao što su računovodstveni standardi i polilike kao i oblik financijskih izvršenja. VRI mora osigurati da se kod davanja takvog savjeta izbjegne bilo koja eksplicitna ili nagovorena obveza koja bi mogla umanjiti neovisnost izvršenja njenog revizijskog ovlaštenja.

67. Održavanje neovisnosti VRI ne spriječava zahtjeve izvršnog organa prema VRI radi predlaganja pitanja za reviziju. Međutim, ako se želi postići odgovarajuća neovisnost, VRI mora biti u stanju odbaciti bilo kakav takav zahtjev. Suštinsko je u konceptu neovisnosti VRI da odluke u svezi poslova revizije sadržanih u programu, na kraju treba donijeti VRI.

68. Osjetljivo je područje povezanosti između VRI i izvršnog organa u pogledu osiguranja sredstava za rad za VRI. U različitim stupnjevima, koji odražavaju ustavne i institucionalne razlike, rješenja za opskrbu sredstvima VRI mogu se povezati s financijskom situacijom izvršnog organa vlade i politike općih izdataka. Nasuprot tome, djelotvorno unapređenje javne odgovornosti zahtijeva da se VRI treba pružiti dovoljno sredstava za rad kako bi se omogučilo da VRI ispuni svoju odgovornost na razuman način.

69. Bilo kakav nalog ili druga ogranićenja od izvršnog organa koja bi mogla spriječiti izvršenje ovlaštenja VRI trebala bi biti prikladan predmet za izvješće VRI zakonodavnom tijelu.

70. Zakonsko ovlaštenje treba predvidjeti potpuni i slobodni pristup VRI svim značajnim pretpostavkama i dokumentima kod jedinica kod kojih se obavlja revizija kao i njihovu poslovanju te treba osigurati odgovarajuća pravna sredstva pomoću kojih će VRI dobiti relevantne informacije od osoba ili jedinica koje ih posjeduju

71. Isto tako, prema zakonskoj odredbi ili dogovoru, izvršni organ treba dozvoliti pristup VRI povjerljivim informacijama koje su neophodne i značajne za ispunjenje odgovornosti VRI.

72. Uvjeti trajnog ovlaštenja rukovodštva VRI mogu doprinijeti neovisnosti VRI od izvršnog organa, primjerice, putem imenovanja, dužine roka trajanja imenovanja ili određivanjem godine umirovljenja. Općenito govoreći, uvjeti službovanja, koje za VRI postavlja izvršni organ, mogli bi j imati razoran utjecaj na neovisnost. Iz tih je razloga poželjno načelo da odredbe koje se odnose na ograničeno vrijeme imenovanja ili istup iz službe mogu biti provedene samo putem posebnog postupka koji je sličan onome što se odnosi na sudski ili slični ured.

73. VRI koje izvršavaju sudbenu nadležnost i koje su vrlo često organizirane na kolegijalnoj osnovi, trebaju osigurati neovisnost svojih članova raznim jamstvima, napose načelom nesmjenjivosti sudaca, privilegijom sudske nadležnosti, određivanjem postupka zakonom te neovisnosti ispitivanja dužnosnika.

74. Radi toga da VRI ne izvršava samo svoje funkcije neovisno od izvršnog organa već da izgleda da to tako i čini, važno je da status ovlaštenja i neovisnosti VRI mora biti potpuno razumljiv u društvu. VRI treba, kako to prilike dozvoljavaju, razvijati i odgovarajuću izobrazbu u tom pogledu.

75. Funkcionalna neovisnost VRI ne treba spriječiti aranžmane s izvršnim organima od strane uprave kod pitanja kao što su poslovni odnosi, kadrovska problematika. upravljanje imovinom ili zajedničkog nabavljanja opreme ili roba, iako izvršni organi ne trebaju doći u situžkciju da donose takve odluke koje bi mogle izložiti opasnosti neovisnost VRI u ispunjenju svojega ovlaštenja.

76. VRI mora ostati neovisan prema jedinici kod koje se obavlja revizija. Međutim, VRI treba nastojati staviti kod jedinica kod kojih se obavlja revizija razumijevanje svoje uloge i funkcije održavanjem dobrih odnosa. Dobri odnosi mogu pomoći VRI da dobije informacije slobodno i iskreno te da vodi raspravu u atmosferi međusobnog uvažavanja i razumijevanja. U tom duhu, čuvajući svoju neovisnost, VRI može prihvatiti promjene koje je planirala državna uprava u područjima kao što su javni računi, financijsko zakonodavstvo, prihvatiti da se savjetuje u svezi sastavljanja na crta zakona ili pravila koji utječu na nadležnost ili ovlaštenje VRI.

Međutim, u tim slučajevima to nije pitanje uplitanja VRI u administrativni management, već pitanje suradnje s određenim administrativnim službama dajući im tehničku pomoć ili im stavljajući na raspolaganje iskustvo financijskog managementa VRI.

77. Nasuprot reviziji u privatnom sektoru, gdje su revizorovi ugovoreni zadaci nabrojeni u pismu o preuzimanju obveze revizije, jedinica gdje se obavlja revizija nije komitent s VRI. VRI ispunjava svoje ovlaštenje slobodno i nepristrano, uzimajući u obzir gledišta uprave kod oblikovanja revizijskih mišljenja, zaključaka i preporuka, ali bez odgovornosti uprave jedinice kod koje se obavlja revizija za sadržaj ili vrstu revizija koje su poduzete.

78. VRI ne treba sudjelovati u upravljanju ili u poslovanju jedinica kod koje se obavlja revizija. Osoblje revizije ne smije postati članovima upravnih odbora. Ako VRI treba dati revizijski dokaz, on se treba prenijeti kao revizijski savjet ili kao preporuka s time da je jasno prepoznatljiv.

79. Osoblje VRI koje je blisko povezano s managementom jedinice kod koje se obavlja revizija, u obliku društvenog rodbinskog ili drugog odnosa koje vodi smanjenju objektivnosti ne treba određivati da obavlja reviziju kod takve jedinice.

80. Osoblje VRI ne treba imati obvezu u obučavanju osoblja jedinice kod koje se obavlja revizija. U onim primjerima gdje VRI odluči osnovati svoj ured kod jedinice gdje se obavlja revizija s namjerom potpomaganja daljnjeg pregleda svojih djelatnosti, programa i aktivnosti, osoblje VRI ne treba se angažirati kod donošenja bilo koje odluke ili postupka odobrenja koje se smatra odgovornošću uprave u jedinici u kojoj se obavlja revizija.

81. VRI može surađivati s visokoškolskim institucijama i ulaziti u formalne odnose s profesionalnim tijelima uz uvjet da ti odnosi ne sprećavaju neovisnost i objektivnost, da bi se koristili savjetom iskusnih članova struke u širern smislu.

82. Opći standardi za revizore i VRI uključuju da revizor i VRI moreju imati trežene sposobnosti.

Slijedeće točke objašnjavaju sposobnost kao revizijski standard.

83. Ovlaštenje VRI obično propisuje obvezu oblikovanja i izvješćivanja revizijskih mišljenja, zaključaka i preporuka. Kod nekih VRI, ova se obveza može propisati na rukovoditelje organizacije. U VRI koje su organizirane na kolektivnoj osnovi, obveza se obično postavlja na samu instituciju.

84. Rasprave unutar VRI unapređuju objektivnost, ovlaštena mišljenja i odluke. Tamo gdje je VRI organizirana na kolegijalnom obliku, konačna mišljenja i odluke predstavljaju stajalište organizacije kao cjeline, čak ako akciju poduzme ili obavlja u tijelima razlićitim po svojem sastavu, a ne po njihovom ovlaštenju - primjerice, (Ured, Zajednički Ured ili odjel Ureda). Ako VRI ima jednog rukovoditelja, sva mišljenja i odluke preuzima taj rukovoditelj ili se sve poduzima u njegovo ime.

85. Budući da su obveze i odgovornosti VRI stoga bitne za koracept javne odgovornosti, VRI mora primjenjivati u revizijama najkvalitetniju metodologiju i praksu. VRI je obvezna oblikovati postupke da bi osigurala učinkovito izvršenje svojih odgovornosti za revizijska izvješća, ne umanjujući ni najmanje potpunu privrženost osoblja ili vanjskih stručnjaka svojim standardima, planiranim postupcima, metodologijama i nadzoru.

86. VRl se treba obvezati na visoki stupanj vještina i iskustava neophodnih za učinkovito izvršenje svoje ovlasti. Kakva kod vrst revzije se poduzela prema tome ovlaštenju, rad revizije treba obaviti osoblje dostatnog obrazovarnja i iskustva s vrstom, djelokrugom i složenostima zadatka revizije. VRI se treba opremiti s najnovijim revizijskim metodologijama, uključujući sustave temeljene na tehnikama, metode analitičkog pregleda podataka, statističke metode uzorka i sustave automatske obrade podataka.

87. Šira i diskretnija priroda ovlaštenja VRI postaje složeniji zadatak osiguranja kvalitete uspjeha tijekom cjelokupnog ovlaštenja, Stoga, ovlaštenje koje ostavlja VRI diskreciju u učestalosti revizija koje treba izvršiti i prirodi izvješća koje treba osigurati zahtijeva visoki standard upravljanja i odlučivanja u okviru VRI.

88. Opći standard za revizora i VRI sadrže da revizor i VRI moraju djelovati s dužnom pažnjom i u suglasnosti s revizijskim standardima INTOSAI. To obuhvaća dužnu pažnju u specificiranju, skupljanju i procjenjivanju dokaza; te u izvješćivanju o nalazima, zakljuocima i preporukama.

Slijedeće točke objašnjavaju dužnu pažnju kao revizijski standard.

89. VRI mora biti objektivna u reviziji jedinica i javnih poduzeća i to treba tako izgledati. VRI treba biti fer u procjenjivanju i izvješćivanju obavljenih revizija.

90. Uspjeh i izvedba tehničke vještine treba biti primjerene kvalitete u pojedinoj zamršenoj reviziji. Revizor treba biti oprezan u situacijama kao što su nedostaci kontrole, neodgovarajuće čuvanje dokumenata, greške i neuobičajene transakcije ili rezultati koji bi mogli ukazivati na prijevaru, nepravilne ili nezakonite izdatke, neovlaštena poslovanja, rasipanje, neučinkovitost ili nedostatak poštenja.

91. Tamo gdje ovlašteni ili mjerodavni organi postavljaju standarde ili smjernice računovodstva i izvješćivanja javnih poduzeća, VRI može koristiti takve smjernice tijekom ispitivanja.

92. Ako VRI angažira vanjske stručnjake kao konzultante, to se mora izvršiti s dužnom pažnjom kako bi se VRI osigurala od nadležnosti i sklonosti konzultanata za pojedinačne zadatke za što su angažirani. Ovaj se standard također primjenjuje tamo gdje su vanjski revizori angažirani na temelju ugovora s VRI. S dodatnom pažnjom, mora se osigurati da revizijski ugovori sadrže odgovarajuća prava kojima određuje planiranje; djelokrug revizije, obavljanje i izvješćivanje u svezi revizije.

93. Ako u obavljanju svojih funkcija VRI treba savjet od specijalista izvan VRI, standardi izvršenja dužne pažnje u takvim aranžmanima također zahtijevaju da se sačuva kvaliteta obavljanja revizije. Dobivanje savjeta od vanjskog stručnjaka ne oslobađa VRI od odgovornosti za izneseno mišljenje ili donesene zaključke u svezi revizije

94. Kada VRI koristi rad drugog(ih) revizora, VRI mora primjenjivati odgovarajuće postupke kako bi se pružila sigurnost da drugi revizor(i) rade s pažnjom i udovaljavaju relevantnim revizijskim standardima, te da može pregledati rad drugog(ih) revizora da se zadovolji zahtjev VRI u po gledu kvalitete rada.

95. Informacije dobivene tijekom revizorova rada kod jedinice gdje se revizija obavlja ne mogu se koristiti za druge svrhe izvan djelokruga revizije i radi oblikovanja mišljenja ili za izvješćivanje u skladu s odgovornostima revizora. Bitno je da VRI sačuva tajnost u pogledu revizijskih predmeta i informacija koje nastanu iz revizijskog zadatka. Međutim, VRI se mora ovlastiti da točno izvijesti sudske organe o povredama zakona.

96. Opći standardi za VRI uključuju da VRI treba usvojiti politike i postupke za upošljavanji osoblja s prikladnim kvalifikacijama.

Slijedeća točka objašnjava upošljavanje kao revizijsk standard.

97. Osoblje VRI treba posjedovati prikladne akademske kvalifikacije te treba imati odgovarajuću uvježbanost iskustvo. VRI treba ustanoviti i propisno pregledavati, minimum obrazovnih zahtjeva kod imenovanja revizora.

98. Opći standardi za VRI uključuju da VRI treba usvojiti politlke i postupke za razvoj i uvježbavanje uposlenih u VRI kako bi ih se osposobilo da obave svoje poslove djelotvorno te de se definira osnova za unapređivanje revizora i osoblja.

Slijedeće točke objašnjavaju uvježbavanje i razvoj kao revizijski standard.

99. VRI treba poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala kontinuirani profesionalni razvoj svojeg osoblja uključujući, ako je prikladno, odredbu za samostalno vježbanje kod kuće i poticanje sudjelovanja vanjskim tečajevima.

100. VRI treba posjedovati podatke o vještinama osobja kako bi joj to pomoglo u planiranju revizija kao i određvanju potreba profesionalnog razvoja.

101. VRI treba ustanoviti i postaviti kriterije uključuju i obrazovne zahtjeve za napredovanje revizora i drugog osoblja VRI.

102. VRI također treba ustanoviti i održavati političke postupke za profesionalni razvoj osoblja u pogledu revizijskih tehnika i metodologija primjenjivih na određene stupnjeve revizije koje poduzima VRI.

103. Osoblje VRI treba dobro razumjeti funkcioniranje države, uključujući takve aspekte kao što je uloga zakonodavstva, zakonska i institucionalna rješenja koja se odnose na djelatnosti izvršnog organa i poslovanje javnih podučja. Slično tome, uvježbano revizijsko osoblje VRI mora 1 sjedovati odgovarajuće poznavanje revizijskih standarda politike, postupka i prakse.

104. Revizija financijskih sustava, računovodstvenih evidencija i financijskih izvještaja zahtijeva uvježbanost rečunovodstvenih i s time povezanih disciplina kao i poznavanje primjenjivosti zakonodavnih i izvršnih naloga koji utjeću na odgovornost jedinice kod koje se obavlja revizija. Nadalje, rukovođenje revizijom uspješnosti može zahtijevati, osim prethodno navedenoga, uvježbanost u takvim područjima kao što je administracija, management, ekonomika i društvene znanosti.

105.VRI treba poticati svoje osoblje da postanu članovi profesionalne organizacije koja je važeća za njihov rad i da sudjeluju u aktivnostima te organizacije.

106.Opći standardi za VRI uključuju,

VRI treba usvojiti politike i postupke za sastavljanje pripučnika, drugih pisanih smjernica i uputa koje se odnose na vođenje revizije.

Slijedeća točka objašnjava pisanu smjernicu kao revizijski standard.

107.Radi održavanja kvalitetne razine revizije,važno je obavještavati osoblje VRI .pomoću okružnica koje sadrže smjernice kao i doržavanje ažurnim revizijskog pripučnika u kojem se nalaze politike, standardi i praksa VRI.

108.Opći standardi za VRI uključuju VRI treba usvojiti politike i postupke kako bi se podržale vjrštine i iskustvo raspoloživi u okviru VRI te da se identificiraju vještine koje nedostaju;VRI treba osigurati dobar raspored za izradu revizija kao i dostatan broj osoba za reviziju;treba usvojiti ispravno planiranje i nadzor kako bi se ppostigli ciljevi na zahtjevnoj razini dužne pažnje i obzira.

Slijedeće točke objašnjavaju uporabu vještina kao revizijski standard

109. Potrebna sredstva za rad za poduzimanjesvake revizije pšotrebno je procijeniti, tako da se može dodjeljivati osoblju s prikladnom vještinom i da se kontroliraju mjesta potrebnih sredstava koja se trebaju koristiti pri reviziji.

110. Razinu akademskog obrazivanja osoblja treba specificirati prema zadatku revizije, što će ovositi o vrsti revizije koja se poduzima. Nije neophpdno poptrebno da svaki revizor ima sposobnosti u svim aspektima revizijskog ovlaštenja. Međueim, politike i postupci koji se odnose na određivanje osoblja za revizijski posao trebaju imati za cilj razvijanje osoba koje imaju potrebne revizijske vještine prema vrsti revizijskog zadatka tako da tim koij je uključen kod pojedine revizije u cjelini posjeduje vještinu i stručnost.

111.Treba biti ostvarena mogućnost da VRI koriste specijalizirane vještine iz vanjskih izvora, ako to zahtijeva uspješno obavljanje revizije, tako da su revizijski nalazi, zaključci i preporuke čvrsto utemeljene na zapažanju i da odaravaju odgovarajuće razumijevanje područjakoje je predmet revizije. Na VRIje da prosudi na tim pojedinačnim okolnostima do kojeg stupnja zahtjevi VRI najbolje udovoljavaju istraživanjima u VRI nasuprot angažiranju cvanjskog stručnjaka.

112. Politike i postupci koji se odnose na nadzor revizije važan su činilac u obavljanju uloge VRI na odgovarajućoj razini nadležnosti.VRI trebaju osigurati da revizije nadziru i planiraju revizori koji su sposobni, te koji poznaju standarde i metodologijeVRI i koji poznaju posebnosti i naročito obilježja okruženja.

113. Tamo gdje ovlaštenje VRI obuhvaća i reviziju financijskih izvještaja, koji pokrivaju izvršni organ države, angažirani vanjski timovi trebaju biti u mogućnosti da daju kordiniranu procjenu računovodstvenog sustava izvršnog organa i središnjeg tijela koje koordinira rješenja i ima kontrolne mehanizme Od tih timova se zahtijeva poznavanje većeg državnog računovodstva i sustava kontrole, kao i odgovarajuće ispitivanje revizijskih tehnika koje primjenjuje VRI u ovoj vrsti revizije.

114.Ukoliko unutar razumnog vremenskog okvira VRI nije u mogućnosti poduzeti sve poželjne revizije kao i revizije usojeha, koje se odnose na cjelinu poslovanja svake jedinice kod kojeg se obavlja revizija, potrebni su kriteriji za određivanje stupnja revizijskih aktivnosti, koji će unutar svakog revizijskog razdoblja ili ciklusa dati maksimalno praktične garancije s obzirom na izvršenje obveze javne odgovornosti svake jedinice kod koje se obvavlja revizija.

115. U određivanju raspopreda svojih novih resursa između različitih revizijskih aktivnosti, VRI mora dati prednost bilo kojem revizijskom zadatku,koji prema zakonu mora biti dovršen unutar doređenog vremenskog okvira. Pažljivo se mora pristupiti strategijskom planiranju, tako da se odredi odgovarajući redosljed prioriteteza revizije koje će sepoduzati prema vlastitom nahođenju.

116. Određivanje prioriteta suglasno održavanju kvalitete uspjeha na temelju ovlaštenja, uključuje prosudbu VRI u svjetlu raspoloživih informacija. Čuvanje vlastitih podataka što pripadaju struktur, funkcijama i poslovanju revizijskih aktivnosti, pomoći će identificiranju područja materijalnosti i povredivosti te područja koja sadrže mogućnost za unapređenje državnog upravljanja.

117. Prije poduzimanja svake revizije, točno ovlaštenje na njen početak treba odobriti osoblje određeno u okviru VRI. To olvlaštenje treba sadržavati jasnu poruku o ciljevima revizije, djelokrugu i sreedištu zanimanja revizije u smislu vještine i obujma, mogućnosti za preglede tekućih aktivnosti po odgovarajućim točkama koje treba dovršiti i izvjestiti o reviziji.

118. Opći standardi za VRI uključuju VRI treba usvojiti ppolitike i postupke za pregled učinkovitosti i djelotvornosti internih standarda i ppostipaka VRI.

Slijedeće točke objašnjavaju osiguranje kvalitete pregleda kao revizijski standard.

119. Zbog važnosti da VRI osigura visok standard rada, VHI treba posvetiti posebnu pažnju kvalitete da bi se unaprijedilo obavljanje revizije i njen rezultat. Koristi koje se trebaju dobiti od takvih programa

bitne su za odgovarajuće resurse koji trebaju biti rasppoloživi za ovu namjenu. Važino je da se uporaba tih resursa treba povezati s koristima koje se trebaju dobiti.

120. VRI treba uspostaviti sustave i postupke da se

a) potvrdi da se proces osiguranja kvalitete zadovoljavajuće izvršava;

b) osigura kvaliteta revizijskog izvješća

c) osiguraju poboljšanja i izbjegne ponavljanje nedostataka.

121. Daljnje je značenje osiguranja kvalitete uspjeha, osim pregleda revizijske aktivnosti što obavlja osoblje s odgornošću za odnose revizije, u tome što je poželjno da VHI uspostavi svoja vlastita rješenja za osiguranje kvalitete. To se odnosi na planiranje, vođenje; i izvješćivanje u svezi revizija na bazi uzorka, što može detaljno pregledati prikladno kvalificirano osoblje VRI koje nije uključeno u te revizije, uz konzultaciju s managementom relativne razine u pogledu ishoda internih postupaka za osiguranje kvalitete i periodičnog izvješćivanja najvišeg managmenta VRI.

122. Poželjno je da VRI institucionalizira svoju internu revizijsku funkciju sa širokim oblastima kako bi pomogla da VRI postigne učinkovito upravljanje svojim vlastitim djelatnostima i poboljša kvalititetu svojeg poslovanja.

123. Kvaliteta rada VRI se može povećati intenziviranjem internog pregleda te po mogućnosti neovisnom ocjenom svojega rada.

124. U nekim zemljama revizija pravilnosti i zakonitosti predstavlja oblik preventivne kontrole javnih izdataka tako da VRI odobrava te izdatke.

125. Općenito uzevši, preventivna se revizija treba razumjeti kao revizija koja se obavlja u vrijeme koje još dopušta revizijskoj instituciji da se spriječi čin koji se prosuduje dok bi mogao biti nepravilan.

126. Dok "a posteriori" revizija može samo naći nepravilnosti kada su se već dogodile i kada ih je teško ispraviti, "a priori" revizija, nasuprot tome donosi sankciju odmah: odbijanje da se odobri rješenje u slučaju zakonske ili računovndstvene nepravilnosti utvrđene od VRI.

127. Neke VRI pomažu razvoj i/ili odobrenje računo vodstvenih sustava, a potom kasnije pregledavaju primjenu istih sustava u funkciji.

128. VRI treba osigurati da se koriste primjenjivi standardi prije i poslije revizije te da se odstupanja od standarda koji su određeni, trebaju prikladno dokumentirati.

129. Svrha je standarda područja rada ustanoviti kriterije ili opći okvir ispunjenja opće namjene te sustavne i uravnotežene korake ili akcije koje treba provoditi revizor. Ovi koraci ili akcije predstavljaju pravila istraživanja koja provodi revizor, kao kreator revizijskog dokaza, da bi postigao postavljeni cilj.

130. Standardi područja rada postavljaju okvir za vođenje upravljanja poslom revizije. Oni se odnose na opće revizijske standarde, koji utvrđuju osnovne zahtjeve za poduzimanje poslova obuhvaćenih standardima podrućja rada. Oni se također odnose na standarde izvješćivanja koji obuhvaćaju revizijski aspekt obavješćivanja, te kao rezultat izvršenja standarda područja rada, predstavljaju glavni izvor sadržanja mišljenja ili izvješća.

131. Standardi podrućja rada primjenjivi na sve vrste revizije su

a) revizor treba planirati reviziju na naćin koji osigurava da se revizija visoke kvalitete obavlja ekonomično, učinkovito i djelotvorno i u vremenskim danim okvirima;

b) rad revizijskog osoblja tijekom revizije, na svakoj razini i fazi revizije, treba biti ispravno nadgledan; dokumentirani rad treba pregledati viši član revizijskog osoblja;

c) u određivanju širine i djelokruga revizije, revizor treba ispitati i procijeniti pouzdanost interne kontrole;

d) u obavljanju revizije financijske pravilnosti, treba se napraviti test usuglašenosti s primjenjivim zakonima i propisima. Revizor treba oblikovati korake i postupke revizije kako bi se osiguralo otkrivanje pogrešaka, nepravilnosti i nezakonitosti u financijskim izvještajima kako bi utvrdio s kojim prihvatljivim revizijskim standardom financijsko izvještavanje treba biti u skladu. Revizor treba biti svjestan mogućnosti nezakonitih aktivnosti koje bi mogle imati neizravan ali značajan utjecaj na financijske izvještaje ili rezultate revizija pravilnosti.

Kod obavljanja revizija uspjeha treba se ocijeniti usuglašenost o primjenjivim zakonima i propisima kada je to neophodno da se zadovolje revizijski ciljevi. Revizor treba oblikovati reviziju kako bi se osiguralo otkrivanje nezakonitosti koje bi mogle značajno utjecati na ciljeve revizije. Revizor također treba biti oprezan prema situacijama ili transakcijama koje bi mogle ukazivati na nezakonitosti koje mogu imati neizravan utjecaj na rezultate revizije.

Revizija pravilnosti je bitan aspekt državne revizije. Važan cilj koji ova vrsta revizije daje VRI je da se uvjeri, pomoću svih načina koji joj stoje na raspolaganju, da su državni proračun i računi cjeloviti i valjani. To će pružiti parlamentu i drugim korisnicima revizijskog izvješća uvjerenje o veličini i razvoju financijskih obveza države. Da bi se postigao ovaj cilj, VRI će ispitati račune i financijske izvještaje državne uprave kako bi se uvjerila da su sve djelatnosti pravilno poduzete, dovršene, odobrene, plaćene i registrirane. Ako nema nepravilnosti, rezultati normalnih revizijskih postupaka, dopuštaju -izvršenje".

e) dokazi koji se trebaju dobiti da se potkrijepe prosudbe i zaključci revizora u pogledu organizacije, programa, aktivnosti ili funkcije što podliježe reviziji moraju biti mjerodavni, relevantni i razumni.

f) u reviziji financijske pravilnosti, a i u drugim vrstama revizije kada je to primjenjivo, revizor treba analizirati financijske izvještaje kako bi ustanovio da li su u skladu s primjenjivanim računovodstvenim standardima za financijsko izvješćivanje i objavljivanje. Analiza financijskih izvještaja treba se obaviti na takvoj razini da se dobije racionalna osnova za iznošenje mišljenja o financijskim izvještajima.

Planiranje

132. Standardi podrućja rada uključuju

revizor treba planirati reviziju na način koji osigurava da se revizija visoke kvalitete obavi ekonomično, učinkovi to i djelotvorno i u vremenski danom okviru.

Slijedeče točke objašnjavaju planiranje kao revizijski standard

133. VRI treba dati prioritet bilo kojem revizijskom zadatku koji se poduzima na temelju zakona i ima prioritet za diskreciona područja unutar ovlasti VRI.

134. U planiranju revizije, revizor treba:

a) identificirati značajne aspekte okruženja u kojima djeluje jedinica kod koje se obavlja revizija;

b) razvijati razumljive odnose odgovornosti;

c) razmotriti oblik, sadržaj i korisnike revizijskih mišljenja, zaključaka i izvješća;

d) odrediti predmete revizije i zahtjeve da ih se obuhvati;

e) identificirati najvažnije sustave upravljanja i kontrole i obaviti prethodne procjene da se identificiraju njihove prednosti i nedostaci;

f) utvrditi značajna pitanja koja treba razmotriti;

g) pregledati internu reviziju jedinice gdje se obavlja revizija i njegov program rada;

h) procijeniti širinu pouzdanosti koja se može postaviti kod drugih revizora, primjerice, kod interne revizije;

i) utvrditi najučinkovitiji i najdjelotvorniji pristup reviziji;

j) osigurati revizijski pregled kako bi se odredilo da li je poduzeta prikladna akcija u svezi prijašnjih revizijskih nalaza i preporuka i

k) osigurati odgovarajuću dokumentaciju plana revizije i za svrhe predloženog područja rada.

135. U reviziji su obično obuhvaćeni slijedeči koraci planiranja:

a) skupiti informacije o jedinici gdje se obavlja revizija i o njenoj orgazinaciji kako bi se procijenio rizik i odredila značajnost;

b) definirati cilj i djelokrug revizije;

c) poduzeti prethodne analize kako bi se odredio pristup koji se treba usvojiti, kao i prirodu i širinu zahtjeva koje će trebati obaviti kasnije;

d) označiti posebne probleme za koje se zna unaprijed kada se planira revizija;

e) pripremiti proračun i raspored revizije;

f) identificirati osoblje koje se zahtijeva za reviziju kao i revizijski tim; i

g) upoznati jedinicu kod koje se obavlja revizija glede djelokruga, ciljeva i odrediti kretirij revizije te po potrebi raspraviti sa jedinicom na navedenome.

VRI može promijeniti plan tijekom revizije, ako je to neophodno.

Nadzor i pregled

136. Standardi područja rada uključuju rad revizijskog osoblja ne svakoj fazi revizije treba biti točno nedgledan tokom revizije, a dokumentirani rad treba pregledati viši član revizijskog osoblja.

Slijedeče točke objašnjavaju nadzor i pregled kao revizijski standard.

137. Nadzor je bitan kako bi se osiguralo ispunjenje ciljeva revizije i održao kvalitet revizijskog rada. Pravni nadzor i kontrola je stoga nužna u svim slučajevima, neovisno o nadležnosti pojedinih revizora.

138. Nadzor se treba usmjeriti na sadržaj i na metodu revizije. Nadzor osigurava da:

a) članovi revizijskog tima jasno i dosljedno razumiju plan revizije ;

b) revizija se obavlja u skladu s revizijskim standardima i praksom VRI;

c) plan revizije i faze aktivnosti navedeni u tom planu se sprovode, osim ako su dozvoljene promjene;

d) radna dokumentacija sadrži nalaz koji odgovarajuće potkrepljuje sve zaključke, preporuke i mišljenja;

e) revizor postiže utvrđene ciljeve revizije; i

f) revizijsko izvješće sadrži odgovarajuće revizijske zaključke, preporuke i mišljenja.

139. Rad revizije treba pregledavati viši član revizij skog osoblja prije nego su mišljenja ili izvješća dovršeni. On se treba obaviti tijekom svakog dijela revizije. Pregled se obavlja na jednoj višoj razini iskustva i prosudbe te revizijski posao treba osigurati da:

a) sve procjene i zaključci su čvrsto utemeljeni i podržani od mjerodavnog, relevantnog i razumnog revizijskog dokaza kao osnova za završno revizijsko mišljenje ili izvješće;

b) sve pogreške, nedostaci i neuobičajenosti su ispravno identificirani, dokumentirani te zadovoljavajuće riješeni ili su na razmatranju kod višeg dužnosnika VRI;

c) uočavaju se promjene i poboljšanja neophopni za vođenje budućih revizija, evidentirane i uzete u obzir u kasnijim revizijskim planovima, kao i u aktivnostima razvoja osoblja.

140. Ovaj standard djeluje različito u VRI organiziranim na kolegijalnoj osnovi. Kod takve strukture, odluke se donose na kolegijalnoj osnovi na odgovarajućoj razini prema značenju pitanja, osim pitanja koja se rješavaju na rutinski način. Takva jedinica, uzimajući je kao cjelinu, testira ono što se treba poudzeti kao i metode koje se trebaju koristiti.

Proučavanje i procjenjivanje interne kontrole

141. Standardi područja rada sadrže da revizor u određivanju obujma i djelokruga revizije treba proučiti i procijeniti pouzdanost interne kontrole.

Slijedeče točke objašnjavaju internu kontrolu kao revizijski standard.

142. Proučavanje i procjenjivanje interne kontrole treba se obaviti u skladu s vrstom poduzete revizije. U slučaju revizije financijske pravilnosti, proučavanje i procjenjivanje se provodi uglavnom u svezi kontrola koje pomažu zaštiti irnovine i resursa, kao i da se osigura točnost i cjelovitost račurkovodstveriih evidencija. U slučaju revizije pravilnost i proučavanje i procjenjivanje se provodi uglavnom u svezi kontrola koje pomažu managementu u primjenjivanju zakona i propisa. U slučaju izvršenja revizije, proučavanje i procjena provode se na kontrolama što pomažu izvođenju poslovanja jedinice kod koje se obavlja revizija na ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način, osiguravajući usuglašenost s politikama managementa i izrađujući u vremenski danom okviru pouzdane financijske i upravljačke informacije.

143. Širina proučavanja i procjenjivanja interne konlrole ovisi o ciljevima revizije i o stupnju predviđenog povjerenja.

144. Gdje su računovodstveni i drugi informacijski sustavi kompjutorizirani, revizor treba odrediti da li interne kontrole funkcioniraju ispravno da bi osigurale potpunost, pouzdanost i cjelovitost podataka,

Usuglašenost s primjenjenim zakonima i propisima

145. Standardi područja rada sadrže da:

Kod vođenja revizija prsvilnosti (financijskih) revizija trebe se izvršiti testirenje o usuglašenosti s primijenjenim zakonima i propisima. Revizor treba oblikovati revizijske korake i postupke kako bi pružio razumno osiguranje otkrivenja pogrešaka, neprevilnosti i nezakonitosti koje bi mogle imati izravan i značajan učinak na iznose financijskih izvještaja ili rezultate revizija previlnosti. Revizor također treba biti svjestan mogućnosti nezakonitosti koje bi mogle imati neizravan i znečajan utjecaj na financijske iz vještaje ili rezultate revizija pravilnosti.

U rukovođenju izvršenjem revizija treba se procjeniti usuglašenost s primijenjenim zakonima i propisima, ako je to nužno da se zadovolje ciljevi revizije. Revizor treba oblikovati reviziju da se pruži razumno osiguranje otkrivanje nezakonitosti koje bi mogle značajno utjecati na ciljeve revizije. Revizor također treba biti oprezan prema situacijama ili transakcijama koje bi mogle ukazivati na nezakonitosti što bi mogle imati neizraven utjecaj na rezultate revizije.

Revizija pravilnosti je bitan aspekt državne revizrje. Važan cilj koji ove vrste revizije daje VRI je da se uvjeri, pomoću svih nečine koji joj stoje na raspolaganju, da su državni proračun i računi cjeloviti i valjani. To će pružiti parlamentu i drugim korisnicima revizijskog izvješća uvjerenje o veličini i razvoju financijskih obveze države. Da bi se postigao ovaj cilj, VRI će ispitati račune i finencijska izvještaje dražvne uprave kako bi se uvjerila de su sve djelatnosti pravilno poduzete, dovršene, odobrene, plaćene i registrirene. Ako nema neprevilnosti, rezultati normalnih revizijskih postupaka, dopušteju "izvršenje".

Slijedeče točke objašnjavaju usuglašenost kao revizijski standard.

146. Ispitivanje usuglašenosti sa zakonima i propisima je posebno važno kada donositelji programa državne revizije trebaju znati da li su se primjenjivali zakoni i propisi, da li su imali željene rezultate i ako nisu, koje su nužne preinake. Pored toga, državne organizacije, programi, usluge, aktivnosti i funkcije, koje se ustanovljuju zakonima i propisima, predmet su više posebnih pravila i propisa.

147. U planiranju tih revizija trebaju biti obznanjeni zahtjevi usuglašavanja koji se primjenjuju na jedinicu kod koje se vrši revizija. Budući da su zakoni i propisi koji se mogu primijeniti na reviziju ćesto brojni, revizor treba izvršiti profesionalnu prosudbu određivanja onih zakona i propisa koji bi mogli imati značajan utjecaj na ciljeve revizije.

148. Revizor treba biti oprezan u situacijama i transakcijama koje bi mogle ukazivati na nezakonitosti koje mogu neizravno utjecati na rezultate revizije. Ako postupci i mjere revizije ukazuju da postoje nezakonitosti ili bi mogle nastati, revizor treba odrediti obujam u kojem te nezakonitosti utječu na rezultate revizije.

149. Kod vođenja revizija u skladu s ovim standardom, revizor treba odabrati i obavljali postupke i mjere revizije, koje su prema njihovoj prosudbi prikladne u tim okolnostima. Ti se postupci i mjere revizije trebaju oblikovati da se dobije dostatan, mjerodavan i relevantan dokaz, koji će pružiti razumnu osnovu za njihove prosudbe i zaključke.

150. Općenito uzevši, management je odgovoran za ustanovljenje učinkovitog sustava internih kontrola kako bi se osiguralo primjenjivanje zakona i propisa. U oblikovanju koraka i postupaka testiranja ili procjene usuglašenosti, revizor treba procijeniti interne kontrole jedinica i odrediti rizik koji kontrolna struktura možda nije mogla zaštititi ili otkriti neprimjenjivanje zakona i propisa.

151. Bez da utječe na neovisnost VRI, revizor treba izvršavati profesionalnu dužnu pažnju i predostrožnost proširujući korake i postupke revizije na nezakonite postupke tako da se to ne miješa s mogućim budućim ispitivanjima ili zakonitim postupcima. Dužna pažnja treba obuhvatiti i savjetovanje s odgovarajućim pravnim savjetom i prihvatljivim organizacijskim provođenjem zakona da bi se odredili koraci i postupci revizije koje treba obaviti.

Revizijski dokaz

152. Standardi područja rada uključuju mjerodeven, relevantan i pouzdan dokaz treba se dobiti kako bi se podrželi prosudba i zaključci revizora, u pogledu organizacije, progrema, aktivnosti ili funkcije što podliježu revizri.

Slijedeče točke objašnjavaju revizijski dokaz kao revizijski standard.

153. Revizijski nalazi, zakljućci i preporuke moraju se temeljiti na dokazu. Budući da će revizori imati vrlo rijetko mogućnosti razmatranja svih informacija jedinica gdje se obavlja revizija, bitno je da su skupljeni podaci i tehnike revizije na bazi uzorka pažljivo izabrani. Kada su podaci temeljeni na kompjutorskom sustavu važni dio revizije, a pouzdanost podataka je bitna da se ispuni revizijski cilj revizori mu trebaju udovoljiti tako da podaci budu pouzdani i relevantni.

154. Revizori trebaju imati čvrsto rezumijevanje tehnika i postupaka kao što je inspekcija, promatranje ispitivanje i potvrđivanje, da bi se došlo do revizijskog dokaza. VRI treba osigurati da angažirane tehnike budu dovoljne za razumno otkrivanje svih kvantitativno značajnih pogrešaka i nepravilnosti.

155. U izboru pristupa i postupaka, treba uzeti u razmatranje kvalitetu dokaza, to jest dokaz treba biti mjerodavan, relevantan i razuman.

156. Revizori trebaju odgovarajuće dokumentirati revizijski dokaz u radnoj dokumentaciji, uključujući osnovu i širinu planiranja, rad koji je obavljen i nalaze revizije.

157. Odgovarajuća dokumentacija je važna iz nekoliko razloga. Dokumentacija će:

a) potvrditi i podkrijepiti revizorova mišljenja i revizorova izvješča;

b) povećati učinkovitost i djelotvornost revizije.

c) poslužiti kao izvor informacija za sastavljanje izvješća ili odgovarati na bilo koje zahtjeve jedinice kod koje se obavlja revizija ili bilo koje druge strane;

d) poslužiti kao dokaz da je revizor poštivao revizijske standarde;

e) olakšati planiranje i nadzor;

f) pomoći profesionalnom razvoju revizora;

g) pomoći kako bi se osiguralo da je rasporedeni rad zadovoljavajuće obavljen; i

h) pružiti dokaz o obavljenom radu kad se ubuduće poziva na taj rad.

158. Revizor treba biti svjestan da sadržaj i oblik radne dokumentacije odražava stupanj revizorove profesionalnosti, iskustva i znanja. Radna dokumentacija treba biti dovoljno cjelovita i detaljna da omogući iskusnom revizoru, koji ranije nije bio u vezi s revizijom, da naknadno odredi iz radne dokumentacije rad koji je bio obavljen da se potkrijepe zaključci.

Analiza financijskih izvještaja

159. Standardi područja rada uključuju

u reviziji financijske pravilnosti revizije, a i u drugim vrstama revizije kade je to prikladno, revizori trebaju analizirati financijske izvješćeje da bi se ustanovilo da li su u skladu s prihvatljivim računovodstvenim standardima za financijsko izvješćivanje i objevljivanje.

Slijedeče točke objašnjavaju analizu financijskih izvještaja kao revizijski standard.

160. Analiza financijskih izvještaja je usmjerena na utvrđivanje postojanja očekivane povezanosti unutar i između različitih elemenata financijskih izvještaja, identificirajući bilo koje neočekivane povezanosti i bilo koje neočekivane trendove. Stoga, revizor treba putem analize financijskih izvještaja utvrditi jesu li:

a) financijski izvještaji sastavljeni u skladu s prihvatljivim računovodstvenim standardima;

b) financijski izvještaji prezentirani uz razmatranje okolnosti jedinice kod koje se obavlja revizija;

c) prezentirana objavljivsnja dostatna o različitim elementima financijskih izvještaja; i

d) različiti elementi financijskih izvještaja ispravno procijenjeni, mjereni i prezentirani.

161. Metode i tehnike financijskih analiza ovise u visokoj mjeri o prirodi, djelokrugu i predmetu revizije, kao i od znanja i prosudbe revizora.

162. Ako se od VRI zahtijeva da pruži izvješće u svezi iz vršenja zakona o proračunu, reviziji treba sadžriavati:

(a) za račune prihoda, provjeriti da li prognoze odgovaraju onima iz proraćuna i da li se revizija poreza i evidentiranih carina te odnosnih primitaka, može obaviti usporedbom s godišnjim financijskim izvještajima jedinice podvrgnute reviziji;

b) za račune rashoda, dokazati potrošeno prema namjeni iz proračuna, promjenama zakona i prekoraćenja financijskih izvještaja prethodnih godina.

163. Nije praktično postaviti pravila izvješćivanja kod svake posebne situacije. Ovi standardi pomažu, a ne zamjenjuju opreznu prosudbu revizora u oblikovanju mišljenja ili izvješća.

164. "lzvješćivanje" obuhvaća revizijsko mišljenje i druge primjedbe u vezi skupa financijskih izvještaja kao rezultat revizije financijske pravilnosti revizije i revizorovo izvješće kod dovršenja revizije uspjeha

165. Revizorovo mišljenje na skup financijskih izvještaja obično je sažetog, standardiziranog oblika koji odražava rezultate sveobuhvatnog provjeravanja i drugog revizijskog rada. Često postoje zahtjevi da se izvijesti o suglasnosti transakcija sa zakonima i propisima i da se izvijesti o pitanjima kao što su neodgovarajući sustavi kontrole, nezakonita djelovanja i prijevare .U nekim zemljama, ustavna ili zakonska obveza može zahtijevati od VRI da izvješćuje posebno kod izvršenja zakona o proraćunu, povezujući proračunske procjene i ovlaštenje da se rezultat,i iskažu u financijskim izvještajima.

166. U reviziji uspjeha, revizor izvješćuje o ekonomičnost.i i učinkovitosti s kojim su sredstva nabavljena i korištena kao i o djelotvornosti s kojom su jedinice radile. Takva se izvješća mogu različito razmatrati u djelokrugu i vrsti, primjerice, da obuhvate odgovore jesu li sredstva trošena na ispravan način, komentirajući utjecaj politika i programa te preporučujući promjene, koje su oblikovane s ciljem poboljšanja.

167. Da bi se priznale opravdane potrebe korisnika, revizorovo izvješće i kod revizije pravilnosti i kod revizije uspjeha može se smatrati potrebnim proširiti izvještajna razdoblja ili izvještajne cikluse, te objaviti relevantne i prikladne dopunske zahtjeve.

168. Radi lakšeg razumijevanja, riječ "mišljenje" se u ovome poglavlju koristi da se označe revizorovi zaključci kao rezultat revizije financijske pravilnosti, te može obuhvatiti pitanja opisana u točki 165- riječ "izvješće" se koristi da se označe revizorovi zaključci kod obavljanja revizije uspjeha, kako je opisano u točki 166.

169. Standardi izvješćivanja su:

(a) Na kraju svake revizije revizor treba sastaviti pisano mišljenje ili izvješće, ovisno o tome što je prikladno, sastavljajuči nalaze u odgovarajućem obliku; sadržaj mišljenja ili izvješća treba biti lako razumljiv i bez nejasnoća ili dvosmislenosti, te treba uključiti samo informacije koje su potkrepljene mjerodavnim i relevantnim revizijskim dokazima, a isto tako izvješće treba biti neovisno, objektivno, fer i konstruktivno.

(b) Na VRI kojoj oni pripadaju je da konačno odluči o akciji koju treba poduzeti u odnosu na prijevare ili niz nepravilnosti koje su otkrili revizori.

Kod revizije pravilnosti, revizor treba sastaviti pisano izvješče, koje može biti ili dio financijskih izvješća ili posebno izvješće, u svezi testova primjenjivanja odgovarajućih zakona i propisa. Ovo izvješće treba sadržavati izvještaj o pozitivnom uvjerenju kod onih pozicija koje su testirane zbog pomjenjivanja zakona i propisa ili negativno uvjerenje kod onih pozicija koje nisu testirane.

Kod revizija uspjeha, izvješće treba sadržavati sve značajne primjere neprimjenjivanja zakona i propisa u jedinici gdje se obavlja revizlja.

Slijedeče točke objašnjavaju izvješćivanje kao revizijski standard. Točka 170. odnosi se na mišljenja i izvješća, točke 171-182. odnose se na mišljenja, a točke 183-188. na izvješća.

170. Oblik i sadržaj svih revizijskih mišljenja i izvješća temelje se na slijedečim načelima:

a) Naslov. Prikladan naslov ili zaglavlje treba prethoditi mišljenju ili izvješću, koje će pomoći čitatelju da ga razlikuje od izvještaja ili informacija koji su izdali drugi.

b) Potpis i datum. Mišljenje ili izvješće treba biti ispravno potpisano.Sadržaj datuma upoznaje čitatelja da su učinci događaja ili transakcija koje je saznao revizor uzeti u obzir do datuma revizije (koji u slučajku revizije financijske pravilnosti može biti iza razdoblja financijskih izvještaja).

c) Ciljevi i djelokrug, Mišljenje ili izvješće treba se pozivati na ciljeve i djelokrug revizije. Ova informacija ustanovljuje svrhe i granice revizije

d) Cjelovitost. Mišljenje se treba priključiti i publicirati uz financijske izvještaje na koje se ono odnosi, ali izvješće o uspjehu može biti samostalno. Revizorova mišljernja i revizorova izvješća trebaju biti prezentirana kako ih je sastavio revizor. U izvršavanju svoje neovisnosti, VRi treba biti u mogućnosti da uključi da li ono izgleda prikladiku, ali VRI može povremeno zahtijevati informacije koje se zbog državnih interesa ne rnogu slobodno objavljivati To može utjecati na cjelovitost revizorova izvješća. U tom slučaju, revizor zadržava odgovornost uzimati u obzir potrebu da radi izvješće, a po mogućnosti ukljkrčiti povjerljivo ili osjetljivo pitanje u odvojenom nepubliciranom izvješću.

e) Naslovnik. Mišljenje ili izvješće treba identificirati one kojima je upućeno, kao što zahtijevaju okolnosti prekazate obveze revizije te domaći propisi i praksa. To ne mora biti nužno gdje postoje formalni postupci za njihovu dostavu.

f) Utvrđivanje predmeta razmatranja. Mišljenje ili izvješće treba utvrditi financijske izvještaje (u slučaju revizije financijske pravilnosti) ili područja (u slučaju revizije uspjeha) na koji se oni odnose. Ono sadrži podatke kao što je naziv jedinice kod koje se obavlja revizija, datum i razdoblje na koji se odnose financijski izvještaji i predmet razmatranja koji se obuhvaća revizijom.

g) Zakonska osnova Revizijska mišljenja i revizijska izvješća trebaju navesti zakonsku osnovu i drugo ovlaštnje namijenjeno reviziji.

h) Primjenjivanje standarda. Revizijska mišljenja ili revizijska izvješća trebaju ukazati na revizijske standarde ili praksu koji su korišteni u vođenju revizije, čime se čitatelja uvjerava da je revizija obavljena sukladno s opće prihvačenim postupcima.

i) Rokovi. Revizijsko mišljenje ili revizijsko izvješće treba biti raspoloživo promptno kako bi bilo od najveće koristi čitateljima i korisnicima, osobito onima koji moraju poduzimati neophodne aktivnosti.

171. Revizijsko mišljenje uobičajeno je standardnog oblika, koji se odnosi na financijske izvještaje u cjelini čime se izbjegava potreba dugog nabrajanja, ali prenosi po svojoj prirodi čitatelju njegovo opće značenje. Na prirodu tih riječi utjecat će zakonski okvir revizije, ali sadržaj mišljenja trebat će ukazati nedvosmisleno da li je mišljenje bezuvjetno ili uvjetno, te ako je uvjetno da li je uvjetno u određenom pogledu ili je nepovoljno mišljenje (točka 176.) ili je suzdržano mišljenje (točka 177.).

172. Bezuvjetno mišljenje se daje kada je revizor zadovoljan u svim materijalnim pogledima da:

a) financijski izvještaji su sastavljeni koristeći prihvatljive računovodstvene osnove i politike, te koje su dosljedno primjenjivane;

b) izvještaji sukladni sa zakonskim zahtjevinika i relevantnim propisima;

c) gledište prezentirano u financijskim izvještajima je sukladno revizorovu poznavanju jedinice gdje se obavlja revizija; i

d) odgovarajuće su potvrđena sva značajna pitanja o važnosti u financijskim izvještajima.

173. Isticanje predmeta. U određenim okolnostima revizor rnože smatrati da čitatelj neće dobro razumjeti financijske izvještaje, jer pažnju treba usmjeriti na neuobičajena ili važna pitanja. Opće je načelo da se revizor, ako izražava bezuvjetno mišljenje, ne poziva na posebne aspekte financijskih izvještaja u mišljenju zato jer bi ovo bilo pogrešno shvaćeno kao ocjena. Da bi se izbjeglo dobivanje takvog dojma. veze koje su označene kao "isticanje predmeta", sadržane su u odvojenoj točki izvan mišljenja. Međutim, revizor ne treba koristiti isticanje predmeta da se ispravi nedostatak odgovarajuće napomene u financijskim izvještajima, niti kao alternativu niti kao zamjenu uvjetnog mišljenja.

174. Revizor neće biti u mogućnosti izraziti bezuvjetno mišljenje kada bilo koja od slijedećih okolnosti postoji te, prema prosudbi revizora, njihovi učinci jesu ili mogu biti značajni za financijske izvještaje:

a) postojalo je ograničenje na djelokrug revizije;

b) revizor smatra da su izvještaji necjeloviti, vode pogrešnom zaključku ili da postoji neopravdano odstupanje od prihvaćenih računovodslvenih standarda; ili

c) postoji sumnja u pogledu iskaze u financijskim izvještajima

175. Uvjetno mišljenje. Kada se revizor ne slaže ili kada postoji sumnja o jednoj ili više pozicija u financijskim izvještajima, koji su značajni ali nisu bitni za razumijevanje financijskih izvještaja, tada se treba dati uvjetno mišljenje. Način izražavanja u mišljenju jasno ukazuje na odgovarajuće posljedice koje ima na predmet revizije kroz jasno i koncizno izražavanje činjenica o kojima postoji nesuglasnost ili neodređenost te se stoga i iznose u uvjetnom mišljenju.

176. Nepovoljno mišljenje. Ako revizor nije u mogućnosti oblikovati mišljenje u svezi financijskih izvještaja, uzimajući ih u cjelini, zbog neslaganja koje je tako bitno da ono ugrožava prezentirano stanje u mjeri da mišljenje, koje je ocijenjeno u određenim pogledima, ne bi bilo odgovarajuće, daje se nepovoljno mišljenje. Izražavanje takvog mišljenja jasno ukazuje da financijski izvještaji nisu fer iskazani, navodeći jasno i sažeto sva pitanja neslaganja. Također i ovdje nepovoljno mišljenje je od pomoći, ako je kvantificirani financijski učinak na financijske izvještaje ocijenjen važnim i mogućim.

177. Suzdržano mišljenje. Ako revizor nije u mogućnosti izraziti mišljenje u pogledu financijskih izvještaja, uzimajući ih u cjelini, zbog nejasnoča ili ograničenja obuhvata koje je tako bitno da mišljenje koje je ocijenjeno u određenim pogledima ne bi bilo odgovarajuče, daje se suzdržano mišljenje.

Izražavanje takve suzdržanosti jasno ukazuje da se mišljenje ne može dati, navodeći jasno i sažeto sva pitanja pod sumnjom.

178. Uobičajeno je da VRI daje detaljno izvješće, obrazlaže mišljenje u uvjetima kada nije u mogućnosti dati bezuvjetno mišljenje.

179. Pored navedenoga, revizije pravilnosti često zahtijevaju da se izrade izvješća, ako postoje nedostaci u sustavima financijske kontrole ili računovodstva (za razliku od aspekata revizije uspjeha). To se može dogoditi ne samo tamo gdje nedostaci utječu na vlastite postupke jedinice kod koje se obavlja revizija, već takoder tamo gdje se nedostaci odnose na njenu kontrolu nad aktivnostima drugih. Revizor također treba izvijestiti o značajnim nepravilnostima, bilo da su primiječeni ili su moguči, u pogledu nedosljednosti primjene propisa ili u pogledu prijevare i davanja mita.

180. VRI koja ima sudbene ovlasti ima mogučnost poduzimanja akcija na određene nepravilnosti otkrivene u financijskim izvještajima. One mogu uvjetovati novčane kazne račkrnovođama, a u određenim okolnostima mogu dovesti do suspenzije ili otkaza s posla.

181.Kod izvješćivanja o nepravilnostima ili primjerima neprimjenjivanja zakona i propisa, revizor treba pažljivo postaviti svoje nalaze u utvrđenom obliku. Obujam neprimjenjivanja zakona i propisa može se odnositi na brojne slučajeve koji su ispitivani ili novčano izraženi.

182. Izvješća o nepravilnostima mogu se sastaviti neovisno od ocjene revizorova mišljenja. Po svojoj prirodi ona su pogodna da sadrže značajne kritike, međutim da bi bila sadržajna izvješća također trebaju uputiti na buduće mjere jedinice gdje se obavlja revizija ili u izvještajima revizora, uključujući zaključke ili preporuke.

183 Nasuprot reviziji pravilnosti, kojoj je predmet udovoljenost određenim zahtjevima ili očekivanjima, revizija uspjeha je po prirodi sveobuhvatna i više je upućuje na prosudbu i objašnjenje; ona je također selektivnija i može se obaviti u ciklusu od nekoliko godina, a ne u jednom financijskom razdoblju; nije uobičajeno da se ona odnosi na pojedine financijske ili druge izvještaje. Prema tome, kod revizije uspjeha, izvješća se razlikuju i sadrže više raspravu i razumne argumente.

184 Izvješće o reviziji uspjeha treba jasno iskazati ciljeve i djelokrug revizije. Izvješće može sadržavati kritiku (primjerice, tamo gdje je u interesu javnosti ili na temelju javne odgovornosti ukazuje se pažnja, u pogledu ozbiljnog rasipništva, pretjeranog trošenja ili neučinkovitosti) ili možda neće biti značajna kritika, ali se daje neovisna informacija, savjet ili uvjeravanje da li je postignuta u toj veličini ekonomičnost, učinkovitost i djelotvornost.

185. Od revizora se obićno očekuje da pruži opće mišljenje o postignutoj ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti jedinice kod koje se obavlja revizija na isti način kao i kod mišljenja o financijskim izvještajima. Tamo gdje vrsta revizije ovo dozvoljava, to treba učiniti kod posebnih podrućja aktivnosti jedinice, a revizor treba dati izvješće koje opisuje uvjete i donosi specifičan zaključak, umjesto standardnog izvještaja. Tamo gdje je revizija ograničena na razmatranje postojanja dostatnih kontrola koje osiguravaju ekonomičnost, učinkovitost i djelotvornost, revizor daje općenito mišljenje.

186. Revizori trebaju poći od toga da se njihove prosudbe trebaju primijeniti na akcije koje su proizašle iz ranijih odluka managementa. Stoga se trebaju pažljivo izvršiti takve prosudbe, a izvješće treba prikazati vrstu i obujam realno raspoloživih informacija (ili koje moraju biti raspoložive) jedinice kod kojih se obavlja revizija u vrijeme kada su odluke provedene. Jasno iskazivanje djelokruga, ciljeva i nalaza revizije provodi se da se u izvješću čitatelju pokaže da je revizor bio korektan. Korektnost također podrazumijeva na prezentiranje nedostataka ili kritičnih nalaza na takav način da potiče ispravak i da unapređuje sustave te da daje smjernice rukovođenja u okviru jedinice gdje se obavlja revizija Također može postojati potreba da se uključe odgovori jedinice gdje se obavlja revizija na pitanja koja su nastala, bilo doslovno ili u sažetku, napose tamo gdje VRI prezentira svoja vlastita gledišta ili preporuke.

187. Revizije uspjeha ne trebaju se usmjeriti isključivo na kritiku prošlog razdoblja, ali trebaju biti sadržajne. Revizorovi zaključci i preporuke su važan aspekt revizije te se, tamo gdje je prikladno, pišu kao smjernice za rad. Općenito uzevši, ove preporuke sugeriraju koja su poboljšanja potrebna, a ne kako ih provesti. Ipak ponekad pojave se okolnosti iz kojih nastaju posebne preporuke, primjerice, da se ispravi nedostatak u zakonu što bi pridonijelo poboljšanju upravljanja.

188. U oblikovanju i poštivanju preporuka, revizor treba sačuvati objektivnost i neovisnost, te više usmjeriti pažnju na to da li su identificirani nedostaci ispravljeni, a ne da li su navedene preporuke usvojene.

189. U oblikovanju revizorova mišljenja ili izvješća, revizor se treba usmjeriti na materijalnost stavaka u kontekstu financijskih izvještaja kod revizije finarkcijske pravilnosti, a kod revizije uspjeha na vrstu jedinice kod kojih se obavlja revizija ili na vrstu njezine aktivnosti.

190. Kod revizija financijskih pravilnosti, ako revizor zaključi prosudivši prema najprikladnijem kriteriju, u uvjetima da pitanje koje je predmet revizije ne utječe materijalno na gledište dano u financijskim izvještajima, mišljenje ne treba biti uvjetno. Ako revizor odluči da je predmet materijalan, treba se izraziti uvjetno mišljenje, uz određivanje tipa uvjeta (točke 174-177).

191 . U slučaju revizije uspjeha ta će prosudba biti više subjektivna kada se izvješće ne odnosi tako izravno na financijske ili druge izvještaje Prema tome, revizor može naći da je materijalnost po prirodi ili sastavu važniji motiv za razmatranje od materijalnosti po iznosu.

Klasa: 010-01/94-01/15

Urbroj : 613-01-94-1