USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu. Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, Ante Jelavić-Mitrović, mr Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi prof. M. M. iz Z, na sjednici 30. studenoga 1994, godine, donio je ovo

RJEŠENJE

1. Ustavna tužba se odbacuje.

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama"

Obrazloženje: Prof. M. M. iz Z, po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz Z, podnio je ovom Sudu ustavnu tužbu u svezi rješenja upravnih tijela, presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4080/1990 od 15 studenog 1990. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz-10/1991 od 3. prosinca 1993 godine, zbog povrede ustavnih prava iz članka 16, članka 22, članka 34. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske.

Takva ustavna tužba podnijeta je unatoč sporazumu koji je podnositelj ustavne tužbe (po navedenom punomoćnku) dana 18. srpnja 1994. sklopio s vlasnicom stana koji je u postupku iseljenja. Tim se sporazumom podnositelj ustavne tužbe obvezao na dobrovoljno iseljenje iz predmetnog stana i predaju istog, slobodnog od stvari i osoba, vlasnici do dana 19. listopada 1994, Istodobno u ustavnoj tužbi predlaže odgodu izvršenja Zaključka o dozvoli izvršenja Gradskog sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze - Područni ured Centar Klasa: UP/I-05/2-3720/87 od 4. ožujka 1994. godine, a temeljem odredbe članka 53. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ustavna tužba nije pravodobna. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) u članku 28. stavku 3. propisuje da je, u stvarima u kojima je dopušten upravni spor, pravni put iscrpljen danom donošenja odluke o tom pravnom sredstvu - tužbi u upravnom sporu, a u članku 29. propisuje rok od mjesec dana za podnošenje ustavne tužbe, računajući od dana primitka odluke. Odluka kojom je iscrpljen dopušteni pravni put u ovom slučaju je navedena presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 15. studenog 1990. Tužitelju je ta presuda dostavljena dana 26. veljače 1991. godine, a ustavna tužba je podnijeta 29. studenog 1994. godine, dakle, nakon više od 3,5 godine od dana primitka navedene odluke. Dajući razloge o ispunjavanju uvjeta za podnošenje ustavne tužbe, tužitelj u ustavnoj tužbi rok od mjesec dana veže uz odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske o podnijetom zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Takvo stajalište tužitelja je netočno, budući podnošenje prijedloga za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude Upravnog suda, kao ni donošenje odluke o tom izvanrednom pravnom lijeku, ne produžuje zakonski rok od mjesec dana u kojem osoba, koja smatra da joj je odlukom sudbene ili upravne vlasti povrijeđeno ustavno pravo, može podnijeti ustavnu tužbu

Kako se, konkretno, radi o stvari u kojoj je dopušten upravni spor, to je pravni put iscrpljen donošenjem presude Upravnog suda Republike Hrvatske o tužbi. Stoga je ustavna tužba odbačena kao nepravodobrla, temeljen članka 26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Budući je pretpostavka ovlasti Ustavnog suda da, temeljem Članka 53. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, može odgoditi, a na prijedlog podnositelja ustavne tužbe, izvršenje osporenog akta do donošenja odluke o pravodobnoj ustavnoj tužbi, to o takvom prijedlogu stavljenom u ovoj, nepravodobnoj, ustavnoj tužbi Sud nije odlučivao.

Broj: U-III-972/1994.

Zagreb, 30. studenoga 1994