USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici Suda održanoj 5. listopada 1994. godine, donio je ovu

ODLUKA

1. Ukidaju se odredbe članka 5. stavak 2, te članka 7. stavak 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata ("Narodne novine", broj 53A/1991).

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Obrazloženje:

Zakon o utvrdivanju ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata - kako slijedi iz njegova članka 1. - uređuje pitanja važna za ustanovljenje povijesne istine o broju osoba koje su smrtno stradale kao ratne i poratne žrtve u II. svjetskom ratu i nakon njega, o okolnostima i mjestima njihove smrti, o načinu kako ta mjesta obilježiti; Zakon, dalje, određuje tijelo mjerodavno za te poslove i način njegova rada. Tijelo kojem to Zakon povjerava je - prema članku 4. stavku 1. Zakona - Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (u nastavku: Komisija).

Prijedlogom Živka Juzbašića iz Zagreba osporavaju se odredbe članka 5. stavak 2. te članka 7. stavak 1. i 2. Zakona.

Prema osporenoj odredbi članka 5. stavak 2. Zakona Komisija će, polazeći od činjenice da ratni zločini ne zastarijevaju, utvrditi i počinioce ratnih zločina gdje je to moguće.

Prema osporenoj odredbi članka 7. stavak 1. i 2. Zakona Komisija je ovlaštena pozivati građane i primati njihove izjave, a građani su dužni odazvati se pozivu Komisije i dati joj obavijesti od značenja za njezin rad.

Prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba predlaže se da se citirane odredbe ocijene sa stajališta odredaba članaka 4, 28, 29. stavak 1. alineja prva, 35. i 115. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema temeljnim ustavnim odredbama u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu (članak 4. Ustava), s tim da sudbenu vlast obavljaju sudovi (članak 115. stavak 1. Ustava); dalje, svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja (članak 28. Ustava), a svatko tko je osumnjičen ili optužen zbog kaznenog djela ima - pored ostalog - pravo na pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom (članak 29. stavak 1. prva alineja Ustava); svakom se građaninu - dalje - jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (članak 35. Ustava).

Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog za ocjenu ustavnosti zaključivši da prijedlog sadrži osnovane razloge da se ispita usuglašenost osporenih zakonskih odredaba s Ustavom Republike Hrvatske i donese odluka o njihovoj ustavnosti, te rješenje o pokretanju ustavnosudskog postupka dostavio Saboru Republike Hrvatske na odgovor.

Sabor nije odgovorio.

Provevši ustavnosudski postupak Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio je kao u izreci imajući u vidu ove razloge:

Utvrdivanje počinitelja ratnih zločina po svojoj je prirodi sadržaj o kojem mogu odlučivati samo sudovi, držeći se pritom načela nezaobilaznih u kaznenom sudskom postupku.

Ta su načela već citirana kao ustavne odredbe za koje je prijedlogom zatraženo da se osporene odredbe Zakona ocijene u odnosu na njih, a stajalište, dosljedno izvedeno iz njih, glasi: nikog se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se krivnja ne utvrdi sudskom presudom, i to pravomoćnom sudskom presudom, koja je takvom postala nakon što su u postupku iscrpljene mogućnosti podnošenja pravnih lijekova.

Osim ustavnih odredaba članaka 4, 28, 29. i 115. Ustava, po ocjeni ovog Suda u prilog stajališta da je riječ o sadržaju koji ulazi u nadležnost sudova govori i postojanje Konvencije o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, koje je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, kako to slijedi iz Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (točka 30. Odluke u "Narodnim novinama", broj 12/1993 - Međunarodni ugovori). Tom su Konvencijom potvrđeni principi međunarodnog prava priznati na osnovi Povelje Međunarodnog vojnog suda u Nuernbergu i presude tog Suda o izvođenju ratnih zločinaca pred sudove, domaće, vojne, okupacijske ili međunarodne, no uvijek je riječ o sudovima. Također prema članku 14. točka 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, svatko ima pravo da zakonom određeni nadležni, nezavisni i nepristrani sud nepristrano i javno ispita njegov predmet i odluči o opravdanosti svake kaznene optužbe koja je protiv njega podignuta ili spora o građanskopravnim pravima i obvezama.

Stajalište je ovog Suda da se - pored razloga na koje se pozvao predlagač - vrijeđaju ustavna prava i slobode građana i time što je Komisija, ustanovljena ovim Zakonom, ovlaštena da ih poziva radi davanja izjava, a posebno time da su se građani dužni odazvati pozivu Komisije i "dati joj obavijesti od značenja za njezin rad". Takvu dužnost

- koja se tiče savjesti građana, slobode savjesti zajamčene člankom 40. Ustava, i slobode građana da se ponašaju u skladu sa svojom savješću, odnosno njihova prava da ih se ne prisiljava da čine nešto što možda pretpostavlja uvjerenje koje nije njihovo - ne može građanima nametnuti u postupku pred tijelom koje nije sud, nema sudbenu vlast, odnosno ne postupa po pravilima postupka po kojima je sud dužan postupati.

U skladu s iznijetim Sud je odlučio kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991.).

Broj : U-I-348/1993.

Zagreb, 5. listopada 1994.