USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr-. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela u povodu ustavne tužbe A.Ž. iz O i Lj. D. iz R., na sjednici održanoj dana 5. srpnja 1994. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositeljice ustavne tužbe, zastupane od odvjetnika u R. mr. N. V., podnijele su ustavnu tužbu u povodu presude Općinskog suda u Ogulinu broj P-451/89 od 13. srpnja 1990 godine, presude i rješenja Okružnog suda u Rijeci broj GŽ-777/91 od 8. siječnja 1992. godine, te rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2064/92 od 3. ožujka 1993.

Navedenom presudom Općinskog suda u Ogulinu poništen je darovni ugovor od 4. veljače 1987. godine, sklopljen između A. Ž. i Lj. D., kojim je A. Ž. darovala Lj. D. svoj suvlasnički dio u presudi navedenih zemljišnih čestica s novosagrađenom kućom broj 82. u B. Dalje je presuđeno da je A. Ž. dužna vratiti J. Ž. polovicu nekretnina navedenih u presudi, koje joj je on bio darovao 14. rujna 1983. godine i uspostaviti prijašnje zemljišno knjižno stanje, te mu naknaditi troškove parničnog postupka.

Okružni sud u Rijeci presudio je da se odbija žalba A. Ž. i Lj. D., te je potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu izreke koji se odnosi na vraćanje polovice nekretnina, darovanih 1983 godine, a ukinuo je presudu suda prvog stupnja u pogledu poništenja darovnog ugovora između A. Ž. i Lj. D. i u pogledu troškova postupka, te je u tom dijelu predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. Navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbačena je kao nedopuštena revizija A. Ž. i Lj. B., što su je bile izjavile protiv presude suda drugog stupnja kojim im je odbijena žalba i potvrđena presuda suda prvog stupnja (u dijelu pod točkom I. stavak 2. izreke presude suda prvog stupnja). Donoseći rješenje o nedopuštenosti revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske polazio je sa stajališta da se radi o imovinskopravnom sporu u kojem tužbeni zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, te je dalje zaključivao: vrijednost predmeta spora, označena u tužbi, iznosila je 808. 000, dakle 81 HRD. Prema članku 37. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, koji je kao republički preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92) ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženika, nadležnost se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. Kako je za oba tužbena zahtjeva označena vrijednost spora u iznosu od 81 HRD, za ocjenu dopuštenosti revizije naznačena vrijednost spora dijeli se na dva dijela, što znači da za svaki od objektivno kumuliranih tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora iznosi 40 HRD. Vrhovni sud Republike Hrvatske pozvao se na članak 57. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" broj 27/90), koji je na snazi od 1. srpnja 1990; prema toj odredbi o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja, u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu tog Zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su vrijedila do dana stupanja Zakona na snagu, a što je - u svezi s odredbom članka 8. stavak 3. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list", broj 20/90, 57/89) i s odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" broj 74/87) - značilo da revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 80 HRD. Podnositeljice ustavne tužbe smatraju da su im navedenim odlukama povrijeđena ustavna prava iz odredaba članaka 3, 18, 115, 14, 19, 46. i 48. Ustava Republike Hrvatske.

Prema odredbi članka 3 Ustava sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Prema odrebi članka 18. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim organom, s tim da pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Prema odredbama članka 115. Ustava sudbenu vlast obavljaju sudovi, sudbena vlast je samostalna i neovisna, te sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Prema odredbama članka 14. Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. I dalje, svi su pred zakonom jednaki. Prema odredbama članka 19. Ustava pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, s tim da se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Prema odredbi članka 46. Ustava svaki građanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobivati na njih odgovor.

Prema odredbama članka 48. jamči se pravo vlasništva, vlasništvo obvezuje, nositelji vlasničkoga prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru, strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete utvrđene zakonom, te se jamči pravo nasljeđivanja. Kao pobliže obrazloženje za povredu ovih ustavnih prava u ustavnoj tužbi se u pogledu presuda suda prvog i drugog stupnja navodi da sadrže bitne povrede Zakona o parničnom postupku, jer ti sudovi nisu htjeli spojiti parnice radi vraćanja dara i radi poništenja darovnog ugovora, jer nisu napravili razliku između poljoprivrednog i građevinskog zemljišta i jer nisu primijenili odredbu članka 291. stavak 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 51/89, 59/90) prema kojoj se darovi iz posebne imovine bračnog druga, koji su nerazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost njegove cjelokupne imovine u vrijeme postavljanja zahtjeva za vraćanje, vraćaju darodavcu u slučaju razvoda ili poništenja braka. Takav dar nije dužan vratiti bračni drug koji bi vraćanjem dara došao u teže materijalne prilike. U pogledu rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tušbi se navodi da je time što je odbacio reviziju Vrhovni sud izbjegao meritorno suditi, čime je podnositeljicama povrijedio već navedena ustavna prava. Ustavna tužba nije osnovana. Podnositeljice nisu dokazale povredu jednakosti pred zakonom iz odredbe članka 14. stavak 2. Ustava, u postupcima u kojima su sudovi odlučivali po istim pravilima postupka i primjenjujući isto materijalno pravo na sve stranke u postupku. Ustavno pravo na žalbu iz odredbe članka 18. stavak 1. Ustava nije povrijeđeno jer su podnositeljice to pravo imale i njime se koristile. Što se tiče revizije, koja je odbačena kao nedopuštena zbog podijeljene vrijednosti predmeta spora u dijelu što je došao do revizije, jer je Vrhovni sud smatrao da se radi o dva samostalna zahtjeva, tj. zahtjevu za poništenje ugovora i o zahtjevu za vraćanje dara, od kojih svaki ima samostalnu pravnu sudbinu i u pogledu revizije, Ustavni sud ne nalazi da je zaključkom Vrhovnog suda o nedopuštenosti revizije u konkretnom predmetu povrijeđen Ustav. Odredba članka 19 neosnovano je navedena u ustavnoj tužbi u povodu sudskih odluka, jer se ova ustavna odredba odnosi na akte tijela državne uprave i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, a ne na sudske odluke Podnositeljice ničim nisu dokazale ma kakvu povezanost svojih konkretnih sporova s odredbom članka 46 Ustava. Sud ne nalazi da je povrijeđena ustavna odredba članka 48. stavak 1. Ustava, kojom se jamči pravo vlasništva ti me što se pod uvjetima i u postupku predvidenom zakonom nečije pravo vlasništva pobija. I konačno, podnositeljice ničim nisu dokazale povredu vladavine prava iz članka 3. Ustava, odnosno povredu odredbe članka 115. Ustava prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Stoga je, ne nalazeći povredu u ustavnoj tužbi navedenih ustavnih prava, Ustavni sud ovu ustavnu tužbu odbio.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991).

Broj : U-III-364/1993.

Zagreb, 5. srpnja 1994.