MINISTARSTVO FINANCIJA

Na temelju članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br.109/93.), ministar financija donosi

PRAVILNIK

O OBLIKU I SADRŽAJU POREZNE PRIJAVE TE NAČINU OBRAČUNAVANJA UPLAĆENIH PREDUJMOVA I RAZLIKA DOHOTKA PO GODIŠNJEM OBRAČUNU

(1) Porezni obveznik u užem smislu jest fizička osoba

koja je prema Zakonu o porezu na dohoak (u daljnjem

tekstu Zakon) obvezna plaćati porez (u daljnjem tekstu: obveznik poreza na dohodak).

(2) Porezni obveznik u širem smislu jest pravna i fizička osoba koja solidarno jamči za porez, mora obustaviti i platiti porez za račun trećih, predati poreznu prijavu, voditi poslovne knjige i ispuniti druge obveze koje propisuje Zakon.

(3) Porezni obveznik nije onaj tko mora dati obavijest o tuđem predmetu, predočiti isprave, dati stručno mišljenje ili mora dozvoliti pristup zemljištima i poslovnim prostorijama. U tom slučaju radi se o obvezama trećih osoba radi razjašnjenja činjeničnog stanja značajnog za oporezivanje.

(1) Obveznik poreza na dohodak može istodobno biti i obveznik poreza na dobit ako se bavi poduzetništvom koje podliježe oporezivanju prema Zakonu o porezu na dobit. U t.om slučaju obveze plaćanja poreza na dohodak i poreza na dobit postoje neovisno jedna o drugoj, ali se isključuju za isti dohlodak.

(2) Ako više osoba zajednički ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema Zakonu o porezu na dohodak, porezni obveznik jest svaka osoba zasebno za svoj udio u zajedničkomu dohotku (članak 13. Zakona).

(1) Kriterij za utvrđivanje tuzemnog poreznog obveznika jest isključivo njegovo prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj.

(2) Tuzemna porezna obveza započinje rođenjem djeteta ili prijavom prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika u Republici Hrvatskoj (tuzemstvo). Ona prestaje smrću poreznog obveznika ili odjavom njegova prebivališta ili uobičajenog boravišta.

(3) Nasljednik jest porezni obveznik u širem smislu za sve porezne obveze koje proistječu iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Nasljednik jest porezni obveznik u užem smislu za dohodak koji mu pritječe iz naslijeđenih izvora dohotka.

(1) Smatra se da neka osoba ima prebivalište tamo gdje ima na raspolaganju stan neprekidno najmanje 182 dana i ako se iz okolnosti može zaključiti da će taj stan zadržati i koristiti. Stalni boravak u stanu nije nužan. Porezni obveznik može imati više stanova, pa stoga u poreznomu smislu i više prebivališta. Tada se za oporezivanje mjerodavno prebivalište utvrđuje prema članku 88. ovoga Pravilnika.

(2) Ako porezni obveznik ima istodobno prebivalište u inozemstvu i tuzemstvu, smatra se tuzemnim poreznim obveznikom.

(3) Prilikom utvrđivanja obveze plaćanja poreza na dohodak primijenit će se dvostrani i višestrani ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

(1) Smatra se da neka osoba ima uobičajeno boravište tamo gdje boravi u okolnostima koje ukazuju na to da se na tomu mjestu ili na tomu području ne zadržava samo privremeno.

(2) Uobičajenim boravištem smatra se vremenski boravak u razdoblju od najmanje 182 dana. Kratkotrajna izbivanja ne smatraju se prekidom razdoblja boravka. Uobičajenim boravištem ne smatra se boravak isključivo u svrhu posjeta, odmora, terapije u toplicama ili radi zadovoljavanja sličnih osobnih potreba pod uvjetom da ne traju duže od jedne godine.

(3) Uobičajeno boravište ne mora biti vezano samo za jedno mjesto, ali se mora nalaziti na teritoriju Republike Hrvatske.

Ako se promijeni status poreznog obveznika iz tuzemnog u inozemnog i obrnuto, nastaju dva odvojena razdoblja utvrđivanja poreza (članak 4. stavak 2. Zakona).

U pravilu se oporezuju svi naplaćeni dohoci. Pri tome se osigurava ravnomjerno oporezivanje realnog godišnjeg dohotka.

(1) Osnovica poreza na dohodak, prema članku 3. Zakona, utvrđuje se kako slijedi:

dohodak od nesamostalnog rada,

+ dohodak od samostalne djelatnosti,

+ dohodak od imovine i imovinskih prava,

= ukupni iznos svih dohodaka,

- gubici preneseni prema članku 36. Zakona,

= ukupni iznos dohodaka nakon umanjenja za prenesene gubitke,

- osobni odbici za poreznog obveznika i članove obitelji prema članku 35. Zakona,

= porezna osnovica za primjenu stopa iz članka 5. Zakona,

2) Na tuzemnog poreznog obveznika primjenjuje se načelo oporezivanja svjetskog dohotka, što znači da se oporezuju svi dohoci ostvareni u tuzemstvu i inozemstvu, i to prema tuzemnim propisima. Inozemni dohoci koji bi podlijegali porezu na dobit da se ostvaruju u tuzemstvu ne ulaze u osnovicu poreza na dohodak. Za inozemne dohotke ne može se birati oporezivanje prema ostvarenoj dobiti (članak 14. Zakona).

(3) U poreznu osnovicu za godišnji porez ne ulaze oni dohoci na koje je plaćen porez po odbitku koji se smatra konačnim, a porezni obveznik ne zahtijeva njihovo uključivanje. To su:

1. dohodak od povremenog nesamostalnog rada (članak 9. Zakona)

2. dohodak od imovinskih prava (članak 34. Zakona),

3. dohodak od poljoprivrede i šumarstva utvrđen na temelju katastarskog prihoda ako je jedini izvor dohotka (članak 56. Zakona).

(4) Porezni obveznik može zahtijevati uključivanje dohodaka iz stavka 3. ovoga članka, kako bi ostvario izravnanje s gubicima iz ostalih dohodaka, korištenje odbitka gubitka prenesenog prema članku 36. Zakona i osobnih odbitaka prema članku 35. Zakona.

(1) Pozitivni dohoci i negativni dohoci (gubici) iste vrste i različitih vrsta saldiraju se.

(2) Kod tuzemnog poreznog obveznika i za gubitke vrijedi načelo svjetskog dohotka, što znači da se inozemni gubici mogu prebiti s tuzemnim dohocima.

(3) Kod inozemnih poreznih obveznika načelo tuzemnog dohotka vrijedi i u odnosu prema gubicima, što znači da se samo gubici u tuzemstvu mogu saldirati s tuzemnim dohocima.

(4) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, gubici od otuđenja nekretnina i imovinskih prava prema članku 30. stavku 4. Zakona, smiju se odbiti od dohodaka od otuđenja nekretnina odnosno imovinskih prava samo u istoj godini.

(5) Gubici iz prethodnih poreznih razdoblja odbijaju se od ukupnog iznosa dohodaka koji preostaju nakon prebijanja pozitivnih dohodaka svih vrsta s gubicima od samostalne djelatnosti.

(6) Odbitak gubitaka prenesenih prema članku 36. Zakona provodi se uvijek prije osobnih odbitaka iz članka 35 Zakona.

Pri utvrđivanju oporezivih dohodaka odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i višestranih sporazuma imaju prednost pred odredbama Zakona. Ako se pravo na oporezivanje inozemnih dohodaka tuzemnog poreznog obveznika ili tuzemnih dohodaka inozemnog poreznog obveznika prema ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prenese na neku drugu državu, taj se dohodak ne uzima u obzir.

3.1. OPOREZIVI I NEOPOREZIVI DOHOCI I DOHOCI OSLOBOĐENI OD POREZA

(1) Dohoci su oporezivi samo onda ako su ostvareni na tržištu.

(2) Oporezivi su, u načelu, sljedeći tržišni dohoci:

1. dohoci ostvareni na tržištu rada - dohoci od nesamostalnog rada (članak 3. stavak 1. točka 1. Zakona),

2. dohoci ostvareni na tržištu robe i usluga - dohoci od samostalne djelatnosti (članak 3. stavak 1.točka 2. Zakona),

3. dohoci (najamnine, zakupnine, licencije i slićno) ostvareni na tržištu prava korištenja nekretnina, pokretnina, imovinskih prava, patenata, autorskih prava i drugoga, dohoci od imovine i imovinskih prava (članak 3. stavak 1. točka 3. Zakona).

(1) Budući da se ne ostvaruju na tržištu, nisu oporezivi sljedeći primici:

nasljedstva i darovi,

2. privatne ili javne potpore, primjerice pomoć za uzdržavanje, socijalna pomoć i drugo (članak 6. točke 1., 2., 3., 4. i točka 9. Zakona),

3. odštete koje nisu u svezi s gospodarskom djelatnošću,

4. rad za osobne potrebe npr. posao domaćice, sadnja povrća za osobne potrebe, popravak vlastite kuće,

odnosno ne mogu se priznati izdaci kao što su plaćanje poreza na nasljedstva i darove, poreza na dohodak i sličnih poreza, poreza na promet na osobnu potrošnju, plaćanje kazni i ostalih sličnih prisilnih davanja (članak 19. stavak 1. točka 2. Zakona).

(2) Budući da nedostaje namjera da se djelatnošću ostvari višak primitaka u odnosu prema izdacima, nisu oporezivi :

1. primici do visine dokazanih izdataka u svezi s djelatnošću koja je od opće koristi ili ima počasni karakter,

2. primici koji su povezani s hobijima,

a ovi se izdaci ne mogu odbiti:

1. izdaci za privatnu potrošnju (upotrebu dohotka),

2. izdaci u svezi s hobijima.

(3) Budući da ne postoji tržišna razmjena dobara, iako postoji namjera da se ostvaruju viškovi, sljedeći primici nisu oporezivi, odnosno ovi se izdaci ne mogu odbiti:

1. primici/izdaci koji su povezani s natjecanjima i igrama na sreću,

2 primici/izdaci koji su povezani s igrama ako se ne radi o aktivnostima u smislu obrtničkog poslovanja ili zani manja.

(4) Budući da dohoci, s obzirom na njihove izvore, ne smiju biti višestruko oporezivani, sljedeći dohoci nisu oprorezivi:

1. kamate od kredita, kamate od ulaganja i depozita kod financijskih institucija, kamate od javnih zajmova i vri jednosnih papira (obveznice itd.) i ostali slični dohoci od privatne financijske imovine, prihodi primljeni od udjela u poduzećima koja plaćaju porez na dobit (dividende i slične raspodjele dobiti) te dobiti od otuđenja privatne financijske imovine (članak 37. Zakona),

2. primici odnosno naknade štete na temelju osiguranja života i imovine (članak 6. točka 5. Zakona)

(5) Dohoci koji su ostvareni na osnovi neodobrene ili nedozvoljene djelatnosti ne oporezuju se (članak 65. Zako na), već se u cijelosti oduzimaju.

Ne oporezuju se:

1. naknade štete zbog posljedica nesreće na radu,

2. naknade za vrijeme vojne službe u oružanim snagama Republike Hrvatske,

3 naknade pripadnicima civilne zaštite i drugim osobama koje proistječu iz propisa o civilnoj obuci i zaštiti od elementarnih nepogoda,

4. naknade plaća za vrijeme privremene nezaposlenkosti i spriječenosti za rad zbog bolesti i povreda,

5. primanja na ime pomoći obitelji umrlog radnika,

6. plaće invalida i invalidnih osoba zaposlenih u poduzećima za zapošljavanje invalida i nagrade osobama koje se nalaze na profesionalnoj rehabilitaciji u tim poduzećima,

7. naknade i nagrade koje osuđene osobe primaju za rad u kazneno-popravnim ustanovama i domovima za preodgoj ;

8. primici po osnovi naknada, potpora i nagrada do najnižih iznosa utvrđenih općim kolektivnim ugovorima, a dnevnice za službena putovanja u inozemstvo do iznosa koji propiše ministar financija,

9. otpremnine koje se daju prilikom odlaska u mirovinu,

10. nagrade učenicima i studentima za vrijeme njihova praktičnoga rada;

11. primanja studenata i đaka na redovnom školovanju za rad preko studentskih i đačkih udruga,

12. posebne novčane potpore koje poslodavac daje posloprimcu do iznosa koji odredi ministar financija.

3.2. PRIMICI/IZDACI - NAČELO BLAGAJNE

(1) Dohoci (pozitivni odnosno negativni - gubici) u smislu Zakona jesu:

1. razlike između primitaka i izdataka u poreznom razdoblju za svaku pojedinu vrstu dohotka,

2. dobici i gubici od prijenosa i likvidacije.

(2) U primitke (prihode) spadaju sva dobra (novac, stvari i usluge) koja imaju novčanu vrijednost i koja porezni obveznik primi u okviru svoje gospodarske djelatnosti tijekom kalendarske godine. Smatra se da su dobra, a time i primici naplaćeni, kad porezni obveznik njima može raspolagati.

(3) U izdatke (rashode) spadaju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni tijekom kalendarske godine radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka. Smatra se da je došlo do odljeva dobara, a time i do nastanka izdataka kad porezni obveznik njima više ne može raspolagati gospodarski.

(1) Načelno se primici odnosno izdaci od poslovnih događaja koji utječu na dohodak utvrđuju tek nakon primljenih uplata odnosno obavljenih isplata (načelo blagajne). Ako priljevi odnosno odljevi nisu obavljeni u novcu već u drugim dobrima treba ih teretiti kao primitke odnosno izdatke.

(2) Priljevi i odljevi koji se naplaćuju i isplaćuju u ime i za račun neke druge osobe (prolazne stavke) ne smatraju se primicima i izdacima

(3) Nenovčani primici utvrđuju se prema tržišnoj vrijednosti. Tržišna se vrijednost određuje prema cijeni koja bi se ostvarila pri prodaji u uobičajenom poslovnom prometu, ovisno o svojstvu gospodarskog dobra. Pri tome moraju biti uvažene sve okolnosti koje utječu na cijenu. Neuobičajeni uvjeti i osobna svojstva kupca i prodavatelja ne uzimaju se u obzir.

(4) Nenovčani izdaci utvrđuju se prema cijenama nabave ili cijenama koštanja.

(1) Novčani iznosi koje porezni obveznik primi po osnovi zajma ne čine primitak, a novčani iznosi za otplaćivanje zajmova i plaćanje kamata na zajmove ne čine izdatak.

(2) Ako vjerovnik (kreditor) poreznom obvezniku oprosti dugove po osnovi kredita za nabavu stvari i prava koja se unose u popis dugotrajne imovine, iznos oproštenog duga jest primitak.

(3) Nastanak ili dospijeće potraživanja od prodane robe ili obavljenih usluga ne smatra se još primitkom. Ta potraživanja postaju primitak u trenutku naplate.

(4) Ako se porezni obveznik iz osobnih razloga odrekne potraživanja po osnovi prodane robe ili obavljenih usluga koja bi u poreznomu razdoblju u kojemu se odrekao potraživanja i kasnijim poreznim razdobljima dovela do primitka, tada se iznos potraživanja utvrđuje kao primitak u godini u kojoj je pravovaljana odluka o odricanju od potraživanja. To ne vrijedi za potraživanja koja su se pokazala nenaplativima.

(5) Dobro se smatra naplaćenim i kada je za naplatu primljen pokriveni ček. Ako se plaća mjenicom, primitak nastaje naplatom ili prijenosom mjenice.

(6) U primitke spadaju primljeni predujmovi za isporuku robe i obavljanje usluga na što se obvezao porezni obveznik, a što do kraja godine nije obavio.

(1 ) Nastale i dospjele obveze za kupljenu robu i obavljene usluge još nisu izdaci. Te obveze postaju izdaci u trenutku plaćanja.

(2) Iznimku od načela blagajne čine izdaci za dugotrajnu imovinu. Ti se izdaci raspoređuju kroz vijek trajanja imovine kao izdaci amortizacije (članak 17. stavak 4. i članak 18. stavak 3. točka 1. Zakona).

(3) Ako porezni obveznik doznačuje sredstva sa svog bankovnog računa, tada izdatak načelno nastaje u trenutku kada banka primi nalog za plaćanje. Pri plaćanju čekom izdatak načelno nastaje u trenutku predaje čeka.

(4) U izdatke spadaju i predujmovi dani za robu i usluge koje porezni obveznik nije dobio (npr. plaćena roba poreznom se obvezniku isporučuje tek u sljedećoj godini), osim predujmova danih za nabavu dugotrajne imovine.

(5) Glede dugotrajne imovine, smatra se da je došlo do izdatka u trenutku smanjenja njene vrijednosti uslijed izvanrednih događaja (npr. požar, prirodna nepogoda, krađa i drugo). Troškovi popravka pri oštećenju odbijaju se u trenutku plaćanja.

3.3. IZUZIMANJA I ULAGANJA

(1) Izuzimanjima se smatraju sva dobra koja tijekom razdoblja utvrđivanja poreza porezni obveznik izuzme iz poduzeća (radnje, obrta ili drugog oblika samostalne djelatnosti) za svoje potrebe, potrebe svoga domaćinstva ili neke druge potrebe koje nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poduzeća

(2) Izuzimanja mogu biti u obliku financijske imovine (novca i drugo), robe, proizvoda, korištenja dobara i usluga Izuzimanja u obliku financijske imovine ne utječu na dohodak

(3) Izuzimanja koja nisu u obliku financijske imovine (novca i drugo), procjenjuju se prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti.

(1) Ulaganjima se smatraju sva privatna dobra koja tijekom razdoblja oporezivanja porezni obveznik unese u poduzeće, a koja ne potječu od obavljanja djelatnosti poduzeća.

(2) Ulaganja mogu biti u obliku financijske imovine (novac i drugo), stvari ili prava. Ulaganja u obliku financijske imovine ne utječu na dohodak.

(3) Ulaganja obrtne imovine procjenjuju se prema kupovnoj (nabavnoj) vrijednosti, a investicijska dobra koja ulaze u popis dugotrajne imovine prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti.

(1) Usporedivom tržišnom vrijednosti izuzimanja ili ulaganja predmeta dugotrajne imovine smatra se cijena koja bi se u trenutku izuzimanja ili ulaganja mogla postići na tržištu. Za izuzimanja je prvenstveno mjerodavna prodajna cijena, a za ulaganja je prvenstveno mjerodavna cijena nove nabave. Ako se prodajne cijene nove nabave ne mogu ili ne mogu pouzdano utvrditi, usporedivu tržišnu vrijednost treba procijeniti prema stavcima 3., 4 i 5 ovoga članka.

(2) Pri ulaganju predmeta kratkotrajne imovine, mjerodavni su troškovi proizvodnje ili cijena nove nabave u trenutku ulaganja. Tada su odlučujuće cijene onog tržišta na kojemu bi poduzetnik nabavljao, kada takve predmete ne bi ulagao. Ako se troškovi proizvodnje odnosno cijena nove nabave ne mogu ili ne mogu pouzdano utvrditi, usporedivu tržišnu nabavnu vrijednost treba procijeniti prema stavcima 3, 4. i 5 ovoga članka. Pri izuzimanju predmeta kratkotrajne imovine odgovarajuće se primjenjuje stavak 1. ovoga članka.

(3) Ako se mora procijeniti usporediva tržišna vrijednost kao podloga mogu poslužiti ranije procijenjene vrijednosti ili prodajne cijene za izuzeta ili uložena dobra. Ako su cijene istih ili sličnih dobara porasle ili pale od prijašnje procjene ili prodaje, to treba uzeti u obzir prilikom nove procjerle. Ako se korisnost nekog dobra smanji, to treba uzeti u obzir pri otpisu.

(4) Ako se tržišna cijena dobara koja nisu nova ne može ili ne može pouzdano utvrditi, jer su rabljena, a njima se ne trguje ili se trguje rijetko, pri procjeni vrijednosti polazi se od tržišne cijene za nova dobra pri čemu se uzima u obzir potrošenost izuzetog ili uloženog dobra Ako dobro ima ograničeni vijek trajanja, nova vrijednost može se umanjiti s obzirom na okolnost da mu je već istekao vijek trajanja.

(5) Postupak procjene iz stavaka 3. ili 4. ovoga članka ne smije se primijeniti ako u pojedinom slučaju dovodi do očito netočnog rezultata. Očitu netočnost mora dokazati onaj tko je utvrdi.

3.4. URAČUNAVANJE DOHOTKA

(1) Primici se pripisuju onome tko ih stekne. Primitke stječe onaj tko ih ostvari na osnovi svoga rada i (ili) uložene imovine.

(2) Izdaci se pripisuju onome tko ih je imao.

(3) Za priznavanje ugovora između pripadnika obitelji potrebno je sljedeće:

1. ozbiljan dogovor, što znači valjani pravni posao,

2. stvarna provedba pravnog posla obavljanjem činidbe i protučinidbe i

3. mogućnost uspoređivanja ugovora prema sadržaju i provedbi s onim što je uobičajeno između nepovezanih stranaka.

4. VRSTE DOHODAKA I NJIHOVO UTVRĐIVANJE

4.1. DOHOCI OD NESAMOSTALNOG RADA

(1) Dohodak od nesamostalnog rada jest razlika između primitaka po osnovi rada ostvarenih u poreznom razdoblju od sadašnjih, prijašnjih i budućih odnosa i izdataka koji su nastali prema stavku 2. ovoga članka.

(2) Izdatke u smislu stavka 1. čine doprinosi za zakonom propisana minimalna obvezna izdvajanja, i to:

1. doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje,

2. doprinos za zdravstveno osiguranje,

3. doprinos za zapošljavanje,

4. doprinos za doplatak za djecu.

(3) Utvrđivanje i obračunavanje dohotka od nesamostalnog rada podrobnije je propisano Pravilnikom o načinu obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada (plaće i mirovine).

4.2. DOHODAK OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI

(1) Zakonom su ustanovljene ove samostalne djelatnosti:

1. poduzetničke (obrtničke) djelatnosti prema Zakonu o obrtu (članak 10. stavci 1. i 2. Zakona),

2. djelatnosti u okviru slobodnih zanimanja (članak 10. stavci 1. i 3.),

3. slobodno autorsko stvaralaštvo (članak 10. stavak 1 i članak 11.),

4. ostale samostalne djelatnosti (članak 10. stavak 1.),

5. djelatnosti poljoprivrede i šumarstva (članak 10. stavak 1. i članak 22.).

(2) Sve navedene djelatnosti, prema odredbama Zakona, imaju obilježja samostalnosti, trajnosti i namjere ostvarivanja dohotka.

(1) Samostalnost znači da se djelatnost obavlja za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost. Za razgraničenje samostalne djelatnosti od nesamostalnog rada mjerodavna su njihova obilježja, a ne vrsta ugovora ili oblik isplate.

(2) Za trajnu djelatnost bitna je namjera da se njeno obavljanje ponavlja sa ciljem stvaranja stalnog izvora dohotka. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti, tada već jednokratna radnja može značiti početak trajnog obavIjanja djelatnosti.

(3) Namjera oslvarivanja dohotka postoji onda ako se, na temelju vrsle djelatnosti, načina njezina obavljanja i poslovne osposobljenosti poduzeća, može zaključiti da će ono trajno ohavljati tu djelatnost i tako ostvarivati dohodak. Ako se utvrdi da poduzeće ima namjeru ostvarivati dohodak, mogu se procijeniti njegove buduće dugoročne aktivnosti, pri ćemu se uzimaju u obzir poslovni pokazatelji iz prethodnih razdoblja. Ako tijekom više razdoblja ostvaruje gubitke, smatra se da porezni obveznik obavlja djelatnost samo iz osobnih razloga i sklonosti, a ne s namjerom da ostvaruje dohodak.

(1) Glede samostalne djelatnosti, pojam "obrtničke djelatnosti" treba shvatiti u širem smislu. Obrtničke djelatnos ti nisu samo one djelatnosti navedene u Zakonu o obrtu, već i sve druge vrste samostalnih djelatnostt. U obrtničke djelatnosti spadaju i djelatnosti koje nisu propisane Zakonom o obrtu a koje se prema članku 10. stavku 1. Zakona smatraju "ostalim samostalnim djelatnostima".

(2) Dohodak od obrtničke djelatnosti ostvaruje porezni obveznik bez obzira na to je li nadležno tijelo odobrilo djelatnost ili nije. Međutim, prema članku 12. stavku 5. ovoga Pravilnika, takav se dohodak u određenim slučajevima može oduzeti.

(1) Djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća sustavno korištenje prirodnih dobara zemlje i iskorištavanje njihovih proizvoda. Ako se uz poljoprivrednu i šumarsku djelatnost obavljaju i druge samostalne djelatnosti, ukupno ostvareni dohodak oporezuje se kao dohodak od obrtničke djelatnosti.

(2) Ako promet tuđih proizvoda iznosi više od 30% ukupnog prometa poljoprivrednih proizvoda, tada se, prema članku 23. stavku 1. Zakona, uvijek radi o obrtničkoj djelatnosti.

(3) O poduzetničkoj djelatnosti se prema članku 23 stavku 2. Zakona nadalje radi, ako dohodak od uzgoja i držanja životinja (stočarstvo, peradarstvo, pčelarstvo) i drugih djelatnosti (voćarstvo, vinogradarstvo, uzgoj duhana, marikultura i drugo) iznosi više od 40% ukupnog dohotka od poljoprivrede i šumarstva utvrđenog na temelju katastarskog prihoda.

(4) U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka ukupni dohodak se oporezuje kao dohodak od obrtničke djelatnosti.

Upravljanje vlastitom realnom imovinom kojim se ostvaruje dohodak od imovine i imovinskih prava (davanje u zakup i najam), bez obzira na njihovu veličinu i broj te u koje se svrhe koristi iznajmljena ili zakupljena imovina, odnosno na koje se svrhe koriste imovinska prava samo se po sebi ne smatra obrtničkom djelatnošću.

U slobodno stvaralaštvo spadaju sve znanstvene, umjetničke i književne djelatnosti, prema propisima o autorskom pravu iz članka 11. Zakona te sve ostale samostalne djelatnosti te vrste.

U dohotke od ostalih samostalnih djelatnosti (članak 10. stavak 1. Zakona) spadaju dohoci od predavačkih, na

stavničkih i odgojnih djelatnosli, dohoci od djelatnosti članova predstavničkih tijela državnih i drugih organizacija te od povremenog obavljanja samostalne djelatnosti sa ciljem ostvarivanja dohotka.

4.3. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD OBRTNIČKIH I DRUGIH SAMOSTALNIH DJELATNOSTI KOJE SE OPOREZU,IU KAO OBRT

(1) Dohodak koji se oporezuje jest razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka u poreznom razdoblju (kalendarskoj godini).

(2) U poslovne primitke spadaju sva dobra što ih porezni obveznik primi u kalendarskoj godini obavljanjem obrtničke ili druge djelatnosti koja se oporezuje na isti način. U poslovne izdatke spadaju sva dobra koja porezni obveznik tijekom kalendarske godine izda u svrhu stjecanja poslovnih primitaka.

(3) U poslovne izdatke spada i otpis nabavnih odnosno revaloriziranih nabavnih vrijednosti i zaštitne kamate obračunate na knjigovodstvene vrijednosti svih predmeta i prava koja se, prema članku 17. Zakona, vode u "popisu dugotrajne imovine".

(4) Poslovnim primicima, prema članku 15 stavku 2. Zakona, pri izuzimanjima iz poduzeća (prebacivanje u privatnu imovinu ili potrošnju poduzetnika) smatraju se tržišne vrijednosti izuzetih dobara i usluga. S druge strane, knjigovodstvene vrijednosti izuzetih investicijskih dobara, prema članku 15. stavku 3. Zakona, smatraju se poslovnim izdacima.

(1) Dugotrajna dobra (stvari i prava), prema članku 17. stavak 1 Zakona unose se u trenutku nabave u "popis dugotrajne imovine" ako je njihova pojedinačna nabavna vrijednost veća od 200 DEM preračunato u kune i ako je njihov vijek trajanja duži od jedne godine. Dugotrajna dobra mogu biti potrošiva (strojevi, zgrade, oprema i drugo), nepotrošiva (zemljište) i istrošiva (kupljeni patenti, plaćena vrijednost poduzeća (goodwill) i drugo). U popis dugotrajne imovine unose se i potrošive stvari iz vlastite proizvodnje poreznog obveznika ako služe za obavljanje djelatnosti (npr u slučaju vlastite izgradnje skladišta ili instaliranja stroja i drugo).

(2) Popis dugotrajne imovine ustrojava se prilikom stjecanja poduzeća (radnje, obrta, slobodnog zanimanja i drugo) ili na poćetku obavljanja samostalne djelatnosti.

(3) Dugotrajna dobra čija je pojedinačna nabavna vrijednost do 200 DEM u protuvrijednosti kuna i koja se mogu samostalno koristiti otpisuju se jednokratno.

(4) Pravilnikom o obliku i sadržaju popisa dugotrajne imovine" podrobnije se propisuju iskazivanje nabavljenih, odnosno proizvedenih dugotrajnih dobara, revalorizacija nabavnih vrijednosti te otpis i troškovi zaštitnih kamata, koji se priznaju kao poslovni izdaci.

(1) Za poslovnu godinu iza koje slijedi nastavak poduzetničkog poslovanja oporezivi dohodak utvrđuje se na osnovi :

primitaka od prodanih i naplaćenih dobara i usluga,

+ ostali poslovni primici,

+ dobra i usluge izuzeta iz poduzeća,

- izdaci za dobra i usluge ako su plaćeni (plaće, kupnje materijala. najmovi, zakupi i drugo), osim izdataka za dugotrajnu imovinu koja se unosi u popis dugotrajne imovine,

- ulaganja potrošnih dobara i usluga u poduzeće ako se ne radi o dugotrajnim dobrima koja se unose u popis dugotrajne imovine,

- porezi plaćeni na dobra i usluge,

- otpisi dugotrajne imovine,

- isknjižene preostale knjigovodstvene vrijednosti dugotrajnih dobara,

- zaštitne kamate na kapital prema popisu dugotrajne imovine,

- ostali poslovni izdaci,

- dohodak od samostalne djelatnosti.

(2) O nastavku poslovanja poduzeća (radnje, obrta, slobodnog zanimanja i drugo) radi se i u slučaju prodaje ili predaje cijelog poduzeća ili drugog oblika gospodarske djelatnosti, pod uvjetom da sljednih preuzme poslovne knjige prethodnika u cijelosti i nastavi ih voditi, a napose stvari i prava prema popisu dugotrajne imovine po vrstama, količinama i vrijednostima.

(3) U slučaju nastavka poslovanja iz stavka 2. ovoga članka ne radi se o prodaji pri kojoj dohodak od prodaje podliježe oporezivanju. Takvo stjecanje poduzeća ne utječe na oporezivanje.

(1) Poduzeće (gospodarska djelatnost) ne nastavlja s poslovanjem ako ne bude postupljeno prema Članku 32. stavku 2. ovoga Pravilnika. U torr slučaju dohodak od prodaje ili prijenosa utvrđuje se kako slijedi:

cijena koju plati stjecatelj,

+ krediti koje preuzme stjecatelj osim kredita dobavljača za obrtna sredstva,

- stanje blagajne koju preuzme stjecatelj,

- stjecatelju ustupljena potraživanja osim za obrtna sredstva (robu i usluge) i dugotrajnu imovinu,

- knjigovodstvena vrijednost dugotrajne imovine prema popisu te imovine u trenutku njenoga stavljanja stjecatelju na raspolaganje,

- troškovi prodavatelja u svezi s prodajom

= dohodak od prodaje koja se oporezuje.

(2) Na način iz stavka 1. ovoga Članka utvrđuje se dohodak od prodaje ili prijenosa poduzeća i onda ako se prodaju ili prenose njegovi dijelovi. Ako preostali dio poduzeća nastavi s poslovanjem, tada se dohodak utvrđuje prema članku 32. ovoga Pravilnika.

(3) Dohoci od likvidacije cijeloga poduzeća oporezuju se na način iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Poduzetnik - stjecatelj u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka u godini stjecanja u poslovnim knjigama iskazuje

kao poslovne primitke:

1. obveze preuzete od prodavatelja za robu i usluge, kao poslovne izdatke:

2. vrijednost preuzetih zaliha,

3. potraživanja preuzeta od prodavatelja, za robu, usluge i dugotrajnu imovinu,

4. troškove stjecanja.

(5) Primici i izdaci iz stavka 4. ovoga članka iskazuju se prema vrijednostima utvrđenima prilikom prodaje ili prijenosa.

(6) Vrijednost dugotrajne imovine koju stjecatelj iz stavka 4. ovoga članka unosi u svoje poslovne knjige (popis dugotrajne imovine) utvrđuje se kako slijedi:

cijena stjecanja,

+ preuzeti dugovi svih vrsta,

- preuzeto stanje gotovine u blagajni,

- vrijednost preuzetih zaliha obrtnih sredstava,

- preuzeta potraživanja za robu, usluge i dugotrajnu imovinu.

(7) Ukupnu vrijednost dugotrajne imovine utvrđenu na način iz prethodnoga stavka ovoga članka treba rasporediti na pojedinačne stvari i prava prema popisu prodavatelja prilikom prodaje te na ostatak koji se iskazuje kao vrijednost poduzeća (goodwil) i posebno otpisati.

(8) Odredbe članaka 32. i 33. ovoga Pravilnika primjenjuju se i pri oporezivanju dohotka od prijenosa, prodaje ili likvidacije imovine, od koje se, na zahtjev poreznog obveznika, umjesto dohotka od imovine utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti.

(1) Pri prijelazu s poreza na dobit na porez na dohodak, dohodak se mora ispraviti u prvoj godini napose za ove pozicije iz zaključne bilance:

+ obveze po osnovi nabave dobara i usluga,

+ obveze za primljene avanse za dobra i usluge,

+ pasivna vremenska razgraničenja

+ dugoročna rezerviranja,

+ obveze po osnovi poreza na promet i obveze po osnovi sličnih poreza,

- zalihe

- dani avansi za obrtna sredstva i usluge,

- potraživanja po osnovi prodane robe, dugotrajne imovine i usluga,

- aktivna vremenska razgraničenja,

- potraživanja za više plaćeni porez na promet,

= oporeziva dobit (gubitak zbog promjene metode obračuna).

(2) U prethodnomu stavku navedeni ispravci ne odnose se na dugotrajnu imovinu koja se preuzima u cijelosti prema knjigovodstvenim vrijednostima.

Ako porezni obveznik nije u mogućnosti ili se od njega ne može zahtijevati da, bilježeći sve primitke i izdatke koji se odnose na dohodak, uz potvrde, navede oporezivi dohodak u stvarnom iznosu, tada se radi oporezivanja može procijeniti oporezivi dohodak na osnovi usporedbe s drugim poreznim obveznicima koji obavljaju istu ili sličnu djelatnost u istim ili sličnim uvjetima. To vrijedi i onda ako postoji opravdana sumnja da porezni obveznik oporezivi dohodak uopće ne navodi ili ga navodi u nižem iznosu.

4.4. DOHOCI OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA

(1) U imovinska autorska prava, između ostalog, spadaju: pisana i govorna djela, djela glazbene i likovne umjetnosti, znanstveni ili tehnički radovi (crteži, planovi, zemljovidi, skice) i pronalasci.

(2) Dohodak koji od prepuštanja autorskih prava na ograničeno vrijeme stječu umjetnici, znanstvenici ili pronalazaći za vlastita djela ne smatra se dohotkom od imovinskih prava, već se u tomu slućaju radi o dohotku od slobodne djelatnosti, prema članku 11. Zakona. O dohocima od imovinskih prava radi se u slučaju kad ih ostvaruju autorovi sljednici (nasljednici ili stjecatelji) ako tako stečena imovinska prava prepuštaju uz naknadu na određeni rok.

(3) U prava industrijskog vlasništva, između ostaloga spadaju prava na iskorištavanje prirodnih bogatstava, pravo na tehnološki postupak, poslovni adresari i drugo. Ako se ta prava prepuštaju drugima u okviru poduzetničke djelatnosti imatelja prava, dohodak ostvaren po toj osnovi smatra se dohotkom od obrtničke djelatnosti prema članku 10. stavak 2. Zakona.

4.5. DOHOCI OD POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA

(1) Dohodak od poljoprivrede i šumarstva utvrđuje se na osnovi katastarskog prihoda koji se utvrđuje po posebnim propisima.

(2) Ako obveznik plaćanja poreza na dohodak od poljoprivrede i šumarstva obavlja i druge gospodarske djelatnosti, porez na dohodak plaća se prema članku 23. Zakona i članku 26. ovoga Pravilnika.

5. UTVRĐIVANJE DOHOTKA KOJI OSTVARUJE VIŠE OSOBA ZAJEDNO

(1) Dohodak od samostalne djelatnosti ili imovine i imovinskih prava može zajedno ostvarivati i više osoba (supoduzetnici, vlasnici udjela, suvlasnici i drugi, u daljnjem tekstu: supoduzetnici).

(2) Dohodak od zajedničkog obrta ili slobodnog zanimanja te zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava koji ostvaruje više osoba, oporezuje se prema odredbama članka 13. Zakona.

(3) Ako više osoba zajedno ostvaruju dohodak, svakoj se oporezuje onaj dio dohotka koji joj pripada od zajedničke djelatnosti

(1) Dohodak od zajedničkog obrta ili slobodnog zanimanja odnosno zajedničke imovine i imovinskog prava utvrđuje se kao jedinstveni dohodak i raspoređuje na supoduzetnike. Svaki supoduzetnik obvezno u svoju poreznu prijavu mora unijeti utvrđeni udio u dohotku od zajedničke djelatnosti.

(2) Zajednički dohodak iz stavka 1. ovoga članka i njegova raspodjela na pojedine supoduzetnike utvrđuje se rješenjem.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka smatra se rješenjem o utvrđenom porezu u smislu članka 39. Zakona.

(4) Rješenje o zajedničkom dohotku može se pobijati pravnim lijekovima iz članaka 67., 68., 69. i 70. Zakona, te se stoga prigovori na utvrđivanje i visinu zajedničkog dohotka i na njegovu raspodjelu ne mogu isticati u pravnom lijeku protiv rješenja o utvrđenom porezu na dohodak supoduzetnika.

(1) Za utvrđivanje dohotka nadležna je ispostava Porezne uprave na području koje se nalazi poduzeće, odnosno imovina ili koristi imovinsko pravo. Ako se poduzeće, imovina ili imovinsko pravo nalazi odnosno koristi na području više ispostava Porezne uprave (npr. više poslovnih jedinica, zemljišta ili patenata), tada je za utvrđivanje dohotka nadležna ispostava Porezne uprave na području koje se nalazi uprava poduzeća, imovine ili imovinskih prava.

(2) Ispostava Porezne uprave nadležna za utvrđivanje dohotka obvezna je ispostave Porezne uprave koje su nadležne za utvrđivanje poreza na dohodak pojedinih supoduzetnika izvijestiti u udjelima u dohotku koji otpadaju na pojedine supoduzetnike s njihova područja.

(3) Rješenje o utvrđenom dohotku dostavlja se jednom od supoduzetnika za sve supoduzetnike. Supoduzetnici imenuju nositelja zajedničke djelatnosti da prima rješenja i o tomu izvješćuju nadležnu ispostavu Porezne uprave najkasnije do podnošenja prve porezne prijave. Ako supoduzetnici ne odrede nositelja zajedničke djelatnosti određuje ga nadležna ispostava Porezne uprave.

Pri utvrđivanju dohotka od zajedničke djelatnosti primjenjuju se propisi koji vrijede za utvrđivanje dohotka od pojednih vrsta dohodaka.

(1) U skladu s odredbama članka 14. Zakona, poduzeće (radnja, obrt ili drugi oblik samostalne djelatnosti) može se opredijeliti za plaćanje poreza na dobit. Zahtjev trebapod nijeti u roku iz članka 14 stavka 2. Zakona, a ako se radi o supoduzetništvu, zahtjev moraju podnijeti svi supoduzetnici zajednički.

(2) Poduzetnici obvezno plaćaju porez na dobit ako ispunjavaju jedan od uvjeta iz članka 2. stavka 6. Zakona o porezu na dobit.

(3) Ako se u jednomu poreznom razdoblju utvrdi dobit od samostalne djelatnosti i plati porez na dobit, za to se razdoblje ne utvrđuje dohodak.

(1) Pri utvrđivanju dohotka od zajedničke djelatnosti odnosi između supoduzetnika i zajedničke djelatnosti uređuju se prema odredbama stavaka 2., 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga članka.

(2) Raspodjela dohotka u načelu se obavlja prema odredbama ugovora. Ako u ugovoru nije utvrđena raspodjela dohotka nego su utvrđeni udjeli u imovini, tada se dohodak raspodjeljuje prema odnosima udjela u imovini. U svim drugim slučajevima dohodak se raspodjeljuje na jednake dijelove

(3) Ako supoduzetnik dobije naknadu za svoj rad u zajedničkoj djelatnosti, koji se oporezuje prema propisinka o dohotku od nesamostalnog rada (plaća i druge vrste dohodaka od nesamostalnog rada), primljena naknada ne povećava njegov udio u dohotku od zajedničke djelatnosti. Naknade supoduzetnika za ostale djelatnosti u zajedničkoj djelatnosti povećavaju njegov dohodak od samostalne djelatnosti ako su tijekom godine iskazane kao poslovni izdaci zajedničke djelatnosti

(4) Ako supoduzetnik dade uz naknadu (zakupninu, najamninu i slično) na raspolaganje gospodarsko dobro za obavljanje zajedničke djelatnosti a naknada je tijekom godine iskazana kao poslovni izdatak zajedničke djelatnosti, primljena naknada povećava njegov dohodak od samostalne djelatnosti.

(5) Gospodarsko dobro iz stavka 4. ovoga članka dio je dugotrajne imovine iz članka 17. Zakona, na koju se primjenjuju odredbe Zakona i ovoga Pravilnika. U popisu dugotrajne imovine treba navesti podatke o suvlasništvu supoduzetnika.

(6) Izdaci što ih je supoduzetnik osobno imao u poslovne svrhe, koji se, prema propisima o utvrđivanju dohotka, smatraju poslovnim izdacima, a nisu odbijeni (iskazani kao rashod), smanjuju njegov dohodak od zajedničke djelatnosti.

(7) Naknade iz stavaka 3. i 4. ovoga članka smatraju se dijelom zajedničkog dohotka koji je isplaćen tijekom godine.

(1) Pri prodaji udjela u poduzeću, oporezivanje se vrši na način kao pri prodaji cijeloga poduzeća, u skladu sa člancima 31., 32., 33., 34., i 35. ovoga Pravilnika.

(2) Pri prodaji dijela imovine ili imovinskih prava radi se o oporezivom dohotku iz članka 30. stavci 2. i 3. Zakona. Ako je udio u imovini ili imovinskom pravu stečen u razdoblju od tri godine prije prodaje udjela, dohodak čini razlika između primitka od prodaje i revalorizirane nabavne vrijednosti udjela.

(3) Stavak 2. ovoga članka ne primjenjuje se ako se porezni obveznik opredijelio za oporezivanje koje vrijedi za obrt

(1) Supoduzetnici, odnosno nositelj zajedničke djelatnosti moraju nadležnoj ispostavi Porezne uprave nakon isteka poreznog razdoblja (alendarske godine) dostaviti prijavu o utvrđivanju zajedničkog dohotka u roku iz članka 40. stavka 2. Zakona.

(2) Prijava o utvrđenom dohotku iz stavka 1 ovoga članka mora sadržavati sljedeće podatke:

1. ispostavu Porezne uprave nadležnu za zajedničku djelatnost i datum predaje prijave,

2. naziv i sjedište zajedničke djelatnosti,

3. ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, mjesto prebivališta i adresu nositelja zajedničke djelatnosti,

4. imena i prezimena supoduzetnika, adrese stanovanja i jedinstveni matični broj građana za svakog supoduzetnika, te podatak o nadležnim ispostavama Porezne uprave za supoduzetnike,

5. iznos dohotka koji proizlazi iz poslovnih knjiga zajedničke djelatnosti u godini za koju se podnosi prijava,

6. raspodjelu dohotka na supoduzetnuke, udio u zajedničkomu dohotku svakoga supoduzetnika, visinu dohotka svakoga supoduzetnika, uračunavanja i odbijanja dijelova dohotka svakomu supoduzetniku u smislu članka 43. ovoga Pravilnika i ukupni dohodak svakoga supoduzetnika.

(3) Prijavu o utvrđenom dohotku potpisuju svi supoduzetnici odnosno nositelj zajedničke djelatnosti.

Prijavi o utvrđenomu dohotku treba priložiti:

1. pregled poslovnih primitaka i izdataka po vrstama koje proizlaze iz poslovnih knjiga,

2. popis dugotrajne imovine,

3. ugovore i isprave o zajedničkoj djelatnosti i pravnim odnosima između zajedničke djelatnosti i supoduzetnika ako se oni već ne nalaze u ispostavi Porezne uprave,

4. ugovore i isprave o prodaji poduzeća ili dijelova poduzeća (radnje, obrta ili druge samostalne djelatnosti) i udjela supoduzetnika.

(5) Primitak prijave o utvrđenomu dohotku od zajedničke djelatnosti s prilozima potvrđuje Porezna uprava.

(1) Porezna prijava iz članka 45. stavka 1. ovoga pravilnika ne utječe na obvezu pojedinih supoduzetnika da podnesu poreznu prijavu iz članka 40. Zakona, u kojoj su uz ostale svoje dohotke obvezni navesti udio u dohotku od zajedničke djelatnosti.

(2) Obrazac prijave o utvrđenom dohotku od zajednićke djelatnosti sastavni je dio ovoga Pravilnika.

6. ODBITAK PRENESENOG GUBITKA

(1) Gubitak od samostalne djelatnosti koji se u godini u kojoj nastane ne može podmiriti iz ostalih dohodaka, može se prenijeti i nadoknaditi iz odgovarajućih dohodaka najduže u pet sljedećih poreznih razdoblja.

(2) Prenijeti se mogu samo gubici iz dohotka od samostalne djelatnosti odnosno dohotka od imovine koji se opo rezuju kao obrtnička djelatnost (članak 32. stavak 2. Zakona).

(3) Gubitak se u godini u kojoj nastane poravnava (prebija) s ostalim dohocima. Prenosi se samo onaj iznos koji preostane nakon takva prebijanja.

(4) Gubitak se može prenijeti i iz poreznog razdoblja (razdoblja utvrđivanja poreza, kalendarske godine) tuzemnog poreznog obveznika u porezno razdoblje inozemnog poreznog obveznika i obratno ako se radi o istom poreznom obvezniku.

(5) Prije nadoknadivanja (uračunavanja) preostali gubitak iz prethodne godine ukamaćuje se po stopi rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda u skladu sa člankom 36. stavak 3. Zakona

(6) Ako gubici nastaju više godine uzastopno, najprije se podmiruju oni koji su prvi nastali.

(1) Gubitak koji se može prenijeti utvrđuje se rješenjem o porezu na dohodak. On se u sljedeće porezno razdoblje može prenijeti samo u iznosu utvrđenom u rješenju.

(2) Gubitak iz stavka 1. ovoga članka može se pobijati samo žalbom protiv rješenja o porezu na dohodak. Stoga podnošenje prigovora (žalbe) nije dozvoljeno u godini odbitka.

Gubitak od prodaje i prijenosa nekretnina i imovinskih prava može se u istoj godini odbiti od (pozitivnih) dohodaka od prodaje i prijenosa nekretnina i imovinskih prava (članak 30. stavak 4. Zakona), a ako ostane, ne smije se prebiti s drugim dohocima niti prenijeti.

7. OSOBNI ODBICI

(1) Prema odredbi članka 35. stavka 1. točka 1. Zakona, faktor osobnog odbitka za porezne obveznike iznosi 0 6 minimalne godišnje plaće, a iznimno je za umirovljenike utvrđen u visini dvostruke godišnje minimalne plaće, na temelju uredbi Vlade Republike Hrvatske.

(2) Ako porezni obveznik koristi odbitke za više djece, faktori za izračunavanje osobnog odbitka utvrđuju se na ovaj način:

1. za jedno dijete 0,1 godišnje minimalne plaće,

2 za svako daljnje dijete faktoru za prethodno dijete dodaje se faktor 0,1 godišnje minimalne plaće, pa faktor za drugo dijete iznosi o,2, za treće 0,3, za četvrto 0,4, i tako redom.

(3) Odbitak za uzdržavanog člana uže obitelji iz članka 35. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona povećava se za 0,3 godišnje minimalne plaće, ako je ta osoba invalid (za uzdržavanog supružnika proizlazi da je ukupni iznos odbitka 0,6 godišnje minimalne plaće, za uzdržavano prvo dijete 0,4 i tako redom).

(4) Ako tijekom godine porezni obveznik prestane uzdržavati člana uže obitelji, osobni odbitak za toga člana može koristiti samo za razdoblje u kojemu ga je uzdržavao. Pri tome se razdoblje korištenja osobnog odbitka zaokružuje uvijek na puni mjesec, i to u korist poreznog obveznika.

(5) Odbitak za uzdržavanje supružnika prema članku 35. stavku 1. točka 2. Zakona, može se koristiti samo u bračnoj zajednici.

(6) Uzdržavanim članovima uže obitelji iz članka 35. stavka 1. točka 2. Zakona, pored supružnika smatraju se i roditelji poreznog obveznika te roditelji supružnika poreznog obveznika ako žive u zajedničkom domaćinstvu s poreznim obveznikom, odnosno zajednički ostvaruju i troše prihode.

(7) Djetetom iz članka 35. stavka 1. točke 3. Zakona smatra se i usvojeno dijete i dijete povjereno na skrb ako živi zajedno sa skrbnikom. U tom slučaju biološki roditelji ne mogu koristiti te osobne odbitke.

(8) Ako oba supružnika ostvaruju dohodak, osobne odbitke za uzdržavane članove uže obitelji i djecu koristi samo jedan od njih, prema njihovu izboru. Dodatna mogućnost izbora može se ostvariti i pri predaji porezne prijave ako jedan od supružnika nakon odbitka poreza iz plaća tijekom godine nije mogao u potpunosti iskoristiti iznos osobnih odbitaka.

(9) Ako inozemni porezni obveznik zahtijeva osobni odbitak za članove uže obitelji koji žive u inozemstvu obvezan je dokazati da postoje uvjeti za korištenje odbitaka, odnosno predočiti o tome isprave koje je izdalo nadležno tijelo u inozemstvu (prema članku 77 stavku 2. ovoga Pravilnika).

( 10) Osobni se odbici od dohodaka od nesamostalnog rada koriste prema članku 7. stavku 2., članku 11. stavku s i članku 12. stavci 3. i 4. Pravilnika o načinu obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada (plaće i mirovine).

8. PRIJAVA U REGISTAR POREZNIH OBVEZNIKA

(1) Radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, porezni obveznici moraju se prijaviti Poreznoj upravi zbog upisa u registar poreznih obveznika.

(2) Prijavu radi upisa u registar poreznih obveznika podnose svi porezni obveznici koji ostvaruju dohodak od:

1. obrtničke djelatnosti i slobodnih zanimanja (članak 52. Zakona),

2. poljoprivrede i šumarstva koji se oporezuju kao obrtnička djelatnost,

3. ostalih samostalnih djelatnosti,

4. nesamostalnog rada ostvarenog izravno iz inozemstvu (članak 44. Zakona),

imovine i imovinskih prava (članak 57. Zakona).

(3) Prijava se mora podnijeti u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, odnosno početka ostva rivanja primitaka.

(4) Prijava za upis u registar poreznih obveznika sastavni je dio ovoga Pravilnika.

(1) Prijava mora za sve porezne obveznike iz članka 51. ovoga Pravilnika sadržavati:

1. podatak o nadležnoj ispostavi Porezne uprave za poreznog obveznika i podatak o datumu predaje prijave,

2. osobne podatke poreznog obveznika - ime i prezime, datum rođenja, ime roditelja, jedinstveni matični broj građana, mjesto prebivališta, odnosno boravišta i sdresa,

3. podatke o opunomoćeniku za primanje pisama-ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, mjesto prebivališta ili boravišta i adresu,

4. ostale napomene poreznog obveznika,

5. vlastoručni potpis poreznog obveznika i podatak o osobi koja je sudjelovala pri popunjavanju prijave i njen vlastoručni potpis.

(2) Pored podataka iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznici s dohotkom od samostalne djelatnosti (obrt i slobodna zanimanja) te s dohotkom od poljoprivrede i šumarstva koji se oporezuju kao obrtnička djelatnost, obvezni su podnijeti ove podatke:

1. o djelatnosti - naziv, adresa, datum početka obavljanja i prestanka obavljanja djelatnosti,

2. o osobama s kojima zajednički ostvaruju dohodak-ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, adresa

stanovanja, nadležna ispostava Porezne uprave i udio u ostvarivanju zajedničkog dohotka,

3. o predviđenomu prometu i dohotku u godini početka obavljanja djelatnosti i predviđenom broju zaposlenih posloprimaca,

4. o poslovnim jedinicama - naziv i adresa poslovnih jedinica (radnji, obrta i drugih oblika samostalne djelatnosti) i za njih nadležnim ispostavama Porezne uprave,

5. o osobi/tvrtki koja vodi poslovne knjige - ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, mjesto prebivališta ili boravišta, odnosno sjedišta, ulica i kućni broj i jedinstveni matični broj građana, odnosno matični broj tvrtke.

(3) Pored podataka iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznici s dohotkom od imovine i imovinskih prava obvezni su podnijeti ove podatke:

1. o vrsti dohotka i adresi na kojoj se nalazi imovina ili koristi imovinsko pravo, datumu početka ostvarivanja i prestanka ostvarivanja dohotka,

2. o osobama s kojima porezni obveznik zajednički ostvaruje dohodak - ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, adresa stanovanja, nadležna ispostava Porezne uprave i udio u ostvarivanju dohotka,

3. o visini očekivanog dohotka i dinamici njegovoga ostvarivanja.

(1) Pored poreznih obveznika, Poreznoj upravi obvezne su dost.aviti podatke i osobe, institucije i tijela iz stavaka 2, 3. i 4. ovoga članka.

(2) Sva tijela odnosno druge institucije koje su nadležne za izdavanje odobrenja za obavljanje obrtničke djelatnosti, slobodnih zanimanja, ili drugih samostalnih djelatnosti obvezne su dostaviti podatke o vrsti, početku, prekidu ili prestanku obavljanja djelatnosti. Podatke treba dostaviti jedinici Porezne uprave koja je nadležna prema sjedištu poduzeća istovremeno s dostavom stranci.

(3) Ured za katastar obvezan je sve podatke bitne za utvrđivanje katastarskog prihoda dostaviti do 15. veljače godine za koju se utvrđuje porez, ako su u prethodnoj godini nastale promjene u posjedovnom stanju.

(4) Isplatitelji dohodaka iz članka 34., odnosno članka 49. Zakona obvezni su podatke o isplaćenim dohocima i obustavljenom porezu na dohodak dostaviti jedinicama Porezne uprave nadležnim prema prebivalištima primatelja tih dohodaka do kraja siječnja tekuće godine za proteklu godinu.

9. PREDUJMOVI POREZA NA DOHODAK

9.1. PREDUJMOVI KOJI SE UBIRU PUTEM ODBTfKA POREZA (ČLANCI 34. I 49., A U SVEZI SA ČLANKOM 9. ZAKONA)

Pojedinim poreznim obveznicima porez na dohodak obračunava i obustavlja isplatitelj prilikom isplate svakog pojedinaćno ostvarenog dohotka (porez po odbitku).

(1) Porez po odbitku smatra se konačnim porezom tako da porezni obveznik ne podnosi poreznu prijavu:

1. za dohotke od nesamostalnog rada posloprimaca i umirovljenika ako odbijeni porez iz plaća i mirovina odgovara godišnjem porezu na dohodak (članak 42. stavak 1. Zakona), te za dohotke za privremene i povremene poslove prema članku 9. Zakona,

2. za dohotke od imovinskih prava na koje se porez plaća prema članku 34. Zakona,

3. za dohotke što ih ostvare inozemni porezni obveznici prema članku 49. stavku 5. Zakona,

4. za dohotke od poljoprivrede i šumarstva poreznih obveznika čiji je jedini izvor prihoda dohodak utvrđen prema katastarskom prihodu.

(2) Porez po odbitku smatra se plaćenim predujmom poreza na dohodak i uračunava se putem porezne prijave u godišnju poreznu obvezu:

1. za dohotke od nesamostalnog rada posloprimaca kojima je odbijen porez prema poreznoj kartici, ali su obvezni podnijeti poreznu prijavu prema članku 42. stavku 2. Zakona, jer su u poreznom razdoblju ostvarili dohotke od nesamostalnog rada od više poslodavaca ili su ostvarili plaću izravno iz inozemstva kao i druge vrste dohodaka.

2. za dohotke od nesamostalnog rada posloprimaca koji žele podnijeti poreznu prijavu (članak 42. stavak 3. Zakona), radi ostvarivanja prava na osobne odbitke iz članka 35. Zakona, koja tijekom godine nisu ostvarena, uslijed neredovitih primitaka plaće iIi nepravovremene prijave osobnog odbitka,

3 za porezne obveznike koji porez plaćaju po odbitku, u skladu sa člankom 34. Zakona, ako podnesu poreznu prijavu radi ostvarivanja svojih prava (npr. osobni odbitak),

4. za porezne obveznike koji porez plaćaju po odbitku prema članku 49. stavku 1. i stavku 2. Zakona. Ti porezni obveznici imaju pri tome pravo odbiti izdatke u vezi s obavljanjem djelatnosti koji pri plaćanju predujmova poreza nisu uzeti u obzir. U tom slučaju ti se izdaci dokazuju vjerodostojnim ispravama o njihovom nastanku (računi, nalozi za bezgotovinska i gotovinska plaćanja i slično).

(1) Porez po odbitku iz plaća i mirovina plaća se prema Pravilniku o načinu obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada (plaće i mirovine).

(2) Na ostale porezne obveznike koji porez plaćaju po odbitku primjenjuju se odredbe članka 9. Zakona.

(3) Porez po odbitku iz stavka 2. ovoga članka plaća se po stopi od 25% bez prava na osobne odbitke iz članka 35. Zakona. Odbitak poreza obavlja se istovremeno s isplatom dohotka.

(1) Nadležna ispostava Porezne uprave za utvrđivanje i naplatu poreza po odbitku jest:

1. za tuzemnog poreznog obveznika - ispostava Porezne uprave na području koje tuzemni porezni obveznik ima prebivalište ili uobičajeno boravište,

2. za inozemnog poreznog obveznika iz članka 49. stavka 5. Zakona - ispostava Porezne uprave na području koje se nalazi sjedište isplatitelja dohotka.

(2) Porezni obveznici iz stavka 1. točke 1. ovoga članka obvezni su isplatitelja dohotka izvijestiti o nadležnoj ispostavi Porezne uprave i o broju pod kojim su kod te ispostave registrirani (jedinstveni matični broj građana).

Pri obustavi poreza po odbitku isplatitelj dohotka mora:

1. u svojim poslovnim knjigama i knjigovodstvenoj dokumentaciji osigurati podatke o isplaćenim dohocima, obračunu i uplati poreza na dohodak za svakog poreznog obveznika.

2. poreznom obvezniku dati kopije porezne kartice i druge potvrde potrebne za podnošenje porezne prijave.

(1) Obveze isplatitelja pri obustavi i uplati poreza po odbitku jesu:

1. na nalogu za uplatu navesti propisani uplatni račun i jedinstveni matični broj građana za kojeg je porez uplaćen,

2. za svaki isplaćeni dohodak iz kojega obustavi porez po odbitku u svojim poslovnim knjigama osigurati analitičke podatke po poreznom obvezniku

3. na kraju poreznog razdoblja, odnosno pri prestanku rada ili djelatnosti poreznom obvezniku za kojeg obustavlja porez po odbitku (osim posloprimcima koji imaju porezne kartice) izdati potvrdu o ukupno isplaćanim dohocima u poreznomu razdoblju, obustavljenom i uplaćenom porezu i prirezu i datumu isplate dohotka i uplate poreza i prireza.

(2) Nakon isteka godine, isplatitelj dohotka iz članaka 34. i 49. Zakona obvezan je izraditi godišnji izvještaj za ispostavu Porezne uprave nadležnu prema njegovu sjedištu, koji mora sadržavati

1. imena i prezimena poreznih obveznika za koje je uplatio porez na dohodak i prirez,

2. ukupan iznos dohodaka isplaćenih po pojedinom poreznom obvezniku i ukupan iznos poreza i prireza obustavljenog po pojedinom poreznom obvezniku.

(1) Isplatitelj jamči za točan obračun, odbitak i pravovremenu uplatu poreza po odbitku (članak 99. stavak 4. Zakona).

(2) Ako ispostava Porezne uprave utvrdi da porez po odbitku nije uplaćen ili je uplaćen u netočnom iznosu, rješenjem će naložiti isplatitelju dohotka da plati dužni porez.

(3) Porezni obveznik i pored jamstva ostaje dužnik poreza. Ako se porez po odbitku ne može naplaiti od isplatitelja, nadležna ispostava Porezne upave može poreznom obvezniku porez po odbitku utvrditi rješenjem. Takvo rješenje smatra se rješenjem o predujmu.

(1) Porez na dohodak na povremene prihode od autorskih djela plaća isplatitelj po odbitku iz dohotka poreznog obveznika (članak 49. stavak 2. Zakona).

(2) Ako isplatitelj dohotka istovremeno s isplatom dohotka ne uplati porez za autora, tada autor mora sam uplatiti porez najkasnije u roku od 15 dana od dana isplate dohotka (članak 49. stavak 3. i stavak 4. Zakona).

9.2. PREDUJMOVI POREZA NA DOHODAK POREZNIH OBVEZNIKA KOJI NE PLAĆAJU POREZ PO ODBITKU

(1) Predujmove poreza na dohotak plaćaju obveznici poreza na dohodak od obrta i slobodnih zanimanja te drugih samostalnih djelatnosti (članak 48. stavak 1. Zakona), na dohodak od imovine (članak 57. Zakona), fizičke osobe na dohodak od nesamostalnog rada ostvarenog u inozemstvu (članak 44. Zakona), kao i obveznici poreza na dohodak od poljoprivrede i šumarstva (članak 54. Zakona).

(2) Za dohotke od nesamostalnog rada koje porezni obveznici ostvaruju izravno iz inozemstva, ne izdaju se rješenja o predujmu poreza. Predujmove poreza obračunavaju i uplaćuju porezni obveznici (članak 44 stavak 1. Zakona), koji u tom slučaju imaju obveze poslodavca.

Rješenje o predujmu poreza izdaje se nakon osnivanja poduzeća, nakon početka obavljanja djelatnosti, nakon utvrđivanja činjenica bitnih za razrez poreza i ako Porezna uprava udovolji zahtjevu obveznika da promijeni visinu utvrđenih predujmova.

Rješenje o predujmu poreza mora sadržavati

I ime, adresu i jedinstveni matični broj građana poreznog obveznika,

2 iznose mjesečnih predujmova poreza,

3. rok plaćanja (članak 51. Zakona) i pouku o pravnom lijeku.

Mjesečni predujam poreza utvrđuje se na ovaj način: 1. nakon osnivanja poduzeća, odnosno ponovnog početka obavljanja djelatnosti, prema podacima koje je porezni obveznik obvezan prijaviti Poreznoj upravi radi upisa u registar poreznih obveznika ili na osnovi procjene Porezne uprave ako porezni obveznik ne obavi tu svoju obvezu,

2. prema dohotku iz rješenja, podataka o obavljenom nadzoru i dr.

Porezni obveznik koji zahtijeva da mu se smanje utvrđeni predujmovi, na osnovi obračuna dohotka, obvezan je za to pružiti vjerodostojne dokaze, odnosno isprave

Predujmovi poreza na dohodak plaćaju se mjesečno, i to najkasnije do posljednjeg dana tekućeg mjeseca.

10. GODIŠNJA POREZNA PRIJAVA

(1) Temelj za utvrđivanje poreza na dohodak jest godišnja porezna prijava koju porezni obveznik podnosi nadležnoj ispostavi Porezne uprave sa svim podacima potrebnim za utvrđivanje godišnjeg poreza na dohodak i to:

1. osobne podatke,

2. podatke za osobne odbitke prema članku 35. Zakona,

3. podatke o ukupnim dohocima,

4 iznose uplaćenog poreza po odbitku prema članku 43. i članku 49. Zakona,

5. predujmove poreza plaćene prema članku 48. Zakona,

6. inozemne poreze plaćene prema članku 46. Zakona

(2) Poreznu prijavu obvezni su podnijeti svi tuzemni i inozemni porezni obveznici koji dohodak ostvaruju prema članku 3. Zakona, osim poreznih obveznika iz članka 69. stavka 1. ovoga Pravilnika.

(1) Godišnju poreznu prijavu nisu obvezni podnijeti sljedeći obveznici poreza na dohodak:

1. posloprimci koji primaju plaću za rad samo iz jednog radnog odnosa po osnovi rada u tuzemstvu. Ako su posloprimci zaposleni kod više poslodavaca ili primaju plaću za rad iz inozemstva, obvezni su podnijeti poreznu prijavu,

2. posloprimci koji isključivo povremeno obavljaju djelatnost i koji plaćaju porez od svakog pojedinačno ostvarenog prihoda (porez po odbitku) po stopi od 25% prema članku 9. Zakona,

3. porezni obveznici koji ostvaruju dohodak isključivo od imovinskih prava i koji plaćaju porez po odbitku prema članku 34. Zakona,

4. inozemni porezni obveznici koji porez na dohodak plaćaju po odbitku prema članku 49. stavku 5. Zakona,

5. porezni obveznici koji ostvaruju dohodak isključivo od poljoprivrede koji se utvrđuje prema načelu katastarskog prihoda (članak 56. Zakona).

(2) Porezni obveznici iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti poreznu prijavu radi ostvarivanja svojih prava i poreznih olakšica (osobni odbitak, prijenos gubitka)

Svaki od supružnika mora podnijeti posebnu poreznu prijavu ako ostvaruje dohodak za koji se podnosi porezna prijava.

(1) Poreznu prijavu treba podnijeti do kraja veljače nakon isteka godine za koju se utvrđuje porez na dohodak (članak 40. stavak 2. Zakona).

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti samo ako porezni obveznik nije poreznu prijavu pravovremeno podnio iz razloga neovisnih od njegove volje.

(3) Razlozima iz stavka 2. ovog članka smatraju se posebice:

1. viša sila, kao što su rat i elementarne nepogode koje zadese poreznog obveznika od početka godine u kojoj se podnosi porezna prijava do isteka roka za podnošenje porezne prijave,

2 duže oboljenje koje je počelo od početka godine u kojoj se podnosi porezna prijava do isteka roka za podnošenje porezne prijave.

(4) Rok za podnošenje porazne prijave može se produžiti najviše do mjesec dana nakon prestanka razloga iz stavka 3. ovoga članka, a najdulje do 31. svibnja godine koja slijedi iza godine za koju se utvrđuje porez.

(1) Porezni obveznici koji nisu obvezni podnijeti poreznu prijavu, ali je žele podnijeti radi korištenja svojih prava, mogu to učiniti u rokovima iz članka 71 ovoga Pravilnika.

(2) Za porezne obveznike koji nisu obvezni podnijeti poreznu prijavu i ne podnesu je u propisanom roku, ne provodi se postupak za razrez poreza, a odbijeni porezi ćine godišnji porez.

(1) Poreznom obvezniku koji u propisanom roku ne podnese poreznu prijavu izriče se novčana kazna prema članku 107. Zakona.

(2) Poreznom obvezniku koji ne podnese poreznu prijavu, poreznu osnovicu procjenjuje Porezna uprava na osnovi svih podataka o njegovim dohocima kojima raspolaže.

Prije provođenja postupka procjene Porezna uprava će pisanim putem pozvati poreznog obveznika na podnošenje porezne prijave i upozoriti ga na posljedice nepodnošenja porezne prijave.

(1) Poreznu prijavu treba predati na obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(2) Porezni obveznik obvezan je svojeručno potpisati poreznu prijavu, čime odgovara za istinitost i potpunost navedenih podataka.

(3) Porezni obveznik mora navesti prezime ime i adresu osobe koja je sudjelovala u izradi porezne prijave.

(1) U poreznu prijavu treba unijeti:

1. podatak o nadležnoj ispostavi Porezne uprave i podatak o datumu predaje porezne prijave,

2. pod I. osobne podatke o poreznom obvezniku - ime i prezime i ime roditelja, datum rođenja, jedinstveni matični broj građana, obiteljsko stanje, mjesto i adresa prebivališta ili boravišta, broj žiro-računa i naziv banke kod koje je otvoren, te podatke o poslodavcu (jedinstveni matični broj građana, odnosno matični broj tvrtke),

3. pod II. podatke o opunomoćeniku za primanje pisama - ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, mjesto i adresa prebivališta/boravišta,

4. pod III.1. osobne podatke o supružniku. i to ime i prezime, datum rođenja, jedinstveni matični broj građana, mjesto i adresa prebivališta/boravišta,

5. pod III.2. podatke o uzdržavanim članovima uže obitelji, i to ime i prezime, srodstvo, jedinstveni matični broj građana, adresa, podatak o invalidnosti i razdoblje korištenja odbitka tijekom godine, te podatak o priznavanju odbitka,

6. pod III.3. podatke o ukupnom faktoru osobnog odbitka poreznog obveznika po mjesecima poreznog razdoblja,

7. pod IV.l.a. podatke o ostvarenomu dohotku od nesamostalnog rada prema podacima iz poreznih kartica,

8. pod IV.l.b. podatke o ostvarenim primanjima od povremenog nesamostalnog rada,

9. pod IV.2.a. podatke o ostvarenomu dohotku od obrta i slobodnih zanimanja (godišnji iznos) za obveznika pojedinca, odnosno za obveznika supoduzetnika,

10. pod IV.2.b. podatke o ostvarenomu dohotku od poljoprivrede i šumarstva (prema katastarskom prihodu),

11. pod IV.2.c. podatke o ostvarenomu dohotku od ostalih samostalnih djelatnosti,

12. pod IV 3.a. podatke o ostvarenomu dohotku od najamnine i zakupnine (godišnji iznos) i to iznos zakupnine ili udio u suvlašriištvu, iznos priznatih troškova i iznos oporezivog dohotka,

13. pod IV.3.b. podatke o ostvarenomu dohotku od prodaje nekretnina i imovinskih prava (godišnji iznos),

14. pod IV.3.c. podatke o ostvarenomu dohotku od davanja na korištenje imovinskih prava (godišnji iznos),

15. pod IV.4. podatke o ostvarenomu dohotku u inozemstvu, i to podaci o prebivalištu - boravištu u tuzemstvu, o prebivalištu - boravištu u inozemstvu te o iznosu dohotka ostvarenog u inozemstvu (godišnji iznos),

16. pod V. podatke o plaćenim predujmovima poreza na dohodak za dohodak od samostalne djelatnosti i dohodak od imovine i imovinskih prava i poreza na dohodak plaćenom u inozemstvu po mjesecima u kojima je obavljena uplata predujmova,

17. pod VI. podatke o iznosima prenesenih gubitaka po godinama njihovog nastanka,

18. pod VII. popis priloženih isprava na temelju Zakona i ovoga Pravilnika,

19. pod VIII. dio predviđen za upis ostalih napomena poreznog obveznika,

(2) Poreznu prijavu mora svojeručno potpisati porezni obveznik i osoba koja je sudjelovala u njenoj izradi, a primitak porezne prijave i propisanih priloga te datum primitka potpisom i pečatom potvrditi radnik ispostave Područnog ureda Porezne uprave.

(3) Svi novčani podaci o poreznoj prijavi popunjavaju se u kunama i lipama.

(4) Obrazac porezne prijave sastavni je dio ovoga Pravilnika.

(1) Pri podnošenju porezne prijave porezni obveznik mora za dohotke ostvarene u inozemstvu podnijeti vjero

dostojne dokaze o ostvarenom dohotku i plaćenomu porezu u inozemstvu.

(2) Ako se supružnik, djeca i uzdržavani članovi obitelji poreznog obveznika nalaze u inozemstvu, tada se uvjeti za korištenje osobnih odbitaka moraju dokazati potvrdama nadležnog tijela u inozemstvu. Ove potvrde moraju sadržavati podatke :

1. o supružniku, djeci te članovima uže obitelji, uz naznaku stupnja srodstva,

2. o dohocima uzdržavanih osoba iz točke 1. ovoga stavka, na osnovi kojih se može procijeniti mogu li se smatrati uzdržavanim,

o eventualnoj invalidnosti tih članova uže obitelji

(3) Inozemni porezni obveznik treba navesti samo dohotke ostvarene u tuzemstvu (članak 3 stavak 3. Zakona.).

Poreznoj prijavi treba priložiti ove dokaze:

1. porezne kartice za dohotke od nesamostalnoga rada,

2. potvrde o ukupno isplaćenim dohocima u poreznom razdoblju, obustavljenom i uplaćenom porezu i prirezu te datumu isplate dohotka i uplate poreza i prireza (članak 59. stavak 1. točka 3 ovoga Pravilnika),

3. preglede poslovnih primitaka i poslovnih izdataka koji proizlaze iz poslovnih knjiga,

4. popis dugotrajne imovine prema Pravilniku o popisu dugotrajne imovine,

5. ugovore i isprave o prodaji pogona, poduzeća, imovine i imovinskih prava,

6. isprave o udjelu u dohotku kada se radi zajednički ostvarenim dohocima.

11. UTVRĐIVANJE I OBRAČUNAVANJE GODIŠNJEG POREZNOG DUGA

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i obračunava za kalendarsku godinu. Godišnji način obračuna poreza na dohodak primjenjuje se i za kraća razdoblja ostvarivanja dohotka.

(2) Ako tijekom kalendarske godine tuzemni porezni obveznik postane inozemni porezni obveznik ili inozemni porezni obveznik tuzemni, porezni obveznik mora u prilogu porezne prijave dati podatke o pojedinim razdobljima ostvarivanja dohotka. Za oba razdoblja treba izraditi jedan godišnji obračun.

(1) Godišnji obračun obavlja se na temelju realnog godišnjeg dohotka koji se utvrđuje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak i ovim Pravilnikom.

(2) Mjesečni iznosi dohotka, osobnih odbitaka, minimalne plaće, prenesenih gubitaka i plaćenih predujmova svode se primjenom zaštitnih kamata na razinu prosinca godine za koju se utvrđuje porez. Preračunati mjesečni iznosi zbrajaju se u godišnji iznos. Na temelju iznosa minimalne godišnje plaće utvrđuje se osnovica za obračunavanje poreza po stopi od 25% odnosno osnovica za obračunavanje poreza po stopi od 35%, u skladu s odredbama članka 5. Zakona.

(3) Mjesečne vrijednosti preračunavaju se na razinu prosinca godine za koju se porez utvrđuje primjenom faktora ukamaćenja za svaki mjesec. Mjesečni faktori ukamaćenja izračunavaju se prema propisima o oporezivanju dobiti.

(4) Mjesečni iznosi potrebni za obračun poreza na dohodak od nesamostalnog rada uzimaju se iz porezne kartiee i porezne prijave.

(5) Glede svih drugih vrsta dohodaka, u poreznoj se prijavi iskazani godišnji dohodak raspoređuje na mjesečne veličine iz stavaka 2. i 3. ovoga članka radi izračunavanja realnog godišnjeg dohotka. Te mjesečne iznose dohodaka može iskazati sam porezni obveznik ili će ih utvrditi Porezna uprava polazeći od pretpostavke da je prijlavljeni dohdak realno ravnomjerno ostvarivan tijekom godine. Zbroj nominalnih mjesečnih dohodaka uvijek mora biti jednak ukupnom iznosu u poreznom razdoblju ostvarenog dohot ka. Ako mjesečne iznose dohotka iskazuje sam porezni obveznik, ti iznosi moraju proizlaziti iz njegovih poslovnih knjiga. Ako se dohodak koji se utvrđuje prema katastarskom prihodu uključuje u godišnji obraćun poreza, smatra se da je taj dohodak ostvarivan ravnomjerno tijekom godine.

(6) Glede preračunavanja odbitka gubitka iz prethodne godine primjenjuju se odredbe članka 47. stavka 5. ovog Pravilnika.

U godišnji porezni dug uračunavaju se:

1 plaćeni predujmovi

2. porezi po odbitku prema člancima 9., 34. i 49. Zakona,

3. predujmovi poreza iz plaće prema Pravilniku o naćinu obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada koje poslodavac obračuna, obustavi i uplati,

4. predujmovi poreza koje plati sam posloprimac iz plaće ostvarene iz inozemstva (članak 7. stavak 5. Pravilnika o načinu obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada),

5. iznosi poreza na dohodak plaćeni u inozemstvu koji podliježu tuzemnom porezu na dohodak prema postupku propisanom u članku 85. ovoga Pravilrkika.

Ako nakon uračunavanja plaćenih predujmova poreza na dohodak iz članka 81 ovoga Pravilnika preostane porezni dug, porezni obveznik mora ga platiti u roku od osam dana od dana dostave rješenja o utvrđenom porezu na dohodak za porezno razdoblje (članak 41. stavak 2. Zakona).

(1) Ako nakon uračunavanja plaćenih predujmova poreza na dohodak iz članka 81. ovoga Pravilnika preostane preplaćeni porez, iznos više plaćenog poreza u prethodnom poreznom razdoblju može se uračunati u dospjelu obvezu poreza, odnosno u i iduće predujmove poreza sve dok se ukupno preplaćeni iznos ne iskoristi u cijelosti.

(2) Porezni obveznik može zahtijevati i povrat više plaćenog poreza. Zahtjev se podnosi u roku 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđenom porezu.

(3) Ako porezni obveznik ne podnese zahtjev iz prethodnog stavka ili ga ne podnese u propisanom roku, više plaćeni porez smatra se predujmom za iduće porezno razdoblje.

(1) Na porezni dug, odnosno potraživanje poreznog obveznika za preplaćeni porez obračunavaju se zaštitne kamate prema propisima o oporezivanju dobiti.

(2) Budući da se sve vrijednosti mjerodavne za oporezivanje preračunavaju na mjesec prosinac u godini utvrđivanja poreza, tijek obračuna kamata počinje od 1. siječnja godine koja slijedi iza godine utvrđivanja poreza.

(3) Razdoblje ukamaćivanja računa se na pune mjesece. Ono završava mjesecom koji prethodi mjesecu u kojem je rješenje dostavljeno poreznom obvezniku.

(4) Kamate se u pravilu utvrđuju rješenjem kojim se utvrđuje porez na dohodak. Za obračun kamata Porezna uprava može donijeti i posebno rješenje.

(5) Rok ukamaćivanja ponovno počinje teči ako porezni dug nije plaćen u roku iz članka 41. stavka 2. Zakona. Tada razdoblje ukamaćivanja počinje sa prvim u mjesecu u kojem je rješenje o porezu na dohodak dostavljeno poreznom obvezniku.

(6) Kamate se obračunavaju za pune mjesece, a razdoblje ukamaćivanja završava posljednjeg dana u mjesecu koji prethodi plaćanju poreznog duga.

(7) Pri obračunavanju kamata porezna osnovica zaokružuje se u kune.

12. URAČUNAVANJE INOZEMNIH POREZA

(1) Ako ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili višestranim sporazumima nije drukčije određeno, u inozemstvu plaćen porez iz dohotka koji prema tuzemnim propisima, podliježe oporezivanju, uračunava se u tuzemni porez na dohodak.

(2) Porez plaćen u inozemstvu može se uračunati samo na temelju potvrde o uplati.

(3) U inozemstvu plaćeni porez može se uračunati samo ako odgovara tuzemnom porezu na dohodak.

(4) Iznasi poreza plaćenih u inozemstvu, u skladu sa člankom 80. ovoga Pravilnika, preračunavaju se na vrijednosti u prosincu.

(5) Inozemni porez može se uračunati samo do visine obračunatog poreza na dohodak prema tuzemnim propisima.

(6) Mogući iznos uračunavanja inozemnih poreza iz prethodnog stavka utvrđuje se na sljedeći način:

1. iz odnosa između iznosa ukupno obračunatog tuzemnog godišnjeg poreza na dohodak i iznosa ukupnog godišnjeg dohotka (prije odbitka osobnih odbitaka i odbitka gubitka) utvrđuje se prosječna porezna stopa,

2. primjenom prosječne porezne stope na iznos dohotka iz kojega je u inozemstvu plaćen porez dobije se najviši iznos do kojega se može uračunati inozemni porez.

13. RJEŠENJE O POREZU

(1) Godišnjim rješenjem o porezu na dohodak utvrđuje se iznos poreza koji mora platiti porezni obveznik, odnosno iznos preplaćenog poreza. Rješenje sadrži iznos godišnje obveze poreza, obračun uplaćenih predujmova, odnosno poreza po odbitku, rokove plačanja u slučaju naknadnih plaćanja te rokove povrata preplaćenog poreza.

(2) Godišnje rješenje o porezu na dohodak donosi ispostava Porezne uprave koja je nadležna za utvrđivanje poreza na dohodak poreznog obveznika (članak 88. ovoga Pravilnika).

(1) Godišnje rješenje o porezu na dohodak sadrži ove podatke :

1. naziv ispostave Porezne uprave koja donosi rješenje o porezu,

2. podatke o poreznom obvezniku,

3. datum donošenja rješenja,

4. ukupni godišnji dohodak,

5. neoporezivi dohodak,

6. porezne osnovice razvrstane prema pojedinim vrstama dohotka,

7. godišnji iznos poreza,

8. iznos plaćenih predujmova, odnosno poreza po odbitku,

9. iznos poreza koji porezni obveznik mora platiti po godišnjem obračunu, odnosno iznos više plačenih poreza,

10. obračun zaštitnih kamata,

11. rok do kojega se mora platiti razlika.

(2) Rješenje o porezu mora se dostaviti poreznom obvezniku osobno.

14. NADLEŽNOST

(1) Za razrez poreza tuzemnim poreznim obveznicima nadležna je ispostava Porezne uprave na području koje se nalazi njihovo prebivalište, odnosno uobičajeno boravište.

(2) Ako porezni obveznik ima više prebivališta, nadležnost se određuje prema prebivalištu obitelji.

(3) Glede inozemnih poreznih obveznlka, za određivanje nadležnosti mjerodavno je ono mjesto u kojemu se nalazi sjedište poduzeča ili veći dio imovine ili mjesto u kojem inozemni porezni obveznik pretežno obavlja svoju djelatnost, odnosno koje koristi imovinu. Ako jedinice Porezne uprave ne mogu utvrditi mjesnu nadležnost za inozemnog poreznog obveznika, nju će na temelju dostavljenih podataka utvrditi Središnji ured Porezne uprave.

(4) Za određivanje nadležnosti u svezi s dohocima koje zajednički ostvaruje više poreznih obveznika mjerodavne su odredbe pod 5. ovoga Pravilnika.

(5) Nejasnoće u svezi s nadležnošću dogovorom rješavaju jedinice Porezne uprave, a ako one ne usklade svoje stajalište, odluku donosi nadređena jedinica Porezne uprave.

(6) Ispostave Područnog ureda Porezne uprave, nadležne prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta poreznog obveznika, obvezne su na usmeni ili pisani zahtjev poreznog obveznika, dati obavijesti i naputke o primjeni odredaba Zakona i ovoga Pravilnika.

(7) Ako ispostava iz prethodnog stavka ne pruži traženu obavijest ili naputak u roku 15 dana, porezni obveznik to može zahtijevati od nadležne nadređene jedinice Porezne uprave.

Iznimno od odredbi članka 80. stavci 1, 2, 3. i 5. članka 84. i članka 85. stavka 4. ovoga Pravilnika obračun godišnjeg dohotka i poreza za 1994. godinu obavit će se prema načelu nominalnog godišnjeg dohotka.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od objave u "Narodnim novinama".

Klasa:410-01/94-01/1068

Urbroj : 513-07/94-1

Zagreb, 25. studenoga 1994.