Zakoni i propisi - Pravni savjeti 93 16.12.1994 Rješenje ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-427/1993. od 23. studenoga 1994.
  INTERNET USLUGE - IZRADA POSLOVNIH PLANOVA - IZRADA WEB STRANICA ZA TVRTKE - IZRADA CMS STRANICA  
   
POSLOVNI PORTAL TVRTKE POSLOVNI FORUM d.o.o. - Internet i poslovne usluge za poduzetnike
Poslovni Forum d.o.o. pokrenut je od strane stručnjaka na području ekonomije, financija, prava i informatike, a nakon sveobuhvatne analize tržišta i poslovanja poslovnih subjekata, kako bi se uz korištenje suvremenih metoda i visoke tehnologije cjelovito pristupilo unapređenju poslovanja svih poslovnih subjekata na jednostavan i učinkovit način.
Poslovni Forum omogućuje prikupljanje informacija o stanju na tržištu, analizu tržišta, pregled cijena i asortimana konkurencije, kvalitetnu izradu poslovnih planova i investicijskih projekata, te financiranje novih ulaganja, savjete i konzultacije u svezi trgovačkog, građanskog, radnog i upravnog prava, poreza i drugih oblasti. Kada netko putem Interneta traži tko nudi određene proizvode ili usluge, neka nađe Vas i Vašu detaljnu i ažuriranu ponudu! Zašto tisuće posjetitelja prepuštati konkurenciji!

Naručite CMS - Predstavite svoju tvrtku, obrt ili udrugu!
 
 
  LINK NA PREGLED SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - LINK NA PREGLED POSLOVNIH INFORMACIJA  


Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Hartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom prijedloga Ive Radića iz Lovišta Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Ante Kukoća iz Splita i Željka Jukića iz Zagreba za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 23. studenoga 1994. godine, donio je

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredaba članaka 30; 344. stavak 1. točka 3; 351; 352. stavak 1. točka 8; 357. stavak 1. i 362. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 33/92, 40/92, 61/92 i 106/93).

2. Ovo rješenje objavit će se u ·"Narodnim novinama".

Obrazloženje:

Ivo Radić iz Lovišta, Anđelko Stanić iz Dubrovnika, Ante Kukoć iz Splita i Željko Jukić iz Zagreba podnijeli su ovom Sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti više odredaba Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 33/92, 40/92, 61/92 i 106/93). Ivo Radić iz Lovišta predložio je pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članka 352. stavak 1. točka 8. i članka 357. stavak 1. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 60/93 i 89/93). U svom prijedlogu navodi da su te odredbe protivne odredbi članka 48. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva. Uporište za takav stav nalazi u činjenici da se navedenim odredbama ograničava stečeno pravo vlasništva i da se pri tom ne ispituje da li korisnik carinske povlastice korištenjem svog prava vlasništva doprinosi općem dobru, a što je propisano odredbom članka 48. Ustava. Pored iznesenog predlagatelj cijeni da je ova odredba suprotna Ustavu i iz razloga što ograničava pravo raspolaganja predmetima za koje je korištena carinska povlastica do proteka zakonom propisanog roka.

Anđelko Stanić iz Dubrovnika podnio je ovom Sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 30; članka 344. stavak 1. točka 3. i članka 352. stavak 1. točka 7. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91). Svoj prijedlog temelji na ocjeni da su navedene odredbe Carinskog zakona u neskladu s odredbama članaka 48. i 49. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da ograničavanje prava vlasništva na način da se sakcionira kao carinski prekršaj davanje na upotrebu trećim osobama predmeta za koje je korištena carinska povlastica predstavlja ograničavanje zajamčenog prava vlasništva kao i umanjivanje prava stečenih ulaganjem kapitala, a što je u suprotnosti s navedenim ustavnim odredbama. Pri tome navodi da je i iz Kaznenog zakona brisana, kao kazna, konfiskacija imovine. Ante Kukoć iz Splita u svom prijedlogu predlaže ocjenu ustavnosti i odredaba članka 30; 351; 352; 357. i 362 Zakona u odnosu na odredbu članka 48. i članka 31. stavak 1. Ustava. Predlagatelj cijeni da ne postoji narušavanje interesa Države (iz članka 50. Ustava) kod davanja na upotrebu trećim osobama stvari koje su predmet carinske povlastice te da je stoga navedenim zakonskim odredbama povrijedeno pravo vlasništva koje je zajamčeno odredbom članka 48. Ustava. Nadalje, predlagatelj cijeni da je nepreciznim definiranjem kaznenih odredaba ovog Zakona povrijeđeno načelo pravne određenosti kaznenih djela sadržano u odredbi članka 31. Ustava.

Željko Jukić iz Zagreba u svom prijedlogu predlaže ocjenu ustavnosti odredbe članka 30. Carinskog zakona u odnosu na članak 48. stavak 1. i članak 50. stavak 2. Ustava. Naime, predlagatelj cijeni da ne postoji interes Republike odnosno, da je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, nepotrebno propisivanje ogranićenja vlasnicima kod raspolaganja imovinom koju su uvezli na osnovi carinske povlastice. Osporavaju se dakle slijedeče odredbe Carinskog zakona: članak 30, Članak 344. stavak 1. točka 3, članak 352. stavak 1. točka 8, članak 351, članak 357. i članak 362. U odnosu na prijedloge Ive Radića i Anđelka Stanića ukazuje se da su u tijeku postupka pred ovim Sudom prestale važiti odnosno izmijenjene su odredbe za koje se predlaže ocjena njihove ustavnosti donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Carinskog zakona ("Narodne novi ne", broj 106/93). Međutim, navedeni Zakon sadrži gotovo istovjetna rješenja kao i zakoni na koje se pozivaju predlagači. Prijedlozi nisu osnovani.

1. Odredbom članka 30. Carinskog zakona propisana je obveza naknadnog plaćanja carine u slučajevima kada fizička ili pravna osoba koja je koristila carinsku povlasticu iz članka 27. ili 28. tog zakona predmete koji su uvezeni temeljem carinske povlastice, prije proteka roka od tri godine, otuđi, dade drugom na upotrebu ili na drugi način upotrijebi u druge svrhe, a ne u one zbog kojih su ti predmet bili oslobođeni od plaćanja carine. Ne može se prihvatiti navod da je ovakvom odredboni ograničeno pravo vlasništva na način koji nije u skladu s odredbama Ustava. Ovom odredbom se ne ograničava vlasništvo već se propisuje obveza naknadnog plaćanja carine u slučajevima kada se roba, nakon što je uvezena na osnovi carinske povlastice, koristi na način koji nije u skladu s razlozima zbog kojih je prilikom uvoza te robe bilo priznato pravo na carinsku povlasticu. Na ovaj se način građani izjednačuju pred (carinskim) zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava) u situaciji kada prestanu postojati razlozi zbog kojih je povlastica priznata odredenoj osobi. Naime, pravo na carinsku povlasticu, temeljem članka 33. Carinskog zakona, priznaje se uvozniku samo ako podnese zahtjev za priznanje te povlastice. Time on izražava svoju volju kako za korištenje carinske povlastice tako i za prihvaćanje propisanih posljedica (naknadno plaćanje carine) u slučaju nepridržavanja propisanih uvjeta u korištenju i raspolaganju robom (stvarima) na koje se povlastica odnosila.

2. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 344, stavak 1. točka 3, članka 352. stavak 1. točka 8. i članka 351. Carinskog zakona. Navedene odredbe propisuju novčane kazne za fizičke odnosno pravne osobe ako robu koju su uvezle na osnovi carinske povlastice koriste na način koji nije sukladan razlozima odnosno uvjetima pod kojima je prilikom njihova uvoza odobreno korištenje carinske povlastice. Ova odredba izravno je vezana uz odredbu članka 30. odnosno članka 28. i 29. Carinskog zakona. Kao što je prethodno ocijenjeno odredba članka 30. nije u nesuglasju s Ustavom. Nadalje odredbom članka 5. stavak 2. Ustava (kao jednom od temeljnih odredaba) utvrđeno je da je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike. Ovu odredbu koja ima karakter načelne odredbe, valja povezati s odredbom članka 16. Ustava prema kojoj se slobode i prava mogu ograničiti zakonom, pored ostalog i radi zaštite pravnog poretka Republike Hrvatske. U dopuštene mjere za zaštitu pravnog poretka valja ubrojiti i mogućnost propisivanja prekršaja i prekršajnih kazni.

3. Sud nije prihvatio ni prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 357. Zakona koja propisuje obvezu izricanja zaštitne mjere oduzimanja predmeta u slučajevima ka da je počinjen jedan od prekršaja koji je naveden u toj odredbi. Naime, Ustav Republike Hrvatske utvrdio je u članku 3. nepovredivost vlasništva kao temeljnu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske, a u članku 48. stavak 1. Ustav je građanima zajamčio pravo vlasništva. Valja, međutim, reći da je Ustav u članku 48. stavak 2. utvrdio da vlasništvo i obvezuje. To znači da je vlasnik, između ostalog, u obvezi držati se Ustava i zakona i poštivati pravili poredak Republike Hrvatske. Stoga nepoštivanje obveza utvrdenih u Carinskom zakonu je nepoštivanje pravnog poretka, u kojem slućaju Ustav dopušta propisivanje ograničenja ustavnih prava (članak 16. Ustava Republike Hrvatske). To ograničenje temeljem zakona ponekad se može očitovati i u propisivanju mogućnosti oduzimanja predmeta kojim je počinjeno neko prekršajno djelo.

4. Prijedlog za ocjenu ustavilosti članka 362. Zakona Sud također nije mogao prihvalili utvrdivši da propisivanjem pokretanja postupka za naplatu carine po službenoj dužnosti u slučajevima kada u prekršajnom postupku nije izrečena i mjera oduzimanja predmeta kao i u slučajevima kada je prekršajni postupak obustavljen ili se ne može voditi, nije povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo vlasništva, a na što ukazuje predlagač, već je samo utvrđena obveza naknadnog plaćanja carine ako se u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti takva obveza utvrdi. Dakako da i u tom slučaju obvezniku stoje na raspolaganju odgovarajuća pravna sredstva za zaštitu njegovih eventualno povrijeđenih prava i interesa. Na osnovi iznesenog temeljem odredbe članka 45. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), riješeno je kao u izreci ovog rješenja. Odluka o objavi rješenja temelji se na odredbi stavka 1. članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: : U-I-427/1993.

Zagreb, 23. studenoga 1994.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

Jadranko Crnić, v. r