USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik, te suci Zdravko Bartovčak, prof. dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela odlučujući u predmetu ustavne tužbe M.B. iz Z., o prijedlogu da se odgodi izvršenje, u sjednici održanoj dana 25. listopada 1994. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

Odgađa se izvršenje dozvoljeno zaključkom Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze - Područni ured Medveščak istog Sekretarijata od 15. lipnja 1994. ur.broj 251-05-13-94-14. kojim je utvrđena izvršnost rješenja ur. broj 251-05-13-92-03 od 3. prosinca 1992. kojim je naloženo M.B. iseljenje iz stana u Z., te predaja stana slobodnog od osoba i stvari Vladi Republike Hrvatske putem Ministarstva obrane.

Ovo rješenje stupa na snagu odmah, a odgoda ostaje na snazi do donošenja odluke o ustavnoj tužbi ili dok Sud ne odredi drukčije.

Rješenje će se objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositeljica ustavne tužbe osporava presudu Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-13748/93-4 od 26. svibnja 1994. godine kojom je odbijena njezina tužba protiv rješenja Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša. ur. broj 531-06/3-93-2 od 3. studenog 1993. Ističe povredu članka 35. i (opisno) članka 19. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Tim rješenjem odbijena je tužiteljičina žalba protiv rješenja Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Zagreb - Područni ured Medveščak, ur. broj 251-05-13-92-03 od 3. prosince 1992. kojim joj je naloženo da iseli iz stana u Z., i da ga preda Vladi Republike Hrvatske putem Ministarstva obrane. Upravni organi i Upravni sud Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud), u bitnom, zauzimaju slijedeće stavove: - Sporni stan u vlasništvu je Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu (3. listopada 1991.) Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine", 52/91). - Stupanjem na snagu (24. srpnja 1991.) Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", 30/91) bivša JNA više nije mogla raspolagati predmetnim stanom pa niti davati suglasnost na zamjene. - Nakon 8. listopada 1991. (čas osamostaljenja Republike Hrvatske) više i nisu moguće ovakve zamjene. - Riječ je o ništavom ugovoru o zamjeni stana zaključenom 31. listopada 1991. prema kojem tužiteljica useljava u sporni stan u Zagrebu, a druge ugovorne strane u dotadašnji njezin stan u Beogradu (nema suglasnosti vlasnika, Republike Hrvatske odnosno Vlade Republike Hrvatske). - U takvom slučaju ovlašten je upravni organ, analognom primjenom čl. 70. st. 2. Zakona o stambenim odnosima (nadležnost stambenog organa za iseljenje osobe useljene temeljem simuliranog ugovora o zamjeni), provesti postupak i narediti ispražnjenje stana, jer Uspostava ranijeg stanja nije moguća, budući da je drugi stan u drugoj državi. U ustavnoj se tužbi obrazlaže povreda ustavnog prava i pored ostalog, u bitnom, navodi: - Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ne priječi (i) zamjene stanarskih prava. - Upravni se sud nije osvrnuo i nije ocijenio Sporazum koji su dana 22. studenog 1991. sklopili Vlada Republike Hrvatske i bivša JNA i koji da obvezuje Vladu Republike Hrvatske da ne priječi zamjene stanova pripadnicima JNA koji to žele. U spornom stanu do useljenja tužiteljice nalazio se je pripadnik JNA. - Preuranjeno je rješenje o iseljenju. Trebalo je pričekati odgovor Vlade Republike Hrvatske na podneseni zahtjev za davanje suglanosti za zamjenu. U prijedlogu za odgodu izvršenja ističe se da je nastavak prisilnog izvršenja rješenja o iseljenju iz stana (zaključak prvostepenog organa od 28. rujna o.g., ur. broj 25105-13-94-25) zakazan za 26. listopada o. g., bez osiguranja ikakva smještaja za predlagateljicu i njezinu obitelj zbog čega da će im nastati nepopravljiva šteta. Navodi se i obrazloženje da su se stekle pretpostavke za odgodu izvršenja. Prijedlog je osnovan. Prema odredbi članka 53. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) ustavna tužba, u pravilu, ne spriječava izvršenje osporenog akta (stavak 1.). Ali, na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Sud može odgoditi izvršenje do donošenja odluke, ako bi izvršenje prouzročilo podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta (stavak 2). Uvidom u podastrte akte utvrđeno je da se dozvoljeno izvršenje treba provesti iseljenjem, jer prema stajalištu upravnih organa i Upravnog suda, uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, budući da se ostali stanovi koji su bili obuhvaćeni ugovorom o zamjeni nalaze izvan teritorija Republike Hrvatske. Valja stoga prihvatiti navod predlagateljice da bi joj izvršenje (iseljenje) prouzročilo štetu koja bi se teško mogla popraviti. Sud nije našao da bi ova odgoda bila protivna javnom interesu, a niti da bi se odgodom nanijela nekome veća šteta. S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci pod I. i II. Udluka o objavljivanju (izreka pod III) zasnovana je na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj : U-III-739/1994.

Zagreb, 25. listopada 1994.